Nije problem pohvala, doseljeni Srbi su se izborili da odgovaraju caru a ne hrvatskoj vlasteli koja je time izgubila teritoriju a nije ni porez mogla ubirati.

Najveći vjetar u leđa vojvođanskom separatizmu daje upravo Bg svojom centralističkom politikom.

Hrvatska vlastela je tada (a i kasnije) imala većih problema (Mađari) nego što su to bili Srbi u Vojvodini i ostalim vojnim krajinama.
Činjenica je da su Srbi imali poseban status kao graničari, samo zbog toga, to je bio carski domen koji se nije mogao diskutovati. Hrvatskoj vlasteli je vjerovatno i odgovaralo da neko drugi preuzme odgovornost za čuvanje granice (koju bi inače morali sami obezbijediti, a trošak za održavanje stajaće vojske bio je na feudalcu, kao bilo gdje u to doba). Dakle, win-win (čuvaju te i ginu za tebe, tebe ništa ne košta, a tvoji seljaci su ostavljeni na miru da ih oporezuješ, bolje ne može).
Nigdje u literaturi nisam našao da je bilo nekih tenzija između Srba i Hrvata prije raspada carstva i stvaranja zajedničke države (ujedinjenja). Vjerovatno zato što je postojao zajednički neprijatelj unutar carstva (Mađari, ali iz nekog razloga ne i Austrijanci, njima su bili jednako vjerni i Srbi i Hrvati). Hrvati zbog toga što su se nadali većoj ravnopravnosti sa Mađarima, nakon što su im predali krunu, a ispalo je da su potpali pod jaku mađarizaciju i skoro gubitak identiteta, a Srbi kao carevi elitni vojnici zbog mađarske revulucije 1848. u čijem su gušenju aktivno učestvovali.