Ne stvarno, glup mi je taj 8. mart, i Valentinovo. Jest da je lijepo da postoji dan kad se citav svijet posvjecuje zenama i ljubavi... ali ne trebamo dozvoliti da taj jedan dan bude tooliko vazan za nasu vezu, za ljubav.
Mislim, evo ja npr. znam slucaj, covjek vara zenu, vara je otkad se znaju, a ponekad mu i ruka 'omakne' pa zavrsi nekim cudom po njoj, i on sad dodje svaki 8. mart i donese joj najljepsi i najskuplji buket cvijeca; a ona jadna sva presretna. Eto, da se ima sta pricati, kako on nju voli,kako joj je brizan...
Meni je vaznije da me moj partner razumije, da je pazljiv, osjecajan, vjeran...onih ostalih 360 i kusur dana, nego da mi taj jedan dan kleci pred nogama i posipa me cvijecem.
A vec ako se toliko osjeca primoran da mi nesto kupi, onda neka kupi bilo koji drugi dan u godini. Ne mora biti nikakav praznik. Neka bude 9. mart, 20., 29. 1. april... svejedno.
Sutra mogu zamisliti kakvo je stanje na ulicama i u gradu. Svi trckaraju po cvjecarama, nose ruze, otimaju se... Ne mozes naci parkplac, psuju, galame..hektika... mnogi glume, pretvaraju se da su dzentlmeni, dobri brizni muzevi, partneri..a drugi dan-nikome nista, ista prica. Samo prodavnice trljaju ruke.
I ono sto Helena rece, ide mi vise na zivce ono hvalisanje "joj da znas sta je meni dragi kupio, joj vidi... sta je tebi tvoj kupio"..
Onda mi dodje da se taj dan i sledecih 5 dana sakrijem u neku rupu da ne vidim i necujem nikoga.
Sve je postalo previse namazano i nervira me to. Slabo da tu ima vise ljubavi i paznje - sve je vise postalo biznis i tako kroz to ne mozes vise prepoznati sta je 'ljubav', a sta ljubav, i sta je respekt, a sta je 'respekt'!