banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 28 Mar 2024, 14:56

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 13 Posta ] 
Autoru Poruka
 Tema posta: Srbija u doba Dusana
PostPoslato: 14 Feb 2006, 19:28 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Jun 2004, 20:09
Postovi: 375
Srbija u doba Dušana Nemanjica

Kralj u cetrnaestoj godini


Car Dušan i carica Jelena


Za vreme vlasti Stefana Dušana Nemanjica (1331-1355), Srbija je doživela neverovatan uspon. O tome postoje istiniti istorijski zapisi, a narocito o ovom sjajnom vojskovodji i vladaru, kome u ono vreme na Balkanu nije bilo ravna. Kad je kralj Milutin Nemanjic umro(6. januara 1322), ustolicen je na državnom saboru novi srpski kralj Stefan Decanski. NJegov sin cetrnaestogodišnji Dušan, postao je "mladi kralj", koji je po drevnom obicaju Nemanjica dobio oblast Zete na upravu. Odatle verovatno potice njegovo prijateljstvo sa nekolicinom mladih vlastelina koji ce sve do kraja Dušanovih pobedonosnih osvajanja pratiti njegove ambiciozne planove i slediti njegovu vladarsku volju.



Stefan Decanski


Ratnicka hrabrost


Prvi zapis o ratnickoj hrabrosti potonjeg srpskog cara potice iz 1329. godine. Ovaj mladic je vodio vojni pohod protiv Bosanaca koji su prešli u Srbiju i na donjem Limu poharali sediste dobarskog episkopa, crkvu Svetog Nikole Banjskog. Mladi Dušan je pobedio "bez božne i pogane babune" to jest bosanske jeretike. Potom se vratio svome ocu, kralju Stefanu.

Istinsku ratnicku inicijativu Dušan je doživeo u bici kod Velbužda, 28. jula 1330. godine. Bugarski car Mihailo bejaše oterao svoju suprugu Anu, sestru Stefana Decanskog, i sklopivši savez sa vizantijskim carem Andronikom III Paleologom objavio da ce u Srbiji postaviti "svoj presto". Srpska vojska, u cijim su redovima bili španski i nemacki najamnici, teško je porazila Bugare. Sam car Mihailo poginuo je u bekstvu, a njegov saveznik u koaliciji, Andronik III,, koji se sa svojom vojskom nalazio na jugu, posle vesti o bugarskom porazu, napustio je planirani pohod na Srbe. Srpski hronicari ovo napuštanje ratnog podruèja nazvaše "bežanijom cara greceskago", a letopisac Danilo Drugi veoma hvali Stefana Dušana: "... I ovaj mladi kralj veoma se proslavio u ratu", poredeci ga sa Isusom Navinom: "(Dušan) mlad beše telom, no veliki ratoborac."

Posle pobede kod Velbužda, srpska vlastela je s nestrpljenjem ocekivala da mladi kralj ispuni njena nadanja, da je povede u osvajanje novih oblasti i sticanje nove slave i bogatstva. To se nije moglo ostvariti odmah, naroèito što je u prolece 1332. godine došlo do pobune vlastele u Zeti, pod vodjstvom vojvode Bogoja. Razlozi nisu dovoljno jasni, ali svi su izgledi da zetska vlastela nije bila zadovoljna nagradama za pomoc Dusanu prilikom preuzimanja prestola, a možda se nije slagala ni sa uspostavljanjem srodnickih odnosa izmedu svog i bugarskog vladara. Zna se, naime, da su Dubrovcani vec pocetkom 1332. godine pripremali izaslanstvo za Dušanovo venèanje sa Jelenom, sestrom bugarskog cara Ivana Aleksandrova. Pobunu zetske vlastele Dušan je brzo i energicno ugusio, cime je stvoren i preduslov za pohod na Vizantiju, današnju Grcku.

Pre toga valjalo je srediti prilike na zapadnim granicama. Bosna je i dalje držala Hum i nameravala da zaposedne Pelješac i Ston, koje su Dubrovcani godinama gledali da ga prisvoje. NJihova nastojanja konacno su urodila plodom: kralj Dušan je januara 1333. izdao povelju kojom Dubrovcanima ustupa Peljesac, Ston i Primorje do Stona i dubrovacke granice, uz obavezu da mu svake godine placaju danak od pet stotina perpera i isplate odjednom osam hiljada perpera (oko 4.000 dukata).


