|
Elem, jebo knjige, pa na netu sve ima. Vidi sad ovo, namjerno cu podebljati najosnovnije: copy
Spomeni starih Bosnjana
A zovom Stepan, sin gosodina bana Stepana, po milosti boziei gospodin vsem zemlam bosinskim, i Soli, i Usore, i Dolnim kraem i Humske zemle.
-darovnica knezu Vukosavu, sinu kljuckog kneza Hrvatina, zupu Kljuc, i svjedoci su naravno dobri Bosnjane.
Pisano 1322 god. u Miostri, "u gosti velikoga hizi u Radosavi"
-izmedju ostalog spominje se :" a sie pisanie svrsi se u gosti velikoga hizi u Radoslavi.
Az sveti Grgur, a zovom ban Stjepan, gospodin bosnski i brat moi knez Vladislav, veru i dusu otca nam gospodina bana i vseh roditel nasih i svoio knezu Vukoslavu sinu, kljuckog kneza Hrvatina i to pred DIDOM VELIKIM RADOSAVOM i pred starcem Radimirom i Zunboromn i Vlckom i pred vsom crkvom i pred Bosnom da ne u naju Vukoslav suzn ni pogublenik.
*******************************************
Stjepan Kotromanic
BI MILIOST NASA GOSPODINU JERE OSTAVI HRVATSKOGA GOSPODINA
Az sveti Grgur, a zovom ban Stjepan, sin gospodina bana Stjepana, po milosti Bozijej gospodin vsim zemljam bosanskm, i Soli i Usori i Dolnjim krajem, i Humske zemlje gospodin, i brat moj knez Vladislav:
Bi milost naju knezu Vlkoslav, sinu kneza Hrvatina Kljuckog, jere ostavi hrvatskog gospodina i Bapsice, - naju milost djela.
I dasva knezu Vlkoslavu za jegovu vjernu sluzbu dvije zupe: Banice i Vrabnju, od meje do meje, i u niju dva grada: Kljuc i Kotor.
....................
I zato, dasva knezu Vlkoslavu one zupe za jegovu vjeru - a one zupe bista nevjerne i stasta naprotivu nam polog Hrvata.
A tomu daru bise svjedoci dobri Bosnjane.....
*******************************************
Isprava Rajkovicima najvjerovatnije pisana 1366 god.
Va ime oca i sina i Svetoga duha, amin. Az rab bozji i svetoga Grgure, a zovom gospodin ban Tvrtko, po milosti bozjoj gospodin mnogim ZEMLJAM BOSANSKIM, GOSPODIN BOSANSKI, I SRBSKI, I SOLSKI I PODRINSKI, I MNOGIM STRANAM BOSANSKIM.
Pravi gospodon bzan Tvrtko: kada se behmo svadili, tada nas Stipan Rajkovic umiri i da nam nas grad Bobovac, a neda ga dati Ugrom. I za tu sluzbu dasmo mu Cuklje u Lasve, i dasmo mu Klopc u Brode i dasmo mu Brlosnik na Uzore Vlsi. I hvala njinju, stavlajemo u veki amen. I s timi vasemi predasmo ga u VERU DEDINJU I VSE CRKVE BOSANSKE. I vse krstjane da mu je ruka. I da mu se ne more svrci vera krstjanska ni za jedin uzrok...........
I da mu se tam njegov dlg nepohudobi nikadar. I sto ga ne SUDI DID I DVA STROJNIKA s njim. .....
I da ne suzanj nikadar dokle je korien u Bosne crkve bozje. Da o tom ima crkva stati.
A tomu svidoci dobri Bosnjane :vojvoda Vlkac, zupan Crnul, knez Bogad, tepcic Belhan, knez Branko Prinic, knez Sladoje,....
*********************************************
Stjepan Kotromanic
(15. avgust 1332)
AKO BOSHNJANIN BUDE DUZAN I POBJEGNE - DA MU NIJE VJERE NI RUKE OD GOSPODINA BANA
Utvrdi zakon ko je prvi bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil:
Ako ima Dubrovchanin koju pravdu na Boshnjaninu - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.
Ako Boshnjanin zapshi da nije duzhan - da mu nareche prisechi samoshestu, koje ljubo postavi banj rod.
Ako bude podoban od banova roda tko - da mu su porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje.
A toj da se zna - da ne mozhe tehej pobjegnuti, a veche ne mozhe pred nikoga mu narechi.
