U prvom delu ovog teksta bile su opisane faze razvoja šteneta od roðenja pa do 8. nedelje života. U drugom delu teksta opisane su faze koje nastupaju nakon drugog meseca života šteneta, pa do kraja puberteta.
Faza socijalizacije (od 8. do 12. nedelje zivota)
Pod pojmom socijalizacije podrazumevamo ucenje pristupanju zajednici. Upravo pocetak faze socijalizacije - osma nedelja zivota steneta izgleda kao najbolji period za njegovo odvajanje od majke i brace i sestara iz legla, kao i za prilagodjavanje domu novog vlasnika. Ovo prilagodjavanje je podjednako vazno kada covek i pas zive zajedno, a takodje i za obuku, posto se tokom tog vremena stvaraju osnove za kasniji unutrasnji zivot psa. Neki odgajivaci smatraju da je bolje ako se stene preuzme sa dvanaest nego sa osam nedelja. I jedno i drugo je prihvatljivo, ali treba obratiti paznju na neke okolnosti da bi se izbegle teskoce koje mogu nastati.
Ako stenad ostane u leglu do dvanaeste nedelje zivota socijalizacija ce se nastaviti uz majku, bracu i sestre. U jedanaestoj nedelji pocinju borbe za polozaj u leglu koje mogu biti jako pozitivne jer ucvrscuju osecaj sigurnosti steneta u ophodjenju sa drugim psima. Stene ce navici da se ni u najvecoj guzvi, ni kod naoko najdivljijeg medjusobnog hvatanja nece nista lose dogoditi. Ozlede sprecava prirodna kocnica ujedanja. Dakle, ne trebamo se plasiti da ce zbog ovih borbi za polozaj u coporu pas kasnije naginjati tucnjavama. Naprotiv, kod kasnijih tuca na ovaj nacin socijalizovan pas nece ujedati iz straha. Ako stene ostane u leglu do dvanaeste nedelje svakako treba da nastavimo sa vezbama kontaktiranja sa covekom, sve do predaje novom vlasniku. Tako ce se i u leglu najsnaznije stene navici na autoritet ljudskog partnera. Prisila se ne sme primenjivati, ali odredjene granice se moraju dosledno postaviti ako bi stene postalo bezobrazno. Za to bi se u slobodi postarali roditelji steneta. Ako je odgajanje prepusteno kuji i muzjaku, muzjak ce preuzeti glavnu ulogu. On pokazuje stencima sta im je dozvoljeno a sta ne. Na ovaj nacin mladi pas ce upoznati autoritet i nauciti kako da ga postuje. Stene uci kako da bude podredjeno. Ovakva podredjenost je prakticno uslovljena svakodnevnom igrom psa sa stenetom. Te igre imaju znacajnu ulogu za kasniji zajednicki zivot psa u drustvu. S tim u vezi, obuka steneta od strane roditelja je daleko od antiautoritativne. Ljudsko preuzimanje ili zamenjivanje uloge psa ili kuje u obuci steneta treba da se odvija na slican nacin. Iskljucivo "ljubavlju" pas ne moze biti obucen kao sto bi to bio ponavljanim prakticnim primerima od strane roditelja.
Ako preuzmemo stene u starosti od osam nedelja moramo voditi racuna da se cesto igra sa drugim psima i da vezba svoj nagon dominiranja. Sigurno je bolje preuzeti stene od osam nedelja ako je u leglu ostalo samo sa majkom. Argument da se stene od osam nedelja lakse veze za vlasnika je tacan, ali je to mac sa dve ostrice, jer nikad se ne zna da li ce buduci vlasnik jednog dana psa morati dati ili na neko vreme ga napustiti. Tada bi za zivotinju bilo bolje da nije vezana samo za jednu osobu. Svaki boravak u leglu duzi od dvanaest nedelja mogao bi lose delovati na buduceg radnog psa. Nepodnosljivost i prevelika agresivnost samo su jedna od posledica. Kod zivotinje koje cak mesecima ostanu u odgajivacnici moze se sa sigurnoscu racunati na promenu naravi i na to da ce tokom celog zivota slabije saradjivati sa covekom.
