banjalukaforum.com

Evlija Celebija
Sredina 17 vjeka.

Stara varos i seher Seher se stere od jugoistoka prema sjeveru u duzini jednog sata s obje strane rijeke Vrbasa, ali s jedne i s druge strane uzak. Pored toga sto pokraj svih kuca tece ziva voda, svaka bolja kuca (handan) ima vinograd, bascu i ruzicnjak, civan kao zemaljski raj. S jedne strane sehera na drugu prelazi se na tri mjesta preko drvenih mostova na rijeci Vrbasu.
Ima svega cetrdeset i pet mahala, a najnaseljenije su: Ferhad-pasina i Saraj mahala. U svemu ima tri hiljade sedam stotina lijepih ceremitom i shindrom pokrivenih kuca u dobrom stanju. Od visokih dvorova(saraj) istice se kajmakamski dvor, koji je vrlo lijep. Ferhad-pasin dvor je na lijepom glasu.


Muslimanskih bogomolja(mihrab) ima cetrdeset i pet. Izmedju svih djamija istice se poput carske Ferhad-pasina djamija. Svi su joj dijelovi pokriveni olovom. Lijepa je takodjer i Stara djamija(Careva). Medrese Ferhad-pasina je glasovita.

Mektebi
Ima ih jedanaest. Najpoznatiji su Ferhad-pasin mekteb i mekteb nekog Dzevri-zadea.

Javna kupatila(hamami)
Lijep je i poznat Ferhad-pasin hamam. Njegova vruca voda ilidza je ljekovita, a zgrada joj nije tako lijepa. U svakoj boljoj kuci postoje kucna kupatila s pecima(sobali hamam).


Ima tri stotine ducana, jedan bezistan, koji je sagradjen od tvrdog materijala. U njemu je i sada na kapijama s obje strane provucen gvozden lanac. On se sastoji od stotinu ducana.

Javne kuhinje
Tu se nalazi Gazi Ferhad-pasin imaret, veledusnu sofru i danas besplatno uzivaju putnici i namjernici, a upravitelj(muteveli) mu je njegov sin Mehmed-beg.

Klima i stanovnistvo
Buduci da je klima vrlo prijatna, ovdje zive starci i mladici, velikasi i prvaci, iskusni ljekari i ekonomi, dobri i pobozni ljudi, sejhovi, pisci i pjesnici, zanatlije i razni vjestaci. Ima vise cesama, sebilja i crkava.

Poljoprivredni proizvodi
Sije se mnogo krupne psenice, zobi, prosa, jecma i heljde. To je vrlo bogat seher. Za jedan bakari penjez dobije se oka odlicna hljeba, a oka govedjeg mesa staje tri penjeza, kablica jogurta jedan penjez, a sam Bog zna koliko ima masla i meda.

Zanati
Od gvozdenog alata izradjuju se vrlo dobri cekici, sjekire, gvozdja na plug i razne vrste kopalja.

Jelo, voce i pice

Specijaliteti su im bijeli katmer-cureci i bijela pogaca u pepelu, a kajmak baklava u Ferhad-pasinom dvoru je takva da joj nema ravne na nastanjenom dijelu zemlje. Ona je toliko socna da na nju metnes tepsiju utonula bi. To je slatka i ukusna baklava. Od voca, medjutim, tresnje budu toliko slatke, socne i ukusne da ime nema ravnih u Rumeliji, Arabiji i Persiji. Svi smo se divili ovim socnim tresnjama. Ona je po ukusu vrlo slatka i socna, a djeluje dobro i na probavu. Poznate su takodjeru tom kraju dunje i jabuke. Kupus, koji zovu "kopuska", ima glavu veliku kao kazan, a listovi su mu socni kao tanki listovi nisheste.
Bosnjak za ovaj kupus kaze: "Allah mi je din(vjera), a kupus imam(vjerovanje)" - i jede ga do crkavanja.
Od pica im je glasovito kozje mlijeko, surutka, medovina, sok od visanja, hardalija, ramazanija(vrsta rakije), eksrakt od pelina i estrakt od nane(nane rakisi).

Izletista
Na sedamdeset mjesta imaju izletista. Od svih najglasovitija je Ferhad-pasina basca.

Zanimanja i nosnja stanovnistva

Jedan dio stanovnistva su trgovci. Oni dolaze i odlaze i u Beograd, Skoplje, i Solun. Drugi dio su opet gazije i borci za vjeru. Jedan stalez su sluzbenici casnog serijata, jedni su bastovani, jedni su ulema, a drugi stalez su privrednici i zanatlije. Svi stanovnici nose krajisko cohano odijelo, cohane dolame, uske caksire s kopcama i pletene opanke, a na glavu stavljaju zelene krajiske kalpake. Sve im zene nose cohane feredje, a na kape stavljaju jasmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno.

Jezik i frazeologija Jezik im je bosanski.
Oni svoja imena skracuju, pa Hasanu kazu Haso, Musau - Muso, Memiji - Memo, itd.

------------------------------------------------------------------------------------

dr. August Heimer
1903 god. - Banja Luka

Iz Jajca vodi izvanredan put prvog reda duzinom Vrbasa prema sjeveru do skoro najveceg bosanskog grada Banjaluke. Banjaluka moze vaziti kao tip muslimanskog balkanskog grada sredje velicine u niziji. Svaka kuca je ustvari cjelina za sebe koju unutar visoke ograde okruzjuje jos jedan visoki vocnjak. Kao sto orjentalac ne racuna s vremenom, tako on ne racuna ni sa prostorom, pa se zato Banjaluka, favorizirana prilikama, protegla kilometrima dugo. Gradske cetvrti leze medjusobno razdvojene bascama, s puno sunca, mirisa i tekuce vode.

