banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 28 Mar 2024, 15:53

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 121 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 27 Jan 2016, 21:55 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 16 Dec 2012, 01:06
Postovi: 4033
nepokoreni je napisao:
Brale001 je napisao:
Srbija,C. Gora nisu bile u tom kolu mocnika koji su pripremali, pokrenuli i profitirali na 1.s.v. ratu.

Srbija i CG su bile napadnute i herojski su se branile od višestruko jačeg neprijatelja pri tom su podnijele ogromne žrtve i patnje, a da nisu neki profitirali na ratu, o jesu, i to pofino :evil3:

:D
Moj provobitni tekst i naum i sto napisah je bilo ovo:

Naravno uvijek treba pravit razliku ko, kako i zasto ratuje. Srbija,C Gora nisu bile u tom kolu mocnika koje su pripremale, pokrenule i profitirale na ratu.
Branile su se i borile za goli opstanak.

Ali da skratim ja uradi( kat i pejst) i izvadi ovaj dio sto ti citiras.

Ko razumije shvatit ce. :D

_________________
Jer prijatelje stječemo
ne dobro od njih primajući,
nego dobro im čineći.
Iz govora Perikla poginulim vojnicima.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Mar 2016, 04:32 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
[video]http://www.youtube.com/watch?v=v2G12jkBvDs[/video]

U ovom dokumentarcu od prije par godina Dragan Nikolić se baš uživio ili ga je to mnogo pogodilo ili je samo glumio.

Slika

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Okt 2016, 21:09 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Citiraj:
Kako danas izgleda najstarija duševna bolnica na Balkanu?

Prvi pacijenti Doktorove kule na lečenje su dolazili po odluci suda, dijagnoze su bile opisne, a prvi doktori koji su radili u najstarijoj psihijatrijskoj bolnici na Balkanu nisu bili psihijatri.

IZVOR: TANJUG UTORAK, 28.04.2015. | 15:44


Foto: Tanjug / Oksana Toskić
Najpoznatiji stanovnici "Doma za s uma sišavše", koji će svoja vrata za posetioce otvoriti u Noći muzeja 16. maja, bili su naši književnici Laza Lazarević kao lekar i Petar Kočić kao pacijent.

Doktorovu kulu je na brdu Guberevac 1824. godine podigao Vito Romita, lekar Miloša Obrenovića, i ostavio je doktoru Bartolomeu Kunibertu, koji je zbog nedostatka novca za održavanje, Kulu prodao knezu Milošu. Zdanje, koje predstavlja mešavinu konaka, palate i kule, nasledio je knez Mihailo Obrenović i 1861. doneo odluku da taj prostor postane psihijatrijska bolnica, odnosno "Dom za s uma sišavše" kako je tada nazvana. Psihijatar Svetislav Nikolić, šef Odseka za neurofiziologiju i neurologiju, danas je govoreći o istorijatu Doktorove kule, naveo da je bolnica prvo imala pet pacijenata, a samo pet godina kasnije 20.

Prvi lekarski izveštaj datira od 1861. a prva sačuvana istorija bolesti iz 1880. godine, kada se u istoriji srpske medicine pojavljuje Laza Lazarević, čije ime nosi današnja Klinika za psihijatrijske bolesti, a u čijem je sastavu i Doktorova kula.

Njegov potpis našao se na čak 50 od 150 najstarijih istorija bolesti koje su pronađene. Kompleks bolnice se širio kako se povećavao broj pacijenata, bio je ograđen zidinama, ali one nisu bile garancija da se neki pacijent neće iskrasti. Postojali su muški i ženski paviljon, paviljoni za mirne i uznemirene, kao i za prljave i čiste. Ključ bolničke kapije je sačuvan, kao i jedan od starih EEG aparata, koji je i sada u funkciji.


Foto: Tanjug / Oksana Toskić
Na ulazu u bolnicu nalazio se paviljon za opservaciju, a pacijenti su dolazili po nalogu suda, dok su oni koji su imali novca da se leče odlazili u Beč. Načelnik Odeljenja intenzivne nege I, psihijatar Slobodan Jovičić, pozivajući se na sećanja starijih kolega, priča da je prvi pacijent bila Kata Radmanova iz Požarevca, koja se nakon smrti muža odala alkoholu i prostituciji. Ona je kažnjena sa 30 kandžija i nakon toga je "sišla s uma" pa je iz zatvora poslata u bolnicu, odakle je pobegla.

Prema sećanju jednog od lekara, za vreme bombardovanja 1915. godine jedan od pacijenata Milan Popović pobegao je iz bolnice i vratio se s nekoliko austrougarskih zarobljenika i volova.

Budući da austrougarski vojnici od 1914. do 1918. godine nisu ulazili u Doktorovu kulu, priča se i da je korišćena za skrivanje.
Jovičić je ukazao da je u jednom momentu u bolnici bilo čak 1.000 pacijenata. Dijagnoze su bile opsine, na primer: "govoruća apatija (mesecima ne progovara ništa)" ili "jedna potpuno beslovesna luda samo se smeje trči i skače..."

Prva klasifikacija duševnih bolesti je postavljena krajem 19.veka. Kod nas su prve dijagnoze poput melanholije, epilepsije i demencije stigle početkom 20. veka. Pacijenti su se, inače, lečili kapima opijuma, bromovom solju, rakijom i vinom, insulinskom komom, da bi se prvi lek pojavio 1953. godine.


Foto: Tanjug / Oksana Toskić
Koristili su se i elektro-šokovi, a torturu nad duševnim bolesnicima je pet godina nakon otvaranja bolnice ukinuo doktor Mladen Janković koji je navodno kandžije, koje nisu pronađene, odneo na tavan Doktorove kule.

Potreba za otvaranjem psihijatrijske bolnice kod nas prvi put u javnu raspravu ulazi 1837. godine, kada je jedan čovek sa znakovima duševne bolesti počinio ubistvo, ukazala je saradnica Noći muzeja Marina Andrić. Tome je prethodilo lečenje duševnih bolesnika u manastirima i u kućama na obodima grada.

Jedan takva je postojala i u Beogradu, na Dorćolu. Kako je ukazala Andrićeva, prva bolnica za lečenje psihijatrijskih bolesnika otvorena je u Londonu.

Doktorova kula je najstarija takva bolnica na Balkanu. Samo zdanje, koje dimenzijama i oblikom podseća na kulu, interesantno je jer predstavlja mešavinu dva stila -turskog i evropskog. Ipak, daleko su zanimljivije priče koje krije.