Neophodno je da se covek igra sa stenetom i kroz igru ga uci, kako bi ga preorijentisao na sebe. Stoga, kao pravilo, na pocetku ove faze sa stenetom bi se trebalo baviti i novi vlasnik bi trebao da preuzme ulogu oca-psa iz psece zajednice. Stene ce biti ukljuceno u ljudsku porodicu i morace da nauci da se ponasa u skladu sa njom. Ovo preorijentisanje se postize bez smisljene obuke, oponasanjem psa u odgovarajucoj situaciji. Kada je ponasanje steneta nepozeljno, umesto ujeda majke za potiljak i vrat, stene cemo uhvatiti za kozu na vratu i snazno protresti, a ako je moguce odignuti ga, a zatim spustiti. Cesto se moze uociti kako psi roditelji ujedaju stene za njusku; covek bi trebao jednom rukom cvrsto da drzi stene za kozu na vratu, a drugom da ga uhvati za njusku, potisne na dole, kako bi stene osetilo pritisak. Ova kazna, koja treba da bude malo bolna, mora biti pracena odlucnom komandom. Kasnije, sama komanda ce biti dovoljna da zaustavi nezeljeno ponasanje steneta. Ovo oponasanje psa ili kuje daje bolje rezultate od udaraca, koji cesto u odgoju rezultira pojavom stidljivosti i straha psa od ruku. Sve ovo rezultira dobro socijalizovanim psom koji se ponasa pozitivno medju ljudima i spreman je za kasniju obuku. S obzirom da se od mladog psa ocekuje da se kasnije ponasa odgovarajuce i prema drugim psima, ovo je period kada ga treba sto vise voditi medju njih. Medjutim, novi vlasnik obicno drzi stene izolovano u stanu ili dvoristu, gde ono nema nikakav kontakt sa drugovima svoje vrste. Ova greska se obicno pravi zbog brige da nevakcinisano stene moze biti inficirano preko drugih pasa. Velika je greska drzati stene izmedju osme i dvanaeste nedelje ograniceno u cetiri zida ili dvoristu, ili ga podizati u narucje kada mu pridje drugi pas.
O znacaju igre izmedju izmedju coveka i psa smo vec govorili. U praksi to znaci da se zudnja i zelja za ucenjem uspostavlja tokom ovog perioda. Zajednicka igra tokom faze socijalizacije je okrenuta krajnje ka zadovoljstvu. Nagon za zajednicku saradnju (akciju) razvijen kod steneta, sada se moze sa velikom lakocom fantasticno iskoristiti na svaki moguci nacin i uspostaviti osnova za kasnije obavljanje radnih vezbi. Evo dva primera koji to dokazuju. Tokom ovog perioda mladi pas dobrovoljno trazi svog vlasnika jer oseca pravu potrebu za kontaktom. Ako ga ne vidi koristice njuh da bi ga pronasao, i osnova za rad na tragu moze
biti postavljena na ovaj nacin. Drugo, svako normalno stene ce vratiti baceni predmet jer zeli da se igra sa svojim 'vodjom'. ovo se takodje moze lako iskoristiti kao priprema za kasniji ozbiljan rad sa aportom.
Zajednicka igra pruza jos mogucnosti. Pocetak i kraj igre odredjuje "vodja copora", u ovom slucaju covek, clan viseg nivoa. Dakle, covek odredjuje kada i koliko dugo ce trajati igra. Ako se ta odluka prepusti psu, kasnije moze doci do poteskoca u vezi sa hijerarhijskim poretkom. Ovo je period kada se stepen ujedanja moze dobro kontrolisati kroz zajednicke igre 'borbe'. Psi koji pokazuju nadprosecnu sklonost ka ujedanju se takodje mogu kontrolisati u ovom dobu cvrstim stiskom, ako bi pokusao da scepa ruku. Zeljene radnje postignute kroz igru se mogu lako pojacati pohvalama i nagradama, dok se nezeljene aktitvnosti obuzdavaju kaznama. Igra tokom faze socijalizacije s jedne strane ima funkciju ucvrscivanja grupe, a s druge strane pas otkriva da u zajednickim igrama vise uziva, i samim tim su efikasnije. Na kraju, igre omogućavaju da se steknu nova iskustva, korisna zajednicu čoveka i psa. Navodna "slabost karaktera psa" je češća zbog greški u radu sa psom i zbog pogrešnih postupaka u obuci tokom ove faze. Postoji previše "uslovljavanja". Meðutim, od osnovnog značaja je doslednost voðe, koju štenad stalno iskušavaju. Time je postavljena osnova za prihvatanje psihološke prednosti višeg nivoa. Iznad svega je to doslednost èoveka, koja je najvažnija. Mladim životinjama dogaðaji i iskustva u okviru njihovog okruženja imaju veoma važnu ulogu za kasnije osnovne stavove kao odraslih jedinki, a takoðe i za formiranje karaktera. Sve ovo se može porediti sa programiranjem kompjutera. Jedno specifièno iskustvo u okviru "osetljive" faze je nekada sasvim dovoljno da se utvrde, ne samo željene, već i neželjene karakteristike, kao što je plašljivost ili agresivnost. Sistematièno istraživanje okoline takoðe zauzima mesto u ovom periodu zahvaljujući istraživaèkoj i radoznaloj prirodi šteneta. bitne osobine koje je životinja nasledila mogu se pojaèati intenzivnim vežbanjem, kao i kroz zanimljivu igru - napad i odbranu i borbe oko plena, izmeðu ostalog. Ako se porede najizrazitije osobine psa srednjeg uzrasta sa osobinama njegovog vlasnika, veća sličnost se uočava kada je štene došlo kod vlasnika na poèetku faze socijalizacije, nego ako je došlo kasnije. Sliènosti ne postoje ako je u odnosu èovek-pas pas taj koji je društveno superiorniji. Praksa na žalost pokazuje da je to česta pojava.
