DJ-TC je napisao:
Popokatepetl je napisao:
Pojam boga koji koristi nauka nema nikakve veze sa bogom koji je subjekt/objekt licnog dozivljaja pojedinacnih vjernika. Prvi postoji objektivno, kao rezultat teorijske apstrakcije, dok drugi postoji samo u svijesti vjernika, i kao takav je neprovjerljiv i teze biva predmetom nauke. Dakle, to sto dvije tvrdnje slijede jedna za drugom, nikako ne znaci da uslovljavaju jedna drugu.
Malo si ovdje konfuzan. Ne može nešto biti subjekt - dakle, ne mislim "subjektivno", nego kao Subjekt sa sopstvenom praksom, dakle da postoji praktično - ako postoji samo kao stvar "ličnog doživljaja" (to jest ako je umišljeno) - dakle, opet se radi o pojmu, isto kao što se i u nauci barata sa pojmom (istorijskim, psihološkim, svejedno).
I ne može nešto da postoji objektivno kao rezultat "teorijske apstrakcije". Ono prvo mora da postoji kao "Objekte" - bilo misaoni bilo stvarni - da bi bilo pokupljeno teoretizacijom. U ovom slučaju postoji isključivo kao misaoni, jer praktično postojanje nije dokazano.
I nije tačno da se nauka ne može baviti nečim što postoji "samo u svijesti vjernika". Itekako da može.
Djelatni subjekt, "subjekt sa sopstvenom praksom" je svoju djelatnost izveo iz misljenja, iz "licnog dozivljaja", tako bar kaze dobar dio zapadne misli. Vjernici bogu kao "slobodnom i stvaralackom" bicu daju atribute djelatnog subjekta, i to se moze konstatovati kroz istoriju.
Rekao sam da se nauka teze bavi stvarima koje su u "svijesti", ne i nikako. Psihologija se bavi
tim fenomenima.
DJ-TC je napisao:
Popokatepetl je napisao:
Zatim, nigdje nisam rekao da su se ratovi vodili "zbog boga", vec u njegovo ime. Onda se govorilo o tome kako ja "nepostojecem Subjektu pokusavam dati oblik postojanja", iako se ja time uopste nisam bavio, i mislim da je najveci problem ovdje sto koristimo iste termine, ali pod njima podrazumijevamo razlicite stvari.
Definicije prethode analizi. Ali isto tako, ne možeš upotrebljavati isti pojam da bi označio dvije različite stvari, pogotovo ne ako su u istoj kategoriji.
I jesi se bavio time - možda nesvjesno - kada si "bogu" (pojmu, jer jedino tako postoji, čak iako je dio ljudske prakse) pridodao predikat "igra ulogu" i "pruža alternativu": "njegova uloga je neuporedivo veca u pruzanju ljudima alternative da pobijede zbunjenost".
Biće prije da ljudi
sami sebi izmišljaju "alternative" (tačnije, da im neko drugi ponudi "alternativu") a ne da se "on" sam "postavi" kao jedna: "on" to ne može, jer "on" nema praksu, jer "on" ne postoji kao Subjekt.
Ne prethode sve definicije analizi. Ovdje se radilo o upotrebi istih termina za razlicite pojmove.
Nisam se ja nesvjesno bavio bogom, ako sam rekao da "pruza alternativu", to je samo nacin izrazavanja, kao kad kazes da, recimo, "zivot pise drame". Ali to i nije toliko bitno, bitno je da ljudi, makar sami umislili tu alternativu, a ne dobivsi je od boga-djelatnog subjekta, prihvataju je kao stvarnu, i to je ono sto fascinira. Jer ta alternativa doista moze da pobijedi zbunjenost, bez obzira sto bog nema praksu ili ne postoji kao subjekt, religiozni covjek dokazuje boga kroz svoju praksu.
DJ-TC je napisao:
Popokatepetl je napisao:
Shvatanje filozofskih ucenja, ideologija, religioznosti samo kao alata u ratu je isuvise usko. Oni su veoma vazni faktori u stvaranju objektivnih okolnosti u odredjenom drustveno-istorijskom kontekstu, te neodvojivi od istih. Tako da, izmedju ostalog, mogu biti i uzroci ratovima.
Isuviše je dugačak put filozofije i ideologije kao faktora u stvaranju objektivnih okolnosti - i one se u tom procesu gube, gdje ih nadvladava nešto drugo - da bi im se na bilo koji način mogao prišiti atribut
uzročnika ratova. To je jednostavno nemoguće.
Oni su proizvod odnošenja ljudi prema okolnostima i odnosima - i drugim ljudima - isto kao i ratovi. Njihova uloga u ratovima je daleko od uzročnika, ali se nalaze usađene u sveukupnu njihovu hijerarhiju uloga.
Filozofija i ideologija se ne gube u procesu stvaranja okolnosti, one su dio tih okolnosti, i mogu biti nadvladane jedino drugim shvatanjima i ideologijama. Tacno je da su proizvod odnosa ljudi i okolnosti, ali vazi i obrnuto, i taj proces se ne moze razdvojiti.