Prizemlje kuće nije autentično i pretpostavlja se da je to bio njen ekonomski deo. Danas se koristi za sastanke za psihoterapiju. Sprat, koji je potpuno netaknut, služio je za život i bio je luksuznog izgleda za to vreme. Kraj kamina, u doktorskoj sobi nastala je i Kunibertova Istorija Kneževine Srbije. Bolničku psihijatriju u Srbiji administrativno je osnovao knez Mihailo 1861. donošenjem zakona "Ustroenie doma za s´uma sišavše, kojim je propisano da će se “u ovo zavedenie primati i u njemu čuvati i lečiti samo s´uma sišavša lica svake struke, zgranuta (paralitie) i od padajuće bolesti (epileptie) stradajuća, kako muška tako i ženska, i to kako odrasli tako i deca"”.

http://www.b92.net/zdravlje/vesti.php?y ... _id=985927

Izgleda jedina slobodna teritorija u okupiranoj Srbiji je bila ta psihijatrija :lol:

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Jan 2017, 17:47 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Okt 2010, 18:53
Postovi: 10613
Lokacija: Uvijek na pravom mjestu u pogrešno vrijeme!
Tema zamrla valja je malo oživjeti jel :)

Iz Vojne enciklopedije o Bitci na Drini

Bitka na Drini (6. septembar — 11. novembar 1914. godine), obuhvata dejstva na balkanskom ratištu u periodu između cerske i kolubarske bitke. Izvođena su na širokom frontu (od Zemuna do Foče); bila su razdvojena po vremenu i prostoru (Srem, Drina, istočna Bosna), ali su imala jedinstvenu operativnu ideju, pa su nazvana po reci na kojoj su se odigravali rešavajući dogadaji. Po upornosti i gubicima, to su najkrvavije borbe srpske vojske u I SR, naročito one oko srednjeg toka Drine, na Gučevu i Mačkovom kamenu.

Obostrana situacija, planovi i grupisanje snaga

Porazom u cerskoj bici propali su planovi Austro-Ugarske o brzom vojnom uspehu prema Srbiji, a njen ugled је poljuljan. General O. Potiorek (u isto vreme komandant Balkanske vojske i 6. armije) težio je da to što pre popravi, pa je odlučio da preduzme novu ofanzivu glavnim snagama preko srednje i donje Drine, a po potrebi i delom snaga preko Save, u momentu očekivanog prelaza srpske vojske preko Save i Dunava. Radi toga grapisao je: 5. armiju (8. i 13. korpus, komandant general L. Frank) na Savi i donjem toku Drine od Sremske Mitrovice do sela Batara; 6. armiju (15. i 16. korpus) u rejonu sela Kozluka, Zvornika, Vlasenice, Ljubovije; za zaštitu istočne Bosne, u rejonu Višegrada i Foče nalazila se 8. brdska brigada (8. bbr) ojačana šuckorom, graničarskim i žandarmerijskim jedinicama, a u Sremu od Mitrovice do Zemuna delovi 2. armije (29. i pola 7. divizije), odred Zeidler (7 bataljona i 4 baterije) i 10 landšturmskih bataljona.

Srpska vojska је posle pobede na Ceru izbila na Drinu i Savu da tu sačeka novu austrougarsku ofanzivu. Preduzete su mere da se ubrza dotur opreme od saveznika (Francuske i Rusije) i pozvani su regruti u centre za obuku radi popune gubitaka u operativnim iedinicama. Međutim, saveznici su zahtevali da Srbi preduzmu ofanzivu preko granice Srbije radi rasterećenja ruskog fronta. Mada taj zahtev nije bio u skladu sa materijalnim mogućnostima, naročito zbog pomanjkanja mostovskog materijala za forsiranje Save i Dunava i oskudice artiljerijske municije, vlada i Vrhovna komanda su ga, s obzirom na zavisnost od saveznika, delimično prihvatile. Po planu Vrhovne komande 1. armija je imala da preduzme ofanzivu u Sremu da bi potukla tamošnje austrougarske snage, odbacila ih istočno od Fruške gore i sprečila njihovo sjedinjenje s glavnim snagama na Drini. Njeno dejstvo imala је da pomogne Timočka I (iz 2. armije), forsiranjem Save u rejonu Sremske Mitrovice. Užička vojska uz sadejstvo crnogorske Sandžačke voiske trebalo je da pređe Drinu i dejstvuje u pravcu Višegrada, Srebrenice i Vlasenice, radi ugrožavanja boka i pozadine austrougarskih snaga na srednjoj Drini, a 2. i 3. armija privremeno da ostanu u odbrani na srednjoj i donjoj Drini, da bi u pogodnom momentu i one prešle u ofanzivu. Po tom planu izvršeno je grapisanje snaga: Braničevski odred - Dunavska II i trupe III poziva, komandant pukovnik Miloš Vasić, na frontu Golubac - Grocka; novoformirana Komanda odbrane Beograda (7. puk I poziva i trupe III poziva), komandant general Mikailo Živković, od Grocke do ušća Kolubare; 1. armija - Šumadijska I, Dunavska I i Konjička divizija, komandant general Petar Bojović, u rejonu Obrenovca, Šapca, Debrca; u njen sastav ušao je i Obrenovački odred (7. puk II poziva i trupe III poziva) koji je držao front od ušća Kolubare do Skele; 2. armija - Moravska I, Kombinovana I, Timočka II, komandant general Stepan Stepanović, držala je front od ušća Drine do Lešnice; 3. armija - Drinska I, Drinska II, Moravska II i odred pukovnika P. Mišića, komandant general Pavle Jurišić - Šturm, od Lešnice do Ljubovije; Užička vojska - Šumadijska II, Užička brigada i Limski odred, komandant general M. Božanović, od Ljubovije do Ustiprače. Crnogorska Sandžačka vojska (1. i 2. sandžačka divizija) komandant serdar Janko Vukotić, na desnoj obali Drine prema Goraždu i Foči.