Napad Ugarske


Povelju iste sadržine dobili su Dubrovcani i od bosanskog bana Stjepana II Kotromanica, kojem su se februara iste godine obavezali da placaju takodje pet stotina perpera.

Bosanski ban je Dubrovcanima potvrdio Ston i Peljesac, mada ne i slansko primorje. Osim toga, posredovanjem dubrovacke diplomatije izgladjeni su na izvestan naèin odnosi izmedju srpske i bosanske države. Mir na zapadnim granicama Srbije je uspostavljen.

Sredjivanje odnosa sa Bosnom, Dubrovnikom i Bugarskom omogucilo je srpskom kralju da zapocne napade na vizantijske oblasti. NJegove trupe su 1332. godine upadale u krajeve od Strumice do Egejskog mora, pa su tada osvojeni Strumica i neki manji gradovi. Ubrzo potom na kraljev dvor je dosao vizantijski prebeg Sirgijan, koji je izvrsno poznavao prilike duz srpsko-vizantijske granice, pošto je neko vreme upravljao pogranicnim podrucjem.

_________________
Banjalucanin-to je zanimanje!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 14 Feb 2006, 20:29 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Jun 2004, 20:09
Postovi: 375
Drugo krunisanje


Dusan Nemanjic je po drugi put krunisan za kralja 8. septembra 1331. godine, jer je nesto ranije njegova vlastela svrgla s vlasti kralja Stefana Decanskog, koji je bio utamnicen. Nicifor Gregor i drugi hronicari tog doba, koji su bili van uticaja srpskog dvora, tvrde da je Stefan Decanski bio zadavljen u tamnici 11. novembra 1331. godine. Po Gregori, Stefan Dušan, iako vladar i sam je bio u vlasti ratobornih velikaša i plemica, koji su nasilnom smrcu Stefana Decanskog ucinili vladu sina "cvrscom i pouzdanijom".


Zahvaljujuci pripremama koje je obavio i korisnim savetima Sirgijanovim, Dusan je krenuo u pohod 1334. godine i brzo osvojio Prilep, Ohrid i Kostur. Krajnji cilj bio je Solun. Vizantijski car, obavešten da su uspesi Srba u velikoj meri doprineli Sirgijanovi saveti, organizovao je atentat i Sirgijan je bio ubijen pod zidinama Soluna, èiju je okolinu srpska vojska veæ bila zaposela.

Taj dogadjaj umnogome je poremetio Dušanove planove, jer ako je u Solun sa vojskom stigao Andronik III,, nije se više moglo racunati sa brzim osvajanjem ovog velikog i dobro utvrdjenog grada. Prekid operacija odgovarao je obema stranama i mirovni pregovori su okoncani 26. avgusta 1334. godine na sastanku Andronika III i kralja Dušana. Tom prilikom su rešena i pitanja osvojenih krajeva. U srpskim rukama trajno su ostali Prilep, Ohrid i Strumica. Izgleda da su tada uspostavljeni i saveznicki odnosi izmedju Srbije i Vizantije.

Bilo je to korisno za srpskog kralja, jer je u medjuvremenu ugarska vojska napala njegove severne granice. Dušan se poneo kao odlucan vojskovodja - odmah se prebacio na sever i stigao do Zice, predvodeci vojsku u cijem se sastavu nalazio i jedan odred Vizantijaca. Brz protivudar uneo je paniku medju ugarske vojnike. U žurbi i neredu povukli su se prema Savi, ali tu nisu zatekli dovoljno plovila da se prebace na levu obalu, tako da se veliki broj podavio. Dusanove trupe izbile su na desnu obalu i time granicu srpske drzave posle duzeg vremena, makar privremeno, uspostavile na Savi. Tada je kralj Dušan zaposeo i Beograd, koji je nekoliko godina bio u srpskim rukama.

U tom sukobu saveznik Ugarske bio je i bosanski ban Stjepan Drugi, ali su ga njegovi istaknuti velikaši u Humu napustili i prešli na Dusanovu stranu. Uspeh je, dakle, postignut ne samo na jugu vec i na severnim i zapadnim granicama.

