banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 20 Apr 2024, 05:15

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 132 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 13 Okt 2011, 00:29 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
Мислим да је Гаврилов графит очуван потпуно, а Чичин је само прешаран речју "Смрт" преко лица. Идиоти.

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Okt 2011, 07:34 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Sep 2006, 09:31
Postovi: 2209
Posto vidim da fali uppdate za jednog "velikana":

Ratko Mladić: Optužen za najteže zločine
.Dejan Šajinović - 26.05.2011 18:41
HAG, BEOGRAD - Ratko Mladić, general i komandant Vojske Republike Srpske od 1992. do 1996. godine, optužen je pred Haškim tribunalom 25. jula 1995. za genocid, saučesništvo u genocidu, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata u BiH.

Na listi Mladićevih zločina su, prema optužnici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, genocid, progoni, istrebljenje i ubistva, deportacija i nečovječna djela, terorisanje civila, okrutno postupanje, napadi na civile, uzimanje talaca...

Optužnica je više puta proširivana, prvi put samo četiri mjeseca nakon podizanja, 16. novembra 1995. godine, i odnosi se na ratne zločine vezane za napad u julu 1995. na Srebrenicu koju su Ujedinjene nacije prethodno proglasile bezbjednom zonom. Terete ga, takođe, i za uzimanje talaca iz redova osoblja mirovne misije UN-a.

Pod njegovom komandom, precizirano je u optužnici, ubijeno je oko 7.000 muslimanskih zarobljenika na području Srebrenice. Događaj se smatra jednim od najvećih ratnih zločina od Drugog svjetskog rata, a Haški tribunal ga je kvalifikovao kao čin genocida.

Mladića terete i za granatiranje Sarajeva, gdje su snajperski ubijani civili sa okolnih brda iznad grada tokom opsade od 1992. do 1995, a odgovoran je i za logore "Omarska", "Keraterm", "Manjača" i "Trnopolje".

“Najtraženiji”

“Mladić, Karadžić i Gotovina su postali najtraženiji na listi optuženih”
Tužilaštvo Haškog tribunala je ponovo, 8. novembra 2002. godine, izmijenilo optužnicu protiv ratnog komandanta Vojske Republike Srpske prema kojoj, kako je precizirano, Mladića terete za jedan slučaj genocida, sedam slučajeva saučesništva u genocidu i šest slučajeva kršenja zakona i običaja rata, uključujući ubistva, sprovođenje terora nad civilima i uzimanja talaca.

Obrazloženje za izmenu optužnice odnosilo se na potrebu da se konsoliduju prva i druga optužnica, odnosno u novoj su ostavljeni samo "najgori zločini".

Izmjene je trebalo da dozvole spajanje ove i optužnice protiv političkog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića, protiv kojega je pojedinačna optužnica podnijeta 28. aprila 2000. godine i suđenje je u toku.

Tužilaštvo Haškog tribunala podnijelo je i 13. maja prošle godine sudu prijedlog izmijenjene i dopunjene optužnice protiv Mladića, navodeći da je, zajedno sa Karadžićem, bio "ključni čovjek u zajedničkom zločinačkom udruživanju radi trajnog protjerivanja muslimana, Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva sa teritorije BiH koju su bosanski Srbi smatrali svojom".

U dijelu optužnice koji se odnosi na zločine u opštinama koje su bosanski Srbi smatrali svojom teritorijom ostaje isti broj opština - šest je uklonjeno (Bihać-Ripač, Bosanska Gradiška, Doboj, Gacko, Nevesinje i Teslić), a šest novih dodato (Hadžići, Ilidža, Novo Sarajevo, Pale, Sokolac i Trnovo).

Iako je zadržala isti broj opština, izmijenjena optužnica oslanja se na već ranije presuđene slučajeve u Haškom sudu, a izbačene su dvije opštine za koje Tribunal nije donio presudu.

Kao vrhovni komandant srpskih snaga Mladić je optužen za planiranje, podsticanje i naređivanje svih zločina koje su njegovi potčinjeni počinili, a izmjenom optužnice "išlo" se na preciziranje i otvaranje mogućnosti eventualnog objedinjavanja tog postupka sa suđenjem Karadžiću, odnosno doprinosu fer i efikasnijem procesu kada do njega dođe.

Odmah nakon objavljivanja prve optužnice sredinom 1995. godine, pojavile su se priče da bi Karadžić i Mladić mogli biti amnestirani u zamjenu za saradnju i pomoć za potpisivanje mira. Međutim, tadašnji tužilac Haškog tužilaštva Ričard Goldston je, podižući drugu optužnicu protiv Mladića, izjavio da ne postoji nikakva mogućnost amnestije ni Mladića ni Karadžića tokom pregovora u Dejtonu koji su tada uveliko trajali.

