raven je napisao:
[Samo njegovo prezime mi je, jednostavno, prevelika promjena. Zato što volim svoje ime i prezime, navikla sam da me oslovljavaju vec trideset godina tako, ne zelim da me oslovljavaju drugacije, navikla sam da potpisujem svoje racune, ugovore i slicno svojim prezimenom, navikla sam da na mojoj licnoj karti, vozackoj, pasosu stoji moje ime i prezime, i kada me neko upita za ime i prezime, navikla sam na to da ga izgovaram na jedan, od rodjenja stecen, nacin. Navikla sam na moju e-mail adresu sastavljenu od mog imena i prezimena, na moj facebook profil sastavljen od mog imena i prezimena... Navikla sam da mi neko kaze, hej, x y-icka prilikom oslovljavanja. Volim svoje vlastito ime i navikla sam na njega, ono me definise medju milijardama ljudi jer me njime oslovljavaju. Mozda sam previse individualista, ali tesko mi je da odjednom treba da se drugacije predstavljam i da ispravljam druge, znate, ja se vise ne zovem tako, vec ovako... I, da, nisam iskljuciva sto se tice misljenja i stavova, pa tako ni sto se tice ovoga, jer sve u zivotu se mijenja. pa i navike.
Na sve se covjek navikne (samo ako hoce). Covjeku odsjeku ruku/nogu-pa se navikne. Izvade jedan bubreg-covjek se navikne. Ocoravi-nosi naocare-navikne se. Dobije secernu bolest-navikne se... a da se na ovako banalnu situaciju kao sto je promijeniti prezime ne navikne?!
Ja sam se izuzetno brzo navikla na novo prezime. Kao da sam ga imala vec godinama. Uopste mi nije bilo tesko navici se , a niti mi je trebalo da se navikavam. Kad nesto radis iz ljubavi tu za navike onda nema mjesta.
Mada nismo svi isti ... ali ja sam alergicna na rijec "navika". Naviku treba zapecatiti kao smrtni grijeh.
![cat :cat:](./images/icons/smile/cat.gif)