Austrougarska ofanziva preko Drine

Zbog zakasnelih priprema i popune, ofanziva je počela tek 8. septembra. Tog dana je austrougarska 5. armija sa 21, 9. i 36. divizijom pokušala prelaz Save i Drine južno od sela Bosuta, kod ušća Drine u Savu i sela Međaši, dok je sa 42. divizijom vršila vatrenu demonstraciju na frontu Amajlije - Glavičice. Snažnim otporom i protivnapadima Moravske I, 5. armija je odbijena uz gubitke od 4 400 ljudi i zbog toga, je, delom rastrojena, ostala na levoj obali Drine od 9. do 12. septembra da bi sačekala uspeh 6. armije i sredila se; 6. armija vršila je prelaz na frontu Kozluk - Ljubovija. Njen 15. korpus (40. i 48. divizija) prelazio je Drinu kod Zvornika, nizvodno od sela Kozluka, a jedna brigada vršila je demonstracije prema Loznici, dok je 16. korpus (1. i 18. divizija) prešao u 3 kolone: na ušću Drinjače, kod Zelinja i Ljubovije. I pored snažnog otpora delova Moravske II i odreda pukovnika Mišića (5 bataljona i 2 baterije) koji je držao front od 35 km (reka Trešnjica - Ljubovija) 6. armija prebacila se ргеко Drine 8. septembra i učvrstila na desnoj obali između Malog Zvornika i Ljubovije. Vrhovna komanda je odmah uputila Dunavsku II (iz 1. armije), dva puka i jednu bateriju iz Užičke vojske ka Krupnju, s tim da se Dunavska II posle dolaska u Pecku stavi pod komandu 3. armije. Sutradan je 6. armija produžila nadiranje 15. korpusom padinama Gučeva prema Drinskoj I i padinama Boranje prema Moravskoj II, a 16. korpusom južnim padinama Jagodnje prema odredu pukovnika Mišića koji ga je prinudio da se povuče na greben planine Jagodnja - Šanac. Zbog toga je komandant 3. armije povukao svoje levo krilo na greben Boranja – Jagodnja - Sokolska planina. I pored snažnog otpora srpskih trupa, 15. i 16. korpus su 10. septembra ovladali skoro celim grebenom Boranje i Jagodnje, zadobili oslonac za dejstvo pravcem Krupanj - Zavlaka, i primorali 3. armiju da povuče levo krilo na Iiniju Kostajnik - Mramor (k. 548) – Rožanj - Proslop, čime je situacija 3. armije postala vrlo ozbiljna. Da bi sprečila dalji prodor 6. armije, srpska Vrhovna komanda naredila je komandantu 1. armije da Dunavsku I uputi ka Valjevu, a komandantu 2. armije da uputi Kombinovanu diviziju preko sela Zavlake radi zaštite boka 3. armije, Timočku II da prikupi na Vidojevici i proširi front do ušća Jadra, a Timočku I da prikupi oko sela Dublja. U toku 12. septembra Štab 6. armije dao je zamorenom 16. korpusu odmor, dok je bezuspešno napadao levim krilom 15. korpusa na Gučevo, a desnim zauzeo Biljeg (k. 705) i ovladao celim grebenom Boranje. Zbog toga je komandant 3. armije uputio Dunavsku II (pristigla u Pecku 11. septembra) na Mramor. Sutradan je 3. armija uspešno odbila napade 6. armije, ali je 5. armija, posle izvršene popune ponovno počela prelazak preko Drine i Save, proširujući front prelaza i prema 3. armiji. Njena 42. divizija prešla je Drinu kod sela Batara i, pored svih pokušaja Drinske II da je odbaci na levu obalu, učvrstila se na desnoj obali. Time je ugrožen desni bok 3. i levi bok 2. агmije, pa je komandant 3. armije uputio Kombinovanu diviziju od sela Zavlake u pravcu Loznice radi zaštite doline Jadra. Produžujući napade 14. septembra, 6. armija ih je sasredila prema Rožnju, Mamutovcu, Kostajniku i u rejonu Loznice, ali je odbijena. Međutim 5. armija produžila je prelaz preko Drine: 42. divizija prebacila je i ostatak svojih delova; 36. divizija pokušala je da pređe kod Samurovića ade, ali je odbijena, dok je 21. divizija obrazovala mostobran u Parašnici.

Posle ovlađivanja 6. armiie grebenom Gučeva, Boranje, Jagodnje i Sokolske planine, i delimičnim prelazom Drine sa 5. armijom, general Potiorek stvorio je novi plan, po kojem je 5. armija imala da produži frontalno nadiranje ka dolini Jadra i u Mačvu; 6. armija da nadire obuhvatajući srpske snage s juga ka dolini Jadra, a Kombinovani korpus (formiran od 29. divizije, jedne brigade 7. divizije, 41. brigade i 104. landšturmske brigade) sa severa, od Mitrovice ka Šapcu. Srpska Vrhovna komanda prateći razvoj situacije, odlučila je: da sa 2. i 3. armijom brani i dalje dosadašnji front, a 1. armija (Dunavska I i II, Kombinovana i Ljubovijski odred) da iz rejona Pecke pređe u ofanzivu i napadne u bok i pozadinu neprijateljeve snage koje bi nadirale ka Krupnju, Zavlaci i Osečini (Kombinovana divizija ostala je i dalje u sastavu 3. armije zbog događaja na Gučevu i kod Loznice).

U toku 15. septembra austrougarska 5. i srpska 2. armija prikupile su snage, uz međusobne lokalne akcije, dok su se na frontu srpske 3. i austrougarske 6. armije odigravale ogorčene borbe sa težištem u rejonu Loznice i Krupnja. Levo krilo 15. korpusa dejstvovalo je ka Loznici da bi 42. divizija lakše debušovala iz mostobrana kod Batara ka dolini Jadra, što je Kombinovana divizija onemogućila napadom. Drinska I uspela je da povrati vis Biljeg, a napadi Moravske II zaustavili su napredovanje desnog krila 15. korpusa prema Kostajniku. U rejonu Krupnja, Ljubovijski odred, odred Mišića i Dunavska II napadima su primorali desno krilo 16. korpusa da se povuče na Miletinu (k. 915) i Petkovo brdo (Petrov vis) i potom posle pada mraka zauzeli položaj Šanac - Ravno brdo – Rožanj – Proslop - Bare. Zbog opasnosti za desno krilo 3. armije sa pravca Loznice, Vrhovna komanda naredila je 1. armiji da sa Dunavskom I i II i Ljubovijskim odredom napadne sutradan od Rožnja preko Sokolske planine u bok i pozadinu neprijateljevih snaga, a 2. armiji da uputi Šumadijsku I ka Tekerišu.
Izjutra, 16. septembra, počeo je napad 1. armije koji se zbog snažnog otpora vrlo sporo razvijao. Dunavska II izbila je pred liniju Miletina - Kulina (k. 881), a Dunavska I levim krilom do pod vis Dugo i zauzela selo Donju Ljuboviđu; 3. armija je vodila teške odbrambene borbe na celom frontu, ali je bila prinuđena da Drinsku II povuče od sela Šora (Lipnički Šor) na položaje kod sela G. Dobrića, dok je odred Mišića bio odbačen sa Šanca na Milutinov grob. Zbog velikih gubitaka 16. korpus se povukao noću 16/17. septembra na liniju Kriva jela - Košutnja stopa - Šanac, a desnim krilom na desnu obalu potoka Gračanice. Za to vreme 2. armija je protivnapadima Moravske I sprečila debušovanje 21. divizije iz Parašnice, ali je 9. divizija prešla Drinu kod sela Crnobarskog Salaša, a Kombinovani korpus Savu kod sela Jarka.

