uh.
@skitnica
Znao sam.
Što se tiče prvog susreta...razmijenili smo par usputno-nevažnih riječi, krenula je kući, u meni se desio klik i ja sam potrčao za njom niz stepenice da joj dosađujem uz put pričajući neke "instant trepove mog tada nebuloznog uma" sa srcem koje je kucalo prebrzo da bi svi osmijesi kojima sam se služio da zadržim neki iole muški lafovski stav bili preslabi.
Ona je to osjetila, ali mislim da joj je to odgovaralo, smješkala se i uzvraćala mi riječi, gledajući ispred sebe. Išli smo jedan dio puta, a ja sam se kasnije vratio. Nisam znao da li je "upalilo" ili nije. Totalna 0+. Nisam rekao direktno "oš bit cura u mene?"
mislim da je tako bilo bolje. Nakon par dana smo se opet sreli.
Važno je napomenuti da ja nisam uopšte želio seks sa tom ženom na početku. To mi se činilo kao bacanje blata na relikviju. Seks sa anđelom. Mislio sam da ona između nogu nema ništa. Ni muško ni žensko.
"Svakom početku svojstvena je čarolija", Hermann Hesse.
Ovim bih završio svoju ispovijest.
@XIX
1. Nemoj da si na kraj srca
Uzmi u obzir da sa 20 i sa 30 ne percipiramo isto. Uzvišena ljubav je moguća bez patetike, ali sa pathosom. "Over-emotionalism can be the result of an excess of pathos."
2. Kako muškarac može procijeniti ženu na osnovu tog prvog sastanka u restoranu?
Po tome što si napisala je muškarac centar svega. Žene nema nigdje. To mi je kao scena iz perioda pisanja "priručnika za žene" 1955.
Već vidim muškarca zalizanog kao patak, u tamnoplavom sakou sa bijelom košuljom i crnom kravatom, kako pucketa prstima dozivajući konobara
...izvini, moja percepcija.
3. Nemam iskustva sa odgajanjem djece i bebema