banjalukaforum.com
https://banjalukaforum.com/

Starosna struktura na forumu
https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=7&t=20296
Stranica 1 od 4

Autoru:  Lear [ 29 Apr 2006, 10:47 ]
Tema posta:  Starosna struktura na forumu

Bilo bi interesantno vidjeti koja je starosna struktura forumaša. Ako već postoji slična tema, izvinjavam se.

Autoru:  žaoka [ 29 Apr 2006, 18:55 ]
Tema posta: 

...35 i malko vise...

Autoru:  marcus_aurelius [ 30 Apr 2006, 21:28 ]
Tema posta: 

...24 i po... :D

Autoru:  The_One [ 30 Apr 2006, 21:37 ]
Tema posta: 

malko manje od 24

Autoru:  zLo_krme [ 30 Apr 2006, 21:44 ]
Tema posta: 

20, u julu 21. 8)

Autoru:  azdajica-ny [ 30 Apr 2006, 23:25 ]
Tema posta: 

jos malo pa u peMziju :lol: 26

Autoru:  Maki_065 [ 01 Maj 2006, 01:44 ]
Tema posta: 

U februaru napunio 21

Autoru:  -delilah- [ 02 Maj 2006, 15:06 ]
Tema posta: 

U januaru napunila 21.

Autoru:  [Strsljen] [ 02 Maj 2006, 15:20 ]
Tema posta: 

Citiraj:
manje od 18
2% [ 1 ]
19-26
57% [ 20 ]
27-34
31% [ 11 ]
35 i više
8% [ 3 ]

Ukupno glasova : 35

Autoru:  Maki_065 [ 02 Maj 2006, 15:50 ]
Tema posta: 

-delilah- je napisao:
U januaru napunila 21.




Odgovara

Autoru:  Gardijan [ 03 Maj 2006, 20:10 ]
Tema posta:  Svi smo vazni jer svi sliku upotpunjujemo

žaoka je napisao:
...35 i malko vise...


I ja sam malko i jos malko vise, ali tako mlad i za ljubav spreman se osjecam ovog proljeca, da ne mogu odoljeti poslati posebne pozdrave damama, makar i trnje imale po sebi, evo meni otpade i zadnji pa vise ni trna nemam, tako da za nista drugo vise nisam nego za ljubav. Snovi u prkos svemu ostase, evo i da sam medju vama sanjam. :D Ili je istina.?

Imam jedno pitanje! Nije li mjesec maj u Banja Luci uvijek bio mjesec ljubavi. Nije li mozda poslije svega sto smo isprobali i vidjeli da ne ide ili ide kilavo, doslo vrijeme da jednom pocnemo zivjeti u ljubavi.

Maloprije sam trazeci mog dragog ucitelja Stankov Radovana svratio u kafe kajak, bas sam bio prijatno iznenadjen, bas mi sve to lici na Banja Luku, onakvu kakva mi se i snova smijesi i doziva me. Ili mi se samo pricinjava u ovom vjetru i sumovima koji se sa njim mjesaju. ...glas majke, ...brata ...groma, glasovi iz proslosti, a svi prepuni ljubavi. Te su tako ova moja javljanja u stvari odazivanja. Ili mi se samo cini?

A evo sto rekoh:
"Ovaj front page je tako efektan, da smo mogu rijeci hvale izreci za one koji su se na tome trudili.

Prosto ne mogu da zaustavim plimu ponosa sto sam banjalucanin, a strah me jer sam radi nas tako znao biti razocaran i zalostan. No danas nicim ne zelim pokvariti ovaj predivan ugodjaj.

Pozdrav svima iz ovog sunca sa canadskog dalekog sjevera, cak i ovdje u Yukon-u pocinje cvjetati ,a mogu misliti kako je u Banja Luci. Ljubazno molim sve koji jos imaju srca da iskoriste maj da se i sami izraze i nadju u ljubavi, jer bili toga svjesni ili ne, ovaj maj se nikada vise nece ponoviti. I ovih prilika nikad vise. Zato ih lijepo iskoristite, evo cijelo drustvo pozivam na pice, na jesen ako Bog da, a do tada mi se veselite i uzivajte, ipak je zivot svaciji njegova jedinstvena prilika. I unutra i vani.

Posebni pozdravi banjaluckim princezama, muskarci mi moraju oprostiti moju slabost na njih. Sta cu kad sam takav. Princeze, to me odmah asocira na Banja Luku.

Sta li cu ovdje sve naci? Mozda onu Banja Luku koju sanjam i u srcu nosim, a koja me u stvarnosti stalno demantira, mozda moji snovi ipak nisu samo snovi?

Dobro dosli u moj zivot.!

Nadjoh se ovdje jer trazim moga dragog ucitelja iz djetinjstva, Stankov Radovana, (sluzbovao u osnovnoj skoli Georgij Stojkov Rakovski) izgubio sam mu trag, a sad je oko 75 star i u penziji je odavno, no nikako ne uspijevam da ga nadjem. Unaprijed zahvalan svima koji bi mi u tom pogledu mogli pomoci!