Doduse, Ugarska nije odustala od namere da zaposedne severne delove srpske drzave, pa je uz podršku pape obnovila neprijateljstva 1338/39. godine, ali bez vecih uspeha. Izgleda da su tada srpski odredi prelazili Savu i vodili borbe sa Ugarima u Sremu. Neprijateljstva su produzena i sledecih godina, sve do smrti ugarskog kralja Karla Roberta, koga je nasledio mladi i ambiciozni Ludovik (Lajosh) I.. On je nastavio ocevu politiku, ratovalo se i dalje, ali je Srbija obracala vecu pažnju svojim juznim granicama i prilikama u Vizantiji.

U ovo vreme pada i jedna zanimljiva i vrlo važna epizoda iz Dušanovog porodicnog zivota. Kralj u braku sa kraljicom Jelenom nije imao dece, pa se radilo o tome da se on zbog toga s njom rastavio. Izmedju Dusana i austrijskog vojvode Otona vodjeni su 1336. godine pregovori da se Otonova sinovica Jelisaveta, kci nemaèkog kralja Fridriha Lepog, uda za Dušana.

Austrijski poslanici došli su bili tog proleca u Srbiju, putujuci morem od Istre do Kotora. Izgleda da je kao posrednik u toj stvari služio vitez Palman, zapovednik nemaèkih najamnika u Srbiji. Mlada Jelisaveta, koja nije bila pitana za pristanak, zgrozila se od pomisli da bude gurnuta negde u nepoznati svet, u jednu varvarsku zemlju na istoku, za jednog kralja tudje vere i vec zenjena, i sva usplahirena ona se tesko razbolela i umrla još te jeseni.

Sa njom je sahranjena jedna intimna sentimentalna tragedija, vezana za jednu našu istorijsku licnost, neobicna i po postanku i po vezama, i po svojim upola mistickim posledicama. Kad je srpska kraljica Jelena bila obaveštena o tim Dušanovim planovima, ona je pozurila da rodi, i to baš sina, i da tako umiri Dušana. I, zaista, u zimu 1336. godine ili pocetkom 1337. godine Jelena je na sumnjiv nacin dobila jedinog sina Uroša i tako ucvrstila svoj položaj na dvoru.



-----------




Mapa nekadasnjeg Carigrada


Kralj Dusan se još jednom sastao sa Andronikom III u Radovištu 1336. godine, gde su proveli sedam dana u prijateljskim pregovorima, cija je sadržina ostala nepoznata. Zna se jedino da Dušan nije napadao vizantijske zemlje sve do Andronikove smrti 1341. godine, posle kojeg je na presto mocnog srpskog suseda došao njegov sin Jovan V.. Tadašnji veliki domestik Jovan Kantakuzin, najmocniji covek carstva i blizak saradnik pokojnog cara, smatrao je da ce biti regent (namesnik) mladom vladaru, ali su protiv toga ustali carica majka Ana Savojska kao i neke druge ugledne licnosti ondašnje Grcke.

Tako jaka opozicija primorala je Kantakuzina da napusti Carigrad i skloni se u Trakiju. Oktobra 1341. godine Jovan Kantakuzin se proglasio za cara-savladara maloletnog Jovana V,, izjavljujuci da želi da zaštiti njegova prava, koja su drugi uzurpirali. Ovaj cin oznaèio je pocetak visegodišnjeg gradjanskog rata u Vizantiji, koji ce rastociti i iscrpiti njene odbrambene sposobnosti.

_________________
Banjalucanin-to je zanimanje!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 14 Feb 2006, 20:47 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Jun 2004, 20:09
Postovi: 375
Prebegao u Srbiju


Jovan Kantakuzin je bio predstavnik visoke aristokratije, koja je u nacelu pristajala uz njega, dok je vecina stanovnistva bila protiv. U carstvu su nastale izuzetne i slozene prilike. U Solunu i Trakiji izbijale su pobune protiv Kantakuzina, a broj njegovih pristalica sve se više osipao, što ga je najzad primoralo da napusti Vizantiju i sa blizu dve hiljade pristalica prede u Srbiju.

