banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 28 Mar 2024, 23:52

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Ova tema je zaključana, ne možete da menjate postove ili da odgovarate  [ 6 Posta ] 
Autoru Poruka
PostPoslato: 07 Dec 2005, 02:22 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Okt 2005, 22:29
Postovi: 140
Lokacija: Republika Srpska
Мислим да ова мало позната историјска забиљешка заслужује да буде на овом подфоруму....

Преузето са: http://www.pogledi.co.yu/diskusije/viewtopic.php?t=1722

Citiraj:
PRVI SVETSKI RAT

Posto svih prethodnih decenija austrougarske okupacije i vladavine Srbi nisu pristajali da budu tudjinske sluge i njeni verni podanici, cim je poceo prvi svetski rat 1914. godine proglaseni su, kolektivno, za veleizdajnike. Odmah potom, sirom tog (svojevremeno), aneksijom okupiranog podrucja, poceli su sudski procesi. Pred sudije, uglavnom Nemce, Madjare i Hrvate, izvodjenisu svi znacajniji i vidjeniji ljudi srpske nacionalnosti: imucniji domacini,svestenici, intelektualci, omladina, trgovci... Svi su, po tim zakonima, bili krivi. U Bosni i Hercegovini nije bilo veceg grada u kojem nije bilo sudjenja Srbima - veleizdajnicima.

Iz ovih krajeva, bolje reci iz tadasnjeg srebrenickog sreza, na veleizdajnickim procesima osudjeno je oko dvadeset Srba. (Prema svedocenju Djordja Beatovica u njegovoj knjizi Bratunac i okolina u mojim secanjima (Udruzenje dobrovoljaca oslobodilackih ratova Srbije 1912-1920, Beograd 1981) stradali su: Pavle i Todor Beatovic i Radomir Blazic iz Bratunca, Pajo Vasic iz Boljevica, Gajo Davidovic iz Poloma, Vaso, Jovan i Jakov Eric iz Kravice, Jovan Kaldesic i Jakov Mladjenovic-Milojevic iz Drinjace, Matija Miladinovic,Prodan i Milan Petkovic iz Zelinje, Radovan Nedeljkovic iz Dubravice, Pero Milosevic iz Srebrenice, Drago Urosevic iz Visocnika i Nedeljko i Stanoje Zaric iz Slapasnice.) Sve su to bili ugledni ljudi svog kraja.Dvojica od njih su pravoslavni svestenici. Sudbina jednog od tih svestenika, potonjeg protojereja Milana Petkovica, u dobroj meri je i simbolicna za Srbe i pravoslavne ljude Bosne. On je prvi svetski rat proveo na robiji, ali je i preziveo taj rat. Naredni nije. U drugom svetskom ratu je takodje uhapsen i odveden u Dahau, to gubiliste za prognane narode Evrope, a zivot je okoncao u gasnoj komori. U oba rata njegova jedina krivica je bila sto je Srbin, pravoslavni svestenik. I egzekutori i njihovi pomagaci u obaslucaja su bili isti: Austrijanci, odnosno Nemci a jos i lokalne sluge - susedni muslimani.

Oni Srbi koji nisu bili obuhvaceni tim navodnim sudjenjima sa vec unapred poznatom presudom, koja je uvek glasila smrt ili robija a nikada oslobadjanje od optuzbe, podvrgnuti su drugim metodama unistavanja i progona. Zlocine nad podanicima srpskog naroda austrougarska drzava nije ni smatrala zlocinima.Izgledalo je sasvim normalno opljackati imovinu, zapaliti kucu, prognati ili ubiti coveka, pod uslovom da je Srbin. Za takvo ponasanje prema ostalim narodima se odgovaralo.

U srebrenickom srezu obeseno je nekoliko desetina Srba, a vise odsto je streljano (medju njima sedam zena i tri deteta). (Prva zrtva je bio Gligor Andric iz Obadi, koji je obesen u samom gradu. U Tuzli su obeseni Gospava Beatovic iz Bratunca, Cvjetko Vujadinovic iz Osredka, Jakov Drmonjic iz Babuljica, Cvijetin Filipovic i Krsto Bojic iz Obadi, Luka Ilic iz Vranjesevica i Mitar Ilic iz Tegara.)

Nacini kojima je sprovodjen genocid nad srpskim narodom dopunjeni su, ili prosireni,progonima ne samo muskaraca, vec i kompletnih porodica. Deportacija je izum Austrougarske. Turska je u svoje vreme unistavala sve pred sobom, usled cega su ljudi bezali i napustali svoje kuce i svoja naselja, ali nijeo rganizovano iseljavala. Obe drzave su i prekrstavale, odnosno trazile napustanje pravoslavne vere.

Pod Austrougarskom je proterano, iseljeno ili pobeglo od tiranije nekoliko hiljada srpskih porodica. Neposredni izvrsioci proterivanja, pored vlasti i njenih organa, bili su i lokalni muslimani obicno svrstani u neke, navodno vojne, formacije kao sto su Zeleni kadar, Suckori, ali mogli suto da rade i kao civili. Malo se tadasnjih prognanika po zavrsetku rata vratilo. U to vreme predstavnici vlasti u Srebrenici, oninaj popularniji i svima poznati, bili su Dr Sandrk (Hrvat, kotarski predstojnik) i Avdo Sulejmanovic (musliman, staresina zatvora, ranije sumar).

Najsuroviji oblik deportacije bilo je proterivanje u logore. Za Srbe iz Bosne po zlu su bili cuveni Arad, Saponjek i Nezider... Samo u Aradu, u koji je prvi transport otpremljen avgusta 1914, zivot je izgubilo oko 200 lica srpske nacionalnosti. Pored odraslih muskaraca, civila, u Aradu su stradali deca,zene, starci, a i cele porodice. (Ovde ne mogu da ne pomenem i svog dedu Tosu Ivanisevica, trgovca iz Gracanice ispod Ozrenau Bosni. I on je bio proteran u Arad. Za to vreme kuca, trgovine i magaze su opljackane. Umro je u vozu pri povratku kuci kada se rat zavrsio i logor bio oslobodjen i raspusten. Baba Staka je ostala sa petoro maloletne dece: dve kcerke i tri sina i bez igde icega. U narednom ratu i oni su slicno prosli. Dva sina, Savo i Milos, su poginula, porodice izbegle ili proterane u Srbiju,a imovina i kuce opljackane i razorene. Milos Ivanisevic je poginuo u sukobu sa Franceticevim ustasama u selu Bjelovac kod Bratunca februara 1942. i grob mu nikada nije pronadjen. Savo Ivanisevic je poginuo krajem 1941. u sukobu sa Nemcima u nekom selu izmedju Smedereva i Pozarevca, a ni za njega se ne zna gde je sahranjen. U zivotu su ostali sin Stanko i dve kcerke, Kristina-Cica i moja majka Milena. Sada, u ovom ratu, unuci Tose i Stake Ivanisevic, koje je zivot ostavio sa one strane Drine i Save, prolaze kroz ista iskusenja i nesrece kao i njihovi ocevi i preci.)

Poseban, iako u odnosu na stradanje ljudi manje znacajan oblik tiranije su pljacke, otimanje i unistavanje imovine. Sve vreme rata to je bila uobicajena pojava. Srbi nisu imali prava na zivot, a kamoli na imovinu. To se posebno odnosilo na bogatije ljude - vlasnike preduzeca, bankare, hotelijere, fabrikante, trgovce, kafedzije i zanatlije. Ostalo je svedocenje (navedeni rad Djordja Beatovica) da su u Srebrenici opljackane dve radnje Martijana Vujadinovica; ducani Jovana Ilica, Koje Urosevica, Gruje Vidakovica, Laze Lazarevica; radnje i kuce Vase Krsmanovica i Cvijetina Jovanovica; kuce Marije Tomic, Mihajla Stjepanovica i Alekse Jovanovica; opancarska radnja Milosa Tomica; radnja Gase Jovanovica. Prilikom tih nasrtaja na imovinu, mnoge kuce i radnje su spaljene i razorene, a vlasnici pobijeni.

Posle svih tih progona i ratnih stradanja u tadasnjem srebrenickom srezu (na teritorijama koje danas obuhvataju opstine Srebrenica,Bratunac i Skelane), srpska populacija je smanjena za oko 50 odsto od ukupnog broja stanovnika.

Sledeci rat doneo je novi egzodus, patnje i stradanja.