Ipak, priče o dogovorima i zakulisnim radnjama nikad nisu prestale, i one postoje i danas. Navodno je priče o eventualnoj suspenziji optužnica i pored ovog zahtjeva bilo, i u njoj su učestvovali, prema pisanju mnogih domaćih i stranih medija, i neki ruski i američki zvaničnici.

“Etničko čišćenje”

“Kao i u slučaju Karadžića, kome Tribunal već sudi, izmijenjena optužnica protiv Mladića fokusirana je na etničko čišćenje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva širom BiH”
Tamošnji mediji navodili su i da je Ričard Holbruk, tadašnji izaslanik američkog predsjednika Bila Klintona, sklapao tajne dogovore sa Karadžićem i Mladićem. Holbruk je izjavio kako sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem nije diskutovao o Mladiću jer je "taj general već nevidljiv" i "implementirao vojni dio sporazuma".

Kako je vrijeme odmicalo tako je postajalo jasnije da amnestije biti ne može, odnosno da su Mladić, Karadžič i hrvatski general Ante Gotovina postali najtraženiji na listi optuženih pred Tribunalom u Hagu.

Takođe, mediji su pisali da je odavno postalo jasno da bez Mladićeve predaje ne postoji mogućnost da Srbija normalno može krenuti ka Briselu, Vašingtonu, pa i evroatlantskim integracijama.

U fokusu optužnice:
- Direktno učešće u zločinima počinjenim u Srebrenici u julu 1995. godine;

- Široko rasprostranjena kampanja progona, deportacija, mučenja i ubistava tokom 1992. godine u najmanje sedam opština u BiH;

- Osnivanje logora "Omarska", "Keratern", "Manjača" i "Trnopolje" u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati;

- Teror nad civilima tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine;

- Ubistvo blizu 7.000 muškaraca nakon pada Srebrenice;

- Uzimanje međunarodnih talaca u maju 1995. godine

_________________
Da se pitalo većinu, još bismo bili na istom baobabu u Africi, jahali grane i krezavo se smijali onoj budali s vizijom što je sišla dolje, umislivši da može hodati na dvije noge i polugom zatući mamuta...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Okt 2011, 12:10 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
Нешто те комплекси озбиљно тресу ових дана. Да ниси добио менструацију?

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 21 Nov 2011, 15:17 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 24 Sep 2010, 10:50
Postovi: 1101
Citiraj:
Зашто је заборављен Споменко Гостић?

Slika

Да ли знате гдје се у Републици Српској налази Основна школа „Споменко Гостић"? Одговор на ово квиз-питање је једноставан и кратак: нигдје. А можда би било примјерено да бар једна оваква установа буде „његова". По Споменку Гостићу не носи име ниједна улица у његовом родном Добоју или Бањалуци - мјестима гдје је прије и послије несретног рата у БиХ измијењено на стотине имена улица и насеља, али се надлежни никад нису сјетили овог дјечака који је живот, у 14. години, уградио у темеље Републике Српске.

Остале су само забрањена хумка и медаља заслуга за народ, којом је постхумно одликован овај мали борац, великог и храброг срца.

Живот Споменка Гостића био је кратак, суров и са трагичним крајем. На ту биографију подсјећа његов брат од тетке Саша Малешић.

- Споменко је рођен у Добоју 14. августа 1978, а погунуо је 20. марта 1993. године у селу Јовићи, на планини Озрен. Био је припадник Војске РС.

Споменков вршњак и другар Велибор Трипић присјећа се почетка рата у БиХ:

- Почетком 1992. бјеснио је прави рат. Село Јовићи, у којем је Споменко живио са мајком, било је окружено насељима са већинским муслиманским живљем. Некада су били добри сусједи, а онда их је ођедном дијелила ратна линија. Мајка му је у међувремену умрла, а на почетку ратних сукоба Споменко и ја се добровољно пријављујемо у српску војску и постајемо курири.

У септембру 1992, присјећа се Велибор, под кишом граната испаљених на Јовиће са муслиманске стране гине Споменкова бака и он остаје сам.

- Једину заштиту имао је у војсци. Са курирских задатака „унапређују" га у снадбјевача храном. Поверена су му коњска кола, а заповијест је била да развози храну по дугој одбрамбеној линији према Маглају. Тако је Споменко свакодневно, помоћу два коња, јурио од рова до рова. А онда се догодила трагедије - улетио је у минско поље. Гину коњи, а Споменко пролази са повредама. Чим се опоравио поново се ставио на располагање војсци. Био је десна рука комаданту одбране. Међутим, због офанзиве муслиманских снага војска и народ се повлаче и Јовићи су опустели, али Споменко остаје са неколицином војника да га брани, да се успостави линија и врате изгубљени положаји - сјећа се Трипић.

