banjalukaforum.com

Nekad se pitam da li neki ljudi znaju citati...

DELETED

Ne znam kako da shvatim ovaj tvoj kometar Micelius, kad kazes"..posto se nazivas Bosnjakom muslimanom". Sta si sa ovim htio kazati, a na tvoje pitanje, ja sam svojevremeno dao odgovor, koji mogu ponoviti ako mi vrijeme dozvoljava i ako to druge interesuje, ali samo kratko, jer mislim da si posjecivao podforum politika bar povremeno .Pozdrav Zah

DELETED

Da ja sam Bosnjak, a ono musliman sam napisao zbog toga, jer mnogi Srbi i Hrvati ne mogu prevaliti preko usta rijec Bosnjak. Ako ne vjerujes pokusaj redovno citati Politiku Beograd ili Vecernji list Zagreb.

Nacin na koji si to napisao, shvatio sam, kao da mi se rugas. Mozda sam izveo pogresan zakljucak, pa kako nisam bio siguran, to sam zamolio da mi to malo pojasnis. Pojasnjenje nisam dobio, tako da stvarno ne znam sta si time zelio kazati. Pozdrav Zah

DELETED

Svaki onaj ucesnik podforuma politika, moga se uvjeriti da sam ja maksimalno izbjegavao sukobe, cak i onda kad su me neki ljudi nemilosrdno vrijedjali. Ako sam odgovarao, odgovarao sam na drugi nacin, ali se nikada nisam spustio na njihov primitivan nacin komunikacije sa ljudima.
Ja cu na postavljeno pitanje odgovoriti, ali razmisljam cime sve to da potkrijepim, kako bi bilo uvjerljivo. Pozdrav Zah
----------------------------------------------------------------------------------

Kako je tema naslovljena na cetnike i njihovu ideologiju, iako je to davno poznata stvar, nije zgodno da se malo podsjetimo. Tekst je napisao Prof. Dr. Ismet Grbo. Ja prezentiram samo jedan izvod iz teksta. Cijeli tekst moze se procitati ako se klikne na http://www.bosnjacki-front.com i potrazite naslov "Ideologija cetnickog pokreta"

Četnička ideologija i četnički pokret - posljedica nacionalističke vizije

Četnički pokret (vojnički pokret nacionalističkog tipa) u nekim jugoslovenskim zemljama, posebno Srbiji, Crnoj Gori i Bosni ima svoje historijske korjene još iz vremena i kraja Osmanske imperije, a posebno vremena pred I svjetski rat. Naročito je kao nacional-šovinistički pokret ojačao i dobio na značaju kod Srba između dva svjetska rata i u II svjetskom ratu. Unatoč njegovom prividnom porazu u II svjetskom ratu, on se u elementarnom zatomljenom vidu sačuvao u Srbiji i kao ekstremni nacionalizam oživljen je pod vladavinom nacionalističkog režima komunističkog porijekla Slobodana Miloševića, inspiratora agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima.

Četnički pokret formiran je na ideji uništenja nesrpskih naroda, posebno Bošnjaka - slavenskih muslimana i razvija se kontinuirano kroz XIX i XX stoljeće. Egzistira legalno i ilegalno shodno oficijelnoj srpskoj politici i Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

U novijoj historiji okarakterisan je (kod velikog broja srpskih historičara) kao spontan pokret za zaštitu svog naroda i pravoslavlja (svetosavlja) uz uvažavanje u javnosti (ali i u političkoj i historiografskoj literatom) već stvorenog mita o četnicima kao o nacionalno-oslobodUačkom i patnotskom pokretu.

Iako u razvoju četničkog pokreta od povlačenja Turaka sa južnoslovenskih prostora postoji izvjestan kontinuitet, pojedine faze u njegovom razvoju su specifične i imaju specifične ciljeve:

a) četnički pokret u balkanskim ratovima,
b) četnički pokret u I svjetskom ratu,
c) četnički pokret između dva svjetska rata,
d) četnički pokret u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji u II svjetskom ratu, e) četnički pokret nakon II svjetskog rata,
f) četništvo i agresija na Hrvatsku i Republiki Bosnu i Hercegovinu 1991.-1995. godine.

