banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 28 Mar 2024, 17:18

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 99 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5
Autoru Poruka
PostPoslato: 29 Sep 2012, 18:30 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 39396
Lokacija: Месечева икра
Jebi ga, šupa me matematika danas.... :oops: Dobro sam pogodio i deceniju...

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Sep 2012, 18:32 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 19 Feb 2010, 17:13
Postovi: 9838
Lokacija: Далеко од раја
Nije ni bitno koliko je godina, meni je lično najgore kad čujem da ljudi pojma nemaju ko je čovjek po kome nosi naziv jedna od ulica u centru. :(

_________________
Ко не воли ракију, не воли ни људе.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Sep 2012, 18:36 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 39396
Lokacija: Месечева икра
Čitao sam danas nešto o njemu i uz njega stradao je jedan ročnik, čini mi se zvao Stojadin Marković ili tako nešto, koji je odbio da se povuče i dejstvovao je po zengama iz BOV-a dok ga nisu pogodili protivoklopnom minom, a njega niko nikada ne spominje.

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Sep 2012, 18:52 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 19 Feb 2010, 17:13
Postovi: 9838
Lokacija: Далеко од раја
Stojadin Mirković, uglavnom ga malo gdje pominju iako je to itekako zaslužio. Klincima su uzor razni kriminalci i dezerteri, a za ovako časne ljude koji su dali živote da nas zaštite malo ko uopšte zna.

http://tradicijasrpstva.blogspot.com/20 ... 2.html?m=1

_________________
Ко не воли ракију, не воли ни људе.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Sep 2012, 19:02 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Hajde što muslimani i ostali evropejci se hvale Srđanom Aleksićem, ali zašto Srbi pogrešno rangiraju i vrednuju ovakve stvari?

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Sep 2012, 23:31 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 19 Feb 2010, 17:13
Postovi: 9838
Lokacija: Далеко од раја
Ne znam zaista. Večeras sam gledao dnevnik, niko se nije sjetio da kaže koju riječ o njima. :(

_________________
Ко не воли ракију, не воли ни људе.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Sep 2012, 09:31 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Nov 2009, 13:42
Postovi: 14961
http://www.sportal.rs/news.php?news=83543

:salute:


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Sep 2012, 11:59 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Apr 2011, 16:14
Postovi: 3930
Lokacija: Fabrika teškog naoružanja ' Milovan Đilas'
filozof sa vrbasa je napisao:
Hajde što muslimani i ostali evropejci se hvale Srđanom Aleksićem, ali zašto Srbi pogrešno rangiraju i vrednuju ovakve stvari?

Fiki , da ti nis malo pobrkao loncice u vezi Srdjana Aleksica?

_________________
Nema pregovora sa onima kojima je republika spekulacija, a revolucija zanat !


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Sep 2012, 14:56 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Nisam ja nista pobrkao, o Srdjanu je sniman film, dokumentarci, imenuju se ulice i setalista, a ovog drugog nema nigdje.

Da li je istorija nesto pobrkala?

Jeste.

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Sep 2012, 17:32 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Okt 2010, 18:53
Postovi: 10613
Lokacija: Uvijek na pravom mjestu u pogrešno vrijeme!
Kratko pamćenje je srpsko prokletstvo uvijek bilo...

_________________
Ako želiš da stvoriš monstruma, sruši svijet dobrom čovjeku.
U meni spava genije, ali je zato budala uvijek budna.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 19 Feb 2015, 20:09 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zumPVgjGARc[/youtube]

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 19 Feb 2015, 20:34 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Neki video snimci oko toga događaja.
Spoiler:
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=S0z2ci12YAM[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=s7rPKiQUcso[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gSEIKHOJOIQ[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=c5FcH6u7bWM[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=cDXUEQexnbQ[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=OjH_ky2v2_0[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zNoysmeYvPk[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=9rFRZkaxHZY[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Bw-ypdLt6Jk[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zyA7bKgT094[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=PpQbyG2DsTo[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ZbPn4TrmChM[/youtube]
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=GBNyovj21vg[/youtube]

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 19 Avg 2017, 13:13 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Citiraj:
SIN HEROJA: Tražim saborce mog oca Milana Tepića
Milijana ROGAČ | 02. oktobar 2016. 19:01 | Komentara: 24
Aleksandar Tepić (33), sin heroja koji se razneo u eksploziji skladišta pre 25 godina, za "Novosti": Otac je verovao u državu, vojsku i u porodicu. Još ne znamo gde su njegovi posmrtni ostaci


Slika
Aleksandar Tepić,foto P.Mitić


DRŽAVA je obećala da će pokrenuti postupak da se konačno pronađu posmrtni ostaci mog oca. Ako ih ima... To je ljudska stvar, bez obzira na političku situaciju. Njegov grob u rodnoj Dubici je prazan. Četvrt veka je prošlo, a septembar je uvek težak mesec, jer se setimo svakog detalja.