Kantakuzin se uputio dolinom Vardara i najpre došao u utvrdjeni grad Prosek, a odatle krenuo prema Skoplju. Pre Velesa, naišao je na istaknutog Dusanovog vlastelina Jovana Olivera, buduceg despota, i njegov odred. Pošto su se poznavali od ranije, Oliver je Kantakuzinu ukazao gostoprimstvo i predlozio mu da krene za Skoplje i Prištinu. U to vreme kralj Dušan se našao u zupi Moravi sa kraljicom Jelenom, koja se spremala u Bugarsku da poseti brata cara Jovana Aleksandra. Saznavsi za Kantakuzinov iznenadni dolazak, kralj i kraljica su se vratili u svoj dvor u Paunima nedaleko od Prištine, jula 1342. godine i docekali dobrodošlicom neocekivanog gosta


San o Carigradu


Dusan je kao dete sedam godina proveo u Carigradu, sa svojim oslepljenim i osramocenim ocem, potonjim kraljem Stefanom Decanskim. Porodica se vratila u Srbiju 1320. godine, kada su se otac i sin, kralj Milutin i potonji kralj Stefan Decanski izmirili. Dušan je kao zreo covek žarko želeo da zavlada Carigradom. Videci svoje uspehe i nemoc Vizantije on je došao na ovu veliku i smelu zamisao. On želi da postane gospodar Carigrada i da na rusevinama trule Vizantije podigne mocno carstvo jednog mladog naroda, punog poleta i stvarne snage.

Posed Carigrada bio je stari san svih slovenskih drzava, koje su se stvarale oko Vizantije, na Balkanu i Crnom moru. Za njim su težili Bugari, Srbi i posle Rusi kroz gotovo ceo osamnaesti i devetnaesti vek. Dušana Nemanjica u tom pohodu sprecila je iznenadna smrt.


Pregovori izmedju Jovana Kantakuzina i kralja Dusana okoncani su sporazumom po kome obe vojske treba da krenu u osvajanje vizantijskih zemalja i gradova pod vlašæu carice Ane i regentstva maloletnog cara Jovana.

Tekst ugovora nije sacuvan, vcæ samo njegovo tumacenje. Po svoj prilici bilo je dogovoreno da kralj Dušan zadrži sve gradove koje je osvojio i one koje ce osvojiti, kao i one koji mu se dobrovoljno potcine. Tako ce postupiti i Kantakuzin.

Novi saveznici razgovarali su i o sudbini istaknutog srpskog vojskovodje Hrelje, koji se bese odmetnuo od kralja i samostalno vladao oblašcu istocno od Vardara do tvrdjave Melnika, sa sedistem u Strumici. Znajuci da ce nagodba ispasti na njegovu stetu, Hrelja se pokorio kralju pre nego što su Kantakuzin i Dusan položili zakletvu o poštovanju sporazuma. Pre kraja iste godine Hrelja je umro (1342) u Rilskom manastiru, ciji je bio ktitor.
Novi saveznici nisu oklevali. Krajem leta 1342. godine Dusan je Kantakuzinu stavio na raspolaganje veliku vojsku, koju je predvodilo dvadesetak njegovih velmoza.

Najistaknutiji medju njima bili su vojvoda Vratko i Jovan Oliver. Srpska vojska i Kantakuzinov odred napali su najpre Ser, vazno vizantijsko srediste u dolini Strume. Tu se, medjutim, neocekivano razboleo najpre vojvoda Vratko, potom Oliver i drugi velikasi, a istovremeno i veliki broj vojnika. Epidemija je nanela teške gubitke srpskoj vojsci i onesposobila je za borbu, pa se od opsade Sera odustalo. Prema svedocenjima Jovana Kantakuzina, umrlo je oko hiljadu i po vojnika, toboz zbog toga što su u neumerenim kolicinama jeli meso i pili mlado vino. Kantakuzin je u prolece 1343. ponovo opseo Ser, ali bez uspeha.