A kto Dubrovchanin ubije ali posjeche u Bosni ili Boshnjanin Dubrovchana - taj pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih.
Ako bude svada Boshnjanina z Dubrovchaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovachki i sudje, a globa opchini.
Ako Boshnjanin uhiti Dubrovchanina za konja, a on bude ukraden ili uhushen, a pravi Dubrovchanin: "Moj je konj vlashti" volja: "Ja sam ga kupio, ne znam od koga", volja povije od koga je kupljen, volja prisezhe samoshest - chist duga da bude.
I ako Boshnjanin bude duzhan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana
I ako Boshnjanin izme dobitak dubrovachki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poshlju da je knjiga prava - da je vjerovana, da plati Dubrovchaninu i bez prestavshtine.
Ako li tat ili husar uzme Dubrovchaninu u banovu vladanju, tko se uvje - da plati Dubrovchaninu i bez prostavshtine, a gospodinu banu vsaki shest volova na svoju glavu - i da se ne vrate
Ako rat bude, chesa Bog ulishi, medju Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin ban da rok Dubrovchanom shest mjeseca, da si podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina bana Stjepana
A Dubrovchane da zhivu Humskom zemljom u njih" zakonu - u prvom
A ovomuj pisanju svjedok:
zhupan Krksha i veliki vojevoda Vladisav Galeshich i Vukosav Tepchich, Radosav Hlapenovich, Stjepko Radosalich, Milosh Vukasich, Stjepan Druzhchich, Budisav Gojsalich, Vladisav Vukasich, Mioten Drazhivojevich, Pribisav Milibratich
A od Zavrshja:
zhupan Ivahan Pribilovich, Vlatko Dobrovojevich, cheonih Hlap, Ivan Budisalich, Divosh Tihoradovich, Gojsav Vojsilovich, Branosh Cheprnjich, knez Pavao Hrvatinich, Stanac Vojsalich
A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina bana Stjepana, gospodina svem zemljam bosancem i humscem" i Donjem" krajem" gospodin
********************************************
Vladislav Stjepanovic
(Oko 1353. godine)
Az rab Bozji i svetoga Grgura, a zovom gospodin knez Vladislav, i gospoja kneginja Jelena, i niju gospodin ban Tvrtko, i njegov brat knez Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete dobrijeh Bosnjana knezu Vlatku Vlkosalicu i njegovu djetetovi, da nije u njih svezanik ni taljenik ni porucenik, ni njegovo dijete. I da mu se ne moze svrci vjera, cesa ne ogledala ona dvanadesete, koja sta s njimi prisegla.
...........................
I da ne moze prijeti nitkore u nasem gospodstvije Vlatkova cloveka - ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vlk, - bez volje kneza Vlatka. Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci - dobri Bosnjani ...........
*******************************************
Jelena Kotromanic
(Godine 1354)
V" ono vrijeme, kada pride gospoja bana mati s Ugra i s svojim sinom, s knezom s Vlkom, i kada bi stanak na Milah vse zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje - prisegla je gospoja, bana mati, i njen sin, gospodin ban Tvrtko dumanadesete dobrih Bosnjane knezu Vlatku Vlkoslavicu, a sizi su prisegli: ..............................
I volja koja bi kleveta, a ili obada ulizla na kneza na Vlatka, a ili u koju zavjeru zasal knez Vlatko - d amu nisu voljni uciniti nijednoga hudoga, dokole ga nije ogledala Bosna.....
*******************************************
Stjepan Dabisa
(17. jula 1392. godine)
Takozde ze, i az Stefan Dabisa, po milosti jego Bozanstva, kralj Srbljem, Bosni i Primorju, spodobljen bih carstvovati va zemljah roditelj i praroditelj nasih, tvore pravdu i ispravljaje pravila, cine milosti i zapisanija, viru ze daje gradovom i vladanjem, malim ze velicim,..
......satvori milost kraljevstvo mi recenomu gradu Dubrovniku i vlastelem i opcini dubrovackoj po sih nasih listih i poveljah, za njih srdcanstvo potvrdismo im vse povelje recene gospode srbske, raske i bosanske i povelju gospodina kralja Stefana Tvrtka, koju je ucinil recenomu gradu Dubrovniku pod liti rozstva Hristova 1378 miseca aprila 10. dan, i ime vse povelje i svobodstine, zakone i uvite, pridnje i poslidnje, koje je njim ucinil i zapisal receni gospodin kralja Stefan Tvrtko, da je do vika recenomu gradu i jego opcini tvrdo i neporocno nami i nasimi poslednjimi, pace da su vsegda stanoviti u vsih recenih povelah i u zakonih, uvitih u svobodsetinah recene gospode raske, srpske i bosanske.
