Citiraj:
Pusti mi Galija, Akasija, i drugu bratju, kojima je mjesto u Hagu
naravno samo cekaju tvoje svjedocenje
Citiraj:
Pa ako je to tako, zasto sud u Hagu ne sudi tim Bosnjacima koji su izdali komandu za granatiranje??????????????????????????????????????
a zasto ne sude americkim vojnicima za njigova djela, zasto ne uvedu sankcije americi za otimanje ljudi po evropi, zasto niko ne sudi izraelcima???
da bi se sudilo tim bosnjacima treba neko da podigne optuznicu, problem je ti sto treba da ih tuze gledaju u njih ko heroje
"Javna je tajna - piše indijski list "Hindu", krajem oktobra 1992. - da se na strani muslimana u BiH bori najmanje 2.000 placenika iz islamskog svijeta." Ministarstvo unutrašnjih poslova Slovenije, oktobra 1992. godine tražilo je istragu protiv slovenackog avio-prevoznika "Adrija-ervejs" koji je prevozio mudžahedine iz arapskih zemalja da se bore u BiH. A sam Alija Izetbegovic dobio je prestižnu nagradu Fonda "Kralja Fejsala", za doprinos razvoju islama u Evropi. U javnosti je precutan boravka brojnih mudžahedina (svetih ratnika džihada cije se brojke krecu oko 10.000) na prostoru BiH i njihovi zlocini sve do teroristickog napada u SAD 2001. godine.
Predsjednik Turske Tutgut Ozal pozvao je 3. juna 1992. godine, kako je prijela AFP, medunarodne institucije da vojnom intervencijom riješe sukob u BiH: "Turska osjeca moralnu odgovornost za stawe u BiH, jer su Turci tu vladali 500 godina". Mediji su takode prenijeli prijetnje koje je Ozal uputio na "Mitingu za Bosnu", 13. februara 1993. godine u Turskoj, kada je istakao da je vrijeme za obnovu Otomanske imperije od Kine od Beca.
Ucestvujuci na ministarskom zasjedanju Organizacije islamske konferencije u Islamabadu, septembra 1994. godine premijer Federacije BiH Haris Silajdžic je istakao: "Mi imamo ilegalno oružje… Mi ilegalnim putem unosimo oružje u našu zemlju… Mi proizvodimo oružje… Mi cemo nabavljati oružje gdje god možemo…"
Snimke mudžahedina sa odsjecenim glavama slikali su zlocinci i distribuisani su preko Pres-centra u Banjaluci, ali ih javnost dugo nije vidjela . Nakon posjete novinara turskog nedjeljnika "Ikibine dogru" Banjaluci, list je objavio fotografije i optužio Tursku i Zapad za manipulacije. List je zamjerio svijetu što sprecava da "srpske žrtve u BiH", kao "fotografije stoljeca", vidi svjetska javnost. Manipilisanje svjetskom javnošcu od strane bošnjackih krugova pokazuje sledeci primjer. Francuski listovi su tokom aprila 1994. godine pisali o napadu Srba i zlocinima u Goraždu. Takve vijesti podgrijao je portparol Visokog komesarijata za izbjeglice u Sarajevu Piter Kesler lansirajuci dezinformaciju o 1970 ranjenih i 700 ubijenih Goraždana, zahtjevajuci hitnu evakuaciju.
I pored upozorenja VRS da Bošnjaci vrše napade iz Goražda, Jasuši Akaši, specijalni izaslanik GS OUN, je na prijedlog komandanta UNPROFOR, generala Majkla Rouza, 11. aprila 1994. godine odobrio bombardovanje srpskih položaja. Prije odobrenja o bombardovanju predsjednika Bila Klintona, americki casopis "Njusvik" objavio je clanak o djecaku iz Goražda koga je ranila srpska granata. Novinar nije rekao da su snage UN ranije uputile 15 oklopnih vozila radi evakuacije ugroženih ljudi i ranjenika ali su akciju sprijecili bošnjacki komandanti zadržavajuci svoje sunarodnike, kao živi štit
U izjavi "Dejli Telegrafu", 22. januara 1995. godine britanski general Majkl Rouz je po odlasku sa dužnosti istakao: "NATO nikada nije ni trebalo da ucestvuje u bosansko-hercegovackom ratu… Muslimani su pretvorili Bihac u bazu za ofanzive svojih jedinica."
