Safikaduna ili Safikada je po mnogim pričama unuka Ferhat Paše Sokolovića ali se ona kao i legenda o Safikaduni razlikuju prema različitim izvorima. Banjalučka legenda o Safikaduni govori o djevojci koja je zbog neostvarene ljubavi prema vojniku koji je služio u obližnjoj Banjalučkoj tvrđavi Kastel uzela sebi život. Postoje mnoge varijacije na detalje oko ove legende. Po nekim izvorima Safikaduna je uzela sebi život zbog nesretne ljubavi stajući pred top koji je svaki dan salvom označavao podne. Druga legenda govori o Safikadi koja se oglušila na zapovjed austro-ugarskog vojnika o zabrani ulaska u tvrđavu i koja je zbog svog prkosa i stradala.
Po nekim izvorima Safikaduna je bila turska djevojka zaljubljena u vojnika vezirske vojske što ovu legendu stavlja u kasni 16., 17. ili 18. vijek, dok po drugim ona je bila kći časne banjalučke i bosanske familije a njen ljubavnik je bio austrijski vojnik koji je po mišljenju njene familije bio okupator i zato zabranjen i nedostojan Safikadine ljubavi. Po toj drugoj priči legenda o Safikadi je puno skorijeg datuma. Također se u mnogim verzijama navodi da je i vojnik nakon Safikadunine smrti također počinio samoubistvo što ovu legendu zaista čini kao priču o banjalučkim Romeu i Juliji.
Kao i legende o Safikaduni tako i mjesto njenog zadnjeg prebivanja nije usaglašeno. Safikadino turbe koje je bilo dijelom kompleksa Ferhadije je navodno bilo mjesto gdje se Safikaduna sahranila. Po drugoj priči, koja je i više prihvaćena među banjalučanima je da grob Safikadune se nalazi nedaleko od Ferhadije u ulici koja vodi prema Kastelu. Na tom mjestu generacije banjalučana pale svijeće uz znak želje za sretnom ljubavlju. Na osnovu ovoga moguće je da se zapravo radi o dvije različite djevojke koje imaju isprepletene legende stvorene o njima.
Safikadino turbe u Ferhadijinom kompleksu je srušeno zajedno sa Ferhadijom 1993. godine od strane vlasti Republike Srpske dok Safikadin grob bliže Kastelu još uvijek stoji iako zapušten.
Legenda, mit ili istina o Safikadi, djevojci iz priče o vječnoj ljubavi, koja je zbog svoje ljubavi otišla u smrt (mada istini najviše odgovara legenda o djevojci koja se oglušila na zapovjed austro-ugarskog vojnika) možda je bolje poslužila za formiranje imidža tvrđave kao mjesta gotovo kultnog okupljanja romantičara i zaljubljenih. Navodni Safikadin grob koji se nalazi u blizini bedema i danas služi kao paganski oltar brojnim zaljubljenim dušama koje na dan zaljubljenih ovdje dolaze zapaliti svijeću ili ostaviti ceduljice sa napisanom željom.
Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine, utvrđeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen-groba, postoji ljudski kostur položen u smjeru zapad-istok.
„Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne ploče, grob se može smjestiti na kraj 16. vijeka“, naveo je u izvještaju o grobnici arheolog Boris Graljuk.
Nije lose pogledati.
http://www.bosnjacki-institut.com.ba/