To mi je vec poznato. I meni su se desavale slicne stvari. Neki dan sam htio da joj kazem da ne galami na svog malog sestrica i da mu se uvijek obraca istim tonom jer je dijete prestalo da obraca paznju na ono sto mu se govori i pocelo da reaguje na ton kojim se nesto izgovori, pa sam pomislio da bi takva promjena navela dijete da obrati paznju na kontekst poruke a ne na nacin na koji je izgovorena. Nisam htio nista da kazem pred njenom sestrom, vec sam joj to rekao poslije minut - dva, a ona me je gledala u cudu i priznala mi da je to i sama pomislila i da se pokajala i postidila sto je zagalamila na djecaka.
Dozivio sam slicna iskustva kao i ostali ali kao najveci dokaz tvoje tvrdnje navodim cinjenicu da sam uvijek u stanju da je nasmijem i razveselim... to je neoboriv dokaz nase prisutnosti u svijesti voljene osobe i naseg uticaja a mi to cesto uzimamo zdravo za gotovo. Promijeniti nekome raspolozenje, od posve negativnog do veselog, pa cak i razdraganog, je najveca moc koju zaljubljeni posjeduju. Mislim, dakle postojim.
Osjecam, dakle jesam.
Izgleda da je covjek potpun samo dok je u ljubavi jer tada kroz ljubav kanalise ka voljenoj osobi (ka drugoj polovini "bica ljubavi") i emocije i misli.
To mi je sad palo na um... ako je neka forumasica pomislila isto... neka mi se javi na pp (ako je neki forumas - neka me stavi na ignore
).