Srdacno vas iz ove samoce Plamenko!"

I tako, odoh napraviti jos jednu setnju, sam sam ovdje, najblize cujem za ljude kad povoljan vjetar donese pucanj puske, ili teritoriju nadleti kakav hidroavion najcesce, moga domacina nisam vidio najmanje nedjelju dana. Sad tek sam svjestan koliko u stvari volim ljude, i koliko bi mi zivot bez vas ne bi imao smisla. Neznam da li se vise radujem ovim predivnim uslovima za razmisljanje, i prilici da toliko toga sredim i zapisem, ili onome trenu kad se spakujem u krenem nazad, medju vas, da jos jednom okrenemo tocak zivota, ali ovaj put harmonicno, tako da jednom bude svima ugodno.

Pticama i cvjeticima usput, pricat cu kako ste mi lijepi i kako vas ljubim. Evo mi stalno ponavljaju da nije mene ovdje za vas nikada ne bi ni culi, a sad i njima odzvanja zamor i smijeh na Banjaluckom korzu, jer ptice i cvjetici sve razumiju kad se o ljubavi radi.

Bilo je davno ali evo kao da se sad desava, stajao sam na vrhu onih stepenica ispred poste jednoga majskog predvecerja, uredan i nasmijan, zaljubljen i lijep. Cekao sam moju dragu, stigao sam mnogo ranije, da tu na mjestu sastanka sagradim oltar, i bijeli tepih da rastegnem ispred poste, da se moja ljubav kada stigne imadne cemu obradovati. Ali na vrhu tih stepenica sam zastajkivao i snebivao se, bio sam zbunjen sto ljudi za svojim poslovima zure nista ne opazajuci od velicanstvenosti trenutka. Nitko nije prilazio da mi cestita, kao da je svijet isti, a sve se promijenilo odjednom, najbolja RIBA u gradu mi je priznala svoju naklonost i dolazi na sastanak, rijetki toga vrcera zastadose i podijelise radost sa nama dvoma, ali meni se cinilo da svi opazise ko je glavni te veceri u gradu. Dasa sa Vrbasa!
Sta ce ti zivot, koliko god dugo da zivis, ako se u njemu nisi barem na tren osjecao kao kralj. Jer sve ono drugo u poredjenju sa tim nije nista, osjecaj da sve sto vidis mozes zagrliti i prisloniti na grudi kao svoje. Samo me je krajnja uljudnost sprijecavala da ne ludujem po gradu, nisam radi onih koji su od mene imali drugacija ocekivanja nikada predaleko odlazio u licnom izrazavanju, pravi banjalucani su oduvijek bili krajnje profinjeni, pa su takvi evo vidjam ostali i danas.

Oh ala sam se naostrio, cvijece ce mi mirisima zahvaljivati kad mu o vama ispricam, evo ce mi danas u Yukon-u Banja Luka biti cantar svijeta, a ja u njemu ovome cvijecu i ovome svijetu, vas dragi ambasador, koji vas pozdravlja i ljubi

PS: Razmisljam, Boze dragi dokle smo stigli, evo me samog na kraju svijeta u ovoj samoci, a jos uvijek imam sve veze i komunikacije na raspolaganju, preko 200 TV satelitskih kanala, radio veze, internet. Da li je danas moguce na ovome svijetu biti sam? Koje cudo?
...Milioni tuznih, zanemarenih, ozaloscenih, ponizenih, princeza evo ovoga trena samuje. I u Banjoj Luci. Daj Boze da sam pogrijesio!

Ako i nisam mijenjajte stvari. Pocnite se jednom radovati i opazati zaista. Evo poslije ovoga citanja se okrenite oko sebe i u sebe i shvatite da vrijeme prolazi, da ne spominjem ovdje onu socnu narodnu koja ide sa tim, Pocnite jednom gledati svijet kao da ga gledate prvi put. Ako u vasem pogledu bude paznja i interes, iznenadit ce te se sto ce te sve opaziti. Nevjerovatno je, samo treba krenuti u to. Rezultati su bozanstveni.

Sanjajte lijepo i probudite se sa smijeskom, a ja sad zbilja odoh.

Proganja me misao stalno da napisem pjesmu sa naslovom, "Ja se nikad rastajao ne bi!" ali sve radi ovakvih stvari inspiracija nikako da me natjera na to, evo se sam sebi smijem, govorim ljudima kako je zivot prolazan i kako ga treba zivjeti punim plucima, a u isto se vrijeme sam ponasam, kao da mi je predamnom cijela vjecnost. ne zurim vise nikud

Autoru:  bole [ 04 Maj 2006, 20:17 ]
Tema posta: 

44,ni malo ni puno,taman pa dosta!Godine kada mozes uraditi ama bas sve!