Ovako za “Novosti” priča Aleksandar (33), sin narodnog heroja Milana Tepića, koji je poginuo 29. septembra 1991. kada je razneo u vazduh vojno skladište u kasarni kod Bjelovara. Oko dve hiljade pripadnika hrvatske paravojne formacije opkolilo je tada Tepića i mlade vojnike. Major nije želeo da “zenge” dobiju njihovo oružje i odlučio je da se žrtvuje.

- Bilo je takvih priča dosta po Hrvatskoj - opkoljavanja i predaja - kaže Aleksandar. - S tim što je Milan znao da se on neće predati! Imao je dogovor sa vojnicima koji su ostali u kasarni. Njih je tu bilo pedesetak, što je možda spalo na kraju na desetoricu momaka. Ti koji su uz Milana ostali takođe su heroji. Imali su svi istu ideju. Mogli su da bace pušku, pobegnu... To nisu učinili.

Tepić i mladi vojnici su se dogovorili da se povuku kada više ne budu mogli da se bore. Potom da Milan aktivira eksploziv. Da ispali signalnu raketu i skloni se na sigurno, otkriva Aleksandar. Sve se dogodilo po planu, osim što - Milan nije došao. Nije hteo da rizikuje da bilo ko sa suprotne strane upadne i onemogući eksploziju.

- Pronašao sam neke od tih vojnika i u kontaktu smo od ove godine. Tražimo još nekoliko njih. A onda bi bilo lepo da se nađemo negde, okupimo... Želeo sam da čujem od njih šta se dogodilo na licu mesta. Da znam šta da ispričam deci jednog dana - objašnjava Aleksandar.

Milan Tepić (desno) na početku oficirske službe u JNA

Slika
Još devedesetih do Tepića je stigla informacija da kosti njihovog Milana počivaju na Miroševcu u Zagrebu i da se on vodi kao NN lice.

- Pokušavali smo preko raznih organizacija, humanitarnih, međunarodnih i lokalnih, da to proverimo. Nemamo nikakvu povratnu informaciju da li je tačno ili ne. Naišli smo na zatvorena vrata.
Za Aleksandra, odmerenog i ponosnog, Milan Tepić je pre svega roditelj, a onda i narodni heroj. Zbog njega je upisao Vojnu akademiju i vojsci posvetio deceniju svog života.

- Sećam se ja njega dosta. Nisam bio tako mali, već sam krenuo u školu kada se zahuktalo. Poslednjih dana, kada je dolazio u Dubicu iz Bjelovara da nas vidi, išao je i na roditeljske sastanke. Provodio je vreme sa nama, išli smo na pecanje. To su bila lepa vremena za nas. Sestra i ja smo bili klinci, roditelji mladi, puni života, ali eto... Desilo se tako kako se desilo - nabraja Aleksandar svoje poslednje uspomene na oca.


Sestru i njega odgajila je majka, koja nije krila istinu. Znali su šta se dogodilo, a vremenom postalo im je normalno što im je otac narodni heroj. Orden u kući, interesovanje novinara, vojska, ljudi koji dolaze u njihov dom da obeleže tužan dan - slike su koje su promicale ispred dečijih očiju. Mladi Tepić tvrdi da im je Vojska pomogla kada je trebalo:

- Verovatno je i Milan postupio verujući da će tako biti. On je verovao u državu, vojsku, i u porodicu, da će sve to biti dobro i da ne mora da brine za svoju decu. Milan je dao svoj život za državu, ja svoj želim da posvetim porodici.