Послије смиривања ситуације на том дијелу ратишта Споменко остаје са војницима - тобџијама. У марту 1993, од гранате испаљене са муслиманске стране, наш јунак је смртно рањен. Тада је погинуло још пет српских војника.

Споменко Гостић издахнуо је на брду Висићи, а сахрањен је касније са својим саборцима на сеоском гробљу Јовићи, које припада маглајској општини. Нажалост, данас то село се граничи са Бочињом, за коју тврде да је упориште вехабија.

Споменко је међу првима своју младост уградио у темеље Српске и сигурно је заслужио да његов гроб буде измјештен, да достојно почива у миру.

Понуда из Париза

Споменка је на ратишту упознао један Србин који је живио у Француској. Гледао га је на неком ТВ каналу и дошао из Париза са намјером да га одведе кући и - усвоји.

- Споменко ми је причао да је позив одбио ријечима: „Док моја нога са саборцима не ступи у Маглај ја не идем одавде". Французу се захвалио на позиву и животу у Паризу, а овај га је частио са двије штеке цигарета - присјећа се дијалога са Споменком Велибор Трипић.

(Новости)


http://www.banjalukalive.com/aktuelnosti/zasto-je-zaboravljen-spomenko-gostic.html


Poslednji put menjao Caplar dana 21 Nov 2011, 15:23, izmenjena samo jedanput

Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 21 Nov 2011, 15:21 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 24 Sep 2010, 10:50
Postovi: 1101
Citiraj:
Момчило Гаврић из Трбушнице- најмлађи каплар на свету

Slika

Са 10 година пешке је прешао Албанију, учествовао је у пробоју Солунског фронта где је рањен, а војвода Живојин Мишић га је у 12 година унапредио у чин поднаредника.

Пре више од девет деценија завршен је И светски рат у коме је као војник учествовао и Момчило Гаврић. Већина Лозничана не зна ни ко је он, а камоли одакле је.

А требало би јер је Момчило, најмлађи војник свих армија у Првом светском рату, њихов земљак рођен у Трбушници, код Лознице, испод планине Гучево. Нажалост лознички крај је сасвим заборавио овог несвакидашњег јунака.

У књигама је забележено да је Момчило Гаврић на почетку Првог светског рата имао непуних осам година. Он је из Трбушнице, села пет километара од Лознице, испод самог Гучева.

Био је осмо дете својих родитеља, оца Алимпија и мајке Јелене. Тада је био понос имати доста деце. Камо среће да је и сада тако у Србији.

У августу 1914, аустроугарски војници су чинили велике покоље цивилног становништва.

У једну рану зору почетком августа 1914. године, пијане Швабе убиле су Момчилове, оца и мајку, сестре и његова четири брата.

Мали Момчило заждио је кроз шуму и избио на врх Гучева. Наишао је на положај Шестог артиљеријског пука Дринске дивизије првог позива, којим је командовао мајор Стеван Туцовић. Малишан је пао, обгрлио му чизме и зајецао: “Чико, све су ми убили…”. Мајор Туцовић га је питао: “Знаш ли да бацаш бомбе?”

Мали Момчило је рекао да је бацао само камење. Мајор је узео једну бомбу и показао му како се то ради. Затим је мајор Туцовић постројио своје војнике и питао: “Ко хоће да ноћас освети Гаврићеве родитеље, његову браћу и сестре?”

Цела чета искорачила је напред. Туцовић је одабрао једног дугајлију, Златиборца Милоша Мишовића. Пред поноћ је кренуо Мишовић заједно с малим Момчилом и затекао пијане Швабе како пред качаром Гаврића пијани шенлуче.

Хитнуо је Мишовић једну бомбу, затим другу, трећа није била потребна. Тог тренутка мали Момчило је постао борац српске војске, дете Шестог артиљеријског пука Дринске дивизије.

Туцовић је наредио војницима да сваког дана малом Гаврићу дају да опали три пута из топа и тако свети своју браћу и своје сестре.

Дошло је повлачење преко Албаније. Милош Мишовић узео је Момчила под своју бригу. У Подгорици купио му је за последње паре један венчић од двадесет укљева и рекао му: “Синко, ако хоћеш да останеш жив, сваког дана да једеш само једну рибицу. Запамти добро, само једну ако хоћеш да преживиш”.

Момчило га је послушао, а онда већ када су прошли Скадар, рибица више није било. И Мишовићу, кршном Златиборцу, почело је да понестаје снаге.

Једне ноћи док су чучали поред ватрице рекао је малом Момчилу: “Синко, бојим се да и ја нећу моћи више. Ухвати ме за мој шињел и ја ћу те вући докле будем имао снаге. Ако паднем, немој ми прилазити, продужи даље”. Вукао је Мишовић малог Момчила, посртао, тетурао… Глад и зима сломили су кршног Златиборца.

Није могао даље, паде у снежну пучину… Момчило стаде и даде му руку… “Не, продужи даље, Момчило, не обазири се на мене…”

Момчило се склупчао око њега у снегу, милујући му промрзле руке: “Чика Мишо, ја нећу даље… Чика Мишо, ја хоћу да умрем с тобом”. Како да умре дете?

Видевши да ће мали Момчило умрети, Милош Мишовић скупи снаге, усправи се… Посртали су Милош и Момчило, бауљајући тих задњих десетак километара испред Драчког пристаништа. Касније на Крфу малом Момчилу пришили су по једну звездицу на нараменицама… Тако је деветогодишњи Момчило Гаврић постао најмлађи каплар на свету.

- Мали Момчило је са својим пуком пешке прешао Албанију и стигао до Крфа, издржавши као десетогодишњак оно што многи одрасли нису. Био је најмлађи каплар на свету. Учествовао је у пробоју Солунског фронта где је рањен, а Војвода Живојин Мишић га је унапредио, па је као дванаестогодишњак имао чин поднаредника. Чекајући пробој фронта и повратак у Србију, описменио се, а после рата је отишао у Енглеску, где је завршио гимназију и 1921. се вратио у Београд. Упознао сам га 1987, када је присуствовао отварању Музеја Јадра у Лозници, где се у сталној поставци налазе и његове две војничке фотографије – каже за наш лист историчар у овом музеју Горан Вилић.

Вилић каже да кад посетицима музеја говори о Првом светском рату, посебну пажњу увек посвети причи о Момчилу Гаврићу. У Београду је живео све до смрти, 1993. године. Његова ратна судбина је „јединствена у свету” и „заслужио је да га се данашње генерације сећају”.

Нажалост, данас ниједна од око 250 лозничких улица не носи име Момчила Гаврића, ниједна школа или установа се не зове по њему, а нема ни споменик. Најмлађи каплар на свету је у његовом завичају и својој држави незаслужено заборављен.

СРБИЈО,не заборави свог најмлађег каплара Момчила Гаврића.


http://www.vesti011.com/2011/10/momcilo-gavric-najmladi-kaplar-na-svetu/

П.С.Чисто да се зна поријекло ника и то. 8)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 12 Mar 2012, 14:49 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 13 Nov 2005, 00:00
Postovi: 61
Lokacija: гр
Ђенерале, срећан рођендан!!!!! Бог нека те чува.

_________________
''Страх животу каља образ често.''


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Okt 2012, 13:51 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Silvio Dante je napisao:
Milunka Savic

Spoiler:
Slika

U našem narodu su solunci sinonim za predane rodoljube, postojane stradalnike i hrabre ratnike. Drugim rijecima, to su proslavljeni veterani našeg slobodarstva. U tome, naravno, nisu zaostajale ni zene-solunci, a medu njima se narocito isticala tiha i neustrašiva Milunka Savic.

Rodjena 1888. godine u selu Koprivnici kod Raške, Milunka Savic se u Balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine borila kao dobrovoljac. U dobrovoljacku jedinicu je primljena zahvaljujuci lukavstvu - odsekavši kosu, stavivši šajkacu i preobucena u muškarca (prijavila se umjesto svog brata, jedinca, koji je trebao biti mobilisan).

U sastavu Drinske divizije je, izmedu ostalog, ucestvovala u borbama oko opsjednutog Skadra (zauzet 22. aprila 1913. godine) i u Bregalnickoj bici (30. juna do 8. jula 1913. godine). Na Bregalnici je dobila kaplarski cin i prvu medalju za hrabrost. No tu je ranjena i u bolnici je otkriveno da je - zena.

U Prvom svetskom ratu se Milunka Savic narocito istakla kao bombaš u Kolubarskoj bici. Tu je, za višestruko herojstvo, dobila Karadordevu zvezdu sa macevima. Premda je prilikom povlacenja srpske vojske 1915. godine teško ranjena, ona je, prijeneta kroz Albaniju, dospela na Krf i, posle lecenja i oporavka u Bizerti, ponovo staje u prve borbene redove srpske vojske, u kojoj se i danas istice hrabrošcu. U bici na Crnoj reci zarobila je 23 bugarska vojnika... Dobila je mnoga, i najviša, odlikovanja, medu kojima i dva Francuska ordena Legije casti i medalju "Miloš Obilic".

