Iako će dežurne patriote vjerovatno zaguslati kako je u pitanju provokacija i kako je JNA s pravom branila "vekovna srpska ognjišta" na Stradunu, razmetanje silom u i oko Dubrovnika je, pored ravnanja Vukovara, zasigurno jedan od najvećih besmislenih poteza JNA vrhuške u neslavnoj završnici postojanja nekada četvrte vojne sile (ne sjećam se više gdje - u Evropi, na svijetu ili u galaksiji).
Potpuno ludilo koje je zahvatilo Kadijevića i uniformisanu kompaniju prilikom otvaranja dubrovačkog fronta bilo je tim očiglednije jer "sve do kraja septembra 1991. dubrovačka regija ostala je praktično netaknuta ratom koji se vodio u ostalim delovima Hrvatske. U području Dubrovnika nije bilo ozbiljnijih slučajeva sukobljavanja Srba i Hrvata na etničkoj osnovi, a u dubrovačkoj regiji nije bilo ni vojnih objekata JNA koji bi bili zahvaćeni ratom."
Zanimljivo je da su gro snaga koje su tada držale Dubrovnik pod opsadom činili crnogorski rezervisti, koji tih dana nisu baš pokazali svoje čojstvo i junaštvo po kojima su se od pamtivijeka dičili.
Evo šta je puno podrobnije o toj rušilačkoj epopeji svojevremeno pisao crnogorski "Monitor", a prenijele E-novine:
http://tinyurl.com/ybq6y4fhttp://tinyurl.com/y8gp2xc