Faza uspostavljanja hijerarhijskog poretka
(od 13 do 16 nedelje života)
Ovaj je period poznat i kao rani adolescentski period. Tokom njega štene ponovo jaèe naginje dominiranju, što vodi do ozbiljnih borbi za prevlast, ukoliko to ne potisnu ostali èlanovi njegove porodice. Štene pokušava da zagospodari vlasnikom, pa je potrebno uspostaviti oštre zabrane. Da kasnije ne bi došlo do neželjenih poteškoæa, štene sada mora da nauèi ko je gospodar u kući. Sada je poslednja mogućnost da se upotpune nedostaci u socijalizaciji intenzivnim bavljenjem štenetom, mada to ne uspeva uvek. Takoðe je dokazano da ako se štene u ovom periodu ne izvodi pojedinaèno i redovno, lišava se moguænosti da izraste u dobrog radnog psa.
Svaka životinja koja živi u zajednici ima jasno definisan položaj u odnosu na druge. Hijerarhijska pozicija se uglavnom osvaja meðusobnim borbama. Kada se jednom uspostavi taj odnos, manje je borbi, to znači da će samo pretnje biti dovoljne da se podreðena životinja otera. Životinja koja se nalazi na najvišoj
hijerarhijskoj lestvici naziva se ALFA životinja, a ona koja je na najnižoj lestvici OMEGA životinja. Borbe za uspostavljanje hijerarhijskog reda se uglavnom vode izmeðu životinja koje su istog uzrasta, pri èemu odrasli psi zauzimaju više pozicije u startu. Ovo se odnosi i na vlasnika, naravno, ukoliko se pravilno ponašao tokom faze prilagoðavanja i socijalizacije. Ipak, ako odrastao pas otkrije da se prema èoveku može odnositi kao prema sestri i bratu, kao rivalu za socijalni položaj, onda ga neće prihvatiti kao roditelja. Primer je kada ovo može dovesti do rivaliteta u borbi za hranu, pas će režati na čoveka koji se približi njegovoj posudi sa hranom dok on jede. Pas koji je u podreðenom položaju obièno će prepustiti svoju hranu psu koji je na višoj hijerarhijskoj lestvici.
Posesivnost se ogleda i prema drugim stvarima, kao što su igračke i prostirke, i one se čuvaju kao da su neka vrsta plena. Veoma èesto se suparništvo oko teritorije može uočiti i kada pas koji leži pored kauča počne da reži kada mu vlasnik uðe u sobu. Ako je socijalni položaj psa uslovljen dvema osobama u porodici on će obièno prihvatiti socijalni položaj osobe koja je na višoj lestvici i braniæe mesto od drugih pripadnika zajednice sve dok ne doðe onaj koji je na najvišem položaju. Suparništvo izmeðu polova se takoðe može pojaviti, kada će pas pokazati ljubomoru prema jednom članu porodice, dok će braniti drugog člana. To može otići toliko daleko da pas neće dozvoljavati iskazivanje nežnosti izmeðu supružnika. U šetnjama takav će pas raditi samo ono što mu se sviða: vlasnik neće biti taj koji će voditi psa u šetnju, već će pas šetati vlasnika. Svakodnevna slika na našim ulicama! Na kraju, vlasniku će jedino biti dozvoljeno da pomazi psa onda kada to psu odgovara, tj. podreðenoj jedinki neće biti dozvoljen fizički kontakt sa nadreðenom bez njenog pristanka.