U toku 17. septembra 1. armija produžila je napad na 16, a 3. armija na 15. korpus. Posle teških borbi 16. korpus povukao se sa Šanca na Mačkov kamen i povio desno krilo na Javornik, a 15. korpus na greben Gučeva i Boranje. Oba korpusa su pristupila utvrđivanju. Za to vreme su delovi 2. i 3. armije osujetili pokušaje divizija 5. armije da debušuju iz mostobrana kod sela Šora, Salaša i Parašnice. Međutim, Kombinovani korpus potisnuo je delove Konjičke divizije iz sela Drenovca i Ševarica, ali je, zadržan na liniji sela Mačvanski Pričinović - sela Uzveće, pristiglom Timočkom I iz armijske rezerve. Na traženje komandanta 2. armije, Vrhovna komanda stavila mu je na raspolaganje Šumadijsku I. Zbog slabe izvidačke i obaveštajne službe, i netačnih izveštaja komandanata 1. i 3. armije, Vrhovna komanda imala je predstavu da se 6. armija u neredu povlači ргеко Drine, pa је za 18. septembar naredila da 1. armija pređe u gonjenje izmeđn Drine i Košutnje stope ka Zvorniku, a 3. armija preko Gučeva i Boranje, s težištem ka ušću Radaljske reke. Ali, tog dana umesto gonjenja došlo je do vrlo teških i ogorčenih borbi na planinskom grebenu, које su produžene do 24. septembra. Težište borbi 1. armije bilo je na Jagodnji, naročito na Mačkovom kamenu koji je samo 21. septembra prelazio četiri puta iz ruke u ruku. Konačno su Austrijanci 22. septembra ovladali Mačkovim kamenom, i tamo zatekli 2 000 mrtvih od kojih 1 200 Austrijanaca. Posle toga Dunavska II povukla se na položaj Mišakovac (Mijakovac) - Milutinov grob, Dunavska I na Šanac - Obodnjik, a Ljubovijski odred na Đermanovića gaj - Nemića kamen. Kod 3. armije borbe su vođene na Boranji i Gučevu oko Turskog groba, Biljega, Kulišta i Crnog vrha do 25. septembra, kad ie armija prešla u odbranu, čime je bila završena srpska protivofanziva.

Za to vreme na frontu 2. armije Kombinovani korpus zauzeo je 19. septembra selo Mačvanski Pričinović i selo Uzveće i produžio nadiranje na zapad, ali je protivnapadom pristigle Šumadijske I i Timočke I odbačen ka selu Pričinoviću i Uzveću, gde su obe strane 20. septembra prešle u odbranu. Da bi izbegao stabilizaciju fronta i pasivnost 5. armije, Potiorek je od 23. do 25. septembra ulagao krajnje napore i sa 8. i Kombinovanim korpusom izveo više napada. ali su rezultati bili samo lokalnog značaja. I posle tog neuspeha on se nije pomirio sa zastojem 5. armije, pa je sa 8. i Kombinovanim korpusom (pošto ih je prethodno ojačao delovima 13. коrpusa i snagama iz Srema) pokušavao sve do 4. oktobra, bez obzira na gubitke, da omogući nastupanje 5. armije. Ali, u tome niје uspeo i prešao je u odbranu na celom frontu, u neposrednom, a mestimično i tesnom dodiru sa srpskim snagama na liniji: Ljubovija - Sokolska planina – Jagodnja – Boranja – Gučevo - donji tok Drine do ušća u Savu – Sava – Parašnica - selo Ravnje - selo Zasavica - selo Noćaj - selo Uzveće - selo Pričinović - Tolića polje, gde su se obe strane zadržale sve do 24. oktobra. Gubici su obostrano bili vrlo veliki, naročito u Austrijanaca. Ne raspolaže se podacima o ukupnim srpskim gubicima, ali u pojedinim pukovima oni su bili 50% od celokupnog ljudstva, a Dunavska I je samo u borbama za Mačkov kamen izgubila 107 oficira i 5 585 vojnika. Pored gubitaka, u srpskoj vojsci osećalo se pomanjkanje opreme, naročito artiljerijske municije. Pojedine divizije ostale su samo sa 20 - 200 granata. Zbog toga su se obe strane počele ukopavati na dostignutim linijama, da bi dobile vremena za popunu ljudstvom i materijalom. U tom vremenu obe strane vršile su povremeno lokalne napade radi ispravke fronta, nanošenja gubitaka, iscrpenja i stvaranja povoljnih uslova za rešenje bitke u svoju korist. Tada se u srpskoj vojsci prvi put primenjuje rovovska vojna, približavanje austrougarskim rovovima približnicama da bi se izbegla jaka artiljerijska vatra, napuštanje prednjih rovova i organizacija zaklona na zadnjem nagibu i dr.

Užička i Sandžačka vojska prešle su Drinu 11 - 15. septembra i potiskujući u istočnoj Bosni 8. brdsku brigadu, Sandžačka vojska izbila je 25. septembra s prednjim delovima na Jahorinu i do sela Pala, gde je jačim otporom bila zadržana; Užička brigada je zauzela Srebrenicu 17. septembra, ali je protivnapadom 24. septembra primorana da je napusti; Šumadijska II presekla je 26. septembra komunikaciju Sarajevo - Vlasenica u rejonu Glasinca i ozbiljno ugrozila pozadinu austrougarske 6. armije.

U međuvremenu Potiorek je sa glavnog fronta na Drini prebacio 13. brdsku brigadu u Vlasenicu, 5 bataljona i 2 baterije u Kladanj, od kojih je sa 27. landšturmskim pukom obrazovan odred Karpellus, iz Sarajeva 2 bataljona i 1 bateriju u Olovo (odred Hauser) i 3. brigadu (5 bataljona i 10 topova) iz Avtovca u Kalinovik. Sve te snage stavljene su pod komandu generala F. Andrijana, koji je 5. oktobra prešao u napad: sa 8. brigadom od Vlasenice na Ploču, sa 13. brigadom na Igrište i odredom Karpellus obuhvatno prema Han-Pijesku. U ogorčenim borbama Užička vojska je 8. oktobra prešla u odbranu sa Šumadijskom II na liniji Vratar – Babljak - Vigova gora (k. 1293); Limskim odredom Paklenak - selo Šenkovići, sa Užičkom brigadom (Srebreničkim odredom) u rejonu Srebrenice, a s ostatkom na desnoj obali Drine u rejonu Bajine Bašte i Rogatice; Sandžačka vojska zadržala se na liniji: Kula - Markovo brdo - selo Prača. Naišavši na jak otpor, general Andrijan je obustavio dalje napade.


Austrougarska ofanziva u istočnoj Bosni

Period zatišja na Drini iskoristio je Potiorek za popunu i pregrupisavanje snaga i proterivanje Užičke i Sandžačke vojske iz istočne Bosne. Za to vreme određena je 18. divizija (5, 8, 13. i 17. brigada) i novoformirana 50. divizija (3, 15. i 16. brigada). Operacije su počele 18. oktobra sa 18. divizijom iz rejona Han-Pijeska i 50. divizijom iz rejona Romanije, i vođene su u neprekidnim ogorčenim borbama do 22. oktobra. Prvog dana 18. divizija zauzela je Puhovac, Golo brdo i Stupe, a sutradan 50. divizija bez otpora visoravan Romanije. Teške borbe razvile su se oko visova Stupe i Kitka (k. 1194), a 20. oktobra delovi Šumadijske II, Limskog odreda i Sandžačke vojske izvršile su protivnapad na odseku Kitak – Stupe - selo Bandin Odžak i 21. oktobra doveli centar austrougarskog rasporeda u kritičan položaj. Ali, istog dana je 18. divizija, napadajući u tri kolone, potisla Crnogorce sa Šiljave glave i Skrajnika (k. 1022) na Markovo brdo i Čengić brdo, a Kolašinska brigada odstupila je bez neprijateljevog pritiska preko Vijenca ka reci Prači. Noću 21/22. oktobra Sandžačka vojska odstupila je na liniji sedlo Jabuka - Hranjen planina i tako otkrila levo krilo Limskog odreda. Zbog povlačenja Sandžačke vojske, i Užička vojska počela je povlačenje noću 22/23. oktobra i prebacila se noću 23/24. oktobra s poslednjim delovima na desnu obalu Drine. Posle toga su 18. i 50. divizija vraćene u sastav 6. armije.


Produženje austrougarske ofanzive

Plan za produženje ofanzive predviđao je dejstvo 6. armije sa 13. i 15. korpusom frontalno, a 16. korpusom obuhvatno s juga, preko Ljubovije i Pecke, i 5. armijom (8. i Kombinovani korpus) obuhvatno sa severa, radi uništenja srpskih snaga u dolini Jadra i u Mačvi. Operacije je počela 5. armija 24. oktobra da bi do 6. novembra stvorila povoljnije uslove za napad 6. armije, predviđen za taj dan.


Pod pritiskom 5. armije, srpska 2. armija povukla se 27. oktobra iz sela Ravnja i od Parašnice na položaj selo Radenković - Banovo Polje - Crna Bara. Na novom položaju njen desni bok i pozadina bili su neposredno ugroženi, pa je srpska Vrhovna komanda naredila 3. armiji i delu 1. armije da napadnu neprijateljeve snage na Gučevu. Napad je izvršen 28. oktobra, ali nije uspeo. Zbog toga kao i zbog velike oskudice u artiljerijskoj municiji odobreno je 2. armiji da se noću 30/31. oktobra povuče na liniju Savski potes – Dobrić – Culjković - Kosovac (k. 185) – Рагlog – Čokešina - Vidojevica, gde je Timočka II ponovno ušla u sastav 3. armije. Povlačenje je izvršeno nezapaženo od neprijatelja. Zadržavana slabijim delovima, izbila je 5. armija ispred glavnog položaja 2. armije tek 5. novembra. Za ojačanje 2. armije Vrhovna komanda uputila je noću 5/6. novembra Dunavsku II (iz 1. armije). Za to vreme i austrougarska 6. armija izvršila je pripreme za napad. Srpska 2. armija (Šumadijska I, Timočka I i Moravska I) bila je na položajima selo Mišar - selo Jevremovac - selo Culjković - selo Čokešina; prema njoj je bila austrougarska 5. armija sa 8. korpusom na liniji selo Ribari - selo Dobrić i Kombinovanim korpusom u tesnom dodiru južno od Šapca; 3. armija (Timočka II, Drinska II, Kombinovana i Drinska I) na položajima Vidojevica (k. 378) - Carigrad - Kostajnik; 1. armija (Moravska II, Dunavska I, Ljubovijski odred, a Dunavska II pripremala se za odlazak u sastav 2. armije) na položajima Kostajnik – Obodnjik - Ljubovija. Prema njoj je bila austrougarska 6. armija: sa 16. korpusom kod Ljubovije za dejstvo u pravcu Pecke i Valjeva, 4. brdska brigada prema Rogačici, 15. korpusom na grebenu Jagodnje, Boranje i Gučeva, a 13. korpusom od Kulišta do ušća r. Štire u Drinu.

Izjutra 6. novembra posle snažne artiljerijske pripreme, austro-ugarske armije počele su opšti napad. Toga dana je austrougarska 6. armija snažnim dejstvom prinudila prednje delove 1. i 3. armije na povlačenje, dok je 2. armija odbila napade austrougarske 5. armije. Sutradan je 6. armija potisla 1. armiju na liniju Stolice – Krupanj – Velež - Dugo, čime je bio ugrožen pravac Ljubovija – Pecka - Valjevo. Zbog toga srpska Vrhovna komanda vratila je Dunavsku II u sastav 1. armije da sa Ljubovijskim odredom zatvori pravac Pecka - Valjevo, a 3. armiji naredila da se noću 7/8. novembra povuče na liniju: Kumovac - Jarebička crkva - Aranđelov grob. Osmog novembra 3. armija je pod zaštitom slabijih delova izbila na određene položaje, dok se 1. armija noću 8. novembra povukla na liniju: Čulište (k. 460) – Kulina -Tornička bobija (k. 1303). Povlačenjem 1. armije ugrožen je pravac Krupanj - selo Zavlaka i levi bok 3. armije, pa je zbog toga Vrhovna komanda naredila da 2. armija povuče desno krilo na desnu obalu reke Dobrave sa naslonom na planinu Cer preko sela Slatine; 3. armija na liniju: Kosanin grad - selo Zavlaka - Bastavsko brdo, a 1. armija na liniju: Soldatovića konaci - Petkovo brdo - Bare. Povlačenje armija izvršeno je 9. novembra uz snažan pritisak austrougarskih trupa, koje su toga dana izbile na liniju: Kumovac - selo Jarebice - selo Zavlaka - Kulište, dok je 16. korpus snažno napadao levo krilo 1. armije na pravcu Pecka - Valjevo. Situacija srpske vojske bivala je svakim danom sve teža, a naročito zbog jakog pritiska na mišarske položaje na desnom krilu 2. armije, čime se jedino uočavala austrougarska težnja i za obuhvatom desnog krila. Zbog toga, kao i zbog lošeg materijalnog stanja, naročito pomanjkanja artiljerijske municije, Vrhovna komanda je 9. novembra odlučila da ne primi bitku, već je naredila da se armije povuku: 2. armija (sa konjičkom divizijom) na liniju: selo Suvo Selo - selo Veliki Bošnjak (selo Draginje) – Stolice - k. 280 (k. 291) - reka Tamnava (izvorni deo) sa zadatkom zaštite pravaca Koceljevo - Valjevo i Banjani – Ub - Lazarevac; 3. armija na liniju: selo Crniljevo - Jankov vis - Kik k. 333 (k. 334) sa zadatkom odbrane pravca Osečina - Valjevo, a 1. armija na liniju: Kik – Brezjak - Bare radi zaštite pravaca Pecka - Valjevo i Pecka - Osečina. Povlačenje je poćelo 10. novembra, praćeno energičnim gonjenjem 5. armije: Kombinovanim korpusom ka Banjanima, 8. korpusom ka Koceljevu, a 6. armijom koncentrično ka Valjevu (13. korpusom preko Tekeriša, 15. korpusom preko Zavlake i 16. korpusom preko Pecke). Povlačenje srpskih armija, pored snažnog neprijateljevog pritiska ometale su i mase izbeglica koje su se kretale sa trupama. Zbog toga je Vrhovna komanda 11. novembra naredila da se vojska povuče: 2. armija na liniju Ub - Blizanski visovi - k. 366 (Posovo brdo); 3. armija k.357 – Jautina - Martinović k. 469 (k. 466) – Kamenica - k. 393, s tim da Obrenovački odred obezbedi desni bok armije na frontu Obrenovac – Skela - Ub; 1. armija Jolina (Jelina) breza - Sovački kik, s tim što je pod njenu komandu stavljen Rogatički odred (odred pukovnika Mišića) na Debelom brdu, a Užička vojska na Šargan. Povlačenjem na te položaje 12. novembra, završcna je bitka na Drini posle koje je počela kolubarska bitka.

