Zlato je napisao:
Žalim, nije mi to dovoljno pouzdan izvor kad su ovakve stvari u pitanju, ma koliko inače cijenio Wikipediju. Pod šaljivim "dokazi" mislio sam na neko, koliko-toliko jasno pravilo tvorbe pridjeva, ili bar objašnjenje. Ono na šta sam naišao je sljedeće:
Citiraj:
Pravilo u vezi sa nastavcima -ljiv, -iv: Ako se osnova završava suglasničkim grupama st, zd, št, onda je pravilan samo oblik prideva sa nastavkom -iv (neuništiv, nedopustiv i sl.). Isto važi i ako se osnova završava sonantom j ili nekim drugim mekim suglasnikom ili pak ako se završava sonantom r ispred koga se nalazi neki suglasnik (nespojiv, neotuđiv i sl.). U ostalim slučajevima, može i jedno i drugo.
i
Citiraj:
Najčešće su dozvoljena oba nastavka (pa tako i nemeriv, kako stoji u Matičinom rečniku, pored pomenutog nemerljiv). Kao posebne, mogli bismo izdvojiti sledeće slučaje:
1) Dozvoljen je isključivo nastavak -iv ako se osnova završava na -st, -zd ili -št: neuništiv, oprostiv, nedopustiv.
2) Dozvoljen je isključivo nastavak -ljiv ako postoji umetnuto j (koje se najčešće menja jotovanjem) u drugim oblicima, npr. u glagolskom pridevu trpnom: zaljubiti—zaljubljen—zaljubljiv; lomiti—lomljen—lomljiv; primamiti—primamljen—primamljiv; umoliti—umoljen—umoljiv; videti—viđen—vidljiv.
Na osnovu ovih smjernica, ne vidim razlog da
neprocjenljiv ne bude dopušten oblik, analogno sa
(ne)promjenljiv,
(ne)primjenljiv i sl. Jedino ako se radi o izuzetku, za šta opet nisam našao potvrdu.