Dusanovi uspešni pohodi


Za to vreme (1342-1343) kralj Dusan je ostvario nekoliko uspešnih pohoda na vizantijske oblasti i gradove u Albaniji, gde je osvojio Kroju, Berat i Kaninu. Cela Albanija, izuzev Draca, našla se tako pod njegovom vlascu. U operacijama na jugu Makedonije osvojeni su gradovi Voden, Kostur i Hlerin u današnjoj severnoj Grckoj, a na jugoistoku su pocetkom 1343. godine zaposednuti krajevi koje je držao Hrelja i grad Melnik. Bili su to zaista veliki uspesi, pa su u Dusanovu kraljevsku titulaturu unete i "grcke zemlje".

Položaj Jovana Kantakuzina, koji je dotle uzivao jedino podršku srpskog kralja, naglo se popravio pred kraj 1342. godine. Feudalci u Tesaliji priznali su ga za cara, cime je ponovo stekao uporište u Vizantiji. Saveznicki odnosi izmecu njega i Dusana su se pogoršali i na pomolu je bio raskid. Tome je svakako doprinela i primamljiva ponuda srpskom kralju iz Carigrada. Carica Ana Savojska i namesnici mladog cara ponudili su Dušanu znacajne teritorijalne ustupke ako im preda Kantakuzina. Dušan je odbio, ali to nije spreèilo prekid savezništva sa Kantakuzinom, pošto su njihovi interesi ipak bili razliciti. Do stvarnog, mada ne i formalnog raskida došlo je aprila 1343. godine zbog grada Verije (Ber).

U trenutku kad je Dušan pregovarao sa predstavnicima grada o predaji, Kantakuzin ga je lukavo zaobišao i preko svojih veza zaposeo Veriju. Napustivsi Dušanov tabor, Kantakuzin je morao pronaci nove saveznike. Našao ih je u Turcima Seldžucima, koji su držali i zapadne delove Male Azije. U drugoj polovini 1343. godine seldžucki odredi prešli su preko Helesponta (Dardanela) da pruže pomoc Kantakuzinu.

U isto vreme uspostavljena je saradnja izmedju Dušana i Carigrada. Došlo je do nove polarizacije snaga - na jednoj strani su se našli Kantakuzin i Turci, na drugoj Dusan, vizantijski car, odnosno njegovi namesnici, a kasnije im se pridružio i bugarski car Ivan Aleksandar.

Kantakuzin je još uspeo da privremeno privuce oblasnog gospodara u Rodopima, Momcila (vojvodu Momcila iz narodnih pesama), coveka burne proslosti. Momcilo se najpre procuo kao hrabar razbojnik u Bugarskoj, ali kad je odatle morao da pobegne, ponudio je svoje ratnicke usluge Androniku III.. Ali, i kod Vizantinaca je poceo da pravi neprilike, pa je morao da se skloni kod kralja Dusana. Ostavio je ubrzo i njega, pa u vrletnim Rodopima obrazovao samostalnu oblast. Tu je postao Kantakuzinov saveznik, zatim ga napustio i presao na stranu Ane Savojske, koja mu je dodelila despotsku titulu.

_________________
Banjalucanin-to je zanimanje!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 17 Feb 2006, 20:44 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Feb 2006, 18:58
Postovi: 443
Lokacija: Vidikovac,Beograd
Legenda...!!!!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 18 Feb 2006, 18:11 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Nov 2005, 21:29
Postovi: 400
Lokacija: Sicilia
Ma ja jos da je Uros bio ko on nikad ne bi palu u ruke osmana. :evil: :evil:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 22 Feb 2006, 16:43 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 14 Jan 2002, 01:00
Postovi: 18
Lokacija: Beograd
Овде има неколико мапа из времена владавине Немањића:

http://www.srpskidespot.org.yu/mape.htm

_________________
vogon
http://www.srpskidespot.org.yu


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 22 Feb 2006, 16:44 
DELETED


Vrh
  
 
 Tema posta: eh
PostPoslato: 23 Feb 2006, 01:27 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 09 Okt 2003, 09:59
Postovi: 246
Lokacija: www.slobodnajugoslavija.com/forum
iskreno ne gotivim bash nesto Dusana

meni je jaci Tvrtko Kotromanjic!

