_zoka je napisao:
Ma sve i da su Bosanci najstariji,kakve veze oni imaju sa današnjim Bošnjacima?
Nikakve.
Ovo je isto kao i ona zabranjena istorija Srba.
Prvo su biliSrbi/Hrvati/Bošnjaci,pa onda amebe.
KRATAK KURS ISTORIJE BOSNE I BOŠNJANA
ZA POČETNIKE I NEZNALICE
1 – doseljavanje Slovena u Bosnu u 6.-7.vijeku
na teritoriju JEZGRENE BOSNE (tok i sliv rijeke Bosne) doseljavaju se bezimena plemena Avara i Slovena u nizinskim dijelovima Bosne, a domicilno stanovništvo Iliri, koji su se već ranije krvno izmiješali sa Gotima i Keltima, povlači se u planine. Sloveni ih nazivaju Vlasima po starogermanskoj riječi Wallach, što znači Roman, ili Rimljanin.
2 – formiranje naroda tokom 7-11. vijeka
u dodiru ovih grupa, Sloveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture, a zatim dolazi i do krvnog i etničkog mješanja stanovništva i formiranja potpuno zasebnoga naroda koji je počeo sam sebe da naziva po imenu svoje nove domovine – Bošnjani , i u svim kasnijim dokumentima (poveljama, vladarskim darovnicama, ugovorima, testamentima, glosama na bogumilskim knjigama, natpisima na stečcima) naziva sebe samo tim JEDNIM JEDINIM imenom.
Sam naziv "BOSNA" potiče od Ilirske riječi "Bosona", o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju već 948. godine, kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio", po prvi put spominje "Horion Bosona", što u prijevodu znači "Zemlja Bosna"
Prastari hrvatski ljetopis (17. st.) (Lucius: De regno Dalm. et Croat., str. 309), pripovieda: »Poslije toga kad se razcijepilo kraljevstvo (Hrvatska) u dijelove, izabrase Bošnjaci god. 1079. sebi posebnog poglavara; isto učiniše i Neretljani; a Hrvati izaberu za vladara tuđinca.« Malo zatim, po istoj kronici, kralj Bela zavlada svim dielovima Zvonimirove države: Bosnom, Hrvatskom, Dalmacijom, Neretvanskom Krajinom.
Već bizantski car Manojlo Komnen (1143.-1180.) navodi da u Bosni postoje Bosanci, koji ulaze i bizantsku carsku titulu, gdje 1166. unosi da je i car Bosanaca i to u redoslijedu poslije Dalmatinaca i Ugara, a prije Hrvata, Bugara i Srba
3 – BOSNA kao banovina 1154.-1377.god
1154.g. prvi put u svojstvu banovine BOSNA se spominje preko bosanskog Bana Borića, u vrijeme Ugarsko-Bizantijskih ratova o kojim opširno piše Bizantijski kroničar Kinamos, koji Bana Borića naziva saveznikom Ugarskog Kralja, iako se neslužbeno prvi put jedan bosanski ban spominje još 890. a to je ban Ivan Kotroman
Nakon smrti cara Manojla Komnena 1180. godine Bosna se, u stvari oslobodila ugarske vlasti i uspjela je prvi put postati manje-više nezavisna država, koja od kada 1180. godine, na vlast u Bosni dolazi njen najpoznatiji vladar svih vremena - Ban Kulin(1180-1204) postaje sve jača i veća država, tačnije počinje prerastati u najmoćniju državu na Balkanu. Uskoro, Ban Stjepan II Kotromanić(1314-1353) pridodaje Bosni podrucje Huma (današnja Hercegovina)...cijela teritorija od Neretve do Cetine postaje dio Bosne, također pripaja Bosni i veliki dio Dalmacije...od Dubrovnika do Splita...a također pripaja Bosni i Donje krajeve (Krajina),Usoru i Soli.
4 – BOSNA kao kraljevina 1377.-1463.
Nakon što je potvrdio svoje mjesto u Bosni Tvrtko pripaja Bosni veliki dio Srbije, zatim pripaja Bosni Zetu i južnu Dalmaciju, uključujuci Jadransku obalu od Dubrovnika do Boke Kotorske...U sklopu svih ovih uspjeha Tvrtko se kruniše Kraljem Bosne 1377. godine
Po smrti Ugarskog Kralja 1382. godine izbijaju nemiri na područjima dalmatinske obale, te Kralj Tvrtko koristi tu priliku i šalje Bosansku vojsku u taj dio Dalmacije, te preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno sa otocima i pripaja Bosni Split, Trogir, Šibenik, zajedno sa otocima Bračom, Korčulom i Hvarom...jedino ne pripaja Dubrovnik i Zadar, koji se tada nalazio pod vlascu Venecije, čime Država Bosna postaje daleko najmoćnija država na Balkanu.