Banjaluka je prvobitno bila rimska kolonija i zvala se Servitium. Ostaci jednog rimskog kupalista kao i sedraste pecine kraj Vrbasa, koje su, ocigledno, koristili Rimljani kao javna kupalista, jos su uvijek svjedocanstvo o tim starim vremenima. U vrijeme bosanske kraljevine Banjaluka je imala neznatno znacenje - bila je samo jedna mala cvrsta tvrdjava izmedju Jajca i Berbira(B.Gradiska). Prvi su Turci uocili taj odlicni polozaj i ucinili mjesto gradom viseg ranga. Mnoge borbe i pokolji izvrseni su u ravnici kod Banjaluke i ispred gradskih zidova, a 14. Avgusta 1878 polozio je taj narod posljednji test od roditelja naslijedjene hrabrosti.

Sadasnje predgradje Gornji Seher je taj stari turski grad - zanosni haos od sakrivenh kuca u gustim bascama, grobalja sa oborenim kamenovima neobicnog oblika, vodenicnih tockova, vodene huke i obalnih pecina. Na jednom ogradjenom travnjaku stoji pod vedrim nebom mimber od kamena - to je prekrasno molitveno mjesto Sulejmana. Tokom svojih mnogih ratnih pohoda prema Becu, pravio je veliki sultan ovdje predah da se moli. S turskim nagrobnim spomenicima nasijane livade posreduju prijelaz od Gornjeg Sehera prema srednjim dijelovima grada koje presijeca Vrbas.
Sve je zeleno u ovom gradu - basc, pa i rijeka je cak zelena sa svojim visokim obroncima obale pokrivenim travnatim tepihom.
Carsija sa svojim karakteristicnim ducanima, koji su osim toga radionice i magacini, daje, narocito u vrijeme pijacnih dana zivu sliku. Posebno je interesantno posmatrati seosko stanovnistvo u njihovim nacionalnim nosnjama. Nigdje se ne moze vidjeti toliko lijepih, sarenolikih nosnji, lanenog platna i pregaca, kao u seoskih zena ovdje u Banjaluci. K tome dolaze i razne frizure, neobicne pokrivace na glavama, divni zlatni i srebrni nakit, veseli osmijesi, pa premda i nisu uvijek takodjer uvijek lijepa lica - sve je jedna slika koja odgovara licnoj radosti. Na ulicama smo takodjer vidjeli i Jevrejke - Spanjolke - cesto s lijepim licima, crnim sijevajucim ocima i ponosnim drzanjem. One su cinile najostriju suprotnost prema muslimanskim zenama, koje se plasljive i pokrivene kradu duz kuca, kao da su pripadale pariji(pleme, kasta robova).
U ducanima se kupuju posebno lijepi zlatni, srebrni i filigranski radovi, kao i bosanske pojasne kopce. Oko carsije se siri krug muslimanskih cetvrti u kojima otmjeniji dio banjaluckog muslimanskog zivlja ima svoje stanove. Od 15 000 stanovnika oko polovina su muslimani, a ostali pravoslavci, katolici i jevreji.
Konak, raniji stan turskog pase, sada kotarska rezidencija, kao i Ferhad-pasina djamija, cine centar ovog dijela grada. Banjaluka ima vise od 30 djamija. Pored djamije nalazi se i muslimanska citaonica - sada ne samo zdanje s citaonicama, nego i kasino s klupskim lokalima za sastanke, predavanja itd.

Iz te tihe muslimanske cetvrti dolazimo u evropski dio grada, gdje dame nose suknje s dugim dodatkom pozadi i sesire, sto izaziva uzas kod domicilnog zivlja. Tu imamo obje zeljeznicke stanice, moderne hotele, butike, fabrike, skole, bolnicu, kasarne, kao i lijepe zasade. U jednoj kafani smo sjeli i citali najnovije novine iz Beca i Budimpeste. Pored nas je prolazio jedan sprovod s vostanicama i zastavama, sa opaticama i djecom iza lijesa. To nas je podsjetilo da je Banjaluka takodjer i katolicki centar, da ima biskupa i dvije rimokatolicke crkve, jedan ortodoksni tempel, i jedan veliki trapisticki samostan - Marija Zvijezda. Trapisti se vrlo cesto vide na banjaluckim ulicama. Gologlavi sutljivci u svojim sivobijelim mantijama s kapuljacama puno podsjecaju na dervise. Njihova stroga pravila sutnje jedno su im otvorili Bosnu i zastitili ih od narodnog fanatizma. Protjerani iz oblasti Rhen 1868 trazili su uzalud ovi monasi da se nastane u krscanske zemlje. Na kraju im je sultan dao utociste u blizini Banjaluke, gdje su kupili plac na desnoj obali Vrbasa i osnovali svoj samostan. U tom samostanu vladaju pravila sutnje u njihovoj punoj strogoci. I mozda je bas ta strogoca, koja impresionira stanovnistvo tako jako, da su sve vjeroispovjesti gajile beskrajno postovanje prema trapistima. Ukljucujuci i najstrozije dervise, nko nije vodio tako strog nacin zivota kao oni.