Iako se posle teških borbi srpska vojska morala povući, umanjila je u velikoj meri upornim otporom ofanzivnu moć austrougarske vojske, što joj je, kasnije, olakšalo pobedu u kolubarskoj bici. Gubici: austrougarski 50% od prvobitnog brojnog stanja za period 8. septembra do 23. oktobra (poginulih, ranjenih i zarobljenih) dok za srpsku vojsku nema podataka, već su dati ukupno sa kolubarskom bitkom.

Inače bitku na Gučevu zbog nadmorske visine su nazvali "Bitka iznad oblaka" i bila je prva i najduža rovovska bitka u Prvom svjetskom ratu, uvertira u rovovsku statičnu borbu na zapadnom frontu.

_________________
Ako želiš da stvoriš monstruma, sruši svijet dobrom čovjeku.
U meni spava genije, ali je zato budala uvijek budna.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Jan 2017, 22:16 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Sep 2005, 20:36
Postovi: 5337
Lokacija: Wien, Österreich
Ne vidjeh da je vec neko ovo postavio, a traje vec 2 i po godine
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=6FgaL0xIazk&list=PLB2vhKMBjSxMK8YelHj6VS6w3KxuKsMvT[/youtube]

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Jan 2017, 16:39 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 16 Dec 2012, 01:06
Postovi: 4033
Atentat kao po scenariju filma "Groundhog day"

Skoro naleti i pogleda film "Sarajevo 1914" Austrijsko- Madjarska koprodukcija mislim.
Pravljen 2014.
Par interesantnih detalja nisam siguran u autenticnost ali su zanimljivi i isti su poentirani u filmu.
Navescu par:

Suprostavljanje Srbije izgradnji nove pruge koja bi povezivala centralnu Evropu(Njemacku) sa Turskom i dalje prema izvorima nafte - Iran - Irak )

Kupovina dionica od strane "Pocoreka" u firmi koja je bila zainteresovana.

Dogadjaj od izuzetno velikog rizika a ovamo totalno slabo obezbedjenje prestonaslednika samo (35 domaci policajaca nema prisustva vojske).
Obezbedjenje kolone na putu isto trivijalno.

"Pogresno" skretanje vozila u ulicu pred samog Gavrila.

Objavljivanje rute kretanja kolone u novinama i puno dana unaprijed(doduse ova informacija se daje svagdje unaprijed zbog gledaoca.I kod Kenedija je bila objavljena).

Jedan opsti utisak da je bila klasicna namestaljka.

Imas utisak da se atentat ponavljan dok ne uspije. Ferdinanda su namjestali kao glinenog goluba iz Sarajeva nije smio izac ziv.
Ponavljanje- stimanje nesto kao u filmu "Groundhog day". :D :D

_________________
Jer prijatelje stječemo
ne dobro od njih primajući,
nego dobro im čineći.
Iz govora Perikla poginulim vojnicima.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 19 Mar 2017, 22:41 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 26 Nov 2011, 00:56
Postovi: 5164
https://www.youtube.com/watch?v=tY3Zubdkw7A

Serbian Field Marshal Stepa Stepanovic I WHO DID WHAT IN WW1?

_________________
Spoiler:
Nije bitno koliko znaš,imaš ili možeš.Bitno je koliko si spreman da to što znaš,imaš ili možeš podijeliš sa onima koji ne znaju,nemaju ili ne mogu.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Mar 2017, 22:55 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 26 Nov 2011, 00:56
Postovi: 5164
https://www.youtube.com/watch?v=NLYz6aWz1cs

The Forgotten War Heroine - Milunka Savic I WHO DID WHAT IN WW1?

_________________
Spoiler:
Nije bitno koliko znaš,imaš ili možeš.Bitno je koliko si spreman da to što znaš,imaš ili možeš podijeliš sa onima koji ne znaju,nemaju ili ne mogu.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Mar 2017, 02:03 
pravio sam neke gluposti za 9gag, stavljao prelijepe srpske djevojke koje sluze srpskoj vojsci, na kraju je bila naravno i miluka savic...nas ponos i dika...post je dospio naravno na hot pejdz...

Slika


Vrh
  
 
PostPoslato: 23 Mar 2017, 09:58 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Okt 2015, 17:40
Postovi: 4515
Milan je napisao:
pravio sam neke gluposti za 9gag,

Mića kanceru za srce si me ujeo, kad se samo sjetim da sam ti svoju nevinost poklonio onomad kad sam u Doboj dolazio.

_________________
Definiši mizoginiju i onda je upakuj sa neshvatanjem načina fukcionisanja medija, i eto ti Foruma.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Mar 2017, 10:15 
iyvini alkz, idem se naroljati za kaynu....


Vrh
  
 
PostPoslato: 31 Maj 2017, 19:15 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 26 Nov 2011, 00:56
Postovi: 5164
Ne znam gdje ovo postaviti, valjda je ova najbliža tema. Hrvati u prvom svjetskom ratu.
https://www.youtube.com/watch?v=ft5cqzLXqFk

_________________
Spoiler:
Nije bitno koliko znaš,imaš ili možeš.Bitno je koliko si spreman da to što znaš,imaš ili možeš podijeliš sa onima koji ne znaju,nemaju ili ne mogu.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Feb 2018, 22:13 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Feb 2018, 21:43
Postovi: 19
Lokacija: Србија
Терезин 100 година касније - 1918-2018



Драга браћо и сестре,

велика нам је част да Вас позовемо да заједно обиђемо средњу Европу, велика стратишта и значајна места за србски народ.

У суботу 28. априла 2018. се навршава 100 година смрти Гаврила Принципа, припадника Младе Босне, револуционарне организације с' почетка 20. века, која се борила за ослобођење Срба и свих других јужнославенских народа од тираније и окупације Бечког двора и Млетачке Републике.

Гаврило Принцип је србски револуционар који је са својим саборцима извршио атентат на аустријског престолонаследника и надвојводу Франца Фердинанда и његову жену у Сарајеву, на Видовдан 1914. године, што је послужило Хазбуршкој монархији да покрене рат против Краљевине Србије, који је већ годинама раније био планиран, само се чекао добар повод односно изговор.

Slika

По извршењу атентата, сви припадници Младе Босне су ухапшени и суђено им је у Сарајеву, када су осуђени на вишегодишње казне затвора. Сваки Младобосанац је послат у други затвор, а Гаврило Принцип је послат у Терезин, градић који се данас налази за северозападу Чешке Републике. Тамо је и скончао 28. априла 1918. године (постоје сумње да је отрован), само шест месеци пре краја Првог светског рата и остварења идеје за коју се борио. На зиду ћелије где је био утамнчен написао је своје чувене речи:


Тромо сe врeмe вучe
И ничeг новог нeмa,
Дaнaс свe ко jучe
Сутрa сe исто спрeмa.

И мeсто дa смо у рaту
Док боjнe трубe jeчe,
Eво нaс у кaзaмaту,
Нa нaмa лaнци звeчe.

Свaки дaн исти живот
Погaжeн, згњeчeн и стрт.
Ja ниjeсaм идиот –
Пa то je зa мeнe смрт.