Izmeðu 13. i 16. nedelje života psa karakter je praktièno još uvek podložan spoljašnjim uticajima. Kasnije, sve odlike ponašanja odjednom postaju strogo definisane i dalje podučavanje šteneta se može ostvariti jedino preko već stečenih osnova. Tokom ovog perioda karakter se pod svim uticajima okoline prilagoðava i uspostavlja se hijerarhijski poredak jednom zauvek, ukoliko se to veæ nije desilo. Veoma često, zbog neznanja, vlasnik u tome ne uspeva i psa će "humanizovati", tj. dozvoliti mu da uspostavi ravnopravan položaj sa članovima porodice. Obe greške mogu biti ozbiljna opasnost za čoveka kasnije, i povrede nisu
retkost. Takoðe je poznata stvar da se ovi problemi mogu sresti ako pas, nakon što je napunio četiri meseca, ne napusti odgajivačnicu koja je smeštena na usamljenom mestu, jer mu nije pružena prilika da stupi u kontakt sa nepoznatim ljudima i uticajima okoline, kao što je npr. saobraćajna buka. Ovo će se pokazati tačnim kada se pojave prve teškoće prilikom kućne obuke i pas će dugo pokazivati nesigurnost, stidljivost i strah kada se naðe van doma.
Neželjeni nasledni uticaji, kao što je preterana agresivnost, sa pravilnom obukom se mogu lakše ispraviti izmeðu 6. i 16. nedelje života. Ukoliko odgajivač ili vlasnik psa to primenjuje češće, biće manje uznemirenih pasa oko nas. Navedene činjenice pokazuju da je pogrešno veoma rasprostranjeno mišljenje da mladom psu treba dati više slobode, ili da je suviše rano za obuku. Neophodno je obuci priæi na pravi naèin, ona mora biti prilagoðena uzrastu psa. Jednom utvrðene loše navike kasnije je teško ispraviti s obzirom da pas ne može da razume zašto su odjednom one nepoželjne. Željenim navikama je najbolje učiti ga kroz igru, a
kasnije ih koristiti tokom obuke.
Faza uspostavljanja reda u čoporu
(5. i 6. mesec života)
Tokom ove faze, još poznate i kao drugi period mladosti, ili pubertet, odanost čopora prema voði je razvijena. Voða čopora ne mora obavezno da bude fizički nadmoæniji, ali mora psihološki. U ovom periodu poslušnost podreðenih mora biti naroèito pokazana u praksi. Većina pasa ne želi da se pokorava. Agresivnost, koja se možda pojavila u prethodnoj fazi i od strane vlasnika bila neželjena, odjednom izgleda da je savladana. Meðutim, to je često prividno jer se ponašanje može ponovo promeniti prilikom pojave polnog sazrevanja.
Kod životinja koje žive sa ljudima nije preporučljivo da samo jedna osoba preuzme ulogu voðe čopora i primenjuje nadreðenost. To bi trebalo da rade svi članovi porodice. U principu, cilj bi trebao da bude da u porodici pas bude omega jedinka.
Faza puberteta
Faza puberteta se završava naglim pojavljivanjem plodnosti psa; ona je blisko povezana sa funkcijom razlièitih endokrinih žlezda koje proizvode hormone. Kod kuja se to dešava nešto brže nego kod mužjaka, obièno sa pojavom prvog teranja. Kod mužjaka se kraj faze puberteta uočava po tome što počinje da obeležava i mokraæom markira svoju teritoriju. Tada u potpunosti sazreva i instinkt mužjaka za odbranom i zaštitom, zahvaljujuæi polnom nagonu da brani svoju teritoriju. Ovo je takoðe doba kada mužjak još jednom pokušava da promeni poredak dominacije i buni se protiv ostalih članova porodice. Dakle, pri kraju ove faze često je neophodno prema mladom psu biti veoma strog i neumoljiv, naneti mu fizički bol kako bi shvatio da je čovek taj koji je nadmoćniji.
Treba istaći da vreme pojavljivanja razvojnih faza nije strogo odreðeno, već je individualno za svakog psa, tj. kod nekih se javlja ranije, kod nekih kasnije. Faza puberteta je praćena zrelošću, ali dostizanjem seksualne zrelosti potpun razvoj psa još nije završen. Izvesne nasledne osobine nastavljaju da se razvijaju do treæe godine života, kao što je instinkt za napad i odbranu.
Sa godinama pas će postati manje živahan, instinkt za igru se smanjuje i životinja više niije toliko preduzimljiva. Nova faza koja počinje u životu psa je starenje. Fizička snaga počinje da se smanjuje, čula psa ne funkcionišu kao pre, a ponekad pas postaje tvrdoglav i ćudljiv. Često ne odgovara na komande istom brzinom kao ranije. Ovo pokazuje da ponašanje nije podložno velikim promenama samo u toku mladosti. Starenjem psa nastaju promene, izumiru pojedine ćelije u organima, a sve se ovo mora uzeti u obzir ako se želimo baviti psima. izvor/ o psima opusteno
|