Autoru:  i_love [ 05 Maj 2006, 12:02 ]
Tema posta: 

Cuvaru, pises kao da slikas, sviras i zivis svoje rijeci istovremeno. Svaka ti cast. Zamislio si me i dirnuo.
I ja cesto, vrlo cesto pomislim kako imam tacno odredjen broj sati na ovoj lijepoj zemlji a opet tako cesto me s te misli smetne svakodnevnica.
Medjutim ja sam makar na momente svjesna da nismo vjecno tu, ali me uzasno boli kad se oni koje najvise volim razbacuju svojim vremenom, zdravljem, sobom i nemaju tu punocu dozivljavanja sebe i svog zivota, niti vide ptice i cvijece. Sve bi to bilo drugacije da samo jednom, ma samo jednom dusom pomisle na to kako ovaj maj nikad vise nece ponovo doci. Ljudi, najteze je kad je kasno za novu sansu.

Autoru:  Flave [ 05 Maj 2006, 14:14 ]
Tema posta: 

26...u yebem ti al se ostarilo. :-? :oops: :D :wink:

Autoru:  Gardijan [ 05 Maj 2006, 15:18 ]
Tema posta:  Joooooj 26 godina!!!!!!!!!!!!

Flavoure-Flave je napisao:
26...u yebem ti al se ostarilo. :-? :oops: :D :wink:


Kad sam ja imao 26 sjecam se, prvi put sam se osjecao ni star ni mlad, nego bas kako treba. Divne godine. Najbolje.

Cini mi se ipak da ako ne poludis ni starost nije losa, a kakmo li maldost.

Vesela mi i sretna bila mladosti banjolucka, sve moze proci i nestati, a tebe u Banja Luci nece nestati nikad.

Drago mi je ako sam koga dodirnuo i naveo na razmisljanje. Razmisljanje nas tek uzdize iznad nerazumnih zivotinja. Cak i zivotinje iz iskustava zivota uce, a kamo li nece ljudi. A ovdje na svijetu smo da u stvari nesto naucimo o ljubavi i zajednistvu. Tezak studij, ali kad jednom dobijete tu diplomu u ruke sva vrata svijeta su vam otvorena.

Kad sam imao 26 godina sam bio silan, osjecao sam da mogu sve, sjecam se i nikad zaboraviti necu kao sam opijen uspijesima govorio: "Znam da sve mogu uciniti, i sve mi se moze desiti, jedino sam siguran da nikada necu ubiti, i da nikada necu biti zainteresiran za niciju straznjicu, a jos manje cu dozvoliti da se neko zanima za moju. Sve ostalo dolazi u obzir." Najezim se od straha i sad kad se toga sjetim, jer danas jos vise znam koliko sam tada rekao istinu. Na srecu prezivjeh i shvatih igru.
Da bi sad ovako mogao sa vama dijeliti moje tisine i moje samoce.

Ineresantno je da sam ovako godinama pisuci po raznim forumima stekao mnogo prijatelja, i da su 80% zene. One me uvijek prve opaze i prve reaguju. Kao da je njima vise stalo do ovoga svijeta nego nama. A mi smo ti koji nikada ne prestajemo pricati o drustvu u traziti bolji zivot. Ali kad dodje do tacke kad treba djelovati kao da smo manje od njih odlucni.
Divim se damama i njihovoj hrabrosti, na njihovom mjestu bih se jako bojao imati ista sa ovakvim majmunima kakvi smo mi, a kamo li radjati nam djecu. Sve moje nade za bolji svijet zive u njima, i imam jednu beskrajnu zahvalnost. Pocevsi od moje majke pa nadalje.

Evo sam zavrsio sa cajem, odoh malo protegnuti noge, koliko god maj struji tvojom krvi, tek kad napolje izadjes vidis da je istina. :fadein:

Autoru:  ajsmen [ 05 Maj 2006, 17:48 ]
Tema posta: 

bole je napisao:
44,ni malo ni puno,taman pa dosta!Godine kada mozes uraditi ama bas sve!



svaka cast stari
to je duh

Autoru:  Pero_Bombas [ 05 Maj 2006, 17:53 ]
Tema posta: 

kako ono pjeva alice cooper

I'm eighteen
and I don't know what I want
Eighteen
I just don't know what I want
Eighteen
I gotta get away
I gotta get out of this place
I'll go runnin in outer space
Oh yeah


:lol: :lol: :lol:

Autoru:  evo i mene [ 09 Maj 2006, 11:14 ]
Tema posta: 

31 ........ 8) uh bog te mazo :roll: sad kad sam napisala kako staro "zvuci" :hippy2:

Autoru:  TVRDI [ 09 Maj 2006, 16:49 ]
Tema posta: 

28

Autoru:  simplicity [ 09 Maj 2006, 23:23 ]
Tema posta: 

17 mi je godinaaa, jos se nisam ljubila, sedamnest mi je godinaaaa bas bi probalaaa :lol:

Stranica 1 od 4 Sva vremena su u UTC [ DST ]
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
http://www.phpbb.com/