Talija je napisao:
navešću još jedan tip žena od kojih mi kosa raste...
To je tip (da ga nazovem) "uspješno udatih" žena čije je najgenijalnije djelo i najveći uspjeh bio udati se za osobu koja će ih kao polipa nositi čitav život na grbači.
Tim ženama ne pada na pamet da nešto rade, njima zaboga to ne treba!
A kada je neka priča u pitanju ona o svakom radu i privređivanju sve zna (iako nema veze sa tim djelatnostima) govori u prvom licu jednine ili prvom licu množine "mi smo stekli, mi smo napravili, mi smo odlučili, mi kupili, uradili.."
Takve žene su po defaultu uvijek od nečega umorne (umorila se, oprala 3 mašine veša), pate od dosade, ponekad od promašenosti života jer ih partner (taj koji ih vuče na grbači) ne razumije ili im ne poklanja dosta pažnje.
A sav njihov naporan rad i trud je bio u tome što su se udale.
A ja sam mislila da ja preterujem i da je to normalno
Dobro je, znači ima još žena koje misle kao ja...
Nekad' me, života mi, sramota što sam žensko kad' se nađem u društvu istih pa se počnu provaljivati.
Zašto svi moraju znati da si danas oprala 3 mašine veša pa ne pereš ga radi naroda majku mu nego radi sebe i zaboga kakav je to posao
otvoriti mašinu, staviti veš i pritisnuti dugme da MAŠINA SVE ODRADI
Te paćenice kojima je svaka druga moj muž ovo, moj muž ono, moj muž i ja i sl. i kojima je, kako Talija reče, najveći uspeh u životu što su im postale supruge najiskrenije žalim i ne zavidim im ni najmanje na tom "uspehu"...
Sve u životu znam sama uraditi, imam Bogu hvala sve za normalan život tako da mi od čoveka ne treba ni stan ni auto ni novac niti išta njegovo niti nešto što će on meni dati/pokloniti, treba mi samo on, takav kakav je i da mi dozvoli da ga volim onako kako najbolje znam....