Elem, odlučih ja konačno nakon višegodišnjeg razmišljanja da se malo bavim ratarstvom...iako o ratarstvu nemam pojma. Imao sam jedan cilj: da proizvedem povrće sa minimumom "neprirodnih" uticaja, tj bez prskanja pesticidima, isekticidima, sredstvima protiv korova i sl....U suštini ,jedina hemija koju sam koristio je malo vještačkog đubriva u jednom momentu i mrvica nekog fungicida za paradajz. Iz par objektivinih i subjektivnih razloga zemlju nisam pripremio jesenas ili zimus nego proljetos. Ovako je to izgledalo na početku:
Uzeo sam manji komad zemlje, možda pedeset kvadrata i prvo ga preštijao, čovjek mi isfrezao motokultivatorom i pođubrio stajnjakom (al' smrdiiiii). Dio kultura koje sam planirao da posadim sam sadio direktno na to pripremljeno tle, a od dijela sam pravio rasadu, tj posadio u čašice sa idejom da to kasnije presadim. Od rasade ništa nije bilo
Papriku i paradajz sam kupio na poljoprivrednom dobru Instituta.
Sadio sam krajem aprila i tokom cijelog maja, a posadio sam paradajz, papriku, grašak, tikvice, krastavac, kupus, blitvu, mrkvu, peršun i luk....Sada to izgleda ovako:
Od posađenog do sada je prispio luk, toliko da mladi luk nisam morao kupovati ove godine, a biće ga i za "stari" sigurno par desetaka kilograma, tikvice već polako pristižu, a za desetak dana nadam se i prvom paradajzu i krastavcima. Grašak bi trebao brati već danas, čim malo zahladi. Vidjećemo šta će biti, čini se da će biti dobar rod...Od paprike neće ništa biti
ali kažu starci da paprika nikada nije ni uspjevala u mom selu.
Ono što sam htio da kažem ovim postom je da ovo i nije neka pamet, a ne traži ni neko preveliko fizičko angažovanje...Na malom komadiću zemlje svako može sebi napraviti bašticu, proizvesti si nešto zdravog povrća, pomoći kućnom budžetu i stvoriti sebi mjesto za "puštanje mozga na pašu" i mentalnu relaksaciju. Kontam sledeće godine uduplati površinu koju ću sijati, a i uložiti koji dinar u "kap po kap" sisteme navodnjavanja.