U ovom radu naznačit ćemo elemente ideologije četničkog pokreta u II svjetskom ratu i aktuelnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

Proces prerastanjapozitivnog nacionalističkog naboja kod Srba iz vremena njihove borbe za oslobođenje od tuđina sa četničkim pokretom dobija karakter organiziranog šovinističkog stremljenja i izražava se u mržnji prema nesrbima, ali i prema Srbima koji ne podržavaju četništvo. U uvjetima kriza kao vojne ili paravojne formacije četnici djeluju na istrebljenju nesrpskih naroda.

Četnički pokret, pored ostalog, utemeljen je i na etno-konfesionalnoj osnovi i po tome pripada tipu feudalnih pokreta. Međutim, održao se sve do danas.

Danas četnički pokret organizirano egzistira u sklopu vojske tzv. Jugoslavije i vojske tzv. Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, a u Republici Hrvatskoj sveden na uzak pojas Slavonije i Baranje.

Neovisno o tome što se te vojske ne izjašnjavaju kao četnici, te što su izravno izrasle iz prokomunističke vojske bivše Jugoslavije (JNA), one u cjelini slijede ideologiju srpskog nacizma i u agresiji na Republiku Hrvatsku i Republiku Bosnu i Hercegovinu i provode četničku ideologiju, odnosno velikonacionalnu ideju uništenja nesrba.

3. Četnički pokret za vrijeme II svjetskog rata

Ideje četničkog pokreta i ultranacionalističke ideje kod Srba razvijaju se između dva rata posebno kroz organizacije omladine, četnička udruženja, Srpski kulturni klub i si. Afirmaciju doživljavaju 1941. godine sa ličnostima Stevana Moljevića i Draže Mihailovića koji se nisu angažirali da dublje osmisle ideologiju četništva u nekom širem ideološkom smislu, ali su vrlo precizno izradili svoj genocidni stav prema Muslimanima.
Projekt Stevana Moljevića od 30. juna 1941. godine polazi od ideje homegene Srbije na "celom etničkom području na kome Srbi žive". Ratne okolnosti Moljeviću su poslužile da umjesto otpora fašizmu izravno prihvati fašistički projekt uništenja nesrpskog stanovništva.

Projekt Stevana Moljevića imao je ambiciju stvaranja "Velike Srbije" od teritorija Bosne, Crne Gore, većeg dijela Hrvatske i, naravno, Srbije. U tom programu ime velike Srbije je Jugoslavija. U suštini ostvarenje te ideje jeste Velika Srbija u velikoj Jugoslaviji. Personifikaciju četništva u II svjetskom ratu predstavlja ličnost Draže Mihailovića. Njegov Program četničkog pokreta iz septembra 1941. godine, kao i program S. Moljevića, polazi od ideje omedavanja srpske zemlje i ističu parolu da "na srpskoj zemlji ostane samo srpski živalj". U tom smislu je posebno zahtijevano "radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjavanje svežim srpskim elementom".

Potpuna veza između ideologije četnika iz II svjetskog rata i vojske tzv. SR Jugoslavije, te vojske tzv. Republike Srpske, u čijem sastavu su i četnici -sljedbenici denerala Draže Mihailovića - najbolje se pokazuje u ideološkom programu Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine, Radikalne stranke Srbije, pa i u početnim programskim istupima Srpskog pokreta obnove. Tim programima predviđeno je postupno pretvaranje Bosne i Hercegovine u srpsku državu - tzv. srpske autonomne oblasti - SAO, što je početni oblik separatne srpske paradržave, Republike Srpske, a potom ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Ratom do cilja koji se ponovo zove Jugoslavija, ali bez nesrpskog stanovništva i tragova o njegovom postojanju. Tadeuš Mazovjecki (Tadeusz Mazowiecki) - piše R. Gatman (Roy Gutman), nije optužio bosanske snage za djelovanje po naređenju ili slijeđenje ideologije kao što je slučaj sa srpskim "etničkim čišćenjem". Gatman navodi i primjer Foče, grada u kojem je i u II svjetskom ratu počinjen genocid nad Bošnjacima od strane četnika, ali u kojem je očuvana muslimanska komponenta sve do velikosrpske agresije na taj grad maja 1992.

U ovoj agresiji četnici sli u Foči likvidirali i prognali više od 40.000 Bošnjaka i porušili sve tragove njihovog viševjekovnog prisustva. Ideološki projekt o velikoj Srbiji i uništenju Bošnjaka i njihove države, nesumnjivo, plod je intelektualaca ultranacionalista. Međutim, u II svjetskom ratu vojska - četnici Draže Mihailovića, regrutovani su pretežno iz ruralnog srpskog stanovništva. Stoga su zločini vršeni na surov način. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1991.-1995. godine, srpska vojska - sljedbenik istog programa, u vršenju zločina genocida uključila je, uz ruralni element, i značajne dijelove urbane populacije i mlađeg uzrasta, a na njegovo čelo stali su intelektualci. Oni su prihvatili zločinačke uloge pod ideološkom zastavom "spašavanju ugroženih Srba" - od Bošnjaka i Hrvata - formulu koju je smislio Slobodan Milošević u Beogradu.

Dok je četnički pokret kao vojnički pokret, mada slojevit, u II svjetskom ratu bio naglašeno seljački pokret, četnički pokret zadnje decenije XX stoljeća obuhvatio je većinu srpskog stanovništva, nakon što je ono prethodno prošlo kroz proces homogenizacije. Jednostavno rečeno, ideološki projekt formiranja "Velike Srbije" u osnovi je nazvan još ranije projektom homogene Srbije. Stoga nije slučajno što je četništvo zaživjelo kod većine Srba i što se kod samih Srba nije javio gotovo nikakav otpor protiv zločina nad nesrpskim narodom, uglavnom Bošnjacima.

4. Posljedice tretmana četničkog pokreta nakon II svjetskog rata

Četništvo je u jugoslavenskoj literaturi nakon II svjetskog rata tretirano kao izraz buržoaske klase. U svjetskoj politikološkoj i historijskoj literaturi sagledavano je u sklopu dekompenzacije i propasti Kraljevine Jugoslavije. Tako je ostalo neadekvatno tretirano, pa je i njegova restauracija olakšana u trenutku raspada komunističke Jugoslavije. Takvi pristupi posljedica su "crno-bijele" slike o toku i posljedicama II svjetskog rata i socijalističke revolucije istovremeno na ovim prostorima. Istina je u tome da su se četnici oslanjali na imućnije srpske slojeve, čime su priskrbili atribut antikomunista i boraca za kapitalizam, a u suštinu njihovi pripadnici - većinom seljaci - ratovali su za ideološke ciljeve srpskih ultranacionalista i fašista. Ta zločinačka vojska, potvrdilo se to u ovoj agresiji, ratovala je isključivo protiv nesrpskog stanovništva, s tim stoje ruralna komponenta veliko-srpske ideologije prouzrokovala u ovoj agresiji masovno uništenje gradova i kulturnih sadržaja, što je znak primata ideološkog nad kulturnim faktorom kod bosanskih Srba koji su se povukli iz gradova u kojima su živjeli, a potom učestvovali u njihovom razaranju.

Dakle, Četnički pokret ni u II svjetskom ratu, ni danas nije motiviran klasnim interesima, kako se to često može vidjeti u litaraturi, niti je to pokret za politička prava Srba. To je fašistički pokret, posljedica genocidne ideologije kod Srba koja je utemeljena na velikonacionalnoj i, shodno tome, velikodržavnoj ideji - snu o velikoj Srbiji bez nesrpskih naroda.

Posljedica egzistencije četničke ideologije i četničkog pokreta je genocid nad nesrpskim stanovništvom, prije svega nad Bošnjacima. Helsinki voč (Helsinki Watch) u svom izvještaju o ratnim zločinima u sjeverozapadnoj Bosni npr. ističe sljedeće: "Srpske civilne vlasti su vršile diskriminaciju, teroriziranje i napadanje Muslimana i Hrvata sa namjerom da ih na taj način prisile da napuste teritorij pod srpskom kontrolom". Danas na tim prostorima koji su javnosti uglavnom nedostupni nema nesrpskog stanovništva. Istovjetna je situacija na svim prostorima gdje je silom ustrojena srpska nacifašistička vlast u Bosni.

Prema dostupnim podacima do danas je u Bosni i Hercegovini ubijeno oko 200.000 ljudi iz reda Bošnjaka, dok je nasilno raseljeno i prognano više od miliona. Tim podacima raspolaže UNHCR, Međunarodni crveni križ, Vlada Bosne i Hercegovine i dr. Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Republike Bosne i Hercegovine ustanovio je listu uništenih i devastiranih značajnih objekata iz koje je vidljivo da je veliko-srpski agresor - četnici - uništio ili oštetio najvrednije objekte na područjima koja nije osvojio, a na privremeno okupiranim područjima zbrisao sve tragove nesrpskog stanovništva, što znači i sve tragove života Bošnjaka.