MURALI, ULICE I FILM ZA SEĆANjE

U Kozarskoj Dubici je ove godine urađen mural, kao i u Banjaluci. U Zvečanu su otvorili spomen-ploču heroju Tepiću, a postoji i u Beogradu na početku ulice koja nosi njegovo ime. Uskoro će se pojaviti i film o Milanu, rađen u privatnoj produkciji.

JEDANPUT LjUDI DAJU RIJEČ...

“JEDANPUT ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško.” Za citat koji svi pripisuju Milanu Tepiću, njegov sin kaže da ne može da tvrdi ni da je tačan, ni da nije:
- To najbolje znaju ljudi koji su preživeli tu eksploziju. Svakako je to bila njegova filozofija. On je nagoveštavao da se živ neće predati. Da nekome dozvoli da ga udara, mrcvari...


Citiraj:
DETALjI POSLEDNjEG DANA ŽIVOTA MAJORA: Tepić je sklonio vojnike u rovove
R. DRAGOVIĆ | 09. mart 2017. 19:30 | Komentara: 49
Malo poznati detalji poslednjeg dana života legendarnog majora u Garnizonu Bedenik pod opsadom. Pre dolaska u Bjelovar službovao je u garnizonu Varaždin, pod komandom generala Trifunovića




NAORUŽANjE i municija u skladištu u Bedeniku kod Bjelovara bilo bi okrenuto ka srpskom narodu da 29. septembra 1991. za brigu o njemu, gotovo slučajno, nije bio zadužen major Milan Tepić. Ovaj magacin nije bio njegovo radno mesto, već su se oficiri iz Komande smenjivali u njemu na svakih desetak dana. Tako je bilo sve do dana kada je kasarna pala u hrvatske ruke, a Tepić izabrao da pogine umesto da ubojni inventar preda agresoru.



Herojski čin majora JNA bolna je tačka i današnjem Zagrebu. Njegova odluka da istraje u odbrani po cenu sopstvenog života najnoviji je kamen spoticanja između Srbije i Hrvatske i razlog zbog koga Hrvatskoj smeta i sama ideja o podizanju njegovog spomenika u Beogradu.

- Lezite u rovove oko magacina i ne izlazite. To je naređenje! Ja znam šta ću da uradim - rekao je Tepić pred desetak golobradih vojnika, koliko ih je branilo magacin. Hrvati su s više strana uveliko nadirali u krug skladišta. Bilo je samo pitanje minuta kada će pasti i branioci i oružje koje su čuvali.

Vojnici su poslušali svog komandanta. Zauzeli su mesta u šupljinama bedema kojima je magacin bio opasan. Za to vreme, major je zakoračio u minirano skladište i prišao akumulatoru. Koji trenutak kasnije sve je nestalo u dimu eksplozije.


- Vojnici i oficiri, iako opkoljeni, uplašeni i pod stresom, bez struje i telefona, nisu ispalili ni jedan jedini metak na grad - opisuje dramatično leto u Bjelovaru jedan od starešina 265. motorizovane brigade JNA, koji je prošao pakao opsade kasarne. - Na nas nisu jurišali priučeni seljaci naoružani lovačkim puškama. Kada je garnizon pao, videli smo da su uvežbani i do zuba naoružani. Bili su maskirani kapuljačama i fantomkama, sa heklerima, kratkim automatima i vrhunskim radio-stanicama. Ko je tu onda bio agresor?

U kasarni "Božidar Adžija" leta 1991. godine vladao je metež i konfuzija. Hrvati, Muslimani, Albanci masovno su napuštali Armiju. Mnogi od njih su odmah oblačili uniforme Zbora narodne garde i okretali cevi ka dojučerašnjim drugovima. Vojni vrh bio je zbunjen i neodlučan. Stigla je generacija regruta koji nisu ni zakoračili u ozbiljniju obuku. Dok su Hrvati uveliko opkoljavali kasarnu, oficiri su dobijali rešenja za - godišnji odmor. Mnogi se nikada nisu ni vratili.

- Već je bilo kritično, kada nam je stigla inspekcija iz Generalštaba. Pun autobus oficira. Odmah su nas napali što se po krugu kasarne krećemo bez činova. Kada su naveče čuli hrvatske snajperiste, dobili su jasan odgovor. Ujutru su seli u autobus i zaždili za Beograd - priseća se sagovornik "Novosti".