Aл’ прaво je рeкaо прe
Жeрajић соко сиви:
“Ко хоћe дa живи нeк мрe,
Ко хоћe дa мрe нeк живи!”





ПЛАН ПУТА:

- Полазак у петак, 27. априла 2018. године у 20 сати из Београда. Путници из Новог Сада и Суботице се могу придружити групи на ауто-путу, на унапред договореним локацијама. Успутно задржавање због одмора. У току тродневног путовања обићи ћемо:



ПРВИ ДАН - 28. април 2018.

- Велики Међер, Словачка

Прво место на овом путовању нам је Велики Међер, у западној Словачкој 65 км југоисточно од Братиславе, где стижемо рано ујутро. Ту се налази србско војничко гробље где су аустријске власти 1914-1918 такође имали велики концентрациони логор за утамнчење Срба и других славенских народа. На том месту је сахрањено преко 5.000 србских војника и цивила.
Slika



- Терезин, Чешка Република

Следеће значајно место на овом путовању је Терезин, у севером делу Чешке Републике, удаљен око 60 км од Прага. Ово место је главни циљ нашег путовања, јер управо ту у том затвору скончао је пре 100 година и Гаврило Принцип, србски јунак из Босне и Херцеговине. Свој живот је дао за ослобађање Срба и других Јужних Славена од аустро-угарских завојевача, али нажалост није дочекао остварење свог сна, пошто је Први светски рат завршен седам месеци после његове смрти.
Slika



- Јиндриховице, Чешка Република

Трећа тачка коју ћемо обићи јесте мало место на западу Чешке Републике: Јиндриховице, удаљене 30 км од Карлових Вари. Аустро-Угарска монархија је током Великог рата оснивала бројне концентрационе логоре где је доводила славенске народе, навише Србе и Русе, али и друге народе.

То је до скоро потпуно непознат србској јавности, тачније намерно заборављен после Другог светског рата, јер су југославенске комунистичке власти скривале геноцид над Србима и у Првом и у Другом светском рату. У Јиндриховицама је сахрањено преко 8.300 Срба (војника и цивила) што га чини највећим србским гробљем ван Србије (већим чак и од Зејтинлика у Солуну).
Slika


- Карлове Вари, Чешка Република

У Карловим Варима имаћемо ноћење у једном хотелу.





ДРУГИ ДАН - 29. април 2018.

- Маутхаузен, Аустрија

Други дан долазимо у градић Маутхаузен на северу Аустрије, где постоји велико србско стратиште током Првог светског рата које су основали Хазбурзи (8.200 Срба убијено) и Другог светског рата, који су обновили немачки нацисти (7.000 убијених Срба), укупно око 15.200 војника и цивила србске националности у два светска рата.
Slika


- Беч, Аустрија

У главном граду Аустрије - Бечу направићемо једну већу паузу од 1.5 сат, где ћемо обићи (ко хоће) и народни музеј Хазбуршке монархије.





ТРЕЋИ ДАН - 30. април 2018.

- Београд, Србија

Повратак у Београд је планиран за понедељак, у раним јутарњим часовима.





НАПОМЕНЕ:

На овом путу ћемо прећи око 2.400 км за нешто више од 48 сати.

Цена путовања је економска, само 70 евра у динарској противредности, а број места је ограничен.


На овом путовању забрањено је ношење страначких и навијачких обележја, као и алкохолизам. Свако непоштовање ових правила повлачи за собом искључење из аутобуса и повратак у Србију о сопственом трошку.



Пријавите се на време и поделите ово са људима који су поштоваоци наше историје и славних предака, јер овде ћемо заједно да видимо доста ствари и чујемо многе намерно заборављене и забрањене лекције више од 70 година. Баш као што су војници србске војске у Великом рату рекли: - "Децо, немојте нас заборавити!".


Све информације и резервације можете добити путем следећих контакта:

Телефон: +381 63 283563 (Станко)
Е-маил: srbskisvetionik@gmail.com
Портал : http://www.srbskisvetionik.org.rs

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Feb 2018, 13:35 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
Citiraj:
Други дан долазимо у градић Маутхаузен на северу Аустрије, где постоји велико србско стратиште током Првог светског рата које су основали Хазбурзи (8.200 Срба убијено) и Другог светског рата, који су обновили немачки нацисти (7.000 убијених Срба), укупно око 15.200 војника и цивила србске националности у два светска рата.


Овде неке ствари нису тачне. Истине ради само да констатујем:

1. Нису основали Хабзбурзи, него војна команда војске К-К монархије.
2. Радило се о заробљеничком логору у Првом св. рату, а не о концентрационом као у Другом. Самим тим нису људи убијани, него је до умирања дошло усред епидемије тифуса, зиме и глади. Број страдалих Срба је између 7 и 8 хиљада. Однос домаћег становништва према заробљеницима био је сасвим у реду, чак је било и сталних контаката (у Другом св. рату потпуно друга прича) и може се рећи да је домаће становништво овде делило судбину заробљеника, јер све оно што је погађало логор погађало је и само становништво у Маутхаузену. Иначе, је и католички кардинал из Линца Рудолф Хитмајер умро услед последица тифуса, којег је задобио обилазећи логораше.
3. У конц. логору је страдало око 3.500 Срба (а не 7 како се овде наводи).

Маутхаузен јесте велико српско стратиште, али треба се држати чињеница. Преувеличавање води у банализацију и обесмишљава жртве.
Иначе, свака похвала за идеју да се обиђу ова места. Врло поучно.

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Mar 2018, 21:34 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Feb 2018, 21:43
Postovi: 19
Lokacija: Србија
Silvio Dante je napisao:

Овде неке ствари нису тачне. Истине ради само да констатујем:

1. Нису основали Хабзбурзи, него војна команда војске К-К монархије.
2. Радило се о заробљеничком логору у Првом св. рату, а не о концентрационом као у Другом. Самим тим нису људи убијани, него је до умирања дошло усред епидемије тифуса, зиме и глади. Број страдалих Срба је између 7 и 8 хиљада. Однос домаћег становништва према заробљеницима био је сасвим у реду, чак је било и сталних контаката (у Другом св. рату потпуно друга прича) и може се рећи да је домаће становништво овде делило судбину заробљеника, јер све оно што је погађало логор погађало је и само становништво у Маутхаузену. Иначе, је и католички кардинал из Линца Рудолф Хитмајер умро услед последица тифуса, којег је задобио обилазећи логораше.
3. У конц. логору је страдало око 3.500 Срба (а не 7 како се овде наводи).

Маутхаузен јесте велико српско стратиште, али треба се држати чињеница. Преувеличавање води у банализацију и обесмишљава жртве.
Иначе, свака похвала за идеју да се обиђу ова места. Врло поучно.


1. Ко је контролисао војну команду К-К монархије?
2. Имаш ли неку тврдњу из књиге?
3. Имаш ли неку тврдњу из књиге?

