Ja ću napisati svoje iskustvo tokom aktivne vožnje bicikla po urbanim i ruralnim dijelovima naše regije. Nabrojaću par opasnih tačaka i ono što ja smatram najvećim problemima za sve one koji odluče da voze bicikl ili da se susretnu sa nekim od njih u saobraćaju.

Prvo što ću napomenuti su sami biciklisti. U našem gradu primijetio sam ogroman broj (procentualno) biciklista koji voze bez ikakvog poznavanja pravila, da bi vozio auto moraš da poznaješ pravila i da položiš potrebne testove, dok za bicikl nije potrebno ništa pa je samim tim broj kamikaza značajno veći. Od ovih što ne ustručavaju da se voze kolovozom u pogrešnom pravcu do ovih što šaraju pa se malo ponašaju kao pješaci malo kao vozači i ukrug. Zatim oprema na biciklu je kod mnogih nepostojeća, dakle signalizacija, svjetla, zvonce i ostalo su misaona imenica za većinu. O ponašanju i izvođenju manevara da ne govorim, često obilazim bicikliste koji nisu svjesni okruženja u kom se kreću, mijenjaju pravac kad skreću, stave slušalice pa misle da su svoj dio posla obavili samo jer se kreću pravolinijski po desnoj strani i tako u nedogled. Moram spomenuti i strah od vožnje po kolovozu, pa se onda guraju sa pješacima po trotoaru gdje im nije mjesto.

Drugi po običaju su pješaci, kretanje po biciklističkoj, prelaženje ulice ispred bicikliste kojeg uopšte ne registruju ili misleći da bicikl može stati u mjestu, da ne govorim isfrustrirane "živim uoblacima" ljude koji se kreću biciklističom, ti im zvoniš - a oni te ne registruju, a onda kada iz očaja odlučiš da ih precizno obiđeš krenu da se beče i galame kako ih prepadaš. U svakom slučaju veliki broj nedostataka takođe dijele sa nemarnim biciklistima, da se ne ponavljam previše.

Treći su naravno vozači, ovo bi bio dugačak post da napišem sve što mi smeta, pa ću se probati držati najosnovnijeg:

Oduzimanje prava prvenstva prolaza biciklistima, pogotovo ako ideš velikom brzinom je jako opasno. Često da bih im dao do znanja da imam namjeru da prođem kroz raskrsnicu kako to pravila kažu pomjerim se malo ka sredini trake čisto ako krenu pred mene da mogu da ih obiđem, par puta sam imao jako opasne susrete, srećom na vrijeme sam reagovao.

Obilaženje bicikliste kad za to nema dovoljno prostora. U zadnje vrijeme par jako opasnih situacija, npr. gore prema Ljubačevu kroz Karanovac neki stari bus me je obilazio na taj način da je prednjim krajem prošao djelimično daleko od mene, a zadnjim me je doslovno zalijepio uz trotoar zbog zakrivljenja puta, išao sam 35 na sat i gledao smrti u oči. Druga situacija kad me je na starom putu početnik praktično razbio retrovizorom, prošla mi je ispod ruke. Nju je preticao neki divljak, a ona se prepala pa kud moji mili moji - na biciklistu. Ovakve situacije svaki put bar po jednom kad sjedem na bicikl pa neću puno da meljem.

Uključivanje na put, pogotovo ovih trotoar hajkera koji se uključuju nebitno da li se nešto nalazilo na putu ili ne. Ne znam čemu žurba tolika?

Zakrčivanje biciklističkih staza, pa zbog takvih se moram kretati po kolovozu iako imam stazu. I onda ja kršim pravila, ali sam primoran da to radim jer su oni prekršili prije mene.

Ovo sam zaboravio napisati, a to je da se velika većina vozača ponaša jako korektno prema biciklistima ako se biciklisti ponašaju kako je to potrebno. Dakle većina me pusti da se isključim lijevo sa puta kad dam znak rukom da želim da skrenem, većina mi neće uzeti pravo, većina me neće obilaziti divljački i bezobzirno i tako dalje. Naravno u svakoj od ovih kategorija ima bezobraznih glava i zbog toga svi moraju da uključe mozak i sva čula koja posjeduju.

Četvrto, je naš divni grad i putevi. Statistika u zadnjih mjesec dana je dvije probušene gume, a u zadnja dva mjeseca tri. Felge ravnam jako često jer da ne bih poginuo malo pa malo upadnem u neku rupu (ili šaht) jer ih je jako opasno naglo obilaziti na magistralnom putu. Naravno nije kriv samo grad nego i ljudi. Jednostavno previše stakla na putu, pogotovo do kraja trake kud se biciklisti i kreću. Nedostatak staza (mada ja bih radije biciklističe trake nego staze) i svega ostalog je očigledan i nadam se da će se to promijeniti.

Vjerovatno sam mnogo toga zaboravio, ali nije problem dopuniti ako se čega sjetim. Na umu imam mnogo toga, od dobrih ruta u našoj regiji, onih loših, malo priče o tipovima bicikala i terenu, ali neka to ostane za kasnije. Vozim MTB, ali planiram sada da kupim drumski bicikl jer sam odustao od vožnje po šumskim putevima i makadamima.

Cemu sad ova prica? Totalno nepotrebna.

Kontam ovo pazariti:
https://s8.pik.ba/galerija/2018-04/25/0 ... velika.jpg

Tiagra grupa, djeluje dobro očuvan...