Major, nazvan novim Sinđelićem, u vreme početka rata, kako se sećaju njegovi saborci, nije bio opštepoznat oficir u Bjelovaru. Mnogo duže je službovao u Varaždinu pod komandom generala Trifunovića, a na novu dužnost je došao svega neki mesec pre pogibije. U Bedenik je poslat nekoliko dana pre konačnog pada kasarne u hrvatske ruke. Uz sebe, tamo je imao samo jednog potporučnika na dužnosti razvodnika straže i desetak vojnika. Uz Tepića, poginuo je samo devetnaestogodišnji vojnik Stojadin Mirković. On nije želeo da izvrši majorovo naređenje, već je iz oklopnog vozila bez predaha branio magacin. Život je izgubio tek pošto su Hrvati njegov BVP pogodili "zoljom". Hrvati su posle predaje kasarne, streljani komadira straže sa Bedemika, starijeg vodnika Ranka Stevanovića.

- U magacinu je bilo mnogo ubojnih sredstava, oko 170 tona protivtenkovske municije i mina. Sve je bilo smešteno u pet-šest hangara. Tepić je u vazduh digao jedan od njih. Da su svi otišli u vazduh, nestalo bi pola Bjelovara - ukazuje bivši oficir.

UBISTVO STAREŠINA

POSLE pada garnizona "zenge" su svim vojnicima i oficirima naredili da se skinu do pojasa i izađu u krug kasarne. U međuvremenu su izvedeni i ubijeni komandant kasarne Rajko Kovačević, potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase Dragiša Jovanović.

- Kada smo se naveče postrojili kao zarobljenici, Kovačevićeva i Vasićeva tela bila su položena ispred glavne bine kasarnskog kruga. Čuli smo da su streljani iza glavne zgrade komande - seća se, za "Novosti", jedan od oficira iz bjelovarskog garnizona.


ODSEČEN OD SVETA

VELIKO je pitanje da li je major Tepić uopšte znao da je pred osvajanjem i kasarna "Božidar Adžija". Struja, telefonske i radio-veza bili su presečeni. Magacin je branio do poslednjeg časa, kada je po svojoj savesti i vojničkom moralu doneo najtežu odluku.

- Zemlja se zatresla, izvio se gusti dim. Nismo znali tačno šta se dešava, ali bili smo svesni da je eksplozija u magacinu. Tek kasnije pronela se vest o Tepićevom herojstvu - priča majorov saborac iz bjelovarskih dana.

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 19 Avg 2017, 13:29 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 04 Okt 2015, 08:26
Postovi: 2658
Слава му и хвала!!! Slika

Послато са HTC One M9 уз помоћ Тапатока


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Feb 2018, 22:19 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Feb 2018, 21:43
Postovi: 19
Lokacija: Србија
Годишњица погибије Милана Тепића и Стојадина Мирковића


Данас је 29. септембар… Двадесет и друга годишњица од херојске погибије војника ЈНА Стојадина Мирковића из Ваљева и мајора ЈНА Милана Тепића из села Комленац, подно Козаре. Двадесет и две године легенда не престаје да живи!

Сам крај 1980-их година је озбиљно нарушио темеље бивше Југославије (која је имала тада 22 милиона становника) на којима је она почивала. На сцену су под утицајем међународних фактора наступили нова лица, са новим политичким програмом, нудећи изманипулисаним народима јефтину демагогију у којој су прећутали многе ствари које су знали о будућности, а то је рат и пљачка.

Сепаратистичке снаге у СР Словенији и СР Хрватској нису желеле више никакво братство и једниство са Србима и осталим народима СФРЈ. Чак шта више, отворено су исказивали своју нетрпељивост и жељу за одвајањем од „Србославије“, како су жаргонснки говорили.

У СР Хрватској су током априла и маја 1990. године одржани републички, локални и председнички избори, где је победио Фрањо Туђман и његова странка ХДЗ. Врло брзо по преузимању власти очистили су полицију од „проблематичних“ крадова. Људи који нису били хрватске националности и проусташког размишљања су уклањани не само из полиције, већ из свих државних органа и администрације. Пала је одлука да се Хрватска добро наоружа и припреми за рат. Тачније насилно одвајање од СФРЈ и обрачун са ЈНА. Министар одбране у новој Влади Хрватске, Мартин Шпегељ, уједно и бивши генерал ЈНА, заједно са сарадницима, међу којима и министар полиције Јосип Бољковац организују илегалан увоз оружија из земаља бившег Варшавског пакта, али и прекоморских земаља. О томе је чак и снимљен један документарни филм, који је јавности приказан тек крајем јануара 1991. године. Завладало је запрепашћење код Срба и оних који су волели Југославију. Хрвати су насели на демагогију својих вођа како је све то монтирано у режији „србо-четничке ЈНА“.

