Blah… Danas pogledam malo emisije “Sanja talk show”… I cujem ono sto sam slusao po 1000 puta, i sto me svaki put izbije… Jedna od ucesnica (zena od cetrdesetak godina), samouvjereno je tvrdila da se samo na dvije stvari u zivotu ne moze uticati: Na to kad cemo umrijeti, i na to u koga cemo se zaljubiti.
Da precirizam, ono sto me uzasno iritira, jeste to zaljubljivanje.
Kog vraga se zaljubljivanje i dan-danas smatra za silu koja se ne moze kontrolisati, koja “dodje sama”, i kojoj se ne mozes opirati? Zar ovakva tvrdnja jednom rauzmnom savremenom covjeku ne bi trebalo zvucati, u najmanju ruku, smijesno?
I dosta puta sam o tome razgovarao, i shvatio da gotovo svi vjeruju u zaljubljivanje i “pravu” i “pravog”. Koliko puta sam cuo “ma vidices ti kad se zaljubis…”. Kada fino kazem ljudima da nikada ne bih mogao voljeti djevojku koja, na primjer, laze, dobijem “e zaljubices se u bas takvu! I nece ti nista smetati”. Jos mnogo puta sam slusao price “trazi ti djevojku kakva tebi odgovara, ali ti ces se zaljubiti, i kada naidje prava, nece ti ni jedna njena mana smetati”…
Pa dobro, zar smo mi jos uvijek u srednjem vijeku?!? Kao, mene ce strefiti neka sila, i ja cu kao telac juriti za djevojkom koja ima desetke osobina koje meni smetaju.
Licno, smatram zaljubljivanje, hm, osobinom nezrelih osoba, chak se usudjujem reci, osobinom koja krasi intelektualno inferiorne jedinke (ukoliko se zaljubljuju i u periodu nakon adolescencije). Ajmo sad drvlje i kamenje po meni
Ljudi koje poznajem, zatvarali su oci na preljube, na lazi, bili sa osobama kojima ocito nije stalo do njih (samo sex), samo zbog njihove zaljubljenosti. To nije normalno.
Ima li neko ko se slaze sa ovim mojim stavovima, ili sam ja jedini?
Da napomenem, oshtro razgranicavam LJUBAV od zaljubljenosti. (Kome jos uvijek ove dve stvari nisu jadno odvojene jedna od druge u glavi, molim neka se ne ukljucuje u diskusiju!)
Dakle, da li vi vjerujete u ljubav (koja se dozivljava u kontekstu zaljubljenosti!) kao u silu nad kojom se nema kontrole, koja udari kad se njoj prohtje, i onda vise nisi svoj? I kako gledate na ova moja razmatranja zaljubljivanja.
Ako je tema vec bila, izvinjavam se, ali znate kako ide, dodju novi posjetioci na podforum, a i pogledi starih clanova se mjenjaju, pa nije zgoreg mali update.
u pravu si slavko. to je patologija. znam po sebi. sad kad pogledam unatrag i shvatim koga sam ja voljela i kome sam vjerovala, ma ne mogu da vjerujem da sam to bila ja. Srce stvarno može napraviti budalaste odluke. S druge strane, može i razum isto. Al kod razuma je opet viši nivo svjesnosti. Roman "Razum i osjećanja" od Džejn Ostin dobro oslikava ove stvari. Ima i film.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Dobila sam je na mail, nemam pojma ko je autor. 
