banjalukaforum.com

Možda je malo poznato, ali ova izgubljena grobnica je postala „izgubljena“ tek od 4. vijeka nove ere (tj. od 300-tih godina otprilike). Do tada je gotovo 700 godina stajala u Aleksandriji kao centralno grobno mjesto i mauzolej vladara Egipta iz Ptolomejeve dinastije i naravno Aleksandra. Ukratko o tome kako se Aleksandrovo tijelo naslo tamo. Nakon smrti u Vavilonu, nakon obavljenih priprema sarkofag je krenuo prema Makedoniji. Negdje u Siriji, Aleksandrov general Ptolomej (buduci vladar Egipta) je ili ukrao ili preusmjerio konvoj u Memfis, da bi ga njegov nasljednik Ptolomej Filadelfus premjestio u Aleksandriju. I tu je ostao do kraja antičkog perioda.
Od kolikog značaja je bila ova grobnica govori da su je stotinama godina kasnije rimski carevi posjećivali. Zabilježene su posjete Pompeja, Cezara, Oktavijana, Kaligule, Septimija Severa, Karakale. Za mnoge ove posjete veže se i po neka anegdota. Tako je prema izvorima, Oktavijan želeći da mu dodirne njegovo lice nehotično otkinuo komad nosa, dok je Kaligula napustio Aleksandriju sa Aleksandrovim oklopom. Septimije Sever je zatvorio grobnicu za javnost, a posjeta njegovog sina Karakale bila je posljednja zabilježena i nakon toga podaci o grobnici polako nestaju.
I sada dolazimo do mogućeg raspleta situacije, koji je ponudio britanski istoričar Andrew Chugg, kojem je Aleksandar glavni predmet istraživanja. Prema Chugg-u, nestanak grobnice se poklopio sa velikim nemirima koji su pogodili Aleksandriju i vjerskim sukobima uzrokovanim širenjem i jačanjem hrišćanstva i sukobom sa paganima (tradicionalna rimska politeistička religija) i jevrejima. Svega nekoliko godina nakon posljednjeg istorijski zabilježenog podatka o grobnici, u Aleksandriji se pojavljuje nova grobnica o kojoj do tada nije bilo govora. Grobnica Svetog Marka, aleksandrijskog biskupa, osnivača hrišćanstva u Aleksandriji kojeg su na kraju stanovnici Aleksandrije lišili života na brutalan način. Sv. Marko je i rođen i umro u 1. vijeku i 300 godina nije bilo podataka o njegovom grobu, naprotiv nekoliko ranijih izvora je navelo da mu je tijelo spaljeno nakon smrti. Da bi se njegovo mumificirano tijelo pojavilo u sred velikih previranja u gradu. Poenta price, prema Chuggu je da se u to vrijeme koje je prethodilo konačnom sukobu između mnogobrojnih vjerskih zajednica u Aleksandriji, (koje po meni predstavljaju definitivni kraj antičkog i početak srednjovjekovnog perioda, koji je opisan u filmu Agora, gdje se može vidjeti nivo netrpeljivosti, fanatizma i divljaštva između sukobljenih strana), ili su ovu zamjenu učinili pagani želeći zaštititi svoju najveću svetinju, božansku figuru i spasiti je od uništenja, jer tu sudbinu su doživjeli svi paganski hramovi, ili je čak neko iz crkvene hijerarhije odlučio da Aleksandrovo tijelo postane tijelo Svetog Marka, kako bi dobili mocnu ikonu i simbol transformacije Aleksandrije u hrišćanski grad.
Markovo (ili Aleksandrovo) tijelo je nakon što je Egipat pao pod arabljansku vlast u 7. vijeku, u 9. vijeku je grupa Venecijanskih trgovaca u tajnoj akciji uspjela da ukrade mumificirane ostatke i prenese ih u Veneciju gdje su smjesteni u istoimenu baziliku. Eto, ni 400 km od nas moguće je da se nalazi grob osobe koju vijekovima traže.
Rekao sam ranije da se ovo može lako dokazati ili opovrgnuti. S obzirom da je razlika u rođenju Aleksandra i Marka preko 300 godina, današnja veoma pouzdana testiranja to mogu lako pokazati. A za one koji ne vjeruju u testiranje radioaktivnim ugljenikom (o da ima ih, iako je to samo jedna od mnogih prilično pouzdanih metoda) postoji i drugi, mnogo primitivniji način. Dvije dokumentovane rane koje je Aleksandar zadobio u svojim pohodima, od koje je jedna prema izvorima oštetila i jednu nožnu kost. 21. je vijek, tijelo je mumificirano i ocuvano, tako da ne sumnjam da je tu ranu moguće otkriti ako postoji i ako su izvori tačni. Pošto ova teorija kruži internetom već nekoliko godina, ne sumnjam da je doprla i do usiju crkve. Da li će dozvoliti ovo testiranje? To ne bi bilo prvi put. Nakon godina vijećanja, crkva je 1988. dopustila testiranje Torinskog platna, platna za koji crkva vjeruje da je u njega bio omotan Isus nakon smrti. Testiranje je obavila ekipa sa Oksforda, Univerziteta Arizona i Švajcarskog nacionalnog instituta za tehnologiju i ustanovili su sa 95%-tnom sigurnošću da je platno iz Srednjeg vijeka (između XIII i XIV vijeka). Ne baš najbolji PR za crkvu. Sudeći po ovome, od dozvole crkve za testiranje Svetog Marka neće biti ništa.