Пролеће 1991. године у Југославији није донело ону лепоту као у бајковитим причама. Напротив, бајка се претворила у ружан сан. Хрватска полиција по налогу својих главешина упада у насеља која су претежно насељена Србима и(ли) мешовитог националног састава. Срби и сви људи пројугословенске оријентације бивају малтретирани, злостављани, пале им се куће, имовина, а пре тога пљачка. Све то се из дана у дан појачава. Када је српски народ у СР Хрватској видео да је ЈНА само неми посматрач, да Генералштаб ЈНА у Београду не врши своју обавезу, а то је заштита свих грађана и њихове имовине, као и заштита уставно-правног поретка СФРЈ, кренуло је и самоорганизовање за рад самоодбране од нападача.

Slika
Мајка Аница Стојадиновић, на гробу сина Стојадина Мирковића


Ситуација у касарнама ЈНА које су биле на територији СР Словеније и СР Хрватске, СР Босне и Херцеговине је била врло чудна. Регрути ЈНА хрватске и словеначке националности, у касарнама ЈНА те 1991. су желели да што пре оду кући. Није их занимало никакво заједништво нити светла прошлост, партизани и сл. Војници регрути ЈНА, српске националности били су прилично збуњени целом ситуацијом. Како и не би… Васпитавани су код куће, а и учени у школи да је Југославија домовина свих народа који у њој живе, а Југославесна Народна Армија да је светла традиција наше отаџбине.

Тако је и 28. децембра 1990. Стојадин Мирковић из ваљевског села Горње Лесковице послат првобитно у Бања Луку, где се обучавао за тенкисту, а у мају 1991. војник Стојадин Мирковић добија прекоманду из Бања Луке и одлази у Бјеловар, дубоко у територију СР Хрватске. Стигао је у касарну „Божидар Аџија“, где је била смештена 265. моторизована бригада ЈНА. Под контролом те касарне било је и складиште муниције „Беденик“, за потребе ЈНА која се налазила на 20 километара од центра Бјеловара, у једном шумарку.


Један од главних официра у тој касарни био је и мајор ЈНА Милан Тепић, рођен 1957. године у дубичком селу Комленац. И њега је у војну службу довео патриотизам и светла прошлост предака (ујак Гојко му је био ратни-војни инвалид из Другог светског рата, борећи се са усташама и Немцима, на територији НДХ). Није се мирио са цепањем Југославије, као ни учесталим провокацијама и нападима на припаднике ЈНА те 1991. године. Видео је мајор ЈНА Милан Тепић да хрватски паравојници желе да их заробе и убију. Да се докопају драгоценог материјала и оружја у складишту.


29. септембра 1991. од ране зоре зенговци (хрватски паравојници) су опколили и касарну ЈНА и складиште. Команда 5. војне области ЈНА смештена у Загребу уместо помоћи својим војницима, послала је посматрачку мисију Европске заједнице, која је требала да врши улогу некаквих „мировњака“. Хрватске нападаче то није занимало, ни најмање. Они су желели да што пре освоје касарну и складиште. Тако је и било.

Запуцали су према касарни ЈНА још у седам часова. Развила се борба која није дуго трајала. У касарни је главнокомадујући био пуковник ЈНА Рајко Ковачевић, комадант бригаде и одбране касарне. Он је наредио обуставу паљбе и предају. У касарни тада је било 60-ак официра ЈНА и 150 војника. Хрватски агресори су ушли у круг касарне поподне, наредили предају оружја и скидање војника и официра до појаса. Затим је Јуре Шимић, бивши официр ЈНА, а септембра 1991. комадант тзв. Кризног штаба у Бјеловару, извео Рајка Ковачевића заједно са његовим колегама официрима Југославенске Народне Армије Драгишом Јовановићем и Миљком Васићем и стрељао их, испашивши у сваког по два хица.


Док је још трајала борба са хрватским агресорима, мајор ЈНА Милан Тепић се повукао до складишта муниције. У његовој глави је сазрела мисао коју је он после изговорио својим војницима. Та чувена реченица је остала и записана да се преноси на поколења:
- „Једанпут људи дају ријеч, она остаје или се погази. Ја сам дао ријеч да ћу да браним ову земљу ако јој буде тешко!”.

Заједно са пар војника мајор Тепић је био у складишту, међу којима и војник Стојадин Мирковић Цоле. Он је био у транспортеру. Тенк у којима су били зенговци, са шаховницом, почело је да гађа гранатама складиште и његове чуваре. Војник Стојадин Мирковић се херојски борио. Косио је митраљезом свог транспортера нападаче као траву. Видели су да неће бити лако и настављена је рововска борба, још јачом жестином. Мајор Тепић је рекао војнику Мирковићу да изађе из транспортера и да се преда са осталим војницима ЈНА. Није пристао, одбио је наређење! Чак је узвикнуо: "Слобода нема цену!".

Војник Мирковић је успео да заустави хрватски тенк, погодивши га у жироскоп. Затим су у два наврата Стојадинов транспортер погодиле две зоље. Стојадин је одлетео у ваздух. То је посебно разљутило мајора Тепића, који је сачекао да што више хрватских нападача уђе у складиште. Тада је активирао прекидач који је 170 тона експлозива дигнуто у ваздух. У целој околини складишта и касарне у Бјеловару видела се „печурка“. Милан Тепић, мајор ЈНА одлетео је заједно са Стојадином Мирковићем у легенду.



Године пролазе, већ је двадесет и друга од тог 29. септембра 1991. а легенда о два хероја Стојадину и Милану не престаје да живи. Шта више, Милана Тепића успоређују са Стеваном Синђелићем, јунаком из Првог српског устанка...

Иначе последње одликовани народни херој СФР Југославије је управо мајор Милан Тепић. У Републици Српској постоји медаља за храброст у борби за одбрану земље „Милан Тепић“.

Slika
Графит у Бања Луци



У Београду, Зрењанину, Инђији, Оџацима, Новој Пазови, Ветернику и Ср. Митровици постоје улице посвећене хероју Милану Тепићу. За Стојадина Мирковића нема улице. Постоји само захтев његове породице, пријатеља и поштоваоца да једна улица у Ваљеву понесе његово име.


Вечна им слава и хвала!



Аутор: Томислав Б. Ковач
28.09.2013.

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 27 Jun 2018, 19:20 
OffLine
Voajer
Voajer
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Jun 2018, 20:33
Postovi: 6
E moj majore , zasto zivote dade. Nije taj narod zasluzio niti da ti cipele cisti.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Jan 2021, 16:45 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Večeras na RTRS
Citiraj:
22:10
Документарни филм
Небо над Бјеловаром

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 21 Nov 2022, 02:33 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Citiraj:
Према информацији коју сам добио од више становника Кијеваца, Ћелиновца и Турјака, данас су на мјесном гробљу у Кијевцима сахрањени посмрти остаци 19-огодишњег Драгана Драгановића из Ћелиновца, војника ЈНА који је „погинуо заједно са мајорем Тепићем у Бјеловару“ 29. септембра 1991. године.
Његови посмрти остаци су идентификовани и сахрањени 31 годину послије тога догађаја.
Драган Драгановић је посмртно одликован Медаљом мајора Милана Тепића 1998. године. Ова медаља се „додјељује се исказану личну храброст у борби за слободу земље гдје је исказан висок степен самопожртвовања“.
Нажалост и на велику срамоту, није било никакве најаве данашњег догађаја нити је исти до овога тренутка пропраћен у било ком облику у било ком медију.

https://www.facebook.com/drracanovic/po ... vTsA2e31ol

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 21 Nov 2022, 12:41 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Sep 2011, 06:54
Postovi: 5026
Lokacija: Gradiška
Da, ovo je informacija koju šira javnost ne zna, prije svega van Gradiške, a dosta ih ne zna ni ovdje. Nadam se da će biti sluha pa da se jedna ulica u Gradišci nazove i po ovom heroju koji je izgubio život sa Tepićem. Ulicu Majora Milana Tepića imamo.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 99 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 9 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs