Ja slikala, umanjila sam je. Uglavnom sjedila sam na suncu i na suvom, a kilometar-dva dalje je padala kiša kao do neke nevidljive granice.

Ja u busu, pada mrak, obično gledam da sjednem do one strane gdje je sunce. I zalazi sunce polako, a na nebu oblaci kakve skoro nisam vidjela. Jedan je toliko bio čudan da je cijela slika ličila na optičku varku - ostrvo u sred mora, a more crveno i žuto od odsjaja sunca. Prekrasno.

Možda zato što nisam ni slikala.