Nastavak II
N. Malcolm pisuci o Vlasima i Srbima u svojoj Povjesti Bosne kaze,".. malo je zajedljivo slusati ekstremen ruske nacionaliste i politicare kada govore da se treba pomoci njihovoj starodrevnoj slavenskoj braci u Bosni, a upravo ta komponenta bosasnkog stanovnistva ( bosanski Srbi ) je identificirana snajjacim elementom neslavenskog podrijekla".
Povjesni dokumenti govore da je najveca koncentracija Vlaha u Makedoniji i Grkoj Tesaliji, i to u tolikoj mjeri da su te pokrajine od XII do XV stoljeca nazivala Velika Vlaska, dok je Etolija smatrana Malom Vlaskom. I onda je jasno da Vlasi iz Grcke se sele sjeverno i zapadno, pa tako pristizu ne samo u Srbiju, nego preko Crne Gore i u Hercegovinu. Tamo se mijesaju sa tamosnjim pravoslavnim zivljem, snjima dolaze i njovi grcki svecenici. Ti hercegovacki Vlasi se vjerovatno sire po Bosni, i tako isto se i Srbi iz Hercegovine sire po Bosni. Neki povjesnicari dovode hercegovacke Vlahe sa brojnim steccima, razasutim po citavoj Hercegovini. Vlasi su vjerovatno bili unajmljivani kao klesari, pa po tome i pastirski i konjicki motivi po tim steccima.
Stanovnistvo ko Trebinja, Ljubinja i Gackog, Dubrovcani su smatrali Vlasima, a cak i danas Dubrovcani podrugljivo nazivaju sve Hercegovce bez obzira na vjeru "Vlajama", to jest Vlasima. To isto cine i ostali Dalmatinci prema svoim Primorcima i Licanima.
Hercegovacke Vlahe pominje i bratic Hercega Hrvoja, Juraj Vojsalic u svojoj darovnici iz godine 1424 u kojoj spominje vlaska plemena Zapadnog Huma ( Zapadne Hercegovine), Voihnice Pribinovice, Hardomilice od kojih dolaze danasnja sela u Zapadnoj Hercegovini: Hordomlije blizu Ljubuskog, pa sela Vojnici, Pribinovici, kod Sirokog Brijega.
Da su Vlasi bili dosta prosireni po citavoj danasnjoj Hercegovini, svjedoce tolika neslavenska prezimena po izrazito katolickoj Hercegovini, kao npr: Boban, Bokan,Buco-Buconjici,Beljo Sola, Bencun, Belen, Bender, Doman-Domanovici, Karan, Dzono, Dzonko, Kosor, Kosir, Keser, Macura, Padjan, Palavestra, Surlan, Sola, Skurlo, Susak, Surman, Skeljo, Soldo, iSkoko, Zovko, Zadro, itd, itd". Neka od ovih imena su kasnije dobila i svoje nastavke "ic", "ovic", "evic" kao npr. Spira-Spiranovic. Golema vecina hercegovackih prezimena su vlaskog podrijekla.
Nisu samo Turci unajmljivali Vlahe u svoju vojnicku sluzbu, nego je to radila i Austro-Ugarska (Ferdinand I), koji odmah nakon svog izbora za kralja Ugarske i Hrvatske 1527.godine, uvodi Vlahe u vojnicku sluzbu i daruje im pogranicna imanja, od cega se poslije stvarala Krajina, koja je bila negdje oko 30 km siroka i nesto preko 900 km dugacka, a prostirala se u bosansku granicu
Cak i "hrvatski plemici Frankopani" zabiljezio je Josip Horvat "su uzimali Vlahe u svoju vojsku, naseljavali ih po svojim imanjima u blizini Novoga, Crkvenice, pa i na Krku, pa su im cak i povlastice davali, i nazivali ih " dobrim hrvastskim Vlasima". Ti Vlasi su bili crne puti, a bili su mjesavina kojekakvih naroda i plemena koje su rimske legije dovodile sa sobom u nase krajeve, pa ih je stoga narod i nazvao Kara Vlasi, Crni Vlasi.
Austrijski, odnosno hrvatskji Vlasi su bili oslobodjeni poreza, bila im je dozvoljena njihova pravoslavna sluzba Bozija, a imali su cai i brojne druge povlastice, cesto i na ustrb lokalnog hrvatskog stanovnistva. Ferdinand II im je potvrdio sve njihove povlastice 1630.godine i to posebnim ukazom "Vlaski zakon". Dakle isto sto su radili Turci s bosanske strane, cinili su i Austrijanci s hrvatske strane, i tako se vodio rat izmedju samih Vlaha, s jedne i s druge strane.
Po tvrdnjama Radoslava Lapusica 1894.godine Vlasi u hrvatskim zemljama nisu bili doseljenici, vec autohtono stanovnistvo, koje nije ni od kuda doslo, nego tamo zivjelo zajedno s Hrvatima. Zato Ivan Muzic kaze " Valja istaknuti i to da je historiografija u nekim balkanskim zemnjama toliko ispolitizirana, da vise lici na politicku lektiru nego na znanost i da je ona zato nezavisnim duhovima trajni izazov, da razotkrivaju njene zablude i tabu teme. Tako problematika stanovnista nazvanog Vlasi koji je bio vazan elemenat u etnogenezi Hrvata u hrvatskoj historiografiji XX st. gotovo i nije obradjena".
I konacno Hrvati su u spomen svojih Vlaha prozvali i jednu veoma prometnu ulicu u Zagrebu, Vlaskom ulicom.
Dakle, odrediti sa sigurnoscu vlaski elemenat u srpskom, hrvatskom i bosnjackom etnkumu je danas skoro nemoguc posao. Mada se moze dosta historijski i dosta dokumentovano ustvrditi, da su se Vlasi pretezno doseljavali s istocnih dijelova Balkana, pa preko Crne Gore u Hercegovinu, Bosnu, pa u Dalmaciju i Hrvatsku, i da su pretezno bili grko-istocne vjere. Povjest ukazuje i na vlasku prisutnost i drugdje po Hrvatskoj, pa cak i u Istri.
-----------------------------------------------------------------------------------
Josip Vrbic, Bosna i hercegovina od turskih vremena do danas, II dio, str. 97,98,99.
|