Dusan je protjero bogumile iz Srbije(mnoge nase danasnje pretke) i totalno je primjenjivo vizantijski uticaj a Vizantija je uglavnom bila neprijatelj Srbiji.A ti bogumili nisu bili uopste losi to ti je otprilike kontam ko danas komunisti.
Dobro mi Bosanci i Srbijanci smo se pomirili za vreme Turske,ali opet isticati samo jednog srpskog vladara i jednu dinastiju je negativno..
Nije uracunao ni vojvodjane koji su zivili u Ugarskoj,ni Bosance..nije uracune sve Srbe a lozio se da bued Viazntija No2. osvajo dole Grcku..


TVRTKO RULES

_________________
http://www.slobodnajugoslavija.com/forum


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 24 Feb 2006, 19:34 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Jun 2004, 20:09
Postovi: 375
Citiraj:
totalno je primjenjivo vizantijski uticaj a Vizantija je uglavnom bila neprijatelj Srbiji

vizantija je u to vrijeme bila vjerovatno najjaca sila u svijetu, i logicno je da se druge manje zemlje ugledaju na vizantiju, kao sto je to danas slucaj sa amerikom.
prvo su srbi zajedno sa avarima bili neprijatelji vizantiji. odnosi drzava se kroz istoriju mjenjaju, pogledaj odnos srbije s bugarskom i njemackom u zadnjih 200 godina.
Citiraj:
Dobro mi Bosanci i Srbijanci smo se pomirili za vreme Turske

kako mislis pomirili, pa kad smo se to posvadjali. velikasi u srbiji jesu povremeno ratovali s velikasima u bosni, ali se cesce desavalo da ratuju medjusobno, bosanci protiv bosanaca, srbijanci protiv srbijanaca. to je bilo karakteristicno za sve feudalne zemlje.

Citiraj:
Nije uracunao ni vojvodjane koji su zivili u Ugarskoj,ni Bosance..nije uracune sve Srbe a lozio se da bued Viazntija No2. osvajo dole Grcku..

osvajao sta je "vaznije" i privlacnije, pa sto turci nisu sirili carstvo na istocnu aziju i dalje na afriku, pa zato sto su centri moci, konstantinopol i bec mnogo znacajniji. u to vrijeme od cjele bosne nebi porezom mogao ukupiti jednu desetinu od onoga sto mozes dobiti u carigradu. a da ne govorimo o strateskom znacaju i kontroli trgovine mediteranom.
nemoj ovo shvatiti kao kritiku ali bi ti preporucio da procitas koju knjigu o vizantiji.
Citiraj:
TVRTKO RULES

to je tvoje misljenje
meni je najdrazi Stevan Lazarevic, nema nista teze nego biti vazal i vladar u isto vrijeme.

_________________
Banjalucanin-to je zanimanje!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: eh
PostPoslato: 07 Apr 2006, 00:04 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Nov 2005, 23:54
Postovi: 694
Lokacija: Istok B.L.
iks pe je napisao:
Nije uracunao ni vojvodjane koji su zivili u Ugarskoj,ni Bosance..nije uracune sve Srbe a lozio se da bued Viazntija No2. osvajo dole Grcku..


...Srbi su naselili teritoriju danasnje Vojvodine tek 1690-te, poslije "Velike seobe Srba" pod patrijarhom Arsenijem Carnojevicem...Dusan nikada nije vodio pohode na Bosnu jer je to bila drzava kojom je vladao srpski vladar...cilj je bio prosiriti srpske zemlje na racun stranaca i popeti se na Vizantijski prijesto, a to bi bilo direktno preuzimanje titule zazstitnika pravoslavlja, sto bi mu obezbjedilo veliki ugled medju savremenicima...bili smo mocni, ali ne onoliko koliko vecina ljudi misli, u tadasnjoj Evropi bili smo drzava srednje velicine...


Slika


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 07 Apr 2006, 00:07 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Nov 2005, 23:54
Postovi: 694
Lokacija: Istok B.L.
...poredjenja radi...

Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 20 Okt 2014, 10:10 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 20 Okt 2014, 10:02
Postovi: 1
Занимљив текст о заузимању дела Босне штета што се власт српског цара није одржала дуже :( http://punjenipaprikas.com/pohod-cara-s ... 350-godine


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Feb 2018, 22:39 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Feb 2018, 21:43
Postovi: 19
Lokacija: Србија
Slika
Душаново крунисање за цара у Скопљу 1346. године.

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 13 Posta ] 

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs