U Pelagic sam dosla neke 84-85 cini mi se (moram potraziti clansku kartu,tamo pise

).
Nakon sedam godina sam odustala,jer se nisam mogla kasno sama vracati kuci.
Roditelji nisu mogli po mene,a dvije prijateljice koje su zivjele u blizini mene napustile su godinu dana prije toga.
Zadnje veceri mog 'staza' u Pelegicu,na povratku kuci,sam imala bliski susret s manijakom,koji me prilicno istraumirao.
Ipak sam ja tad bila jako mlada.
Kad sam se ja upisivala,bio je manjak djecaka (kao i uvijek

),pa je uslov da upisu curicu bio da ona dovede i jednog djecaka.
Tako je i moj brat dosao,cisto da bi meni ispunio zelju,pa kad se ja upisem,on je mogao i prestati igrati.
Svidjelo mu se i ostao je nekoliko godina,ali je napustio Pelagic prije mene.
Cula sam da su za vrijeme rata u Pelagicu bile izbjeglice.
Prije nekoliko godina sam srela djevojku iz Pelagica koja me je prepoznala na ulici jer me ima na video kaseti koju je gledala tih dana.Pricale smo malo i rekla mi je da se ona vratila.
Razmisljala sam tih dana i ja o povratku,cisto radi druzenja,ali sam uvidjela da uz rad u smjenama to ne bi bilo izvodivo.
Sto se tice obnavljanja nosnji,ja se sjecam da smo mi davali po 500 dinara (Titovke,ako ih se sjecate,a na 2 000 je bio rudar

) za nosnju jedne godine,da bi se obnovio fond.
Tako bi i sad mogli organizovati neko skupljanje novca medju clanovima,ali i traziti pomoc grada ili nesto slicno.
Ja se sjecam (a imena uzasno pamtim) Jace ili Snjeze (bila je bucmasta i vodila je mladje dok se nije udala)...???...
Rake koji je drzao kuhinju (dole u podrumu,gdje smo se osvjezavali) i koji je na koncertima pjevao izvorne narodne pjesme (najcesce "S one strane Drave" ili mi je ona zbog necega ostala najvise u sjecanju) i njegove zene...
Nine...???...crne duge kose...
Sjecam se organizovanja proslave Nove Godine za clanove.
Zao mi je samo sto kod sebe imam samo 2 fotografije sa nastupa.
Na jednoj imam 9 godina mozda,srbijanska nosnja.
Na drugoj 11-12 godina,pastirska nosnja,na meni onaj crveni dugacki gunj.
Sve ostale fotografije je mama dijelila rodbini tokom godina.
Te dvije su prezivjele.
Sve u svemu,bila su to lijepa vremena,druzenje,igra...
Mada ja nisam nikad isla na putovanja,jer mi roditelji zbog godina nisu dopustali.
Cak je i Snjeza (ili Jaca) morala razgovarati s njima da me prebaci u vecu grupu (probe navece od 9 do 11 cini mi se),a moji su htjeli da ostanem (ako moze zauvijek) u djecijoj,jer su probe za tu grupu bile nedeljom ujutro.
Sva sreca,pa smo negdje tad preselili,a u novoj skoli,u svom razredu - nasla sam dvije cure koje su igrale u Pelegicu,pa sam skupa s njima isla na probe navece.
I sjecam se kako smo nas tri tada govorile,zaklinjale se,kako mi nikada necemo napustiti KUD Pelagic.
