dzabaleban je napisao:
skitnica je napisao:
@dzabaleban
malo me cudi da je to trajalo samo nekoliko mjeseci a takvo "inicijalno prepoznavanje" ste imali
jesi li osjetio kako gubis emocionalni komfor? je li te uplasilo?
malo me cudi da je to trajalo samo nekoliko mjeseci a takvo "inicijalno prepoznavanje" ste imali
jesi li osjetio kako gubis emocionalni komfor? je li te uplasilo?
da.
bio sam isuviše mlad za takvo nešto.
kao sa horror filmovima, gledaš ih da bi se uplašio.
a opet gledaš jer misliš "ma ja to mogu".
dok ne postane neizdrživo, onda se pozoveš "na zakonitosti realnoga svijeta", na ponos, na vlastiti ego, na priče drugih ljudi, na preispitivanja, sumnjaš jer nešto ne štima, nije ti jasno kako napetost, haotičnost, blaženstvo i tajna mogu ići zajedno. ne vidiš izlaz, vidiš kako te to guta, iscrpljuje, a ne možeš pričati, jer je svaka riječ smiješna, nekontrolisana, neprecizna.
Kao da isisavaš otrov iz tuđe rane koji je tako sladak...
onda se u jednom času probudiš i kažeš dosta, ne mogu više, želim da sve ovo nestane, ovaj pakao vlastitih misli koje srljaju i posrću, dešavalo mi se da krenem negdje i na pola puta ne znam zašto idem tamo...a kroz sve to se provlačio nekakav osjećaj sreće, uvijek je bio tu, neki glas kao da ti govori kao iz Milanove pjesme "smiri se saberi se, budi isti kao pre, takav kakvog dobro znam, bistar, jak i siguran"
opet sam se počeo previše eksponirati...
dzabalebane, javlja mi se da ce mnogo da te izhebe EQ.
Sta se desava kad presuse svi izvori? Kako ces tada da nastavis dalje? Da okoncas kao B. Copic?