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 05 Mar 2018, 22:44 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
chule80 je napisao:
Silvio Dante je napisao:

Овде неке ствари нису тачне. Истине ради само да констатујем:

1. Нису основали Хабзбурзи, него војна команда војске К-К монархије.
2. Радило се о заробљеничком логору у Првом св. рату, а не о концентрационом као у Другом. Самим тим нису људи убијани, него је до умирања дошло усред епидемије тифуса, зиме и глади. Број страдалих Срба је између 7 и 8 хиљада. Однос домаћег становништва према заробљеницима био је сасвим у реду, чак је било и сталних контаката (у Другом св. рату потпуно друга прича) и може се рећи да је домаће становништво овде делило судбину заробљеника, јер све оно што је погађало логор погађало је и само становништво у Маутхаузену. Иначе, је и католички кардинал из Линца Рудолф Хитмајер умро услед последица тифуса, којег је задобио обилазећи логораше.
3. У конц. логору је страдало око 3.500 Срба (а не 7 како се овде наводи).

Маутхаузен јесте велико српско стратиште, али треба се држати чињеница. Преувеличавање води у банализацију и обесмишљава жртве.
Иначе, свака похвала за идеју да се обиђу ова места. Врло поучно.


1. Ко је контролисао војну команду К-К монархије?
2. Имаш ли неку тврдњу из књиге?
3. Имаш ли неку тврдњу из књиге?


Ако мислиш да је цар Франц Јозеф контролисао војну команду К-К морархије, ниси добро упознат са системом монархије.

Што се тиче књиге, нису ми нешто неопходне јер сам у Маутхаузену био па негде око 50ак пута и добро познајем целу причу. Али пошто инсистираш на књизи препоручио би ти Велики Рат од Гордане Илић-Марковић. Она је ову тему јако добро обрадила.

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Nov 2018, 23:37 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Citiraj:
U Narodnom pozorištu Republike Srpske od 11. do 17. novembra održaće se revija dokumentarnih filmova povodom 100 godina od obilježavanja završetka Prvog svjetskog rata.
Reviju zajednički organizuju Generalni konzulat Republike Srbije u Banjaluci i NPRS, a u sklopu revije biće prikazano šest dokumentranih filmova i jedna televizijska drama.

Nenad Novaković, direktor Narodnog pozorišta RS je istakao da je 11. novembra 1918. završen Prvi svjetski rat, i da je značajna stvar što će odmah poslije nas u Banjaluci, projekcijama filmova ovaj značajan jubilej biti obilježen i u Parizu.

– Da kod nas stvari funkcionišu kao u normalnom svijetu ova ustanova prije svega ne bih trebala biti organizator ovako važnog događaja već neke druge institucije, ali uprava NPRS, uz pomoć našeg prijatelj i istoričara Zoran Pejašinović, i generalnog konzula Republike Srbije Vladimir Nikolić, preuzela je na sebe jednu obavezu da kažemo hvala svima onima koji su dali svoje živote za slobodu Srbije i srpskog naroda ucjelini, a njih je bilo više od milion. Prvi svijetski rat je inače za područje na kojem mi živimo, dakle prostor BiH, vrlo značajan, jer je nakon njegovog završetka na ove prostore sloboda stigla nakon šest vijekova strane okupacije. Utoliko je i ovaj datum za nas ovdje značajniji – zaključio je Novaković.

Generalni konzul Vladimir Nikolić je rekao da je njegov osnovni motiv da u Banjaluci budu prikazani ovi filmovi, u kulturi sjećanja na taj period, jer ako ne znamo šta smo bili i šta je bilo, onda ne znamo ni šta smo danas, ni šta ćemo biti sutra.

– Srbija je iz rata izašla sa 28% manje stanovništva, nego što je u njega ušla. Sam ovaj zastrašujući podatak govori da je ovakve datume neophodno obilježavati. Meni lično je možda najvažniji podatak, da kada bi svakoj žrtvi odali počast minutom ćutnje, ćutali bismo 866 dana, dakle preko dvije godine i četiri mjeseca. Kada se čovjek zamisli pred tim podatkom, onda mu je sve jasno – rekao je Nikolić.
Istoričar Zoran Pejašinović je istakao da su filmovi koji će biti prikazani, izvrsni i vrlo važni u svakom pogledu.

– Riječ je o vrhunskim filmovima snimljenim u zadnjih nekoliko godina, uglavnom pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Srbije na kojima su okupljeni vrhunski stručnaci iz oblasti istorije, filma i televizije. Traju ukupno negdje oko deset i po sati, i svjedoče o strašnim godinama Prvog svjetskog rata u Srbiji, tokom kojih je zemlja izgubila oko milion i dvesto četrdest hiljada stanovnika. Kad smo već kod nekih poređenja, to je više ljudi nego što Republika Srpska danas ima stanovnika. Skoro svaki drugi vojno i biolški sposobni muškarac, izgubio je glavu u tom ratu. To je ogromna žrtva koje se moramo sjećati uvijek, a kada je ovakav povod posebno. Nažalost, sjećanje na ovaj period istorije je godinama potiskivano na društvene margine iz raznih razloga od dnevne politike preko populističkog revizionizma do našeg manjka samokritike, što se mora mjenjati, ako želimo da čuvamo indentitet za budućnost – rekao je Pejašinović.


Foto: NPRS promo

Raspored projekcija

Sve projekcije počinju u 17 časova na Velikoj sceni NPRS, a ulaz je besplatan.

Reviju u nedjelju 11 novembra otvara film “Dugo putovanje u rat” autora Miloša Škundrića, potom slijede tri filma Slađane Zarić “Zaboravljeni admiral – Ernest Trubridž” (12.12), “Srbi na Krfu – sto godina od albanske golgote” (13.12), “Srbija u Velikom ratu” (14.12). Potom se prikazuje filmovi “Heroj 1914” autora Filipa Švarma (15.12) i “Milunka Savić – heroina Velikog rata” (16. 11) Slađane Zarić, dok je za kraj 17. novembra zakazana projekcija TV-drame “Talog”.

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Nov 2018, 10:00 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Jul 2010, 09:21
Postovi: 1274
Lokacija: BL
Evo zanimljivog clanka od Milovana Danojlica "Francuzi se divili našem vojniku jer nije tražio ništa sem hleba".

https://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2018&mm=11&dd=10&nav_id=1467981

Ima negdje i jedan clanak o onome djecaku koji se pridruzio Drinskoj diviziji na Ceru, pa sa njima prosao cijeli rat.
Sa jedanaest godina je postao podnarednik. Ne mogu sad da pronadjem taj clanak.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Nov 2018, 11:42 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik

Pridružio se: 26 Jun 2018, 09:30
Postovi: 107
Pitam se koliko ima Francuza na ovom trgu! I gdje je Dodik na ovom skupu :) bio je Pasuljanskim livadama:)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Nov 2018, 11:53 
OffLine
Majstor
Majstor

Pridružio se: 09 Okt 2014, 22:29
Postovi: 641
folder je napisao:
Pitam se koliko ima Francuza na ovom trgu! I gdje je Dodik na ovom skupu :) bio je Pasuljanskim livadama:)
I ovo su livade.... tacnije polja


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 121 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 8 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs