Citiraj:
karakterističan je za dalmatinske građevine i to čak iz dosta ranog srednjeg veka, iz VIII-X. stoleća». «Međutim, za ovakvu prestavu dvaju ptica, kakvu imamo ovde, ja
dosad nisam našao nikakve analogije. Svakako ide u red, ako ne potpuno osamljenih,
ono nesumnjivo u niz vrlo retkih spomenika ovakvog položaja. Ovakve figure u
pravoslavnim crkvama po Hercegovini apsolutno ne postoje» zaključuje Ćorović(1999, 173).
Pored obilja podataka i ocjena o manastiru, u članku se navodi i nekoliko podataka iz
povijesti klimatologije Popova polja. Manastirski kroničar bilježi dva «čuda» početkom 17. stoljeća. Dana 3. studenoga 1616. došla je u Popovo «velika voda mimo obično, te je odnela mnoge kuće, podušila nešto čeljadi i navaljala veliko kamenje». «Druge godine bilo je za Hercegovinu čudo još veće. 30. januara 1621.
zaledilo se Popovo tako, da su ljudi išli po vodi kao po suhu i da su s one strane iz Veličana došli do gotovo pod sam manastir», prenosi Ćorović pozivajuć i se na tekst H. Mihajlovića
24
.
Kronološki, prvi istaknutiji od gore navedenih
članaka o Popovu, odnosi se na krsnu
slavu ili krsno ime, koje slave i katolici i pravoslavni. U nekim selima slava pada u
isti dan, npr. u Dubljanima, kad katolici obilježavaju sv. Matiju, a pravoslavni Malu
Gospojinu; u Ravnom i jedni i drugi slave Mitrovdan, koji pada na razli
č
ite datume.
Katoli
č
ki sve
ć
enici kod svojih vjernika
suzbijaju krsnu slavu (Mi
ć
evi
ć
1930, 98).
To potvr
đ
uje župnik iz Ravnoga don Jozo Zovko. Kaže Orahovci su slavili krsnu
slavu sv. Martina, te je od 1932. na njegovu inicijativu «narod u cijeloj župi po
č
eto
odbacivati krsnu slavu iz razumljivih – po katolike Hrvate – razloga. Istina, ne može
se odjedamput sa starim obi
č
ajem prestati; ali za nekoliko godina ne
ć
e se me
đ
u
ovdašnjim katolicima znati za ime krsne slave ili krsnog imena.» (Zovko 1938, 78).
Tom prilikom se kod slavljenika okupe ro
đ
aci i prijatelji, a slava traje gotovo tri
dana. , i prave krsni hljeb od doma
ć
e pšenice. Prijatelji koji se zovu
pi
ć
ari, dolaze s povicima «Neka je sretan sutrašnji god». Nastavlja se ritualima
čTreba da ima dovoljno vina i rakije
kojeg nabavljaju u susjednim selima po
Dalmaciji, oko Slanog
aš
ć
enja,
č
iju su vrhunci zdravice. «Iako su Popovci vandredno bistri i imaju vrlo
mnogo umotvorina, u zdravicama se veoma oskudni. To odlazi od otuda što pijanice
preziru». Središnjem mjesto obreda je lomljenje kruha, a poslije se neprestano to
č
i,
nazdravlja i pije. «Rijetko se koji opije da ne zna šta radi, a još se nikada nijesu na
krsnoj slavi potukli» (Mi
ć
evi
ć
1930, 101). Ako slave u razli
č
ite datume,
č
obani
kojima je slava ne idu prvi dan za stokom nego ih zamjene njihovi suseljani druge
vjere. Katolici u Zavali «ujutro rano istjeraju svoju stoku pred ku
ć
u i iznesu rakije i
za meze smokava, oraha, bajama ili roga
č
a i priganica, te po
č
aste svoje pravoslavne
drugove, koji prihvate njihovu stoku i otjeraju na pašu zajedno sa svojom. Poslije
podne, kad ru
č
aju gosti, šalje im se užina gdje se svi iskupe i zajedno jedu.» Pored
krsna slave, Mi
ć
evi
ć
je opisao i jedan «vrlo stari» zaboravljeni boži
ć
ni obi
č
aj koji se
vrši samo u još jednoj obitelji u Pop
ovu, kod Šešelja, a sastoji se u provla
č
enju ku
ć
ne
24
H. Mihajlovi
ć
1888. Manastir Zavala. Bosanska vila, 1888. str. 263.
O-ho što idemo dublje u prošlost stvari postaju sve uvrnutije, Popovo polje koje voda plavi i prije postojanja hidrocentrale, katolici koji slave slavu. Šta je sljedeće? Troja i Atlantida neđe kod Đubrovnika?
Doktorat o Popovom polju možete skinuti ođe:
http://www.ung.si/~library/doktorati/kr ... 5Lucic.pdfPričali mi moji kako se uvijek išlo iz Crne Gore i Hercegovine u Dalmaciju po rakiju i vino, a ako ti je slava u zimu tek si tada mogao da najebeš.