Jedini zaključak koji se nameće nakon kratkog skiciranja razvoja četničke ideologije i četničkog pokreta jeste postojanje projekta genocidne ideologije kod Srba kao nacionalnog državnog i vojnog projekta čiju je realizaciju vršio i vrši četnički pokret kao personifikacija srpskih militarnih struktura koje su pokrenule agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad bošnjačkim narodom.

DELETED

druze zah kako kaze micelijus ...
poceo sam da citam i kad sam dosao do

prestao sam jer je ovo obicno preseravanje.

eto prije par dana ti je hrvatska potpisala sporazum sa hercegovcima da ona isplacuje plate pripadnicima hvo-a. zar to nije agresija. tukli ste se sa tim ljudima i sad im hr isplacuje za to i oni nisu agresori?

Mangia,ote mi rijec iz usta. Kako tendenciozan text.

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas

mate granic, ex sef hrvatske diplomatije, nekidan je u emisiji na BHT-u rekao kako je HRVATSKA vojska umalo OSLOBODILA Banjaluku. Ako to nije priznanje agresije, sta je onda?!

_________________
'We must learn to live together as brothers or perish together as fools' - Martin Luther King, Jr

"Born to Lose, Out to Lunch" - Ian Fraiser Kilmister

Viva la Muerte!

DELETED

Za tekst koji sam prezentirao o cetnickom pokretu neki kazu da su nebuloze, maglovite i nejasne price, drugi kazu "obicno proseravanje".

Da li su to nebuloze ili "obicno proseravanje", pojasnit ce nam to sledeci tekst-instrukcije S. Moljevica i D. Mihajlovica. Po ovim instrukcijama radili su potcinjeni, a glavom placali Muslimani Istocne Bosne i Sandzaka.

Naime, ideja o "velikoj" ili "homogenoj" Srbiji podrazumijevala je stvaranje nacionalne i vjerski čiste i kompletne cjeline, "očišćene" od nesrpskih naroda i nacionalnih manjina".[26] U vezi sa tim, posebno su karakteristični dokumenti Stevana Moljevića 11887.-1967.) o "homogenoj" Srbiji, trijalističkoj Jugoslaviji, granicama, društvenom uređenju i spoljnoj politici "Velike Srbije" u obnovljenoj Jugoslaviji, Pismo Stevana Moljevića Dragiši Vasiću o granicama i društvenom uređenju posleratne "Velike Srbije", te Instrukcija Draže Mihailovića (1941.-1946.) majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću.[27]

Moljevićev koncept sadrži odredbe o stvaranju "homogene" Srbije, "koja ima da obuhvati ćelo etničko područje na kome Srbi žive".[28] Uz to ide i "preseljavanje i izmjena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih ...". Razgraničenje obavezno prati i najava prisilnog preseljavanja, što Moljević ističe u pismu Dragiši Vasiću o granicama i društvenom uređenju poslijeratne "Velike Srbije". U vezi sa tim on navodi:

"a) zaposesti na karti označenu teritoriju;

b) očistiti je pre nego li se iko pribere... ... Krivci bi imali da budu na mestu kažnjavani, a ostalima bi valjalo otvoriti put - Hrvatima u Hrvatsku, a muslimanima u Tursku (ili Albaniju). ... Organizaciju za unutrašnje čišćenje, valjalo bi odmah pripremiti, a moglo bi se, jer u Srbiji ima mnogo izbjeglica iz svih srpskih krajeva..." .[29]

Realizacija ovakvog koncepta, odnosno sam pojam "unutrašnjeg čišćenja"[30] zemlje od nesrpskih naroda nosiće u sebi primjenu sile.

Velikosrpska koncepcija će svu svoju osobenost iskazati i u dokumentu "Instrukcija Draže Mihailovića majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću" od 20. decembra 1941.

U tom dokumentu, u formi naređenja, stoji:

"2) Stvoriti Veliku Jugoslaviju i u njoj Veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije-Crne Gore-Bosne i Hercegovine-Srema-Banata i Bačke...

4) Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne nacionalnih elemenata...

5) Stvoriti neposredne zajedničke granice... čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa.