I recenivlastele i poklisarje grada Dubrovnika primise i zavezase se kraljevstvu mi davati od recenoga grad i opcine srbski dohodak dvi tisuci perper dinari dubrovackih, vsako godiste na Dmitrov dan, po zakonu i uvitu, kako su davali nasemu brau, svotopcivsemu gospodinu kralju Stefanu Tvrtku.
"kralj Srbljem i ime Stefan" je obavezno islo uz naziv srpske krune koju je ranije preuzeo kralj Tvrtko. "Kralj Srbljem" su se kitili i Madjarski vladari kada su pretendovali na Srbiju. Primitkom bosanske krune od pape ovi prefiksi se izbacuju. Pojam "srpska gospoda" se obavezno javlja u vezi okolike grada Dubrovnika i Huma. U ovom slucaju Stjepan Dabisa kao i prethodnici pretenduje na "srpski dohodak" kojeg su ranije ustanovili srpski vladari sa Dubrovnikom.
*******************************************
Tvrtko Tvrtkovic
(24. juna 1405)
U OVU NEPRAVEDNU RAT
Uchinih s gospodinom hercegom i po svitu s vlasteli bosanscimi i vishe togaj, da je vidomo vsakome:
Tko godi je Boshnjanin ali Kraljstva bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovchaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a mozhe Dubrovhcanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovchaninu vratiti i platiti.
I vsakoje ubistvo chlovichje, krviprolitje, koji su u ovuj i nepravednu rat uchinjena, i vsakoje rane i ubijenja i zle richi i hotinja zla, koja su bila meju bosanscimi ljudmi i dubrovchcimi, oboji obljubismo... i jednosrdno prostismo i blagoslovismo
I takozi pravimo i povelivamo:
Da nitko ne uzmozhe, niti smiti bude uspomenuti ni iskati krvi, ni ine osvete, ni vrazhde, ni u jedno vrime - dokoli stoji svit
Tko li se obrite, potvoriv se - da je gospodstvu mi neviran, i da se raspe.
***********************************************""
SHTO SUDIJE ODLUCHE NITKO NE MOZHE POTVORITI
A shto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovich, volja ini Boshnjanin, ljubo Kraljstva bosanskoga, komu godi Dubrovchaninu dobitak, volja ine richi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hranich i sh njim vlastelin drugi bosanski, koga sh njim kraljevstvu mi poshlje.
***********************************************
Stjepan Tomashevich
I MOJA CE PROPAST POVUCI ZA SOBOM I MNOGE DRUGE
(1461. godine)
Dojde glas kraljevstvu mi kako car turski Muhamed namjerava dojduceg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Tolkoj sili turackoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio ugarsku i bnetachku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomoch, shto molim i tebe, svepochtenog, uzmozhnog i presvijetlog gospodina i oca. Ja ne ishtem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoch neche uzmanjkati. Jere, ako Boshnjani budu vidjeli da u ovoj rati neche biti sami i da che im mnogi ini pomiochi - hrabrije che u rat iti i vojevati, a tagdi i turachka vojska neche bez straha u moje vladanje naprasno ulisti. Prilazi u moju zemlju su veoma teshki, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, tere ne dopushtaju da se prodre u moje kraljevstvo.
**********************************************************
ZA MILOST NJEGOVE STARE GOSPODE I ZA SPOMEN I SLAVU BOSANSKU
Petar, istije Ohmuchevicha, po starini Boshnjanin, a radi nepovoljnog razumirja i pogube bosanske, prishashchah njegovijeh starijeh - sad je Dubrovchanin, koji za milost njegove stare gospode slozhi i postavi ovo rodoslovlje, za slavu bosansku i svakoga vridnoga Boshnjanina, dokole Bog dopusti i njegova sveta volja izvrshi
Pisano lita Hristova na 1482.
**************************************************"
-Dominikanac Matija iz Zagreba pise 1327 god. o inkvizitorskoj sluzbi u Slavoniji i da bi se trebao podici krizarski rat protiv Bosnjana i Sklavena u Ugarskoj i Bosni.
-1334 papa Ivan XXII pise kako mu je stalo da vuci vise ne razdiru ovce u stadu Gospodnjem i zeli iskorijeniti hereticku zlocu te nalaze provincialu dominikanaca u Ugarskoj, da posalje svu svoju bracu protiv svih onih Transilvanaca, Bosnjana i Slavena koji su heretici.
- papa Inocentije VI salje 30.03.1356 skoro identican sadrzaj mletackom duzdu Ivanu Gradoniku i naravno opet Bosnjani i Sklaveni odvojeno.
- 1347 biskup Pelegrin pise da franjevci mogu djeliti sakramente po Bosni iako su Bosnjani izopceni.
- U biljeskama sa Bazelovskog koncila 1432 god. termopilski biskup Nikola pise:
"Bosnjani, koi su zarazeni manihejskom zabludom mogu se vratiti u krilo katolicke crkve."
- Borelli-vukasovicev grbovnik - kraj XVII vijeka
"Poslije nesretnog sloma bosanskog kraljevstva mnogi Bosnjani spasili su se bijegom u Dalamciju, na njezina ostrva, Dubrovnik, Napulj, Apuliju, Istru i Vatikan.
**********************************************
Stjepan Ostoja
(6. januara 1404)
DASMO MU SVE ONO STO JE NJEGOVO BILO
Dajemo viditi vsakomu cloviku komu se dostoji - da mi prizvasmo k sebi vojevodu Pavla Klesica.
..............
I s timi ga s vsim pridasmo gospodinu didu i njegovim strojnikom i vsoj Crkvi bosanskoj, u njih obarovanije.
I da mu se ne ucini nikdare nijedno hudo - sto ga ne bi ogledala Crkve bosanske i vlastele bosansci.
**********************************************
Radosav Pavlovich
(25 oktobra 1432)
I zato... dajemo na vidjenje vsakomu chlovjeku komu se podoba i pred koga lice ov list nash otvoren dojde, a ili bi pred gopsodina cara turskoga, a ili pred gospodina kralja ugarskoga, a ili pred gospodina krlaj Tvrtka bosanskoga, ILI INOGA BOSNJANINA, A ILI GOSPODINA SRBSKOGA A ILI LATININA, a ili ine vrste chlovjeka:
Uchinih dobri i pochteni mir i pravo, milostivo i ljubovno bractvo i srdchane prijateljstvo s knezom i vlasteli i sa vsom opchinom grada Dubrovnika, onakoj na vse - kakoto je bilo medju nami i prvo rati... takoj da je i sada, i bolje, u vijeki vjekoma, amin
*************************************"
Vladislav Hercegovich
(15 avgusta 1451)
I joshte... zapisuju, hochu i tvrdju, da - dopustiv mani Gospod Bog gospoctva - da nisam voljan, ni da mogu, nikadare zabraniti ni zaustaviti ni jedne moje ljudi, ni Vlahe ni Srblje, slobodno hoditi u Dubrovnik, trgovati tako soli kako ine trge i vse ine svoje posle slobodno opraljati; pache, ni ine gospode ljudi da nisam voljan priko nashega kotara ustaviti, ni braniti hoditi slobodno svojimi trzi i s inimi svojim opravami u Dubrovnik
Obituju i zapisuju... da nisam voljan, ni da mogu uchiiniti gabelu od prodaje soli nigdir u vsem nashemu kotaru, razma od onih gde su naredila gospoda stara prva, bosanska i srpska , a toj jest: jedno u Drivih, a drugo u Dubrovniku, tretje u Kotoru, chetvrto u Zeti, u svetoga Srdja na Bojani
*****************************************""
Sandalj Hranich
(4. marta 1410. godine)
Ni nje kuche, ni nje opchine, ni nje udrzhanije, doma nje i nashega, kako pristoji sinu u matere svoje, do lahka i do teshka vremena i do vsega stho prihodi...
...dokoli bi ne bilo matere mi, rechene gospoje banice Anke, suprochu meni takovo uchinjenije kako bi mogli rechi dobri ljudije ki se imenuju od Bosne i od Hrvat" i od Bnetka i opchine dubrovachke - da je za to podobno ostaviti sinu mater svoju
...
******************************************
Takozhde zhe i meni svojemu rabu za milost’ svojego bozhastva darovi procisti mi odrasli bogosadni va rodi mojem’ i spodobi me sugubim viencem jako oboja vladichastva ispravljati mi pr’vi od isprva bgodarovani nam zemli’ Bosne, potom zhe gospodu mojemu bgu spodobl’shu me nasledovati pr’stol’ mojeh praroditel’ gospode sr’pske zanje bo ti behu moi praroditelje va zemalnem car’stvi car’stvovashe na nebesno car’stvo pr’selishe mene zhe videshtu zemlju praroditel’ mojeh’ po nih ostavshe i nemushtu svojego pastjera i odoh v srpsku zemlju zhelaje i hote ukr’pit prestol’ roditel’ mojeh i tamo poshad (poshavhsi) venchan’ bih bgodarovanemi vincem na kralevstvo praroditel mojeh jako bit mi, o H’ste Ususe, blagover’nomu i bgom postavlenomu Stefanu kralju Sr’blem i Bosne i Pomorju i Zapadnem stranam.
U prijevodu - pranana mi je bila Srpkinja, te polazem pravo na srpsku krunu u ovom momentu kada nemaju nasljednika i zato odoh u srpsku zemlju(preko Drine), da preuzmem krunu.
Pisao Tvrtko
******************************************
Druga povelja je povelja bosanskog bana Stjepana Kotromanica (1322-1324)
V" ime otca i s(i)na i svetoga d(u)ha. Az" (jaz) sveti Gr"gur" a zovom" ban" Stjepan", sin" g(ospo)d(i)na bana Stjepana, po milosti b(o)zhiei gospodin", i brat" moi knez Vladislav". Bi milost naju knezu knezu Vl"koslavu, sinu kneza Hr"vatina kluchkoga, ere (jer) ostavi hr"vat"skoga gospodina i Bapshice naju milosti dijela i dasva (dvojina od dati) knezu Vl"koslavu za egovu vjernu sluzh"bu d"vi zhupe: Banice i Vr"banu, ot mee (meje=medje) do mee i u niju dva grada: Kluch" i Kotor", dasva mu u djedinu i u isklad" u vjeki emu i egovu posljednjemu (nasljedniku) dokole e nashe sjeme u Bosni i dokole e vjer"n" nam" Vl"koslav". I jako (ako) bi bzhi osuenik" u djet"ci Vl"koslav", komu hoshte dati, vol"n e. Da ot" onoga sluzhi gdnu banu i da on"dje nije ni ed"noga dohot"ka k" nam" ni sada raz"ve (osim) k"da hoshte Vl"koslav": I da nije inoga vldca on"dje raz"ve da su vladav"ci kneza Vl"koslava: I da od onoga sluzhi gdnu oruzhiem", kako mozhe najbole. I zato dasva knezu Vl"koslavu one zhupe za egovu vjeru ,a one zhupe bista nevjerne stasta naprotivu nam" polog" (pored) Hr"vat" (Hrvata)
A tomu bishe svjedoci dobri Boshnane: i (nabraja svjedoke)
A siju knigu pisa Priboe, dijak" velikoslav"noga gdna bana Stjepana na Milih"
*******************************************
Stjepan Tomas
(22. avgusta 1446)
PRIDASMO IH DIDU MILOJU I DIDU KON DIDA
........da im se toj ne ima poreci ni potvoriti ni na manje donesti, ni za jednu neviru ni zgrihu kraljevstvu nasemu, sto ne bi ogledano gospodinom didom i Crkvom bosanskom i dobrimi Bosnjani.
Elem, meni je jasno ko dan kako se zovu stanovnici Bosne prije Turske.
Po mom misljenju nije nikakvo pleme Bosnjani doslo iza Karpata vec se taj etnos obrazovao mjesanjem razlicitih grupa na planinskom dijelu uze Bosne. Al da zadovoljim neciju sujetu idemo reci da su bili Srbi prije nego postase Bosnjani. Sto znaci da su se bivsi Srbi u Bosni odrodili od Srba davno prije dolaska Turaka. Znaci padaju u vodu mitoloske predstave Srba koji se polakomise za veceru i postase Turci, poturice. Po svemu sudeci to odrodjavanje se desilo davno prije Turaka. Posebna drzava, posebna vjera i na kraju i posebno narodno ime Bosnjani. Meni je to sasvim dovoljno. Ne stoji samo lokacija dokumenata, odnosno gdje su izvori, mada meni sve ovo izgleda vjerodostojno. Zna li ko vise o ovome.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
.