Ovo sam i prije citao, ali stvarno... Genijalno....
"Jesenjin se ubio.
Ernest Hemingvej je sebi prosvirao glavu.
Vladimir Majakovski se prasnuo zato shto je bio nesrecno zaljubljen u zenu svog velikog prijatelja, Salvadora Dalija.
Marko Marulic je bio sasvim normalan i fin mladic. Doduse, navikao se da sa jednim svojim jaranom svake veceri ode u posjetu jednoj djevojci, kcerki italijanskog kneza, koja je imala progresivna seksualna nacela. Kao pravi prijatelji, momci su se svake veceri smjenjivali na duznosti - jedan je karao a drugi cuvao strazu... Jedne noci, kad je bio Markov red, prijatelju se bilo strashno uzjebalo pa je zamolio Marka da se zamijene za uloge. Marko je velikodusno ustupio mjesto prijatelju i cekao ga ispod prozora. Prijatelj je neocekivano brzo izasao kroz prozor. Tacnije, izasao je kroz prozor nekoliko puta, u komadima. Umjesto kneginje u sobi ga je cekao knez sa sabljom... Kneginja je ziva zazidana (to je tada bilo moderno) a Marko Marulic je otisao na pusto ostrvo na kojem je zivio nekoliko godina, svakodnevno se bicujuci. Kad se vratio, postao je najpoznatiji dubrovacki knjizevnik.
Zil Vern je cijeli zivot proveo na balkonu, pisuci dva romana godisnje. Nikada nije putovao van Francuske a napisao je gomilu nevjerovatnih stvari.
Migel de Servantes je bio mozda i najveci komad budale od svih pisaca. Da je ikad napisao svoju biografiju, to bi vjerovatno bila najzaimljivija knjiga o vitezu-budali... Kad se vracao iz rata protiv Turske u Maloj Aziji, njegov brod su oteli gusari ozloglasenog Dali Mami-ja... Par mjeseci kasnije Dali Mami ga je pustio uz pisani dokument namijenjen spanskom kralju u kojem je pisalo da je Migel najhrabriji i najludji covjek kojeg je Dali Mami ikad sreo. Jedini covjek kojeg je Dali Mami pustio... Par mjeseci kasnije, lik je zavrsio u zatvoru. Tu je postao pisac... Ipak, umro je u najvecem siromastvu kao totalno lud covjek.
August Strindberg je patoloski mrzio zene.
Karl Maj je bio ucitelj kojeg su smijenili sa duznosti zato shto je bio umno bolestan. Kao palikuca osudjen je na 5 godina zatvora. I on je kao Servantes u zatvoru postao pisac. Nikad u zivotu nije izasao van granica Njemacke a pisao je Vinetua.
Rudolf Raspe (Baron fon Minhauzen) je kriminalac kojeg je jurilo pola Evrope. Prvo je u Njemackoj iskoristio polozaj cuvara muzeja i prodao gomilu umjetnina a zatim sa parama pobjegao u Englesku. Zesci alkoholicar i kockar. U Engleskoj je kupovao bezvrijedne placeve zemlje, lozio ljude koji su cijenili njegove knjige da je pronasao zeljezo, uzimao im lovu i bjezao. Umro je kao teski alkos u Irskoj.
Onore de Balzak je bio sasvim normalan ako se izuzme to da je bio babojebac. Njegova prva zena je od njega bila starija 28 godina a druga 31. Za sebe je govorio da voli "zrelu zensku ljepotu". Babojebac.
Dzozef Konrad je u 28. godini pucao sebi u grudi. Ostao je ziv. Kad vec nije uspio postati samoubica, postao je pisac.
Marsel Prust je bio hipohondor. Iz kuce je izlazio samo nocu jer je smatrao da je tad vazduh cistiji. Iskljucivo je izlazio u javne kuce.
Petar Kocic je zavrsio u ludnici. Posljednjih nekoliko mjeseci zivota morali su ga povremeno vezati jer je imao obicaj da sam sebe udara po glavi i grebe do krvi. Napadi ludila.
Lord Bajron je morao pobjeci iz Engleske zato shto je napravio dijete svojoj polusestri.
Dostojevski, vrlo fini ruski gospodin, je bio zesci kockar i alkoholicar. Hladio se i u Sibiru 8 godina zbog anticarskih prokomunistickih ubjedjenja. Umro je totalno zaduzen jer je uspio sve pare koje zaradio od knjiga prokockati.
Bulgakov je takodje nesudjeni samoubica. Pokusao je da se ubije ali nije uspio. Kasnije mu je Staljin zabranio samoubistvo i uvijek je imao cuvara pored sebe koji ga je svuda pratio.
Branku Copicu niko nije zabranio da se baci s mosta.
Momo Kapor je alkoholicar. Po sopstvenom priznanju, u posljednjih 30 godina trijezan je samo onda kad pise. Pise dosta rijetko.
Za razliku od njega, Rajko Petrov Nogo nikad nije trijezan...
Dzek London je takodje bio alkos.
Oduzi se ovo... Dvadesetorica koji su mi pali na pamet.
Jebes ga, u fizickom svijetu u kojem je sve normirano za ljude visoke 1,80 cm, dosta tesko se snaci nekome ko je visok 2,10... Mislim da je isti slucaj i za duhovni svijet... Ovaj svijet nije stvoren za vecinu umjetnika."