Letnje računanje vremena (engl. Daylight saving time (DST)) ili letnje ukazno vreme, je dogovor po kojem se preko leta časovnik pomera da bi poslepodneva imala više danjeg svetla nego prepodneva. Sprovodi se tako što se službeno vreme pomeri unapred u poznu zimu ili rano proleće, a vrati nazad u jesen. Vreme se obično pomera za jedan sat, ali tačan broj časova i datumi izmena se određuju lokalno, i podložni su promenama. Ovakvo podešavanje doprinosi boljem prilagođavanju i većem iskorišćavanju dana i štednje energije.

Ljetno računanje vremena prvi je puta 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati, unatoč nemalom lobiranju. Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj za Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. svibnja do 1. listopada 1916. godine.

ali ujutro kad ustaju ljudi je mracno i hladno, sto znaci upotreba i svjetla i grijanja sat vremena ranije - cime smo opet na pocetnom stanju

A koje su to posljedice?I koliko traju?Korist postoji.Recimo,Čajevec(nekada),radno vrijeme od 7h.Već je svanulo i nema potrebe za dodatnom rasvjetom.Pošto je sat već pomjeren,ne pale se svjetla do 18h,recimo.Da se ne koristi "daylihgt saving" svjetla bi se palila u 17h.A i ljepše je kada poslije posla imaš na raspolaganju 5-6 sati dana,nego 4-5.