Poslednji kralj Stjepan Tomašević 1461-1463.godine
5 - BOSNA i Bošnjani pod turskom vlašću 1463-1878.g.
Ovo razdoblje karakterizira stradanje, raseljavanje Bošnjana katoličke vjere , kao i njihova islamizacija koja je uhvatila korijen uslijed više razloga, među kojima su najvažniji vjerski progon i nasilje, te inferiorni društveni položaj kršćana opterećenih raznim nametima, pa je uslijed toga 60-70 % Bošnjana katoličke i bogumilske vjere prihvatilo islam.
Poslije poraza pod zidinama Beča 1683.g. Turska imperija u narednom periodu počinje da propada i gubi teritorije, što uzrokuje doseljavanje islamiziranih neBošnjana u Bosnu, te njihovo mješanje sa domicilnim Bošnjanima. Taj process je naročito bio izražen poslije prvog i drugog srpskog ustanka kada je veliki broj protjeranih muslimana sa teritorije Srbije potražio utjecište u Bosni.
6 - BOSNA i Bošnjani pod austro-ugarskom vlašću 1878.-1918.g.
Tokom toga perioda, najznačajni procesi koji su oblikovali društvo bijahu:
konačna kristalizacija Bošnjana katolika i Bošnjana pravoslavaca, u bosanskohercegovačke Hrvate i Srbe, odnosno, od etničko-vjerskih u moderne političke subjekte, ili, od naroda u nacije, integrirane u nacionalni korpus zajedno sa svojim sunarodnjacima izvan BiH.
Bošnjaci muslimani, koji su teško primili odvajanje od Osmanskog carstva, i prvi puta se našli pod vlašću stranog, kršćanskog i zapadnog imperija, reagirali su dvojako:
a) jedan dio (po nekim procjenama, od 100.000 do 200.000 ljudi) se iselio u Tursku
b) drugi su nevoljko prihvatili austrijsku vlast, i pokušali se prilagoditi, bilo inzistiranjem na održanju zatečenog stanja (većina muslimanskog plemstva ), bilo modernizacijom u zapadnom stilu.
U Bosnu i Hercegovinu se do 1914. doselilo i oko 180-200.000 Hrvata, Slovenaca, Čeha, Nijemaca i drugih.
Godine 1895. Bosna i Hercegovina je imala sljedeću nacionalnu strukturu:
1.433.471 stanovnika, Hrvati su činili 21,31%, Srbi 42,93%, a Bošnjani muslimani 34,99%.
7 - BOSNA i Bošnjani u vrijeme SHS i Kraljevine Jugoslavije 1918.-1945.
Glavna karakteristika ovog perioda je “gubljenje i nepriznavanje” nacionalnog identiteta Bošnjaka muslimana, i njihovo “svođenje” na vjersku skupinu, koju “svojataju” Srbi kao islamizirane Srbe, odnosno Hrvati kao “hrvatsko cvijeće” (posebito dolazi do izražaja u NDH)
Po popisu stanovništva 1931. Bosna i Hercegovina ima sljedeću nacionalnu strukturu: 2.323.787 stanovnika, Hrvati čine 23,58%, Muslimani 30,90 %, Srbi 44,25 % i ostali 1,02%.
8 - BOSNA i Bošnjani u SFRJ 1945.-1992god.
Nepriznavanje i svojatanja Bošnjaka muslimana je nastavljeno i u SFRJ, gdje su se na popisima stanovništva morali izjašnjavato ili kao srbi, ili kao hrvati, ali je najveći broj njih ostajao “neopredjeljen”. Sve do 1974.g.i novog ustava SFRJ gdje im se zvanično priznaje nacionalnost pod “nakaradnim” terminom vjerskog određenja – Muslimani, sa velikim M kao znak razlikovanja u svojstvu nacije.
Po popisu stanovništva 1971. Bosna i Hercegovina ima
3,746,320 stanovnika, od toga 20.62 % Hrvata, 37.19 % Srba, 39.57 % Bosanskih Muslimana, te 2.62 % ostalih
9 - BOSNA i Bošnjaci u nezavisnoj državi BOSNI 1992.-
Sa konačnim “povratkom” nezavisnosti svoje države nakon preko 400 godina, Bošnjački narod je mogao najzad da sam upravljaju svojom sudbinom, a jedan od tih momenata je i vraćanje svog pravog nacionalnog termina Bošnjaci, izvedenog od srednjovjekovnog pojma Bošnjani.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
