banjalukaforum.com

nisam vjerovao da ces i da napises ))

sreca i nada su zavaravanje onog neizbjeznog a to je smrt

XIX: Jel' se masturbacija računa u tu tvoju sreću?
(sad će reći, "tu sebe zavaravaš da si srećan" ili "to je lažna sreća" haha)

Da li to Hrna ozbiljno govori? Uzmimo da je ozbiljan. Ovo je jako zanimljivo za podforum filozofija. Da li je covjek sretan kad je bogat?
Uzmimo ljude koji su navikli od rodjenja na bogatstvo. Njima je to nesto sasvim normalno, i mislim da oni nisu ni trunke zadovoljniji ili sretniji od onih koji su se rodili siromasniji. Takva je osoba navikla na sve to sto ima. A u ljudskoj je prirodi da nikad nije u potpunosti zadovoljan i uvijek hoce vise. Pohlepan je. Das mu prst, uzeo bi cijelu ruku.
Ljudi koji su se s vremenom obogatili. Za to bogatstvo oni su marljivo radili. Ulozili su truda, zivaca i vremena. Vremena da steknu materijalno bogatstvo, a koje bi inace mogli utrositi u nesto sto ce ih na neki drugi nacin usreciti. Tako im je mozda uskraceno nesto drugo, ono sto ih zaista cini sretnim: vrijeme sa porodicom, prijatelji, ljubav... I onda kad ostane sam i bogat zapita se cemu sve to. Onaj ko je normalno zivio svoj zivot - malo radio, malo zaradjivao, a puno ulozio u sebe i one koje voli, puno je sretniji.
I bez obzira na sve to, ni onaj ko dobije na lotu nije nista sretniji od obicnih ljudi. Da li srecu mozemo mjeriti materijalnim bogatstvom? Onaj ko ima ispunjen novcanik, da li on ima i srce ispunjeno srecom? Da li je to sreca? Pitanje je sta je sreca - da li je sreca = novac? Zar je to Hrna htio da kaze?

I za kraj:
,,Neke se stvari ne mogu kupiti novcem - za sve ostalo, tu je Mastercard!''


Mozda zvuci malo pretjerano sto ovo sve pisem, ali mislim da u svakom slucaju pridajemo veliku vaznost novcu kada je sreca u pitanju.

Hrna, uz duzno postovanje prema starijima, mislim da nisi u prevu kad kazes da neko moze bit sretan kad ujutro ne mora na posao. Drugo je to kad ti radis tokom cijele godine, pa onda ides na odmor. Ali covjek koji ne radi mislim da ne moze biti u potpunosti sretan, osim ako je po prirodi lijen i danguba. Onaj ko ne radi nema taj osjecaj da je koristan, barem ja ako mislim. Ako se ti svaki dan budis znajuci da nemas obaveza, kakav je to zivot?

Kad sumirate svoj zivot, ona tacka koja svijetli u cijelom mraku, to je sreca.

Pa ti možeš odmah sad da sjedneš i probaš sumirati svoj život. Nije valjda da čovjek može biti sretan samo u zadnjem trenutku prije svoje smrti.
To je jedno, drugo je što posljedice nečijeg života mogu da se pojave nakon njegove smrti, bitno mijenjanjući zaključak o životu te osobe. Nečija smrt svakako nije nešto čime se u potpunosti završava nečije životno djelo (ma kako beznačajno bilo), pa tako nije ni momenat u kojem se može napraviti nekakva konačna suma.

Nije da je ovo što sam rekao nešto protivno tome da čovjek pokuša svome životu dati smisao. (s tim se slažem)

Samo se ne slažem s tim da se sreća odloži za zadnji mogući momenat, kada je već prekasno da se više išta učini, a prerano da se podvuče crta. Loš je to momenat za sreću.