Ekspert UN, patolog Zoran Stankovic izjavio je za "Vecenje novosti" 14. jula 1996. "Mi smo u Podrinju tokom 1993 i 1994. poimenicno indentifikovali 1.000 ubijenih Srba..."A potom je na istom prostoru do 1995. godine ubijeno je još 500 ljudi i spaljeno više od 100 sela
Pariski "Mond" je 1993. godine objavio tekst: "Ni traga od masakra" - kaže general Filip Morion i navodi: "Ja sam stari vojnik. Meni je dobro poznat miris smrti, ali ga ovdje u Cerskoj nisam osjetio. Hvala Bogu, izgleda da nije bilo nikakvog užasa... Naprotiv, srpske oružane snage su jednu trudnu ženu, koja nije mogla da napusti selo, prebacile u bolnicu... Možemo da potvrdimo da nije bilo ni traga o masakru, niti smo naišli na neko tijelo
Prema izještajima Komande holandskog bataljona UNPROFOR, 10. jula 1995. godine u srebrenickoj enklavi živjelo je izmedu 30.000 - 40.000 ljudi. Brojka 50.000 bila je plod manipulacija, da bi se dobila veca humanitarna pomoc, koju su lokalni muslimanski mocnici prodavali.
Kofi Anan, generalni sekretar UN, podnio je 15.novembra 1999. godine izvještaj o " Padu Srebrenice 1995. ", na osnovu naloga Generalne skupštine, od decembra 1998. godine. Tu se govori o 33 grobnice, sa izmedu 80 i 180 tijela, kao i o približno 2.000 ekshuminiranih, od kojih su oko trecine identifikovani (znaci blizu 700) . Broj " poginulih " se izjednacava sa brojem " nestalih ", uz argument, da je sudbina ovih riješena samo u 117 slucajeva. Spisak nestalih menja se u meduvremenu ne samo po broju vec i po imenima!
General Hadzihasanovic, bivši nacelnik staba Armije BiH, izjavio je kao svjedok pred Haskim tribunalom, da je od 5.803 pripadnika 28. muslimanske divizije, stacionirane u Srebrenici, ubijeno 2.628 njenih pripadnika u probijanju prema Tuzli . Medutim, evidentno je da bošnjacki krugovi za javnost imaju neke druge brojke o srebrenickim žrtvama: 7.618 nestalih i 3.745 poginulih izbeglica, ukupno 11.363 žrtava koje navodi "Špigl". U knjizi" Srebrenica ", Holandjani Honig i Bot govore o 6.546 nestalih, koji su prijavljenih MKCK.
Ibran Mustafic, funkcioner SAD i još nekih ljudi iz Srebrenice u izjavi za "Ljiljan" istice da je bilo masovnih sukoba i likvidacija medu muslimanskim grupama, prvenstveno onih koji su se htjeli predati VRS i onih koji su to zabranjivali i orucano sprecavali. To potvrduje i Komanda UNPROFOR iz Srebrenice. Upravo zbog neslaganja sa ekstremistima likvidiran je i predsjednik SDA Azem Bajramovic, kako bi se ucutkao svjedok, napisao je "Ljiljan".
U knjizi "Ratni zlocini", njemackog istraživaca i analiticara Jirgena Elznera potvrduje se manipulisanje brojem žrtava u Srebrenici. On podsjeca da je do 2002. godine u Podrinju iskopano 1883 leša od kojih je samo 172 poimenicno indentifikovano. Može se desiti da su to i srpske žrtve. On podjeca da brojka 4.600 neidentifikovanih u Tuzli ne može govoriti kao žrtvama Srebrenice vec šireg podrucja: "Broj muslimanskih žrtava se inflatorno povecava i treba ostaviti vremenu i strucnim ekipama da to utvrde ."
....... u Srebrenici nije bilo genocida, što je dokazao i Institut za ratnu dokumentaciju Holandije navodeci da u vrhu politike i vojske RS nije bilo planiranja zlocina a navjeci broj stradalih bili su pripadnici 28. muslimanske divizije u toku proboja . U svakom slucaju bošnjackim krugovima i dalje odgovara pozicija žrtve jer se time lakše ostvaruju ciljeve unitarizaciji BiH u kojoj ce imati dominantu ulogu.