banjalukaforum.com

Bog je "ciko" koji je stvorio golubove-koji-ulaze-forumasima-u-kuce™ i nerevara™...enough said

nerevar™ = positive aspect...nemoj me tuziti za neovlastenu upotrebu tvog aliasa

_________________
pa dobro je...sta?

kao admin che gevara moras biti nepristran bez obzira na svoj stav ili se ponasasa kao teisti koje toliko ne podnosis i nisi nista bolji od njih, a neke cinjenice stoje same za sebe ma sta mi mislili, osjecali, zeljeli ili kakv god stav imali o tome, a ja mislim da Bog kakvim ga danasnje i dosadasnje religije predstavljaju ne postoji, a kao Pojam nekog pocetka i nastanka svega, kreatora prirodnih zakona mislim da postoji, mada ga neki zovu prirodom ili slucajem ili vanzemaljcima, sto je samo stvar izbora

_________________
Zaintresovan za sve, samo me pitajte

Hm, nepristran

Kako to misliš, Bog postoji kao pojam, "mada ga neki zovu prirodom ili slučajem ili vanzemaljcima" ? Bog je jedna haotična riječ koja u naše živote unosi samo zbunjenost, glupe ratove i glupe rasprave (kao ova, op.che.guevara). Nikakve činjenice ne stoje same za sebe. Ništa ne stoji samo za sebe, u stvarnosti. U teoriji može da stoji i da visi i da leži, ali u stvarnosti samo po sebi - kako nešto može biti "samo po sebi" !? Neko samačko bivstvovanje. Njet. I može se reći da je stvar izbora, preciznije stvar zablude. Kojom drogom se pucaš u mozak - islamom, hrišćanstvom, hindu...

Bog kao pojam svakako postoji (ovdje mislim na onog boga kojeg pisemo malim slovom), odnosno sociologija religije, filozofija religije kao i teologija su taj pojam obradjivale, i navescu samo neke vaznije atribute bozanstva kao sto su sveznanje, svemoc, sveprisutnost, transcendentnost. Naravno, ovo nam omogucava samo stvaranje teorijskog pojma, u praksi se u boga treba vjerovati, a ne pricati da li ga ima ili nema.
Ono sa cim se cvrsto ne slazem je tvoja ocjena da je bog taj koji unosi zbunjenost u nase zivote, te je povod za glupe ratove. Zbunjenost u nase zivote unosi gomila stvari, a bog je cak i ponajmanji krivac za to. Cak cu ustvrditi suprotno, njegova uloga je neuporedivo veca u pruzanju ljudima alternative da pobijede zbunjenost. Isto je i sa ratovima-koliko god ih je vodjeno u bozje ime, gomila njih se zbog njega nije desila. Zbunjenost u nase zivote unose i filozofska ucenja, a zbog istih su izbijali i ratovi. Zbunjenost nam unose cak i nasi bliznji, pa ih ipak, uglavnom, volimo.
To mozda jeste droga, hriscanstvo, islam, budizam, ali svakom od nas, cak i tebi i meni potrebno je nesto u sta cemo vjerovati. Onda je droga i filozofija, literatura, filmovi, video igrice, internet, ljubavni odnosi i osjecaji, rokenrol, trava...

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...

...nema boga...rekli su che i nikoletina bursac...

_________________
...i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smjesna trna ili snom...
...na jednom grobu u australiji piše:duša bogu, telo australiji, srce srbiji...

DJ KRMAK
...i vrapčići...

nevidljivi problemi sada znam i koji neko nam je stavio drogu u heroin

Ove dvije tvrdnje su postavljene tako kao da teorijsko razumijevanje pojma boga treba da bude uvod i preduslov za praktično vjerovanje u njega (koji sad odjednom nije više pojam, nego postojeć subjekt). Uopšte nije tako. Štaviše, suprotno je.



Ne može da se kaže kako "gomila ratova nije vođena zbog boga", jer ni jedan rat nije vođen zbog boga. Da bi nešto bilo uzrok ratu, ono mora da postoji praktično, kao Subjekt; upravo gornjom konfuzijom - miješanje boga kao pojma i boga kao Subjekta (naravno, nepostojećeg) - pokušavaš nekoj nepostojećoj stvari (u smislu Subjekta) rečeničnom negacijom dati oblik postojanja. Zato je Če u pravu: bog (pojam) jeste često povod ratovima, kao i mnoge druge stvari što mogu biti. Ali bog nikako nije uzrok ratovima, jer samo stvarni, postojeći, istorijsko-društveni subjekti i objektivne okolnosti (empirijski vidljive) mogu da uzrokuju ratove.



Ratovi nisu izbijali zbog filozofskih učenja, nemoj da pričaš gluposti.

Filozofija i ideologija - isto kao pojam boga - može biti samo alat u ratu, ne može biti i uzrok.

_________________
:: :: :: Solidarnost! / ASI / IWA-AIT :: :: ::

Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo

Da ne bi post bio previse dugacak zbog citiranja, samo cu da nastavim.

Nigdje nisam rekao da je poznavanje teorijskog pojma boga kojem teze neke nauke preduslov da bi se bilo vjernikom. Pojam boga koji koristi nauka nema nikakve veze sa bogom koji je subjekt/objekt licnog dozivljaja pojedinacnih vjernika. Prvi postoji objektivno, kao rezultat teorijske apstrakcije, dok drugi postoji samo u svijesti vjernika, i kao takav je neprovjerljiv i teze biva predmetom nauke. Dakle, to sto dvije tvrdnje slijede jedna za drugom, nikako ne znaci da uslovljavaju jedna drugu.

Zatim, nigdje nisam rekao da su se ratovi vodili "zbog boga", vec u njegovo ime. Onda se govorilo o tome kako ja "nepostojecem Subjektu pokusavam dati oblik postojanja", iako se ja time uopste nisam bavio, i mislim da je najveci problem ovdje sto koristimo iste termine, ali pod njima podrazumijevamo razlicite stvari.

Shvatanje filozofskih ucenja, ideologija, religioznosti samo kao alata u ratu je isuvise usko. Oni su veoma vazni faktori u stvaranju objektivnih okolnosti u odredjenom drustveno-istorijskom kontekstu, te neodvojivi od istih. Tako da, izmedju ostalog, mogu biti i uzroci ratovima.

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...

Malo si ovdje konfuzan. Ne može nešto biti subjekt - dakle, ne mislim "subjektivno", nego kao Subjekt sa sopstvenom praksom, dakle da postoji praktično - ako postoji samo kao stvar "ličnog doživljaja" (to jest ako je umišljeno) - dakle, opet se radi o pojmu, isto kao što se i u nauci barata sa pojmom (istorijskim, psihološkim, svejedno).

I ne može nešto da postoji objektivno kao rezultat "teorijske apstrakcije". Ono prvo mora da postoji kao "Objekte" - bilo misaoni bilo stvarni - da bi bilo pokupljeno teoretizacijom. U ovom slučaju postoji isključivo kao misaoni, jer praktično postojanje nije dokazano.

I nije tačno da se nauka ne može baviti nečim što postoji "samo u svijesti vjernika". Itekako da može.



Definicije prethode analizi. Ali isto tako, ne možeš upotrebljavati isti pojam da bi označio dvije različite stvari, pogotovo ne ako su u istoj kategoriji.

I jesi se bavio time - možda nesvjesno - kada si "bogu" (pojmu, jer jedino tako postoji, čak iako je dio ljudske prakse) pridodao predikat "igra ulogu" i "pruža alternativu": "njegova uloga je neuporedivo veca u pruzanju ljudima alternative da pobijede zbunjenost".

Biće prije da ljudi sami sebi izmišljaju "alternative" (tačnije, da im neko drugi ponudi "alternativu") a ne da se "on" sam "postavi" kao jedna: "on" to ne može, jer "on" nema praksu, jer "on" ne postoji kao Subjekt.



Isuviše je dugačak put filozofije i ideologije kao faktora u stvaranju objektivnih okolnosti - i one se u tom procesu gube, gdje ih nadvladava nešto drugo - da bi im se na bilo koji način mogao prišiti atribut uzročnika ratova. To je jednostavno nemoguće.

Oni su proizvod odnošenja ljudi prema okolnostima i odnosima - i drugim ljudima - isto kao i ratovi. Njihova uloga u ratovima je daleko od uzročnika, ali se nalaze usađene u sveukupnu njihovu hijerarhiju uloga.

_________________
:: :: :: Solidarnost! / ASI / IWA-AIT :: :: ::

Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo

Djelatni subjekt, "subjekt sa sopstvenom praksom" je svoju djelatnost izveo iz misljenja, iz "licnog dozivljaja", tako bar kaze dobar dio zapadne misli. Vjernici bogu kao "slobodnom i stvaralackom" bicu daju atribute djelatnog subjekta, i to se moze konstatovati kroz istoriju.

Rekao sam da se nauka teze bavi stvarima koje su u "svijesti", ne i nikako. Psihologija se bavi
tim fenomenima.



Ne prethode sve definicije analizi. Ovdje se radilo o upotrebi istih termina za razlicite pojmove.
Nisam se ja nesvjesno bavio bogom, ako sam rekao da "pruza alternativu", to je samo nacin izrazavanja, kao kad kazes da, recimo, "zivot pise drame". Ali to i nije toliko bitno, bitno je da ljudi, makar sami umislili tu alternativu, a ne dobivsi je od boga-djelatnog subjekta, prihvataju je kao stvarnu, i to je ono sto fascinira. Jer ta alternativa doista moze da pobijedi zbunjenost, bez obzira sto bog nema praksu ili ne postoji kao subjekt, religiozni covjek dokazuje boga kroz svoju praksu.



Filozofija i ideologija se ne gube u procesu stvaranja okolnosti, one su dio tih okolnosti, i mogu biti nadvladane jedino drugim shvatanjima i ideologijama. Tacno je da su proizvod odnosa ljudi i okolnosti, ali vazi i obrnuto, i taj proces se ne moze razdvojiti.

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...

Dakle, samo treba da zamislim nešto i to će i praktički postojati. Sjajno, genijalan si.



Definicije prethode analizi. Ako želiš da barataš višeslojnom analizom - u kojima jedan pojam može da ima više nivoa značenja - objekat, misao, fizički stvarno, izmišljeno - moraš da definišeš pojmove koji se upotrebljavaju, i da paziš da ne koristiš jezičke trikove - zamjena subjekta, objekta i predikata, itd.



Jeste. Umjesto bog-objekat ti si upotrebio bog-subjekat, pripisujući mu predikat koji mu ne pripada.



Što ima daleko većeg smisla, jer ovo prvo ne prolazi ni figurativno.



Ne, religiozni čovjek ne dokazuje boga kroz svoju praksu. Nauči šta znači dokazivanje.



Nauči pojam baze i nadgradnje, pa će ti biti jasno o čemu se govori.

http://www.marxists.org/archive/marx/wo ... reface.htm

_________________
:: :: :: Solidarnost! / ASI / IWA-AIT :: :: ::

Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo

Prica o egzistenciji boga ili Boga ... Da li je moguce dokazati je u okvirima naseg poimanja materijalnog i skormnog znanja o zakonitostima materijalnog svijeta ciji smo 1 000 000 000 (dopisati broj nula po zelji) dio? Kako definisati misli i snove, kad ne nadrazavaju nasa cula? Da li je svijest samo posljedica mozdanih funkcija ili ima jos neku materijalnu komponentu koje nismo svjesni / nismo sposobni da pojmimo? Kad podvucemo crtu, sve se svodi na ubijedjenje pojedinca, prije svega zasnovano na licnom dozivljaju i subjektivnoj percepciji nekih pojmova, situacija, "cinjenica".

_________________

Među svim pogledima na svijet, nema ništa gore od tog solipsizma.

Sama ta priča o odvojenosti čula i mozga, pri čemu je svijet "navučen" od strane "tvorca" je besmislena. Da ti doživljaji nisu zasnovani na činjeničnom, postojanom, fizičkom i stvarnom, ne bi moglo uopšte biti misaonog i fizičkog odnošenja među ljudima, jer ne bi baratali istovjetim stvarima i kretali se u istovjetnom fizičkom svijetu. Seks neka bude naprostiji primjer (ili veliki vjernici ne znaju šta je to).

Prema takvom pogledu, koji je vrhunac prihvatanja otuđenja čovjeka od čovjeka i od prirode, čulnost se ne stvata i kao praksa, što ono u stvari i jeste.

_________________
:: :: :: Solidarnost! / ASI / IWA-AIT :: :: ::

Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo

Cekaj, stani, kuda posao?
Odvojenost cula i mozga? Oni postoje u jednoj finoj simbiozi koja sasvim fino funkcionise, ali mozes li definisati i objasniti sve njene segmente? Ne, i to je neupitno.

Naravno da jesu, ali, ponavljam, da li je objasnjiva uzrocno-posljedicna veza u svim slucajevima?

Odakle si ovo izvukao? Zar sam to napisao?

1. Otkud znas da sam vijernik? Jesam, ali ne vjerujem u Bibliju. 13. Cemu vrijedjanje?

Komentar tvojih postova uopste: ti se bas navukao na obzervaciju i empirizam? Ne vidim (ne cujem, osjecam ....) = ne postoji. Ako sam rodjen u Sahari, nikad nisam vidio kisu, nemam tv i nikad nisam upoznao nekog ko bi mi pricao o kisi (tj. nemam pojma sta je to), to ne znaci da kisa ne postoji. (primjer je glup, ali ces valjda skontati poentu)

_________________

Da malo citiram samog sebe

_________________

Nisam se "navukao na empirizam", a komentari se nisu odnosili striktno na tebe, nego na solipsizam, koji mi je pao na pamet zbog određenih segmenata tvog posta.

Usput, ne shvatam bit prvog pitanja.

_________________
:: :: :: Solidarnost! / ASI / IWA-AIT :: :: ::

Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo

posao = krenuo, uputio se negdje ... odnosilo se na izvlacenje znacenja rijeci iz konteksta, dok su one imale drugaciji smisao.
Nemam pojma sta solistizam znaci (i ne trazi mi se na wiki) i, uopsteno, ogradjujem se od bilo kakvih -izama osim rokenrolizma i ljubav-prema-zenamaizma

_________________

Nisam mislio na to pitanje kad je očigledno retoričko.

Mislio sam na ovo: "Naravno da jesu, ali, ponavljam, da li je objasnjiva uzrocno-posljedicna veza u svim slucajevima?"

Solipsizam: Solo ipsis, učenje po kome "samo ja postojim", objašnjava se time da je naš kontakt sa stvarnim svijetom u stvari u mozgu, gdje se dešavaju sve reakcije i obrađuju podaci koji stižu preko čulnih organa, na osnovu čega se može insistirati da je spoljašnost nepostojeća i da ju je pred nas "navukao tvorac".

_________________
:: :: :: Solidarnost! / ASI / IWA-AIT :: :: ::

Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo

Definicija boga je: ne znam. Rijec(pojam) bog sluzi da covek ne prihvati jednu prostu cinjenicu, da nesto ne zna. Obicno kad covek(koji je uvjeren da je najpametnije bice u prostoru i vremenu) nesto ne shvata(ne zna) koristi se rijecju bog da to(pa makar samom sebi) objasni.

Gledanje boga u religiskom znacenju je stvarno smijesno. Ako malo pogledamo religije koje kazu da je smisao zivota da se dodje u raj, a govore da je ne moguce doci u raj.

Da se vratim temu i tvrdju koja sam izneo moze se dokazati istorijom. Nekad davno prirodne pojave koje su danas jasno dokazane, prije su dozivljavane kao volja boga. U nekoj dalekoj buducnosti pojam bog ce se vjerovatno zaboraviti, ali treba proci mnogo vremena dok covjek shvati sve sto danas ne zna.

_________________
U raju je lijepo, ali u paklu je raja.

Da ne citiram sad, nastavicu se na DJ-TC-jev post sa prethodne stranice.

Nisam imao na umu nikakve matriksoidne koncepte, te se zakljucak da ono sto "neko zamisli, to prakticno i postoji", ne moze izvesti iz mojih rijeci. Govorio sam o tendencijama u zapadnoj misli jos od Dekarta da se bivstvovanje izvodi iz misljenja. To ne znaci da ono sto zamislimo realno postoji. Medjutim, ovo me dovelo do sljedeceg: i vjernik i onaj koji to nije imaju u glavi odredjenu ideju (kod vjernika je to, npr. pojam boga-kreatora koji upravlja njegovim univerzumom;kod drugog pojam prirode koja treba da bude podredjena covjeku). Kod jednog ce "zivot" vise uticati na "svijest" i odredjivati je, kod drugog obrnuto. Stvar je u tome da svako djeluje shodno svom ubjedjenju. Koji je kriterijum prema kome se moze utvrditi "stvarnost i moc" misljenja bilo kojeg od njih dvojice?

Sto se pojmova baze i nadgradnje tice, mozda bih onaj profesorski ton i ispostovao da si naveo vise razlicitih izvora. I sam vjerovatno znas da Marks nije jedini o tome pisao, i da je bilo znacajnih autora cije je misljenje o tome bilo suprotno.

Ovo sve vise pocinje da lici na intelektualno pivotiranje unedogled (da si bio solidan u kosarci, visi od 188 cm i svjetlokos, mozda bi i znao ocemu govorim, ovako, ne vjerujem).

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...

Ne, nego to znači da nešto što misli (a ne što je zamišljeno) - dakle, praksa kao preduslov - postoji. O tome i ja govorim.

Stoga je prateće objašnjenje van konkteksta argumentacije.



Društveno biće je polazna tačka, osnova za sadržaj, za formiranje ljudske svijesti. Svako ko se danas smatra pozvanim da govori o čovjeku i društvu, a ako pri tom ne priznaje ovaj minimum, ima promašene zamisli.



Kojih značajnih autora?



A, zamisli, jesam.

Vidiš kako se sve fino poklopi?

_________________
:: :: :: Solidarnost! / ASI / IWA-AIT :: :: ::

Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo