Evo mi prilike da sve moje drago sto sam sa mojega rodnog brijega pogledom obuhvacao, i vise od toga, pozdravim, odavde sa sanas oblacnih obala sjevernog mora, u nadi da kod vas sija sunce i cvijeta. Mislim da nisam pogrijesio kad mi Banja Luka sva u beharu.
Evo mi cijelo jutro zvoni u usima Rade Serbedzije glas" More od olova i nebo od borova, glasovi iz proslosti, ...glas majke, saputnice, brata, groma..."
Tko je Stankov Radovan, i zasto mi se i njegov glas iz proslosti javlja, pa mi u ovim tisinama tako jasno odzvanja u usima. Bio je i ostao jedan od velikih ucitelja u mom zivotu, jedan od rijetkih koji je ne samo vjerovao u ono sto je naucavao, nego ga je i u zivotu svakodnevno provjeravao i potvrdjivao.
Cudno je to u zivotu, da tako veliki ljudi na izgled ostavljeju tako malo traga medju ljudima, jer on koji je naglavacke okretao zivote svima oko sebe, i otkrivao ljepote zajednistva i druzenja, ostajuci pri tome uvijek u pozadini iz koje gura sve u bolji i ljepsi svijet. Mislim pri tome naravno na ono sto smo svi zajedno postigli, vi koji ste tamo ostali, i mi koji smo se kao pilici razbjezali i rasuli po svijetu.
Usrdno molim sve one, koji mi bilo kako mogu pomoci da nadjem podatke tog dragog covijeka, on je sluzbovao u nekadasnjoj OS Mladen Stojanovic, a sadasnje mislim da je Georgij Stojkov Rakovski, no odavno je vjerovatno u penziji, ima otprilike 75 godina, nadam se da je dobro, i gdje god bio ima moje najtoplije pozdrave njemu i svemu sto je volio i voli.
Za svaki podatak o njemu cu biti beskrajno zahvalan, i spreman sam sretniku koji me do njega dovede to pokazati i materijalno.
Moja mail adresa je plamenko.bogumil@email.si
Da li ovdje slucajno netko poznaje Rakic Dubravko, to je generacija 1955, Dubravko je bio moj dragi prijatelj, isli smo zajedno u Tehnicku skolu u BL, zadnje sto znam o njemu je da je sretno ozenjen i ima TRI sina, a onda je dosao rat, i tragovi se mnogi zametose. Bilo bi mi drago cuti za bilo koga iz te generacije, da imena ne nabrajam, uvijek ce mi se desiti da nekoga ispustim, pa bi me mogao upitati kako mi se to moglo dogoditi.
U to vrijeme voljeli smo se bez obzira na razlike, one su nas samo cinile toliko zanimljivijima. Gdje smo danas??
Evo desetak dana sam u ovoj samoci. Izgubio sam danima imena, nema telefona, cabla ni TV-a, samo vjetrovi sume i kise padaju, svanjiva i zalazi sunca, ptice pjevaju i zivotinje se oglasavaju, a sve dokle uho cuje nigdje znaka ni zvuka od covijeka. Tiho odzvanja tipkanje po tastaturi, ne znam tipkati slijepo nego gledam u slova, ona se slazu u rijeci, rijeci uoblicuju misli, i ptica pijev koje su neumorne, nocne i dnevne se smjenjuju, i pomalo se navikavam i prepoznajem ih. Dragi susjedi.
Eto gdje sam stigao krenuvsi iz Banja Luke, u tihoj nadi da cu se jednoga dana ziv vratiti, i opet sjesti na mome brijegu, da vam zapisem dobrodoslicu.
