Banjaluka 17. 07. 2014
PRESS
SEDAM GODINA OD NESTANKA MALIŠANA - PRESS U POSETI PORODICI MAKARIĆ U POTKOZARSKOM SELU IDŽANI
Našem Ratku još se nadamo!
Na sedmu godišnjicu misterioznog nestanka četvorogodišnjeg Ratka Makarića iz potkozarskog sela Idžani, čije kosti su, prema nalazu DNK pronađene u julu 2010, njegova majka i baka ne mire se sa činjenicom da je mališan mrtav i kažu da i dalje žive u nadi da će ga videti živog.
Tuga ne prolazi Majka Slobodanka sa decom
Reporteri Pressa juče su posetili Makariće. U njihovim kućama vlada neopisiva tuga, još od kako je 16. jula 2007. godine mališan nestao, o čemu je mesecima i godinama brujao celi region.
Pri ulasku u dvorište Ratkove bake Stojanke saznali smo još jednu šokantnu vest, da je njen sin, a Ratkov tridestšestogodišnji otac Željko poginuo u oktobru prošle godine u Nemačkoj.
Najveća potraga u Srpskoj
- Tuga, pa gotovo! Mesec dana posle Ratkovog nestanka, umro mi je muž, a u oktobru 2013, prilikom seče drveta u Nemačkoj stradao je i moj Željko, najstariji sin i Rašin otac - u dahu je ispričala Stojanka Makarić i briznula u plač.
Kaže nam da je Željko stradao prilikom olujnog nevremena i da je sahranjen pored kostiju koje su, navodno, Ratkove.
- Policija je DNK analizom utvrdila da su pronađene kosti Ratkove, i tu je sva priča završena. Međutim, mi još ne znamo kako je dete stradalo i kako su njegove kosti pronađene na mestu kojim su prošle na stotine ljudi koji su tragali za njim - priča uplakana Stojanka. Dodaje da joj nije jasno još nekoliko stvari, ali da joj je najveća misterija vilica.- Posle pronalaska kostiju mi smo na tom terenu našli i vilicu, koju smo predali policiji. Međutim na njoj su zubi bili zdravi, a naš mališan je imao pokvarene zube. Takođe, snaja je, zbog veličine pronađene kosti, tvrdila da se radi o ljudskoj vilici, a ne dečjoj. Međutim, na ovo pitanje nikada nismo dobili odgovor. Kako god, možda zato što to silno želim, ja i dalje verujem da će se naš Ratko vratiti - kroz suze priča baka nestalog mališana. Ona podseća da je mesec dana nakon Ratkovog nestanka umro i njen muž, po kojem je nestali mališan dobio ime.
Podsetimo, posle misterioznog nestanka dečaka, banjalučka policija organizovala je najveću potragu u istoriji Republike Srpske u koju su bili uključeni i specijalizovani psi tragači iz Hrvatske. Međutim, dečje kosti nađene su početkom juna 2010. godine, na oko kilometer od mesta gde je dečak poslednji put viđen, kada je sa stricem Oliverom otišao da napoji konje.
Policija je odmah nakon nestanka pronašla Ratkov plastični pištolj i deo stričevog mobilnog telefona, koji je mališan nosio sa sobom, ali tela pune tri godine nije bilo. Na kraju, deo kostiju i lobanju pronašli su meštani zaseoka Vučića Gaj, a zvanična verzija je da su ostatak skeleta odnele divlje životinje.
Krišom gleda fotografije
Sa ovom tvrdnjom ne slaže se ni Ratkova majka Slobodanka. Nju smo juče, na godišnjici od nestanka dečaka, zatekli u nedovoršenoj kući koju je gradila sa svojim pokojnim mužem.
- Ne verujem, jednostavno ne verujem da je Ratko mrtav i nadam se da ću svoje prvo dete ponovo videti. Nakon njega dobili smo još troje dece, ali naš prvenac je bio dete koje smo obožavali. On bi sada imao 11 godina, a iza njega ostala nam je Milica sa sedam, Bojan koji ima pet i najmlađa Željana, koja se rodila dva meseca nakon što je Željko poginuo. Po ocu je dobila ima - kroz suze je ispričala i majka Ratka Makarića, koja sa troje male dece živi u Potkozarju.
Slobodanka kaže kako o Ratku ne priča pred bratom i sestrama, jer ne želi da osete bol, ali da često gleda fotografije na kojima su njen mališan i pokojni suprug.
- To radim krišom, da njima ne pravim bol. Ponavljam, živim u nadi da je moj Ratko živ i da ću ponovo videti njegov osmeh - zaključila je Slobodanka Makarić, pokazujući još neobjavljenu fotografiju svog prvog sina.
Davorin Tomić
Kakva je nesreća pogodila ovu porodicu.