DRUGI SVETSKI RAT

Za to su se pobrinuli gotovo isti okupatori i njihovi, takodje isti, saradnici. Srebrenicki srez, kao i ostali srezovi Bosne i Hercegovine, za vreme drugog svetskog rata pripao je Hitlerovoj kvislinskoj tvorevini Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj, na celu sa kvislingom i monstruoznim vodjom te drzave Antom Pavelicem. Ta drzava je, po svim verodostojnim svedocenjima, bila grobnica srpskog naroda, ali i Jevreja i Cigana. Koliko je Srba progutao samo logor Jasenovac, niti se zna niti ce se ikada saznati. A to je manji deo ukupnih zrtava i ukupnog srpskog stradanja. Srpske grobnice, one znane a jos vise neznane, razasute su svuda po Bosni i Hercegovini. Stratista su bila i vlastite kuce, mesne crkve, kompletna sela i podrucja, kraske jame, reke - posebno Drina, Dunav i Sava, domaci i strani logori: Ausvic, Dahau, Majdanek...Spisak Srba stradalih u ratu 1941-1945. vise nije moguce saciniti. Ono sto suu radili Jevreji za svoje zrtve, mi Srbi nikada necemo biti u stanju da uradimo. Istina, pamtimo ponesto konkretno i pojedinacno, zrtve iz vlastite porodice, ali ne i zrtve celog naroda, bez obzira gde je u prostorima bivse Jugoslavije ziveo i zivi.

Nije moguce napraviti ni spisak zrtava u srebrenickom srezu. Procene se krecu u rasponu izmedju 3000 i 6000 lica. Izvesna svedocanstva o tim stradanjima su spomenici u iskljucivo srpskim, ali ne i mesovitim selima i crkvenim portama. Takva obelezja do ovog poslednjeg nasrtaja na srpski narod, koji su muslimani otvoreno zapoceli proleca 1992. godine, mogla su se naci u vise srpskih sela. Ali ta svedocanstva nisu dovoljna. U njima je samo deo istine o ukupnom stradanju u tim surovim vremenima i godinama.

U nedostatku nasih verodostojnih istoriografskih publikacija, sadovoljno pouzdanim, egzaktnim pokazateljima i svedocenjima o stradanju srpskog naroda u srebrenickom srezu, mozda ce biti bar dovoljno ilustrativno iako ne i dovoljno ubedljivo i pregledno, da se oslonimo na ono sto je neprijatelj zabelezio i sto je ostalo u njegovim dokumentima koja se danas nalaze u nasim rukama. Rec je, znaci, o arhivskoj gradji koja se ovom prilikom, sticajem okolnosti, prvi put publikuje, a odnosi se na podrucje koje je predmet naseg interesovanja i kazivanja. Medjutim, ni ti dokumenti, kao stoje nagovesteno, ne otkrivaju ni pribliznu istinu o celini stradanja. Te stare hartije mogu danas samo da ilustruju stanje kakvo je bilo u te cetiri godine, daju podatke o nekim konkretnim slucajevima i donekle odslikaju atmosferu koja je u to vreme vladala na podrucju sreza.

Najstariji dokument iz vremena Paveliceve NDH koji govori o Srebrenici potice od 29. januara 1942. godine, a odnosi sena 18. avgust 1941. (kada je Srebrenica prvi put bila oslobodjena od ustasa) i na period do kraja te godine. To je pismo (neka vrsta izvestaja) kotarskog predstojnika iz Srebrenice Velikom zupanu Velike zupe Vrhbosna u Sarajevu (Arhiv Vojnoistorijskog instituta, reg. 54-1, k. 181, arh. NDH). U tom dokumentu doslovice pise:"...Srebrenicu su osvojili 18. kolovoza 1941. i otisli dalje prema Zvorniku (do Drinjace). Izmedju hrvatskih vlasti i cetnika tog dana, trajala je borba od sest sati ujutru do podne istog dana. Zrtava je bilo i sa jedne i sa druge strane, oko dvadeset vojnika i cetnika. Cim su unisli cetnici u Srebrenicu, pozvali su potpisanog i ostale sefove nadlestava, oduzeli im kljuceve od kancelarija i kasa, pokupili pare (oko 600000 din.) i postavili svoje organe u kotaru i opcini. Hrvatske cinovnike i ostale sluzbenike odstranili su, nisu ih nikada nista pitali niti sta trazili od njih. Cinovnike i sluzbenike nisu tukli, niti je koji poginuo. Jedino logornika Djozica Muhameda,zvanicnika kotara srebrenickog uhapsili su i lezao je u zatvoru oko 20 dana, te su ga pustili... (naznacio autor). ...Srebrenica imade oko 40000 stanovnika, polovica je muslimana, a polovica pravoslavnih. Zidovskih kuca ima samo jedna i nekoliko cinovnika katolika. Kada su cetnici unisli u Srebrenicu (tj. kolovoza 18. 1941) bilo ih je oko 400, koji nisu bili svi naoruzani, nego neki su bili sa sjekirama i toljagama..."

Ovaj dokument je bio dostavljen potpredsedniku Vlade NDH Dzaferbegu Kulenovicu i ministru unutrasnjih poslova Andriji Artukovicu.

A pomenuti ustaski glavesina, vodja i logornik ustasa u Srebrenici, Djozic Muhamed (koji je jedva oko dvadeset dana bio u zatvoru i koga su zivog i zdravog Srbi pustili na slobodu) suprotno navedenom izvestaju, ovako opisuje te dane.

"18. kolovoza 1941. godine cetnici-komunisti (neko precrtao rec "komunisti", napomena autora) zauzeli su Srebrenicu, prilikom ulaska cetnika u Srebrenicu bilo ih je oko 3000, sa oruzjem bilo ih je oko 1000. Vodja cetnika bio je Jezdimir Dangic, major bivse jugoslovenske zandarmerije. Prilikom odbrane Srebrenice poginuo je satnik Nikola Grubasek, a ranjen je porucnik cije ime ne znam, a od vojnika poginulo je 7, a ostali su napustili borbu jer nisu imali dovoljno municije. Ja sam kao ustasa i ujedno vrsilac duznosti logornika,borio sam se sa nekoliko ustasa i milicije nije nam poslo za rukom borbu zadrzati... Po ulazu cetnika u varos, dosta gradjana koji su bili naoruzani, prikrili su oruzje, da ne bi palo u ruke cetnika..." Zatim navodi da je za komandanta Srebrenice postavljen ucitelj Tosic, rezervni porucnik, i da je odmah pocela pljacka muslimanskih radnji. Potom slede itvrdnje: "... U pojedinim selima oko Srebrenice silovali su zenski zivalj, narocito djevojke. Kada su cetnici zauzeli Srebrenicu ubili su oko 10 muslimana... Muslimanima prilikom pada Srebrenice i za vreme bavljenja cetnika u Srebrenici poubijano je i odvedeno u sume, baceno u jamama sigurno oko 1000 ljudi, a vjerovatno i vise." ( Arhiv VII 46/6-6, k. 145 NDH.)

Tako u svojoj izjavi pise ustaski glavesina. A da su oslobodioci Srebrenice ubijali muslimane zar o tome ne bi izvestio i kotarski predstojnik u citiranom izvestaju i zar bi Djozic Muhamed bio postedjen? Kao vodju ustasa, logicna je pretpostavka, srpski ustanici bi - da su hteli da ubijaju civile, a pogotovo zarobljene i uhvacene sluge okupatora - prvo ubili ustaskog logornika i vodju, a tek potom ostale. U tom slucaju ne bi bilo ni ovog falsifikata o stvarnim dogadjajima koji su se odigrali u Srebrenici prilikom njenog prvog oslobadjanja od okupatorskih i kvislinskih trupa 8. avgusta 1941. godine, ili samo nepuna cetiri meseca posto su Nemci okupirali Jugoslaviju.

O odnosu muslimana Srebrenice prema okupatorskoj vlasti, Pavelicevoj drzavi i ustasama, najbolje mozda svedoci dokument Ministarstva unutrasnjih poslova Nezavisne Drzave Hrvatske koji je potpisao "Za ministra - Drzavni tajnik Dr Nikolic" ( Arhiv VII 56/7, k. 93, NDH), u kome sedaje sledeci zakljucak:

"Narod toga kotara (srebrenickog sreza, napomena autora) izricito trazi, da se tamo posalje oruzana sila koja ce ga moci obraniti od cetnika, a jer je taj narod goloruk i od sebe dao hrvatskoj drzavi mnogo. Sve sto je sposobno za oruzje vec je pod oruzjem ili kao ustasa, ili kao domobran, ili je kao pripadnik SS-postrojbe (naznacio autor), tako da se iz preostatka toga pucanstva ne moze uspjesno organizirati legija, koja bi bila u stanju suprostaviti se odmjetnicima."

Kratko receno, svi muslimani Srebrenice su vec aktivni Pavelicevi bojovnici. To sto se kaze da je "taj narod goloruk" i sto se "iz preostatka pucanstva ne moze uspjesno organizirati legija", odnosi se samo na decu, zene i starce, jer svi vojno sposobni muskarci vec su bili u kvislinskim formacijama NDH i aktivno se borili protiv srpskog stanovnistva, odnosno "cetnika", kako su Srbe nazivali i nazivaju. Ovakvom dokumentu i jasnoj zakljucnoj oceni zaista nije potreban komentar. Sve sto se dogadjalo i dogodilo logicna je posledica cinjenice da su svi muslimani (Hrvati cine jedva jedan promil stanovnistva) bili ustase, domobrani ili pripadnici SS formacija. Time su se, ne samo u ovom kraju vec i u celoj Bosni i Hercegovini, muslimani ponosili i bas zbog tolike privrzenosti dobili su epitet "cvijeca drzave Hrvatske". O tome svedoci i ocena Zapovjednistva Tuzlanske brigade (verovatno je u pitanju neka domobranska jedinica) od 19.6.1943. "tajno" podneta Zapovednistvu II domobranskog zbora Brod. U njoj se, pored ostalog, na pocetku pretposlednjeg pasusa navodi sledece: " U Tuzli ima 30 ustasa iz Srebrenice koji su posli u SS Diviziju..."