Umrla je u Beogradu 5. oktobra 1973. godine, zapostavljena, kao i svi Solunci. Ali njenu legendu ne moze ništa da zatamni. Milunka je bila veliki heroj u Prvom svetskom ratu. Dobila je mnoga visoka vojna priznanja medu kojima je Francuski ratni krst sa zlatnom palminom granom. Ona je jedina zena na svetu koja ga je ponijela.

To je prica o Milunki Savic, najvecoj junakinja srpske vojske u Prvom svetskom ratu, koja je posijle proboja Solunskog fronta bila cistacica u Hipotekarnoj banci, što je verovatno zahvalnost nacije prema njenim zaslugama.

Milunka Savic, komandir jurišnog bombaškog odjeljenja, trece cete, Toplickog pešadijskog puka Moravske divizije prvog poziva, noslilac je dvije Karadordove zvezde sa macevima, dvije Legije casti, nosilac francuskog Ratnog krsta sa zlatnom palmovom granom, ruskog Georgijevskog krsta, engleskog Svetog Majkla, Zlatnih Obilica.

Nađoh o njoj još:

Милунка Савић - девет рана, 12 одликовања и један заборав

Slika

21.10.2012. -

Тридесеторо туђе дjеце ишколовала је о свом трошку жена пред којом су мирно стајали француски генерали, руски официри и пред којом су постројавани читави пукови...

То је жена са највише одликовања у историји ратовања, Милунка Савић српска хероина, која се тачно прије 100 година, када су трубе означиле мобилизацију и када је почео Први Балкански рат, пријавила као добровољац у српску војску. Да би спасла брата јединца од мобилизације Милунка се пријавила војној команди под именом Милун Савић.

Милунка је учествовала у опсади Скадра, у бици на Брегалници гдје је први пут рањена и гдје је показала невиђену храброст и ту први пут одликована Карађорђевом звијездом. Након тога рађале су се нове битке, нове ране и нова херојства Милунке Савић која је 7 година провела у рату и рововима, без одсуства. За тих седам година Милунка је 9 пута рањена, 12 пута одликована, а по завршетку рата доживјела је судбину као и многи српски хероји.

Добила је посао чистачице у Хипотекарној банци, а стан је добила тек двије године прије смрти. Умрла је октобра 1973.године у 84.години живота. Иза ње је остало 30-оро дјеце које је извела на пут, херојство, бројна одликовања, бесконачна тишина која позива на стид.

http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... WUL51-8BzM

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Nov 2012, 12:16 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 16 Jan 2010, 23:46
Postovi: 5853
Kako je Gvozdeni puk zaustavio Bana Jelačića


Kako su Austrougari pokušali da pređu Drinu s Banom Jelačićem dok ih Brka nije uhvatio u potkovicu koja se i danas proučava kao genijalni manevar.

Slika

U julu 1914. godine, Austrougarska je objavila rat Srbiji. Kao povod za objavu rata moćna carevina je iskoristila atentat u Sarajevu u kome su srpski zaverenici ubili nadvojvodu Franca Ferdinanda.

Protestna nota austrougarske vlade našla se na stolu srpske vlade u Beogradu 10. jula po starom kalendaru, a samo pet dana kasnije stigla je i formalna objava rata Srbiji.

Za državu i narod koje su već izmučila dva tek završena Balkanska rata činilo se da će početak novog, za koji se ispostavilo da će biti svetski, ipak, biti previše i da mala balkanska kraljevina neće izdržati još jednu ratnu oluju.

Kroz čitav 19. vek i sve ratne sukobe koje je Srbija vodila, narod i pre svega vojska su se kretali od severa ka jugu, jer je najveći neprijatelj do tada, a to je Turska, bio na jugu. Izuzetak je bio samo tokom Mađarske bune 1848. - 1849. kada su srpski vojnici morali na na sever.

I u dva Balkanska rata 1912. i 1913. godine vojska je išla ka neprijateljima na jugu, prvo ka Turskoj, a zatim i ka Bugarskoj. Prvi svetski rat ili Veliki rat kako se tada nazivao, doneo je obrt i u kretanju trupa.

Neprijatelj je u Srbiju dolazio sa severa. Strateški gledano, za Srbiju je takav upad bio lošiji nego da napad dolazi sa juga jer su se najbogatiji srpski gradovi i najrazvijeniji delovi zemlje nalazili upravo na severu.

Prvi ciljevi neprijatelja bili su Šabac i Beograd. Beograd je odolevao napadima, dok je Šabac brzo pao pod austorugarsku kontrolu. Činilo se da se ratna sreća neće brzo promeniti i da Beograd neće moći dugo da odoleva napadima.

Međutim, Srbi su pokazali da su tvrd orah u bici na Ceru. Ta bitka je zabeležena kao prva saveznička pobeda na svim frontovima u Prvom svetskom ratu.

"Bitka na Ceru učinila je kraj početnom uspehu neprijatelja. Preobraženje 1914. godine bio je doista veliki praznik i slavan dan srpske vojske. Ta sjajna pobeda nije ni izdaleka značila i kraj rata jer mu to beše samo slavan početak, koji je pokazao našem "novom" neprijatelju da pred sobom ima pobednike sa Kumanova i Bregalnice", navedeno je u knjizi Živana Živanovića, "Srbija u ratovima".

U pobedama izvojevanim u prethodna dva rata koje je Srbija vodila, veliku ulogu je igrao i Gvozdeni puk, koji je učestvovao u svim značajnijim bitkama u Balkanskim ratovima.

Srbija je u ratovima 1912, 1913. i 1914. godine mobilisala više od stotinu pukova različitih rodova vojske. Od njih je samo 2. Pešadijski puk Knjaz Mihailo imao čast da ponese počasni naziv, Gvozdeni!

Ove godine se obeležava sto godina od nastanka ovog puka. Tradiciju Gvozdenog puka danas nastavlja Treća kopnena brigada Vojske Srbije.

Puk Knjaz Mihailo formiran je u oktobru 1912. godine u Prokuplju i brzo se svojim ratnim uspesima i hrabrošću istakao u Balkanskim ratovima. U sastavu ovog puka bilo je oko 20.000 Topličana.

Naziv "Gvozdeni", puk je poneo po završetku Drugog balkanskog rata kada je poginulo 50 odsto vojnika i oficira njegovih pripadnika.

O herojstvu ove jedinice dovoljno govori podatak da je 250 pripadnika odlikovano najvišim srpskim odlikovanjem, Karađorđevom zvezdom sa mačevima, a to odlikovanje su dobile i dve žene pripadnice puka, podoficiri Milunka Savić i Engleskinja Flora Sends.

Svi vojnici, članovi ovog puka bili su heroji svaki za sebe, ali jedan od njih se posebno istakao.

Na čelo Gvozdenog puka uoči Cerske bitke u Prvom svetskom ratu, stao je pukovnik, Milivoje Stojanović Brka i tako postao drugi ratni komandant puka.

Stojanović je tu jedinicu vodio samo nekoliko meseci jer je izgubio život već u bici na Kolubari, ipak ostao je ovenčan slavom.

Milivoje je bio jedan od najelitnijih vojnika srpske vojske, pa je isto tako bilo i prirodno da stane na čelo najelitnije jedinice.

Čim je došao na čelo puka iskazao se svojim raskošnim vojnim talentom. Zajedno sa Gvozdenim pukom uspeo je da razbije ključne jedinice austrougarske vojske osvojivši selo Tekeriš, tada je nastala čak i pesma, "Dođi Švabo da vidiš gde je Tekeriš".

Tekeriš je planinsko seoce na planini Cer u blizini Loznice. Srpska vojska je do Tekeriša stigla iz pravca Koceljeva, a tu se otvorio i front Šabac – Tekeriš – Krupanj dužine oko 50 kilometara. Srpska vrhovna komanda shvatila je da će Austrougari najjači napad sprovesti sa severo-zapada, tačnije da će pokušati da pređu reku Drinu. Prva tačka odbrane bili su selo Tekeriš i planina Cer.

Nakon Tekeriša, Milivoje se spustio na Drinu, bitka na Drini predstavljala je, prema rečima istoričara mr Radoja Kostića, svojesvrsnu pauzu između bitaka na Ceru i Kolubari. Na Drini je Milivoje Stojanović izveo genijalan manevar.

Austrougari su na Drini želeli da izvedu nešto što se u vojsci zove "nasilno izviđanje" pa su u tu akciju poslali puk Bana Jelačića. Kada je taj puk krenuo preko Drine, sa druge strane u zasedi ih je čekao Gvozdeni.

