tough je napisao:
... nema potrebe da trazis te ljude sad jer ih neces naci u istom statusu u kojem si ih ostavio, to i samo to je bila poenta , ja znam da nemam pravo da pricam o ovome jer nikada nisam bio na njihovom mjestu, ali imam pravo da dam ideju. Stvari su se promjenule, zanima me sta samo kazes takvoj osobi i ako je pronadjes?? hey sta ima, mozemo li nestaviti gdje smo stali etc. Glupost, i ja imam prijatelj il dva koja su se izgubila al nemam komentara i rjeci da kazem tim ljudima ...
Tough, NIKO od nas nije otjerao svoje prijatelje

Rat je poceo a mi smo bili mladi. Nismo imali nikakav uticaj na rat. Jel' tebi to tako tesko da shvatis?!? Samo iz mog razreda je u jednoj godini otislo oko 15-ak cura, sve tri nacionalnosti. Da li to znaci da ne trebamo da nastavimo druzenja i kontakte koje smo do tada gajili?

Ja sam licno 93.god otpratila najbolju drugaricu kad je kretala za Njemacku. Plakale smo obje i ni jedna nije bila sretna sto se desava to sto se desava.. Jedno vrijeme smo izgubile kontakt pa smo ga opet uspostavile. I imale smo I TE KAKO sta jedna drugoj da kazemo. Onda je ona otisla za Ameriku i ponovo smo izgubile kontakt. Doslo je do izmjene brojeva telefona u BL, ja sam se odselila iz BL, tako da ni ona mene nije mogla naci. A trazila me je. Nakon dvije godine traganja, stotine poziva ( nek mi oproste svi oni ameri koje sam nocu budila

) ponovo smo se pronasle. I jos uvijek IMAMO sta reci jedna drugoj.
Da li ti je sada bar malo jasnije o cemu se ovdje radi? O PRIJATELJSTVU koje nikakva nevolja i rat ne mogu ugasiti. O prijateljstvu izmedju dvije drugarice razlicitih nacionalnosti.... To sto ti nemas sta reci svojim prijateljima je tvoja stvar, ali ako si sa tim ljudima dijelila i dobro i zlo, suze i smijeh, brige i radosti onda ces imati i nakon 30 god. sta da kazes.
Ne zelim te optuzivati niti osudjivati, ali citajuci tvoje postove dolazim do zakljucka da si prihvatila mentalitet ljudi u cijoj zemlji zivis. Sve je racionalno i proracunato. Mozda grijesim. ... Ali tako mi se cini..
Prijatelji zauvijek ostaju prijatelji... Nisi odrasla u Bluci, nisi dozivjela rat na svojoj kozi i to ti jos manje daje za pravo da pricas o temi kao sto je ova. Na ruzan nacin si se ponijela prema katjar, prema svima nama koji i dan danas tragamo za nekim ljudima koji su ostavili trag u nasim srcima, nasim mislima.
I nemoj gledati ovaj forum kao vid dokazivanja ili nametanja. Ovdje ljudi komuniciraju. A komunikaciju treba nauciti