A ta "Nezavisna Drzava Hrvatska" je diktirala vrlo jasan odnos prema Srbima koji se svodio na tri jedino moguca resenja: ili ih likvidirati, ili proterati, ili pokrstiti na katolicanstvo.

Citirajuci naredni dokument koji je podneo "Redarstveni upravitelj Velikezupe Usora i Soli, Josip Verhaz" (Arhiv VII 32/6-3, k. 215, NDH) uocava se da je stanje u Srebrenici sredinom oktobra bilo dobro, ali nije bilo moguce izvrsiti odredbe visih vlasti po kojima pravoslavce treba uputiti u logore ili najkracim putem u Srbiju. To je bilo neizvodljivo iz vise razloga, izuzev da to urade ustase. Medjutim, u izvestaju se navode i opasnosti od takvog pokusaja. "...Ali u tom slucaju prema izjavi bivseg upravitelja kotara Savica vrlo je verovatno, da bi oni (ustase, nap. autora) takve osobe poubijali umjesto da ih prebace preko granice, sto bi imalo vrlo nezgodno djelovanje na nas svijet, takodje i na nase susjede (misli se na Srbe iz Srbije sa kojima se granice samo uskim pojasom reke Drine), a jos vise kod nasih neprijatelja."

Strah da se ne razbesni neprijatelj i usled toga krene u osvetu, kao da je bio najznacajniji faktor. Ipak, naredba visih vlasti je nedvosmislena: podrucje srebrenickog kotara se mora ocistiti od Srba. Ali, strah i neodlucnost lokalnih vlasti i izvrsilaca kao da je u to vreme bar trenutno odlozila egzodus i likvidaciju srpskog stanovnistva, a time i naredbu visih vlasti.

A kako je bilo tim Srbima u NDH koji nisu proterani, moze da se vidi iz sledecih, takodje njihovih dokumenata. U izvestaju Glavnom stozeru oruzanih snaga, koji je podnelo Zapovjednistvo III domobranskog zbora,nalazimo sledece primere:

Zapovjednistvo 5. oruznicke pukovnije 30.1.1943. obavestava da su "Dne 13.sijecnja 1943. naoruzani vojnicar Paljo Jusuf i Ismet Dzihic... upali u sel Mandici, te jedan od ove dvojice napao Kristinu zenu Alekse Pajica 36 godina starog seljaka iz mjesta istog, poceo ju je tuci trazeci da mu preda kantu petroleja i vojnicku pusku... Aleksa Pajic koji se momentalno nije nalazio u kuci vrativsi se nasao je po ustasi isprebijanu zenu. Cim je ustasa vojnicar primjetio Pajica napao je na njega kundakom puske, poceo ga tuci... Ustasa ga je odvukao do plasta sijena, turio mu u usta cijev od puske u namjeri da ga ubije, zadavsi mu bodom (bajonetom, nap.autora), u oblasti grudnog kosa osam uboda... Pajic je na to, i ako puki siromah uputio zenu u selo koja je uzajmila 5000 kuna i predala ih ustasi...

... Istog dana imenovani vojnicar Paljo Jusuf i Ismet Dzihic u selu Mandici napali su na kucu Mare Pajic 60 godina stare...

... Isti dne uputili su se u obliznji zaselak Sesmerovici uhitili seljaka Rajka Jonica 36 godina starog vezali ga remenom trazeci od jega... da zivot otkupi za 10000 kuna."

Samo dvojica "vojnicara" muslimana, Pavelicevih vojnika, u toku istog dana slobodno maltretiraju, prebijaju, pljackaju i muce stanovnike srpskog sela i zaselaka Mandici koji su, kao i ostali Srbi, uvek bili prepusteni na milost i nemilost svakom muslimanu ili Hrvatu koji naidje na njihovo selo.

Zapovednistvo iste 5. pukovnije (koja je izvesno vreme zaposela i drzala ovopodrucje) izvestava 3.2.1943. godine: "... Ustasa vojnicar Takmaz Feim i Oruc Sulejman... Usli naoruzani u selo Zonik (3,5 km. sjev. zapadno od Srebrenice) i poveli sa sobom seljaka Nedju Jovanovica starog 58 godina da im pokaze put za Bratunac. Dosavsi do Dubovika... prislonili su Nedju Jovanovica uz jedan hrast, a zatim ga iz pusaka ubili..."

Primera zlostavljanja i pojedinacnih ubistava Srba ima toliko da se ne mogu ni nabrojati, pogotovo kada svoja secanja iznose zrtve... Medjutim, o tome dovoljno svedoce i dokumenti samih neprijatelja.

Od dokumenata kojima raspolazemo, posebnu paznju privlaci tajni dokument o prilikama u zupi koji je Velika zupa Usora i Soli 5.8.1943. godine poslala Ministarstvu unutrasnjih poslova (kabinetu ministra). ( Arhiv VII 39/6-2,k. 76, NDH). Pored opisa dogadjaja u vremenu od 10. do 14.6.1943, tu se iznose i aktivnosti ustasa u Vlasenici i Srebrenici, a posebno akcije jedinice ustaskog nadporucnika Josipa Kurelca. Navodi se da su partizani 11. juna iste godine uspeli da zauzmu Srebrenicu, a potom su je nakon tri dana, znaci 14.6.1943, ustase ponovo osvojile. Pri tom povratku u Srebrenicu, jedinica ustaskog nadporucnika Josipa Kurelca"...Odmah u prvom nastupu odpocela je klanje mirnog pravoslavnog pucanstva, te je poubijano oko 150-200 osoba (naznacio autor), sto djece, zena i muskaraca pravoslavnog vjerozakona, a medju poubijenim bilo je i muslimana.

Tako su od muslimana ubijeni predstojnik kotarskog suda Muhamed Aganovic sa svoje troje nejake djece i zenom, Dzemal Pliska r.b.b. cinovnik i bolnicar Sajto Sejfetic. ".

Predstojnik kotarskog suda, njegovih troje dece i zena ubijeni su zato sto je njegova zena (Vera) bila Srpkinja.

Tom prilikom pobijena je i porodica jedinog Jevrejina u Srebrenici, Siona Saina, koga je sa ostalim clanovima porodice sekirom iskasapio Mijo Mijacevic, ustaski casnik.

Pravoslavno "pucanstvo" je tih godina kao dezurna zrtva uvek bilo na raspolaganju svakom ubici, pa i ustaskom nadporucniku Josipu Kurelcu koji je, sticajem okolnosti, ubio i nekoliko muslimana zato sto je u borbama oko Srebrenice poginuo i njegov brat, a to ga je "jako razalostilo." U tom zlocinackom pohodu na srpsko stanovnistvo poubijani su ne samo svi preostali Srbi u Srebrenici, vec i vecina stanovnistva u okolnim srpskim selima. U samoj Srebrenici je posle tog pohoda ostalo svega oko desetak zivih Srba. Time je ovaj gradic etnicki bio uglavnom ociscen, cime je izvrsena zapovest visih vlasti Nezavisne Drzave Hrvatske. U Zalazju su ubijeni svi zateceni (96 mestana, od kojih 40 dece), u Brezanima oko 20 lica. I tako redom, slede sela sa velikim, ali nepoznatim brojem stradalih: Gostilj, Banjevici, Zedanjsko, zaselak Vitlovci... U stvari, nema srpskog sela u koje su ustase usle, a da nisu poubijale sve koje su zatekli.

A nema sela u koje nisu i po nekoliko puta dolazili u toku te cetiri ratne godine.

Nacin ubijanja nije biran. Bilo je vazno ubiti. U izvestaju o ekshumaciji samo jedne vece grobnice u Srebrenici, utvrdjeno je da je ubijeno 78 osoba, od kojih 50 puscanim metkom, 16 ubodom noza, 6 iskasapljeno sekirom i 6 ostalim hladnim oruzjem. (Nebojsa Vasic, Cuti se o Srebrenici, Pogledi, Kragujevac, br. 62, 1990. str. 18-19.)

Ovde je nuzno postaviti i pitanje otkuda na spomeniku zrtvama fasistickog terora u Srebrenici brojka od samo 145 stradalih mestana (od kojih 36-oro dece ispod sedam godina), kad je samo u jednom naletu ustasa juna 1943. (prema svedocenju samih zlocinaca), ubijeno izmedju 150-200 lica. Gde su zrtve prethodnih i potonjih zlocina? Navedena brojka, ili podatak, na spomeniku u Srebrenici, samo je jedan u nizu brojnih falsifikata kojima se prikrivala istina o stradanju srpskog naroda u Bosni i Hercegovini tokom drugog svetskog rata. Dalja istrazivanja o stradanju Srbace, siguran sam, pokazati da je samo u Srebrenici prikriveno bar nekoliko stotina ubijenih vise nego sto su tadasnje vlasti zvanicno iskazale i zabelezile na spomeniku u Srebrenici.

Vec smo naglasili da navedeni dokumenti ni priblizno ne iskazuju ukupna stradanja srpskog naroda na ovom podrucju. Tu nismo nasli nikakav trag o masovnom pokolju na obali Drine, u selima Bjelovac i Fakovici (aprila 1942. godine), kada je pred nastupom velikih ustaskih formacija, koje su se kretale od Sarajeva i Tuzle, odnosno njihovih "kaznenih ekspedicija" koje nisu bile retke, bezao srpski narod iz romanijskih, vlasenickih, srebrenickih i bratunackih sela, pokusavajuci da predje Drinu i spas nadje u Srbiji. Paveliceve legije su tu ogromnu masu naroda (racuna se da je bilo oko 10000 lica) stigle na obalama reke i poubijale. Svedoci tog masovnog i stravicnog zlocina je mali broj onih koji su uspeli da se camcima prebace u Srbiju. Drina je svima ostalima bila poslednje utociste i grobnica. (Istina, nekih dokumenata koja se odnosena ovo podrucje, sada nema u arhivu. Mozda su slucajno nestala, a mozda i namerno sklonjena u vreme kada smo pravili laznu sliku o bratstvu i jedinstvu zrtava i ubica?)
Kakva su to vremena bila i sta se sve dogadjalo na ovom podrucju, moze da posvedoci i Malapartijev roman "Kaput", u kome se pominje kosara puna srpskih ociju koje su "vjerne ustase" poslale iz Drinjace svom poglavniku Anti Pavelicu.

O stradanju govore i spomenici u nekim srpskim selima: Banjevici (146 zrtava), Zalazje (96),Jezestica (136), Bratunac i Fakovici (oba spomenika bez broja zrtava). Pa ipak, uvecini sela nema ni traga o zlocinima, iako su neka od tih sela bila gotovo sravnjena sa zemljom i podnela velike ljudske zrtve: Brezani, Bjelovac,Blazijevici, Medja, Zedanjsko, itd. Nemoguce je zaobici poznatu sudbinu sela Zedanjsko. U tome selu su od davnina zajedno ziveli Srbi i muslimani, znaci, vekovima nisu jedni drugima smetali i opstali su svedo drugog svetskog rata. Medjutim, tada su svi Srbi poubijani, a jedini muskarac koji je preziveo bio je u to vreme ratni zarobljenik u Nemackoj, znaci van sela i dohvata ubica. Imanja tih zrtava, njihovu zemlju, pasnjake, sume i oranice, decenijama su nezakonito koristili oni koji su dali svoj doprinos zlocinu. Pregledom gruntovnih knjiga, vidi se da je zemlja sela Zedanjsko vlasnistvo mnogih srpskih porodica, ali tih porodica odavno nema medju zivima. Pokolj u Skelanima, izvrsen maja meseca 1942. godine, kao da je takodje prepusten zaboravu. A tada je ubijeno cetrdeset lica. Jos veca grupa mestana i seljaka iz okolnih sela pobijena je u nekoj Vrtaci-Sibljaku. O tome svedoci Pero Djukanovic, jedan od istaknutih ljudi, ustanickih komandanata i vojvoda iz tog kraja, u svom neobjavljenom rukopisu Ustanak na Drini. Ovaj casni covek i rodoljub pominje i sledece zrtve srpskog naroda: U selima Brana, Banjevici i Lijesanj, koja su popaljena i razorena, aprila 1942. godine ubijeno je na najsvirepiji nacin preko stotinu lica. Tada su spaljena i sela Ocenovici, Popovici i Mandici. Leta iste godine, u Kazanima i Viogoru, naseljima Srebrenice, ubijeno je vise desetina Srba. U pokolju koji je izvrsio navedeni nadporucnik J. Kurelc, juna 1943, stradalo je 307 ljudi, najvise iz sela Obadi (a ne 150-200 kako navode ustaske vlasti). Prvi pokolj u Jezestici izvrsen je na Spasovdan, a potonji na Malu Gospoinu 1942. godine. U ovom selu je ubijeno 164 mestana. U narednom pokolju,koji je izvrsen na podrucju Kravice, 3. jula 1944, stradalo je 111 lica, a u podrumu kuce Save i Tome Vasica u selu Andjici, zapaljeno je 46 zivih ljudi, pre svega nejaci. Tom prilikom popaljena su i sela Donji i Gornji Bacici, Andjici, Solakovici, Popovici, Mandici i ostala srpska sela i zaseoci Kravice. (Tim pogromima rukovodili su hrvatski ustaski casnici Franjo Sudara i Anto Caratan.)

U II svetskom ratu na podrucju sadasnje opstineBratunac bilo je 1210 srpskih zrtava, a od tog broja u Kravici i okolnim selima 600. Na istom podrucju zabelezeno je 21 stratiste, od cega njih 18 nikada nije ni obelezeno.

O proterivanju u jasenovacki logor gotovo da nema ni traga, izuzev svedocenja Pere Djukanovica. Medjutim, ni on ne pominje broj ljudi koji su oterani u tu grobnicu srpskog naroda.

Svih godina drugog svetskog rata srebrenicki srez je bio etnicki cist od Srba i pripadao je jedino muslimanima.


STRADANJE MILICA

Sela ove opstine, kao i sami Milici, u ratu 1941 - 1945. pretrpela su mnoge napade, pljacke i razaranja od strane ustaskih bandi i pri svemu tome - ono sto je najteze i nenadoknadivo - imali su velike ljudske zrtve. Medjutim, koliko je mestana srpske nacionalnosti u tom razdoblju stradalo tesko je preciznije iskazati. I u slucaju Milica, raspoloziva dokumentacija je uglavnom dosta oskudna i nepotpuna. U stvari, gde god je i kad god je rec o zlocinima nad srpskim narodom, susrecemo se uvek sa istim problemima. O svemu tome se malo pisalo, a mnogo precutkivalo. Tako je bilo ne samo posle 1945. godine, vec i posle prvog svetskog rata, kada je stvorena Jugoslavija (valjda zbog mira i potrebne sloge u toj zajednickoj drzavi). Bez obzira na sve razloge, ostaje gorka istina da ratna stradanja srpskog naroda, posebno civila, stalno predstavljaju tabu temu. Cak i za opstine - kao sto je Milici - koje prevashodno nastanjuju pripadnici srpske nacionalnosti. To svojevrsno ogresenje prema ranijim zrtvama i pacenicima, kao da tek u ovim ratnim vremenima unosi nemir u savest zivih. Ali, ratna vremena, a pogotovo nove zrtve, ne pruzaju priliku da se rekonstruise proslost i traga za sudbinom stradalih predaka. Zato i mi, ovom prilikom, nastojimo da pre svega samo podsetimo, makar fragmentarno, na prethodna stradanja i zrtve, ali ne da damo i konacan bilans nesreca koje su zadesile srpski narod Milica u proslom ratu.

Ustaski teror je bio nemilosrdan prema svemu sto je srpsko, a posebno prema srpskim naseljima, jer tu su se unistavali ne samo ljudi, vec i njihova materijalna i duhovna dobra, bez bojazni da ce stradati ili pretrpeti stetu neko ko nije Srbin. To su osetila sva sela ovog kraja, a pogotovo Milici, Zalukovik, Derventa, Glusci, Krajcinovici,Popovici, Trnovo... Ustase su u tim pohodima ubijale sve sto se krece, pa i vise od toga: starce i bolesne u posteljama, decu u kolevkama.

Podjednako su stradali nepismeni i polupismeni ljudi kao i oni skolovani i obrazovani, siromasi kao i bogati, zene kao i muskarci, deca kao i odrasli, s oruzjem kao i bez oruzja, bolesnici kao i zdravi... Pa ipak, prvo su pocinjali od vidjenijih, znaci od mogucih predvodnika u otporu i pobuni.

Nepoznat broj vidjenijih ljudi (pominje se njih oko osamdeset) masakriran je 1941. pri ustolicenju nove vlasti blizu Vlasenice, u potoku Dragosavac, i tu su ostali nesahranjeni... Njih su iz noci u noc, tajno, da ostali narod ne sazna, dovodili u potok, mucili i ubijali.

Krajem jula i pocetkom avgusta iste godine, uhvaceno je novih pedeset lica sa podrucja sreza Vlasenica, a najvise njih je bilo iz milicke opstine (preko 40) i sela Derventa (20). I njihova sudbina je bila ista kao i njihovih prethodnika.

