Pozdrav svima!
Zao mi je sto sam tek sada vidjela ovu temu...
Nevjerovatno, ali upravo prije par dana sam se onako, iz cistog mira, zapitala isto - da li bih ikada u zivotu bila dovoljno hrabra, smjela ili imala petlju da se upustim u vezu sa osobom sa invaliditetom (da trenutno nisam u srecnoj vezi
).
Promislila sam dobro i sama sebi odgovorila pozitivno.
To mozda zvuci lako receno, ili olako shvaceno, ali mislim da bih bila kadra za takvu vezu.
Naime, vec duze vrijeme sam ukljucena u rad sa djecom sa invaliditetom, ali i socijalno ugrozenom djecom i slicno. Pored toga, imam nekoliko dobrih prijatelja koji nemaju noge, ruku ili slicno... Vecina od njih je ukljucena i u sportske aktivnosti (onoliko koliko im invaliditet dozvoljava).
Trenutno stanje> trojica bez ruke su ozenjena i imaju djecu. Jedan bez noge se upravo ozenio djevojkom bez invaliditeta i vjencanje je bilo kao iz bajke, preemotivno, divan su par. Zatim, kolga koji nema oba stopala i "gega" se dok hoda ima ozbiljnu vezu sa zdravom djevojkom. Poznanik koji ima urodjenu atrofiju quadricepsa i okostavanje tetiva takodje (ne znam koja je bolest u pitanju) ima predivnu djevojku... Nijedan od njih nije prelijep. Sta vise- jedan ima poveci nos, drugi ima pivsku stomacinu, treci je potpuno celav... a nisu ni bogati. Oni su samo osobe sa invaliditetom cije su kvalitete prepoznale njihove zene/djevojke.
Zasto su oni drugaciji od nas? Samo na ovom brdovitom Balkanu ljudi imaju masu predrasuda... Na Zapadu ili bilo gdje drugo na svijetu, lica sa invaliditetom se najnormalnije ukljucuju u one aktivnosti koje im mogu pomoci u socijalizaciji, rehabilitaciji ili u one aktivnosti pomocu kojih mogu doprinijeti zajednici.
Naime, oni jesu cesto puni kompleksa (pogotovo ako je invaliditet stecen, a ne urodjen), ali isto tako, treba znati da su oni cesto inteligentniji od onih koji se svaki dan ne bave pitanjima smisla zivota i postojanja.
Ono sto mogu primijetiti jeste da si hrabar i ne vidim uopste zasto ne bi trebao prici bilo kojoj djevojci koja ti se dopada?? Kada ovo kazem, uopste ne pomisljam na sebicnost- OMG pa zasto bi neko to i pomislio? Ti si covjek, od krvi i mesa, kao i svi mi. Naravno da vapis za nekim koga ces voljeta i ko ce te voljeti, to je covjekova priroda. Covjek je drustveno bice, ne moze da zivi sam, ali za razliku i od nekih ''zdravih'', ti imas htabrosti da priznas sta ti nedostaje u zivotu.
Kako o sebicnosti ne razmisljalju tjelesno zdravi, a mentalno bolesni??? Kod nas je normalnije da se udas za nekog ''citavog'' ko ce ti svaki dan odbijati bubrege, nego za osobu sa invaliditetom koji ce te voljeti i postovati...
Jos smo jaaaaako primitivna i zatvorena sredina kada je o tome rijec i zaista mi je zao zbog toga. Pojavii se neko u kolicima ili bez noge i svi u njega bulje kao da ima kugu, ne daj boze.
Ja imam srecu da sam iznenada, potpuno neocekivano, pronasla svoj dragog, koji me je prihvatio takvu kakva jesam (nemam invaliditet, ali imam duzi medicinski karton, od cega bi mnogi pobjegli...ali zato me nisu vrijedni
). A i ja sam njega zavoljela iako je tada bio jos student bez dinara u dzepu.
Govorim ovo zato se sto prava, istinska, ljubav samo desi, nema interesa, racuna... ne mozemo nesto isforsirati ili natjerati nekoga da bude sa nama, bili zdravi ili ne.
Neka te godine ne zabrinjavaju. Pa mnogim momcima u tvojim godinama jos ni na pamet ne pada da se zene, a imaju kilometarske veze... Samo opusteno. Sa takvim rjecnikom, izrazavanjem i emocionalnoscu sigurna sam da ces pronaci djevojku svog zivota. Strpljen, spasen...
Pozdravljam te, i uzivaj u zivotu! Vidi kako je lijep dan!
Gizzz