Šta je ovo, ljudi moji? Imao sam noćne more i ranije, kao dijete, poslije horor filmova, ali to su bile "normalne" noćne more i nemirni snovi - ovo još nisam doživio. Evo, usra se govno u meni koliko mi se slošilo.
K'o sanjam ja da sam sreo staru ljubav i proveli smo dan zajedno, sve nešto veseli zbog ponovnog susreta, onako u razgovoru... Prisjećali smo se slavnih dana iz mladosti naaašeeee, kad - ne lezi vraže, meni nešto toplo oko srca, drago mi je što smo se sreli, šta li... Otkuda znam. Uglavnom, oboje smo eto samo čekali da se ponovo sretnemo, tako nekako. jbg san ko san, ne znaš je l' penal ili korner... Najednom me, na nekoj raskrsnici ili negdje... u nekom dijelu grada koji mi je nenormalno poznat al ja tu nogom nisam kročio, zaustavi jaran sa kojim sam mlados' propio. I mi u kafanu. Tamo se zapili. Galama, zajebavancija, sjetimo se starih drugara i počnemo prepričavati priče iz mladosti, kad se ispostavi da on ima tel. imenik pun tih ljudi i brojeva telefonskijeh... Rekoh, daj da zovem čovjeka... Imas i njega? Pa i njega moramo zovnuti...Vidi njega, otkada tog lika nisam vidio!! -Koga, reče on. -Pa Viskovića. Njega nisam vidio... bar 10 godina. -Pa sve hoću da ti kažem, on i ona već neko vrijeme pokušavaju da osnuju porodicu, da dobiju dijete... Tu već osjetim prve simptome inafarkta miokarda. Koja Ona? Kako Ona? Pa danas sam pričao sa njom... Pa kako... Ode on po turu - izgubi se bez riječi. A meni mučnina ko da imam potres mozga.
Probudim se - gola voda. Svukao sve sa sebe, jorgan leži na podu, prozor otvoren, hladno.
Kakve su ovo noćne more, koji su ovo kurci palci, šta je ovo???
Dok sam bio dijete, plašio sam se mraka. Bio me strah otći do kupatila poslije hororra pa sve skakućem od prekidača do prekidača... Ali, ovo još nisam doživio.
Jesu to te strašne tridesete, oraj ti poljubim?
Isjekoh se ko... ne daj Bože nikom. Dajte kakvu riječ utjehe, da li su i vas slični snovi ponekad noću morili?