8) U krajevima očišćenim od narodnih manjina i nenacionalnih elemenata, izvršiti naseljavanje Crnogorcima..." (boldirao B.M.).[31]

Kao što se može primijetiti, koncepcija tog velikodržavnog koncepta pretpostavlja primjenu nasilnih metoda prema čitavim narodima i nacionalnim manjinama.Kako je to izgledalo u praksi, najbolje je opisao Vladimir Dedijera, Genocid nad muslimanima u Drugom svjetskom ratu najbolje. Na oko 500 stranica prikazana su stradanja Muslimana Istocne Bosne, posebno Visegrada i Foce. Tu su isntrukcije, naredbe D. Mihajlovica potcinjenim oficirima, ali i naredne oficira o likvidacijama, nacinima likvidacije itd.

Oni koji ne vjeruju, ili nece da vjeruju, najbolje je da uzmu navedenu knjigu, da je porcitaju i da se uvjere.

Ne brini Micelius, ja svoje obecanje nisam zaboravio, ali za izvodjenje zakljucka potrebne su cinjenice. Pozdrav Zah.

DELETED

Ja to stvarno radim polako. Prvo sam prezentirao jedan uopsteni tekst o cetnickom pokretu. Poslije sam konkretizirao neke stvari instrukcijama S. Moljevica i D. Mihajlovica, iz kojih se vide jasne namjere prema Bosnjacima muslimanima.

Prije mog opsteg zakljucka i odgovora na postavljeno pitanje, moram prezentirati samo jos jedan tekst, ciji je autor Prof. Dr. Mustafa Spahic, profesor na Fakultetu islamskih nauka Sarajevo. Istona ovo nije njegov orginalni tekst, jer su taj tekst kasnije mnogi prosirivali, neki skracivali, zavisno od toga sta su zelili kazati, ali u sustini, radi se o njegovom tekstu.

Neki dogadjaji iz istorije muslimana Balkana, pa tako i Bosnjaka u Bosni, duboko su urezani u njihovo pamcenje. O tim dogadjajima manje se pisalo, a vise usmeno prenosilo sa generacije na generaciju. Volio bih da je sve naopisano, ali nekada to nije bilo moguce iz politickih razloga, kao npr. poslije Prvog i Drugog svjetskog rata, gdje je bilo zabranjeno pisati o stradanju muslimana na prostorima bivse Yu, pa su neki radovi i nastali tek nakon njenog nestanaka kao organizirane drzave. Tada se pojavila i kniga Vladimira Dedijera, Genocid nad muslimanima u Drugom svjestkom ratu, pisanje Milovana Djilasa o istrebljenju muslimana u Sahovicima Crna Gora, u cemu je ucestvovao i njegov otac.

Istina, ranije je o tome pisao Dimitrije Tucovic, ali to nije mniogo publikovano, pominjano, iz istih razloga. Citali su oni koje je to posebno interesovalo, kopajuci po bibliotekama ili arhivama, kao sto sam i ja svojevremeno citao neke knjige o porijeklu Bosnjaka muslimana. U bibliotekama je obicno bio samo jedan primjerak, koji se mogao citati u citaonici biblioteke, ali se nije mogao nositi kuci, itd. Danas vise nije tako. Pocelo se sa pisanjem.

Ranije je neko od Bosnjaka na podforumu politika, mislim Merhaba ili Astorija, prezentirao neke tekstove Dimitrija Tucovica o stradanju muslimana , pa je svako mogao da spozna strahote koju su prezivljavali muslimani poslije ratova koji su vodjeni za oslobodjenje pojedinih zemalja od Turske.

Nastavak sutra. Pozdrav Zah

On je ocijenio da zločini nisu bila djela pojedinaca ni ličnog raspoloženja, već sastavni dio "nacionalne" politike balkanskih država, čije su vojske ubijale nedužno muslimansko stanovništvo "sa zločinačkim uverenjem da time vrše jedno 'nacionalno delo ', da, skidajući taj nevini svet s lica zemlje, skidaju s vrata neprijatelja sa kojim će u budućnosti biti teško izaći na kraj". Opšir. "Radničke novine ", br. 223, Beograd 22. oktobar 1913; D. Tucović, Sabrana dela, knj. 7, Beograd 1980, 160-164.