Milivoje je postavio svoje vojnike u formaciju potkovice. Kada je formacija tako postavljena neprijatelj ne sluteći šta mu se sprema ulazi u potkovicu, kada je trenutak dobar, potkovica se zatvara i neprijatelj ostaje u zamci.

http://www.mondo.rs/s267986/Info/Hronik ... acica.html

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Feb 2013, 16:48 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2013, 02:37
Postovi: 99
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=YRil-ZRqVCA[/youtube]

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Feb 2013, 20:52 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Dec 2012, 18:46
Postovi: 194
ovo s djecom je bolesno :(

_________________
bond, džejms bond!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Feb 2013, 04:31 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2013, 02:37
Postovi: 99
Za današnje standarde ovo sa ovim klincom je do jaja bruka ono max bolesno...ali u to vrijeme je bila žalosna realnost.

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Feb 2013, 12:03 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 04 Sep 2010, 18:42
Postovi: 40453
Lokacija: SAO Krmine
Jebiga, niko se u tom ludilu nije nasao da skloni dijete sa linije, cak su ga i ovi prihvatili i dali mu zaduzenja umjesto da ga maknu od opasnosti. Nije dijete u tim godinama i pod takvim okolnostima u stanju da odlucuje samo. Nazalost, prica sa tuznim krajem.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Feb 2013, 18:02 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Sep 2005, 20:36
Postovi: 5338
Lokacija: Wien, Österreich
Zaplakah. Jos kad skontam da smo isto godiste,tuga. A mogao je danas da sjedi u Parizu, igra se s djecom i mozda se s nama ovdje svadja po forumu. :(

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Feb 2013, 19:40 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Dec 2012, 18:46
Postovi: 194
shakal je napisao:
Jebiga, niko se u tom ludilu nije nasao da skloni dijete sa linije, cak su ga i ovi prihvatili i dali mu zaduzenja umjesto da ga maknu od opasnosti. Nije dijete u tim godinama i pod takvim okolnostima u stanju da odlucuje samo. Nazalost, prica sa tuznim krajem.

da... da se radilo o nekom guzonjinom sinu, začas bi ga sklonili. a narod ko jebe. treba i ovaj slučaj spucati u optužnice, od mladića do komandira čete: kršenje konvencije o pravima djeteta :evil3:

_________________
bond, džejms bond!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Feb 2013, 19:17 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Dec 2012, 18:46
Postovi: 194
jes da je nevezano za temu, ali je opet nekako ontopic.
Citiraj:
Udruženje maloljetni borci Armije Federacije BiH na federalnom nivou osnovano je 25. decembra 2012. godine istakla je Fena. Prvo udruženje ovog tipa osnovano je na Ilidži kao općinsko udruženje 2008. godine. Tačan broj potencijalnih pripadnika ovog udruženja nije poznat, i prema nekim procjenama ima ih oko 2 700.

ja ne mogu, zbilja ne mogu, vjerovati da niko nije i neće biti osuđen za primanje par hiljada maloljetnika u vojsku.. a dokazi na dlanu..

_________________
bond, džejms bond!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Feb 2013, 19:29 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Avg 2007, 14:39
Postovi: 39514
Lokacija: Vostok Station, Antarctica
shakal je napisao:
Jebiga, niko se u tom ludilu nije nasao da skloni dijete sa linije, cak su ga i ovi prihvatili i dali mu zaduzenja umjesto da ga maknu od opasnosti. Nije dijete u tim godinama i pod takvim okolnostima u stanju da odlucuje samo. Nazalost, prica sa tuznim krajem.

Sta je bilo sa njim?


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Feb 2013, 19:30 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Nov 2009, 13:42
Postovi: 14961
Hertzog je napisao:
shakal je napisao:
Jebiga, niko se u tom ludilu nije nasao da skloni dijete sa linije, cak su ga i ovi prihvatili i dali mu zaduzenja umjesto da ga maknu od opasnosti. Nije dijete u tim godinama i pod takvim okolnostima u stanju da odlucuje samo. Nazalost, prica sa tuznim krajem.

Sta je bilo sa njim?


pa poginuo dok je raznosio hranu :(


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Feb 2013, 19:33 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Avg 2007, 14:39
Postovi: 39514
Lokacija: Vostok Station, Antarctica
Sto je najjadnije, da se danas opet zarati malo bi ih otislo vani, a svi znamo kako su prosli oni sto su izbegli vani i ovi sto su ostali ovde...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Feb 2013, 19:39 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 26 Nov 2011, 00:56
Postovi: 5164
Hertzog je napisao:
Sto je najjadnije, da se danas opet zarati malo bi ih otislo vani, a svi znamo kako su prosli oni sto su izbegli vani i ovi sto su ostali ovde...


Da bjezim ? Sa svoje zemlje ? Kuda ?

