Ovim cudjenjem samo pokazujes svoje slabo poznavanje problematike tudjica u srpskohrvatskom jeziku.
Pogledaj samo ove oriujentalne persijske, arapske i turske rijeci koje su usle u bosnaski, hrvatski i srpski jezik, za koje mi danas gotovo nemamo zamjene:
admiral, ajvar, aksamluk, alat, algebra, alhemija, arsenal, bakar, basta, behar, besika, boja, bor, bubreg, burek, cifra, carapa, carsaf, cekic, cesma, celik, cerga, cizma, coban, corba, cevap, cilim, corav, cufta, dernek, ducan, duhan, durbin, dustaban, dzep, djon, ekser, ergela, guba, gurabija, halva, hapsiti, hasis, hosaf, jastuk, jorgan jorgovan, jufka, juris, kafa, kafaz, kajak, kajgana, kajmak kajsija, kalaj, kalemiti, kalup, kapija, karaula, karavan, kasika, kat, katanac, kicma, komsija, krec, kula, kundak, kutija, lakrdija, les, limun, makaze, majmun, majstor, mama, mangup, mastuluk, marama, matirati, memla, miraz, odja, ortak, pamuk, papuca, parce, pekmez, peskir, pirinac, pita, rakija, rusvaj, saksija, veresija, zanat, zavrzlama, zenit, itd, itd.
Mnogi bi bili spremni tvrditi da to nije tako, ali oni koji se bave jezikom to dobro znaju. Skoro je izasla jedna knjiga, naslov sam zaboravio, autor je Prof. Dr. Ismet Smajlovic, koji govori o ovoj problematici, a mogal se do skora kupiti preko Inetrliber .com. Sad je rasprodata, a da nije preuzeo bih komentar na ovu knjigu i prezentirao ga . Pozdrav Zah
|