Neki podgorički gimnazijski profesor Kovačević najavljivao je prije rata da neće ostati mnogo Turaka sa nosevima, tumačeći to činjenicom da oni i nisu ljudi, daje rezanje noseva stari crnogorski običaj: "Kako da vojnik dokaže svoje junaštvo svom komandantu, ako ne donese noseve? Naravno da ćemo rezati noseve, uvijek smo ih rezali" - prema: B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako: Prilozi za etnologiju Balkana, Sarajevo 2000, 187.

Knjaz Danilo je, primjerice, uveo tefter u koji su upisivane sve "turske" glave, koje su Crnogorci posjekli, i to na način da se zna koje, gdje i kada i čiju glavu posjekao. Za posječene "turske" glave dodjeljivane su i medalje sa svjedočanstvom. Nazvati nekog glavosječom smatralo se znakom osobitog uvažavanja. Opšir. P. Stojanović, Običaji sječe glava i kidanja nosa u crnogorsko-turskom ratovanju (osvrti na stanje u XVIII, XIX i na početak XX vijeka), Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1979,72, 91.

Ono štoje balkanskim ratovima udarilo pečat najbar-barskijih ratova, pisao je Dimitrije Tucović, to su bile "reke krvi poubijanoga nebo-račkog stanovništva, nevine dece, žena i mirnih ljudi, radnoga sveta Stare Srbije, Ar-banije, Makedonije i Trakije, čija je jedina krivica što se drukčije bogu moli, što drugim jezikom govori, drugo ime nosi i štoje na svom vekovnom ognjištu naivno sačekao četiri divlje najezde".69 U britanskom parlamentu čuli su se glasni protesti protiv zločina i lažnih nosilaca "kulture" i slobode, kao i iskazi daje saglasnost da se sa muhadžirima postupa kao i sa onima iz 1878. godine "užasna sramota i blamaža za civilizirane države".70 Strani novinari su pisali o zarobljenim osmanskim vojnicima kojima su nos i gornja usna bili odrezani. Edith Durham je vidjela devet žrtava koje su preživjele odsijecanje noseva. Nosna kost im je bila odsječena i odstranjena zajedno sa cijelom gornjom usnom. Crnogorci su, kako su se hvalisali, nakon svake bitke išli naokolo i oskaćivali ranjene: "nijedan nos nisu ostavili na truplu između Berana i Peći ". U većini slučajeva su preživjele žrtve umirale od dodatnog krvarenja.71 Sječa glava i kidanje nosa neprijatelju, kroz historiju, pothranjivali su "ple-menštinu" i podvajali Crnogorce na "zaslužne" i "obične", na "soj" i "nesoj".72U zasluge predaka ubrajao se i broj posječenih "turskih" glava. Kada su dva crnogorska vojnika ubijena u blizini sela Punoševca na Kosovu, to selo je spaljeno do temelja.

Stanovništvo je pobijeno, a djecu koja su bježala nabijali su na bajonete i bacali u kuće u plamenu.73 Đakovica je bila opljačkana "doposlednjeg dućana ". Nije bilo obzira ni prema radnjama čiji su vlasnici bili Srbi: "zaprepašćenjeje ovladalo i kod hrišćana i kod muslimana "J4 U Ferizaju (Uroševcu) su izbjegli Albanci bili pozvani da se vrate svojim kućama, da bi potom, 300-400 onih koji su to uradili, bili pobijeni. Srpski štab je izdao naredbu da svako naselje, u kojem je ispaljen metak iz albanske puške na srpske vojnike, bude uništeno. Nakon toga je došlo do masakra albanskog stanovništva. Samo oko Prizrena ubijeno je više od pet hiljada ljudi, a između dvanaest do petnaest hiljada je nestalo.
Od 32 džamije u Prizrenu, 30 je vojska pretvorila u kasarne, skladišta municije i spremišta za sijeno.76 O. Zirojević navodi da su se osveta Kosova i kosovski mit krajem XIX i prvih decenija XX stoljeća postepeno preinačili u vidovdanski kult i Vidovdan postaje simbol "krvave, bespoštedne osvete nad svim štoje tursko, muslimansko uopšte".

to su mogli samo od Turaka da nauce. tesko da neko tako umobolan na Balkanu postoji da to sam smisli.

Da su Turci tako ubijali kao sto se prica, pitanje je da li bi vladali Balkanom 500 godina, gotovo bez pobuna.Pozdrav Zah

Bez pobuna ???

Dragi covjece stvarno nemas pojma o zivotu...