Nego

Slika

Алекса Шантић

Рођен је у Мостару, од оца Риста и мајке Маре, где је провео већину живота. Отац му је умро у раном детињству, па је живео у породици стрица Миха званог „Аџа“. Имао је два брата, Јефтана и Јакова, и једну сестру Персу, док му је друга сестра, Зорица, умрла још као беба. Пошто је живео у трговачкој породици, укућани нису имали довољно разумевања за његов таленат. Завршио је трговачку школу у Трсту и Љубљани, потом се вратио у Мостар.

Из Трста се вратио у Мостар 1883. године и ту затекао „необично мртвило“, које је било последица „недавног угушеног херцеговачког устанка против Аустрије“, како пише о њему Владимир Ћоровић. Био је „прво време прилично повучен“, водио књиге у очевој трговини и читао „листове и књиге до којих је могао у Мостару доћи“. Неколико година касније започео је свој књижевни и друштвени рад.

Највећа дела стварао је крајем 19. и почетком 20. века. Узори су му били српски писци Војислав Илић и Јован Јовановић Змај, а од страних је највише поштовао Хајнриха Хајнеа. У његовим песмама има емоционалног бола, родољубља, љубавне чежње и пркоса за национално и социјално угрожен српски народ.

1887. постао је сарадник „Голуба“, затим „Босанске виле“, „Нове Зете“, „Јавора“, „Отаџбине.“ Био је 1888. оснивач и председник Српског певачког друштва „Гусле“, које узима за програм неговање песме и развијање националне свести. Затим је изабран за првог потпредседника мостарског пододбора „Просвете“. Године 1896. када је покренута „Зора“ био је један од њених првих уредника.

1902. отишао је у Женеву, али је тамо једва „издржао три недеље; у наивној песми „Ја не могу овде“ он је простосрдачно завапио како не може да поднесе туђину“. 1907. Мостар га је изабрао „као једног од своја четири представника“ за прву скупштину Народне организације. 1908. је „почео да озбиљно побољевати, најпре од камена у бубрезима, а после, иза Светског рата, од тобопарализе.“ „За време анексионе кризе био је, са Светозаром Ћоровићем и Николом Кашиковићем, пребегао у Италију и ставио се на расположење српској влади, као што ће то поновити и 1912. године, на почетку Балканског рата“

У току Првог светског рата затворен је као талац и „у два пута понављаној парници“ оптуживан због својих песама. По завршетку рата изабран је у Мостару за члана Српског одбора.

За време његовог живота књижевна критика је истакла два „основна и јака“ осећања у његовој поезији. Прво осећање је „жарка љубав према своме народу“. Од почетка то осећање јавља се, углавном, у три вида: као понос јуначком прошлоћу, као протест против мучне садашњости и као вера у бољу будућност до које ће се доћи кроз борбу и победу која ће представљати васкрснулу прошлост.

Протест против мучне садашњости, као један од видова у којима се изражава родољубиво осећање, налази се често у Шантићевим песмама. Једна од њих је указивање на тешку народну беду проузроковану непријатељским пљачкањем - као, на пример, у песми „О, класје моје“ из 1910. године:

Сву муку твоју, напор црна роба
појешће силни при гозби и пиру,
а теби само, ко псу у синџиру,
бациће мрве... О, срам и грдоба!

Други исказ протеста је оптуживање „обешчашћеног и кукавног доба“. То оптуживање одмерено је према јуначкој прошлости и према захтевима будућности која је такође одређена јуначком прошлошћу. У том духу је, на пример, песма из 1908. године која почиње стихом „Обешчашћено и кукавно доба“.

Током живота је објавио велики број песама, а од дела се издвајају: „Хасанагиница“, „На старим огњиштима“, „Анђелија“, „Немања“ и „Под маглом“. Најпознатије његове песме су: „Емина“ (1903), „Не вјеруј“ (1905), „Остајте овдје“ (1896), „Претпразничко вече“ (1910), „Што те нема?“ (1897), „Вече на шкољу“ (1904), „О класје моје“ (1910), „Моја отаџбина“ (1908).

Изабран је за дописног члана Српске краљевске академије 3. фебруара 1914.

Умро је од туберколозе у Мостару 2. фебруарa 1924.

Izvor:vikipedija

_________________
Spoiler:
Nije bitno koliko znaš,imaš ili možeš.Bitno je koliko si spreman da to što znaš,imaš ili možeš podijeliš sa onima koji ne znaju,nemaju ili ne mogu.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Feb 2013, 19:43 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Avg 2007, 14:39
Postovi: 39514
Lokacija: Vostok Station, Antarctica
Samo ti ostani... Pa neka ti onda deca donose hranu u park MS dok strajkujes jer te drzava pljunula u lice... Ako je ovo moja drzava i moja zemlja, onda sam je pogresno zamisljao


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 132 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 19 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs