Pa evo jedna tuzna istinita prica o jednoj pravoj ljubavi
Ljubav je pocela u srednjoj skoli i trajala dok su njih dvoje studirali,nije postojalo nista na svijetu sto bi ih rastavilo.Studirali i radili zavrsili fakultete,zaposlili se u struci zavrsili kucu koju su godinama gradili,namjestili je vjencali se u krugu naj naj blizih.Ona lijepa kao andjeo,dobra kao dusa i poslije toliko godina i dalje zaljubljena,on njezan,pazljiv voli ju kao prvi dan.Ona trudna ,pet mjeseci odlaze kod prijatelja,saobracajna nesreca,nikom nista ona gine.On neda da se sanduk sa voljenom i sinom spusti u zemlju,godinama "zivi"na njenom grobu osjedio preko noci,zeli da umre sa njenom slikom u ruci.Poslije nekoliko godina prodao je kucu,prodao sve sto su imali,ozenio se prvom koja je naisla ima sina i kcerku koji nose imena koja je njegova voljena zeljela dati njihovoj djeci.Sve ima ali jedno fali ili dvoje,tuga u ocima ne nestaje
Ovo je bila prava ljubav i ostala

Tvoja je prica izuzetna,nadahnjujuca,prelijepa,bozanstvena,velicanstvena i ZA POZELJETI ali budimo realni i ruzne stvari ma kako bile rijetke ipak se desavaju.Kako bilo ja sam optimista i mislim da sam glavno rekla u svom prvom postu pa stoga samo naprijed ljubav je cudo ne zna ko ne proba

Ko kaze da su sve prave ljubavi tuzne, ocigledno nije iskusio pravu ljubav.

Iskreno, mislim da ova teza ne drzi vode, i da je pisu svjeze ranjena srdasca ili ljudi koji su maleri u ljubavi.

n. I imali su petoro djece i zivjeli sretno do kraja zivota...

e nek si mi rek'o!

Pa naravno i recu opet, svi se nesto prenemazu, zale se, te im ne valja ovako, te im ne valja onako... uzivajte malo ljudi i ne obracajte paznju na gluposti. I poruka za one koji jos nisu pronasli pravu ljubav, ne znam ko je to rekao ali ide nesto ovako: SVI SE TRUDE DA PRONADJU NEKU SVOJU PRAVU OSOBU, PRAVU LJUBAV, A MALO KO DA BUDE TA PRAVA OSOBA.

Ne žale se svi, evo ja se ne žalim