(Sudbina uhapsenih Srba u Vlasenici bila je nepoznata sve dok ljudi iz okolnih sela nisu primetili da njihovi psi, pa i svinje, raznose i glodju delove ljudskih tela. Prateci trag zivotinja otkrivena je jama poznata kao Rasica Gaj u kojoj su nadjena tela zrtava koja su vec uveliko bila u raspadanju. Svedocenje o tome, pored tvrdnji samih mestana, nalazimo i u jednoj izjavi o smrti svestenika Dusana Bobara koju je zabelezio svestenik Branko 1. septembra 1943. godine u Beogradu i koju dajemo u odeljku Kazivanja prezivelih iz drugog svetskog rata.)

Posle ovih, moze se reci cak i pojedinacnih zlocina, pri uspostavljanju fasisticke diktatorske vlasti Nezavisne Drzave Hrvatske, usledili su masovni pogromi i satiranje kompletnih, ne samo sela, vec i celih podrucja nastanjenih srpskim zivljem. Imovina je pljackana, spaljivana i razarana, mestani ubijani ili odvodjeni u logore, retko proterivani preko Drine u Srbiju, a silovane zene su dozivljavale sudbinu ostalih zrtava.

U svim tim zlodelima, pored dobrog dela lokalnog muslimanskog stanovnistva koje se svrstavalo u razne vojne formacije Paveliceve drzave (a posebnose angazovalo u pljacki i unistavanju srpskih sela), najvise su se isticali takozvana Franceticeva ustaska Crna legija, esesovska 13. divizija, ustaski "castnici" Musan Mutevelic, bojnik Begic, Franjo Sudar, bojnik Nerdeli, Anto Caratan, Pacak, Berisa Velic, Omer Mustafic, Ismet Masic, Avdan Hasic i drugi, manje - vise znani.

Rezultati genocida nad srpskim narodom postali su ocigledni tek posle Drugog svetskog rata i obnavljanja Jugoslavije.

PRIPREME

Izlaskom nacionalisticke proislamske Stranke demokratske akcije na izbore 1990. godine i osvajanjem znatnog broja odbornickih i poslanickih mesta u skupstinama opstina i Republike, pocela je prikrivena, ali za ovdasnje ljude dosta prepoznatljiva borba za islamizaciju gotovo svega. To je u dobroj meri ostvarivano kroz postojece, legalne institucije vlasti, zahvaljujuci dominaciji muslimana u skupstinama opstina. Do te skoro totalne dominacije je doslo zato sto su se odmah nakon izbora odbornicima i poslanicima SDA pridruzili i oni muslimani koji su izabrani na listama raznih levih partija i stranaka jugoslovenske orijentacije. Stalnim nadglasavanjem u tim telima blokiran je rad svih opstinskih skupstina, osujeceno donosenje odluka koje nisu u skladu sa koncepcijom programa SDA, a uporedo sa tim smenjivani su Srbi sa svih znacajnijih funkcija u organima vlasti, privredi, javnim sluzbama (zdravstvenim ustanovama, skolama, kulturnim institucijama, komunalnim delatnostima, itd.), a pogotovo u organima milicije i vojske. Takva politika naterala je srpsku stranu da formira svoje, paralelne organe vlasti na onim teritorijama na kojima srpski narod cini vecinsko stanovnistvo. Tako je decembra 1991. godine i marta 1992. nastala u srebrenickoj opstini nova opstina Skelani, a u vlasenickoj - opstina Milici, cime je za srpsku stranu u dobroj meri deblokiran rad organa vlasti i osujecena diktatura Stranke demokratske akcije nad prostorimau kojima zive Srbi.

U novonastaloj situaciji, muslimanska strana je sve manje prikrivala svoje stvarne namere i sve vise pribegavala nasilnim akcijama na terenu. Poznati slucajevi su: sprecavanje vojnih organa da preuzmu vojnu dokumentaciju i evidenciju od opstinskih administracija, sprecavanje i izbegavanje odlaska muslimanske mladezi na odsluzenje vojnog roka, kradja naoruzanja i opreme iz opstinskih magacina opstenarodne odbrane i magacina rezervnog sastava milicije, za posedanje sluzbi javne bezbednostii stanica milicije, marsevi i mitinzi s verskim obelezjima i znamenjima po ulicama i trgovima, zloupotreba kulturnih i sportskih priredbi, uzurpacija sredstava masmedija: radija, televizije, stampe, i njihovo podvrgavanje politici Stranke demokratske akcije.

Uporedo s tim javnim nastupima i aktivnostima odvijale su se opsezne prikrivene pripreme za prisilno osvajanje ukupnog prostora Bosne, znaci i onih teritorija koje su se nalazile u nadleznosti legalnih srpskih vlasti. Takvo ponasanje i politiku muslimanske strane prema Srbima, u dobroj meri je olaksavala i omogucavala veoma bliska saradnja i koalicija s Hrvatima koji su svesrdno podrzavali sve sto je bilo upereno protiv srpskih interesa. Ta podudarnost programa i ciljeva ove dve strane dovela je trecu, ugrozenu stranu do izolacije i prisilila da traga za resenjima koja obezbedjuju politicki opstanak i drzavotvornost u vlastitoj drzavi i zemlji. Promene i kretanja na opstem planu dobijali su svoj konkretan oblik ipak na terenu, pre svega u opstinama. To se dogodilo i u opstinama Milici, Bratunac, Srebrenica i Skelani, koje se nalaze u veoma osetljivom podrucju ovog dela istocne Bosne.

Kako je to izgledalo, dovoljno je, a mozda i najbolje saopstiti kroz dokumenta koja su nastala u vreme neposredno pred oruzane sukobe i pocetak rata.

Sluteci stvarnu opasnost, Srbi su nastojali da odrze kakvu takvu ravnopravnost u organima vlasti i preduzecima u kojima su radili zajedno s muslimanima. Opstinski odbor Srpske demokratske stranke Srebrenice uputio je, 28.9.1991. godine, dopis vladi Bosne i Hercegovine, Ministarstvu unutrasnjih poslova (ministru Delimustaficu i zameniku ministra Zepinicu), kao i opstinskim organima vlasti, u kojem ih obavestava o teskocama u saradnji koje proisticu usled:

"... Raspodele kadrova; namernog preglasavanja u Skupstini opstine; otpustanja radnika srpske nacionalnosti iz svih struktura; nepostovanja odluka sudskih organa; postavljanja za rukovodioce samo muslimana; dodele placeva i nezakonite gradnje; suspendovanja svih odbornickih pitanja koja supostavljali odbornici Srpske demokratske stranke..."

U istom dopisu se konstatuje da politicko-bezbednosna situacija nije takva da je potrebno podizati toliki rezervni sastav milicije (i to samo muslimane) i da je sastav Stranke demokratske akcije takav da u njemu preovladjuju ekstremisti koji su bili na skolovanju u Kumrovcu. Usled toga, navedeni Odbor SDS upozorava:

" Odmah cemo kod svih srpskih sela strogo postaviti straze i necemo dozvoliti da nasa sela cuvaju straze muslimanske nacionalnosti. Pitamo se od koga svaku noc i dan oni cuvaju srpski narod."

Nekoliko meseci kasnije (17.2.1992.) isti organ Srpske demokratske stranke Srebrenice upucuje novo pismo na iste adrese, ali i Tuzlanskom korpusu JNA i Glavnom odboru SDS u Sarajevo, u kome ih obavestava i skrece paznju na stanje urudniku "Boksit" i mesnoj zajednici Podravanje, odnosno opotrebi osnivanja novog preduzeca.

" Ovo iz razloga sto Srbi i muslimani u rudniku "Boksit" u Srebrenici ne mogu vise zajedno da rade, posto rukovodstvo rudnika koje je u cjelini muslimansko sprovodi politiku nacionalne majorizacije, stiti kriminal i prisilno zapostavlja ekonomski razvoj i zaposljavanje stanovnistva Mjesne zajednice Podravanja. Radi se o smisljenom pritisku da se Srbi isele iz Podravanja, a da se na tom podrucju nasele muslimani, odnosno da se oni bogate i ekonomski jacaju na ustrb bogatstva na srpskoj zemlji...

... Muslimanski ekstremisti, predvodjeni predsednikom Izvrsnog odbora SO Srebrenica, direktorom rudnika i nacelnikom SJB Srebrenice, ne zele nikakav sporazum niti dogovor, vec polaze sa pozicija sile. Prijete nasilnim rjesavanjem ovog problema osokoljeni cinjenicom da su se dobro naoruzali, spremili za rat i da drze apsolutno svu vlast. Cak su ukrali i top pa imaju i artiljeriju."

Nakon mesec dana oglasava se i mesna zajednica Podravanje koja muslimanskoj strani, odnosno rukovodstvu DP "Rudnik boksita" iz Srebrenice, iznosi niz prigovora. Osnovu tih prigovora cine dokazi o ugrozenim ekonomskim interesima ove mesne zajednice koju naseljava srpsko stanovnistvo. Pored ostalog, u pismu sezahteva "Da DP 'Rudnik boksita' izbalansira nacionalnu strukturu zaposlenih tako da odgovara nacionalnom sastavu stanovnistva podrucja na kome obavlja djelatnost, jer su u firmi prilikom formiranja bili 80 posto radnici srpske nacionalnosti, a sada ih ima jedva 20 posto."

U vreme kada je MZ Podravanje protestvovala zbog ekonomske zloupotrebe rudnika, a Srbi vec vise od godinu dana nastojali da obezbede kakvu- takvu pravnu i drustvenu ravnopravnost u ovim opstinama, znaci dok su se oni, posle se videlo, zavaravali mirnodopskim poslovima i problemima, na drugoj strani uveliko je bilo u toku naoruzavanje njihovih komsija - muslimana. Razradjivani su planovi o blokadi srpskih sela i okolnih drumova. Ratna masinerija se zahuktavala i sirila prostorima Podrinja. Pri svim organizacijama SDA u opstinama i mesnim zajednicama vec su postojali i funkcionisali ilegalni "krizni stabovi" ciji je jedini posao bio priprema i organizacija oruzanih aktivnosti na teritorijama koje su kontrolisali. U Vlasenici, znatno pretih stabova, formirana je takozvana Patriotska liga, ilegalna muslimanska organizacija njihovih vidjenijih ljudi. Za to vreme, u oruzanim jedinicama Hrvatskog vijeca obrane i Zbora narodne garde obucavani su muslimanski bojovnici. Obuka buducih mudzahedina vrsena je i na teritorijama opstina Bratunac i Srebrenica, a instruktori, medju kojima i milicioner Naser Oric, stizali su po zadatku iz Sarajeva. O tim aktivnostima i pripremama postoje brojni dokumenti i ne malo svedoka. Navescemo nekoliko.

U poverljivom izvestaju Sluzbe drzavne sigurnosti u Tuzli o protivustavnom delovanju na njihovom podrucju, koji je podnet 9. septembra 1991. godine, daju se i sledece informacije: "...Dana 26.avgusta 1991. godine, od strane dva lica muslimanske nacionalnosti, obavesteni smo da se Sinanovic Mevludin, autoprevoznik iz Bratunca, bavi nelegalnom nabavkom i distribucijom oruzja na podrucju opstine Bratunac i Srebrenica (Prema kazivanju izvora do sada je na podrucju ove dvije opstine prodato oko 1000 pistolja duge i kratke devetke). Sinanovic je, pored navedenog, u vise navrata zajedno sa jednim brojem svojih istomisljenika zamaskiran cetnickim obiljezjima obilazio muslimanska sela na ovom podrucju kod cijih mjestana je izazivao uznemirenje, a nedavno je u kafani 'Sarajka' u Bratuncu sa jednom grupom lica pretukao Djurkovic Djordja, vozaca u OP 'Vihor' uBratuncu iz razloga, kako je sam izjavio, sto je 'Srbinazatekao u kafani'. Ovaj slucaj je Djurkovic zajedno sa Dzafic Sefketom,takodje vozacem u istom preduzecu, prijavio SJB Bratunac, te do sada nisu preduzete mjere u vezi sa tim." (Centar SS Tuzla,sektor SDS, broj 948, datum: 4.9.1991.)

U jednom pismu upicenom "licno podsekretaru i pomocniku Dautbasic Asimu" (Ministrastvo unutrasnjih poslova Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine) iznosi se, pored ostalog, i sledece: "Prema raspolozivim podacima Sluzbe dobijenim od vise izvora dosli smo do saznanja da u Mjesnoj zajednici Potocari, opstina Srebrenica,postoji organizovana grupa lica muslimanske nacionalnosti koja naoruzana poluautomatskim puskama u nocnim satima patrolira...Istovjetno uniformisani, sa beretkama na glavi, crnim kosuljama, vojnickim cizmama i pantalonama. Izvor je identifikovao dva clana patrole Hasanovic Fadila i Hamdiju, po zanimanju vozace, zaposlene u 'Srebrenica-transu'. Obavijestili su izvora da svako vece iz Potocara krecu troclane patrole... Navodno da je u Potocarima podjeljeno 150 poluautomatskih pusaka sa po 100 metaka, a lica koja su ih dobijala placala su ih po cijeni od 1000 DM. Pomenuto oruzje u Potocare nabavlja i rastura Barak Bekir, zaposlen kao sumski radnik u OP 'Drina' iz Srebrenice. Takodje nas izvor je obavijestio da je grupa iz Potocara planirala provaliti u magacine Fabrike akumulatora sa ciljem izuzimanja topa i uniformi rezervnog sastava i civilne zastite. Operativnim putem smo utvrdili da se u fabrici u magacinu nalazi i trocjevni protivavionski top kalibra 22 mm i 90 uniformi.

Ista grupa je, navodno, Abdurahmanovic Bakira, poslovodju knjizare 'Svjetlost' iz Srebrenice, osudila na smrt zbog stalnog kontakta sa milicionarom Gavric Milisavom iz SJB Srebrenice i sumnje da je 'MUP-ov spijun'. Takodje su nasi izvori obavijestili da su medju grupom lica koja su zavrsila obuku u MUP Republike Hrvatske i dva sina Bajre Mujica, vlasnika strugare u Srebrenici i Memuc Osman, sin Ibrahima, rodjen 1963. godineu Ljeskoviku, opstina Srebrenica."

Informacije o pripremama muslimana za oruzane akcije stizale su tadasnjim vlastima skoro sa svih strana, ali to su zvanicne vlasti stalno prikrivale i time omogucavale da se te prethodne radnje neometano odvijaju. I vise od toga, mnogi od njih su i sami bili organizatori ili ucesnici ilegalnih poslova usmerenih okupaciji ovih teritorija i proterivanju Srba, bez obzira na sredstva koja ce pri tome primeniti. Tako u citiranom izvestaju nailazimo i na sledece informacije:

"Nedozvoljenom nabavkom i distribucijom oruzja bave se i Muratovic Nezir, nacelnik i Kodzic Senad, zamjenik komandira SJB Bratunac, koji, istovremeno, u nocnim casovima vrse obuku u rukovanju oruzjem pojedinih lica muslimanske nacionalnosti. Obavjesteni smo da i Hadziavdic Sead, vlasnik SUR-a 'Rojal' u Drinjaci, opstina Zvornik, ilegalno prodajeoruzje licima muslimanske nacionalnosti.

... Rizvanovic Nurif (o njegovoj protivustavnoj djelatnosti smo ranije izvjestili) i dalje bavi distribucijom oruzja na podrucju opstina Bratunca i Srebrenice, kao i da je nedavno isti na jednom skupu mjestana u Bratuncu izjavio da 'Treba klati srpsku djecu, ako se Srbima ne moze nista uciniti'.

Dana 29.8.1991. godine u mjestu Dubnicki most,opstina Vlasenica, nekoliko NN lica kamenjem je gadjalo autobuse kojima su majke vojnika JNA iz Sarajeva putovale za Beograd, pri cemu je na jednom autobusu ostecena sofersajbna. Zbog navedenog incidenta, jedan broj lica muslimanske nacionalnosti iz Konjevic Polja, opstina Vlasenica, zagovara revansizam prema licima srpske nacionalnosti iz Milica, takodje opstina Vlasenica." (Detasman SDS Zvornik, br. Dz-104 'SS', 7.9.1991. godine).

Verski sluzbenik, hodza, Munib, efendija, Ahmetovic iz Vlasenice, pred organima Ministrastva za unutrasnjeposlove Bosne i Hercegovine, u ovoj opstini daje izjavu 24.4.1992. da je jos od pocetka godine angazovan u nabavci oruzja koje je delio ili prodavao muslimanima iz sela sa podrucja prvenstveno vlasenicke i milicanske, ali i drugih opstina. U vreme davanja izjave pred sluzbenim licima muslimanske i srpske strane, njegova aktivnost je trajala oko cetiri meseca. U prvoj posiljci oruzje je dostavio muslimanima iz same Vlasenice i sela Stedra, Drum, Piskavica, Durici (kalasnjikove i puske M-48 sa po 100 metaka)... Narednu kolicinu od dvanaest kalasnjikova podelili su rukovodioci Opstinskog odbora Stranke demokratske akcije u Vlasenici. Treca posiljka je stigla pocetkom marta i dostavljena je, manjim delom, u hodzino rodno selo Skugrice,a vecina u ostala muslimanska sela i grad Vlasenicu.

Nabavkom, preprodajom ili podelom oruzja, kao i pripremama za oruzane napadena Srbe, bavili su se svi koji su podrzavali politiku muslimanskog ekstremizma Alije Izetbegovica i njegovih suludih sledbenika. Tako je i Mustafa Ahmetovic, doseljenik iz Kladuse u selo Zaklopaca (op. Milici), zemljoradnik i predsednik SDA u istom selu, preprodao ili podelio mestanima znatan broj razlicitog naoruzanja (automatske puske, kalasnjikove, ruske dobosare, papovke, snajpere, i dr.). Isto su cinili i Saban Redzic i Esad Haskic iz Kamenice...

Koliko je takvih kanala i snabdevaca oruzjem bilo, nikada se, verovatno, nece saznati.

Kakvi su bili konkretni ciljevi svih tih aktivnosti, mozda ce dovoljno ubedljivo moci da posvedoce dogadjaji koji su se odigravali na ovom istom prostoru.

Krizni stab muslimanske Stranke demokratske akcije Bratunca donosi neku vrstu programa koji glasi "Zadaci za ubrzano sprovodjenje odbrane opstine Bratunac" u kojem se, pored nekih opstih stavova, daju sledece direktive: "Maksimalno raditi na tome da ostvarimo svoju drzavnost; ne odazivati se na mobilizaciju i slanje mladica u JNA; sve strogo raditi u tajnosti i ne misliti da nas nece zadesiti ono sto je zadesilo Hrvatsku; razraditi pojacano osmatranje vojnih objekata i objekata koji su znacajni; ovde bi veliku ulogu mogli da odigraju nasi ljudi koji rade u miliciji, jer oni imaju pravo zaustaviti svakog sumnjivog, izvrsiti legitimisanje, pretres i oduzimanje pronadjenog oruzja, koje bi posluzilo za naoruzavanja naseg naroda; napraviti plan unistavanja kljucnih objekata ili pak njihovog zauzimanja; detaljno razraditi blokadu cestovnih komunikacija; napraviti spisak muslimanskih izroda koje treba odmah likvidirati prije nego sto sve ovo pocne, jer oni bi nam mnogo otezali ostvarenje nasih planova..."

U istom dokumentu se kaze:

"...Svaka mjesna zajednica treba da uradi sledece: - Napraviti spisak sposobnih za borbu, - formirati jedinice, - formirati komandire tih jedinica (odelenja, vodova, ceta...) - uvidjeti koliko se ima naoruzanja i kojim sesredstvima ovog momenta raspolaze, - odrediti mjesta za uzbunu gdje se jedinica prikuplja i odakle krece na izvrsenje zadatka, - uspostaviti saradnju sa najblizom mjesnom zajednicom, - pratiti ponasanje srpskog stanovnistva, - razraditi tablicu signala i nacin komandovanja jedinicama, - razraditi plan veza i raditi na njemu, - odrediti pravce izvlacenja za ugrozene mesne zajednice koje su okruzene Srbima. Da bi se ovo ostvarilo samoinicijativa ne smije biti zastupljena, jer moze doci do provale. Osnova za sve ovo jeste jedinstvo muslimanskog naroda."

Ne zna se ko je, kako, na osnovu kojih parametara i kada utvrdio da je bas Bratunac "... Geografski centar muslimana u Jugoslaviji. "Ali i to se dogodilo i proklamovano je uoci Bajrama 1992. godine i otvorenih oruzanih napada koji su pocinjali na ovim prostorima.

Proglas po kojem se Bratunac smatra centrom muslimanske teritorije, zavredjuje nesto vise paznje. To je, u isto vreme, valjda zato sto je rec o centru muslimana, bio poziv i za "dernek" (zbor ili skup) svih muslimana iz Bosne i Hercegovine, koji je trebalo da se odrzi u jednom od susednih sela (verovatno Glogova ili Voljavica) dan uoci Bajrama. U potpisu ovog proglasa i poziva na "dernek" je Muslimansko nacionalno vijece.

To isto vijece, medjutim, ima i svoj Program koji je istovetan sa programima svih muslimanskih nacionalnih veca, pogotovo onim iz Sandzaka, kojima je, kao i ostalima u Jugoslaviji, sluzio za prepisivanje. Navescemo samo tri prva stava, koja su za konacnu spoznaju i najbitnija. Po njima je nuzno:

Stvoriti drzavu muslimana u granicama danasnje Bosne i Hercegovine Formirati oruzane snage muslimana (MOS) Preuzeti punu vlast, odgovornost za suverenost maticne drzave muslimana...

Ovim prostorima istocne Bosne, a posebno Bratunca, namenjena je uloga sredista muslimanskog duhovnog i politickog zivota i tu je trebalo da bude i sediste navedenog muslimanskog Nacionalnog vijeca.

Time se jos nije zatvarao krug priprema za nasilno podrvgavanje ovih opstina programima i interesima jedino muslimanske strane.

I Hrvati su na ovaj isti prostor polagali neka svoja, takodje velika prava. Rec je ne samo o poznatom zahtevu i ambiciji - koju su gromoglasno najavljivali na svojim skupovima po Hrvatskoj i Bosni - da ce granice njihove drzave biti na Drini. To su pratile i konkretne aktivnosti vecine hrvatskih politickih stranaka, a pogotovo Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatske stranke prava, putem vojne obuke mladica sa ove teritorije, njihovog vrbovanja i angazovanja za hrvatske oruzane jedinice, uclanjenjem muslimana u ove stranke i stvaranjem raznih odbora tih stranaka u selima i opstinskim centrima. U tim aktivnostima kao da su se hrvatske politicke stranke i partije medjusobno nadmetale u vreme kada su se borile za vlast u vlastitoj Republici, ali i za vlast u Bosni.

Dobar deo toga sto se dogadjalo nije ostalo nezapazeno sa srpske strane i predstavljalo je veliko psiholosko opterecenje za sve Srbe, bez obzira na njihovo prethodno politicko opredeljenje ili socijalni status. Mnogi su bili u nedoumici sta preduzeti i kako se suprotstaviti. Na neku pomoc sa strane malo se moglo racunati. Jugoslovenska drzava je bila u raspadu, vojska u rasulu i povlacenju, a srpski narod ponovo prepusten sebi, svojoj privatnoj, porodicnoj i lokalnoj inicijativi i snalazenju. Drzava koju su stvarali njihovi preci, pa i oni sami, ponovo se, vec po drugi put rusila i ostavljala ih na milost i nemilost tekucih zbivanja. I to opet kao krivce zastvaranje i propast te iste drzave.

U isto vreme, je mesecima u muslimanskom mesecniku "Vos", koji je izlazio u Sarajevu, u nastavcima objavljivan popis Srba ratnih zlocinaca iz prethodnog rata. Na desetine ljudi iz ovog kraja, bolje reci njihovih vec razgranatih porodica, prozivani su za zlocine koji nikada nisu ucinjeni niti je neko u toku prethodnih decenija tako nesto makar spomenuo. Ta vrsta psiholoskog pritiska, makar zasnovana na izmisljotinama, trebalo je samo da pojaca tenziju i osecaj krivice i odgovornosti kod Srba za stanje koje je projektovala suprotna strana. Strucni organ, ako se tako moze nazvati, koji je navodne ratne zlocince obnarodovao, jeste izvesni Forum za zastitu individualnih i tradicijskih ljudskih prava muslimana. Na celu te institucije, kao njen tvorac i idejni vodja, nasao se muslimanski komunista i marksista, odnosno poznati komunista-musliman, doktor nauka i profesor Univerziteta u Sarajevu, intelektualac univerzalnog tipa, samoljubivi lider i komunista i muslimana, Muhamed Filipovic. Medjutim, porodice ljudi koje je on preko svog Foruma prozivao kao ratne zlocince, njihova deca, unuci i praunuci, postajali su glineni golubovi koje je, kad dodje vreme, svaki lovac muslimanske vere mogao s pravom da odstreli. To se proculo, o tome se pricalo, iako je sam casopis "Vos" bio, koliko ekstreman toliko i periferan i, objektivno, gotovo beznacajan u publicistici i izdavackoj delatnosti. Ljudi nisu na to mislili, vec su mnogi Srbi, cije su porodice ili preci prozvani, pokusavali da dokazu svoju nevinost. Ne samo oni, i ostali su dokazivali kako nikome nikada nista lose nisu ucinili, pogotovo ne svojim komsijama ili kolegama sa posla, zato sto su druge veroispovesti.

U medjuvremenu, krajem aprila i pocetkom maja, dok su Srbi dokazivali svoju nevinost, sva njihova sela, pogotovo ona manja, kao i srpski zaseoci u muslimanskim selima i mesnim zajednicama, pa i sami opstinski centri, nasli su se u blokadi. Mestani srpskih sela, kao i stanovnici srpske nacionalnosti u Bratuncu ili Srebrenici, postali su taoci svojih brojnijih i naoruzanih komsija, koji su nocu patrolirali ulicama i strazarili oko srpskih kuca. Skole vec uveliko nisu radile, jos odpre Bajrama. Poneke srpske porodice, istina malo njih, uglavnom one iz gradova sa decom predskolskog uzrasta, privremeno su se sklanjale kod rodjaka i prijatelja izvan Milica, Srebrenice,Skelana ili Bratunca. Ostali su i dalje obavljali svoje poslove, posecivali kafane, druzili se...

Svi oni su verovali da je rec o nekoj prolaznoj, iako neprijatnoj pojavi na kojoj ce se sve i okoncati. Jos je gajena iluzija da je to samo obicno politicko preterivanje i prividna pretnja bez nekih drugih namera sa muslimanske strane. Na tu vrstu arogancije Srbi su bili navikli i u dobroj meri vec oguglali i za vreme komunisticke vladavine, pa su se i sada tako ponasali.

I tu su pogresili, sto je veoma skupo placeno. Za samo nesto vise od godinu dana, izgubljeno je skoro hiljadu dragocenih zivota, od kojih nemali broj dece i mladih.

Druga strana imala je dovoljno vremena da se mirno pripremi do Bajrama 1992. i da krene sa realizacijom svog programa, skoro istovremeno, na podru cjucele Bosne i Hercegovine.

Srbima je tada jedino ostalo da se kolektivno isele i napuste svoje praiskonske prostore, sto nikada nije odgovaralo mentalitetu ovog naroda, ili da se suptrotstave. A to je znacilo da se i sami prihvate oruzja i stanu u odbranu svojih sela i svojih kuca, sto su i ucinili.

Следи други део...

_________________
Izetbegović(92):"®rtvovaću mir, za nez. BiH!''
Silajdľić(92):''Međunarodno priznanje SRBiH biće doprinos stabilizaciji''
Kutiljero(05):''Da Izetbegović nije povukao potpis ne bi bilo rata, ni Srebrenice!''


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 07 Dec 2005, 02:28 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Okt 2005, 22:29
Postovi: 140
Lokacija: Republika Srpska
Citiraj:
ZLOCINI NAD SRBIMA 1992. I KASNIJE

Cilj terora koji se sada sprovodi nad Srbima isti je kao i u vreme prethodnih ratova. To je da se oni - konacno - proteraju iz ovih krajeva. Tom cilju podvrgnuti su nacin i taktika oruzanih pohoda na srpski narod i njegova naselja, a sve se svodi na totalno unistavanje svega na sta se naidje. Zato posle svakog pohoda na srpska sela od njih ostaje samo pustos: spaljene zgrade, opljackana i unistena imovina, razoreni spomenici, groblja i crkve. Bojovnici Alije Izetbegovica nastoje da totalnim razaranjem svega sto zateknui na sta naidju u tim naseljima onemoguce svaki zivot, a time i povratak izgnanih mestana. Da bi to ostvarili muslimani su angazovali svoje ukupne ljudske i materijalne potencijale kojima su raspolagali. I sam odziv muslimanskog stanovnistva, dobrovoljan ili prinudan, iznenadjuje svojom masovnoscu i poslusnoscu. Tome su, bez sumnje, najvise doprinele prethodne pripreme koje su na razne nacine sprovele brojne muslimanske, legalne i ilegalne, religiozne i politicke organizacije, prikrivena ili otvorena potpora koju imaju sa strane, pre svega, od vec otcepljenih bivsih jugoslovenskih republika, Slovenije i Hrvatske. Pri svemu tome ne sme se zanemariti ni interes nekih evropskih, kao ni islamskih zemalja, koji su time samo jos vise potencirali pretenzije muslimana i njihovo uverenje da imaju dovoljno jaku podrsku da krenu i savladaju svoje dojucerasnje komsije.

Svi do sada izvedeni napadi bili su po pravilu prethodno pripremljeni, sprovodjeni gotovo po planu i uz veliki broj dobro naoruzanih napadaca. Otuda su se, znaci ne slucajno, na udaru prvo nasli uglavnom bespomocni manji srpski zaseoci u mesovitim selima, potom sasvim usamljena srpska sela u muslimanskom okruzenju i tek na kraju kompaktna srpska podrucja. Pa cak ni dani u koje ce biti izveden napad kao da nisu prepustani slucaju. Tesko je poverovati da su bez ikakvog razloga birani pravoslavni praznici i porodicne slave (djurdjevdan, Vidovdan, Petrovdan, Bozic...) ili dani intenzivnih poljoprivrednih aktivnosti, dok su mestani opusteni ili okupirani tekucim brigama i poslovima. To potvrdjuju i sva potonja zbivanja.

Etnicko ciscenje srpskih teritorija u opstinama Bratunac, Milici, Srebrenica i Skelani muslimani su zapoceli napadom na male zaseoke Gniona u srebrenickoj opstini i Bljeceva (6. maja, na djurdjevdan) u bratunackoj i Metaljka (2. juna 1992) u opstin iMilici. Potom su usledili napadi na ostala srpska sela (Rupovo Brdo, Loznica, Ratkovici, Brezani, Zagoni, Krnjici, Magasici, Jezestica, Podravanje, itd.). tom pohodu na srpska naselja muslimani su opustosili sve sto su zatekli i iz dana u dan sirili su svoju teritoriju. Srbi su se stalno povlacili i nakon samo sest meseci ove etnicke invazije u svom posedu su zadrzali svega desetak sela. Za to vreme muslimani su zaposeli preko trideset etnicki cisto srpskih sela i sve zaseoke u mesovitim selima i mesnim zajednicama (oko sedamdeset). Medjutim, time jos nije dostignut vrhunac etnickog ciscenja ovih teritorija.

U januaru 1993. godine (na Bozic i narednih desetak dana) i poslednjavelika srpska podrucja, kao sto su Kravica i Skelani sa okolnim selima, postali su zrtve besomucnih napada,spaljivanja i unistavanja. Time je muslimanska agresija dostigla svoje maksimalne domete na ovim podrinjskim prostorima. U svom posedu su drzali gotovo sve izuzev malog pojasa pored Drine i sedista srpskih opstina Milici, Skelani i Bratunac. Na taj etnicki egzodus niko u svetu nije reagovao,niko nije ni pokusao da pomogne i spase srpski narod od ociglednog progona i istrebljenja. Naprotiv, muslimani su dobijali podrsku sa svih strana. Neciji suludi plan da se Srbi proteraju sa ovog dela Istocne Bosne izgledalo je da senalazi pred konacnim ostvarenjem.

U kontekstu ukupnih zbivanja, nuzno je nesto reci i o Srebrenici. Tim vise, jer je ubrzo taj gradic postao medijska vedeta bezmalo svih znacajnih svetskih listova i radio i televizijskih stanica. Srbi su se iselili iz Srebrenice 9.maja 1992. godine, masovno i skoro panicno. Sa sobom su poneli samo ono sto su na brzinu mogli da pokupe... U gradu je ostalo svega oko tridesetak lica koja nisu muslimani (Hrvata, Srba, Makedonaca, ljudi iz mesovitih brakova). Od tadaje Srebrenica cisto muslimansko mesto. Najveci broj mestana razbezao se po okolnim, najblizim srpskim selima, ali i u Bratunac, Skelane i preko Drine u Srbiju. Neposredan povod za to bilo je ubistvo Gorana Zekica, narodnog poslanika u tadasnjoj republickoj Skupstini Bosne i Hercegovine, sudije i predsednika Srpske demokratske stranke u opstini. Njega su lokalni muslimani na prilazu Srebrenici, kod sela Zalazje, sacekali u zasedi i ubili 8. maja uvece. Tim podmuklim i za mnoge neocekivanim ubistvom, Srbima je stavljeno na znanje cemu mogu da se nadaju i sta ih ceka.Tada se konacno videlo da su i sva prethodna ubistva, najcesce takodje iz zasede, u kojima je stradalo oko dvadeset lica, bila ne puka slucajnost, u sta se verovalo i sto su vlasti dokazivale, vec deo unapred pripremljenog plana. Znaci da ni Gniona, za ciju se tragediju culo, ali se nisu znale pojedinosti, kao ni zaseda 7. maja u blizini muslimankog sela Osmace, u kojoj je ubijeno sedam putnika srpske nacionalnosti, nisu posledice nekog neodgovornog ispada muslimanskih seljaka iz tih sela,vec pocetak oruzanog obracuna i likvidacije sto veceg broja Srba.

Kolektivni pocinioci ovih zlocina su muslimanske vojne ili paravojne jedinice, svejedno kako ih zvali, ali u svakom slucaju to su formacije koje sacinjavaju pretezno mestani okolnih muslimanskih sela, a u daleko manjem broju lica sa strane i placenici iz zemlje ili inostranstva. Pred njima su pali svi pokusaji odbrane koju su nastojali da organizuju Srbi formirajuci vlastite, obicno malobrojne i slabo naoruzane, seoske straze.


STRADANJA SELA, ZASEDE I ZATVORI U SREBRENICI

Gotovo da nije moguce opisati sve napade, pljacke, paljevine i razaranja kojima su bila izlozena srpska sela. Rec je, kao sto se moglo videti, o preko sto naselja sa srpskim stanovnistvom. Smatramo da dovoljno ubedljiv dokaz o njihovoj svojevrsnoj epopeji moze da bude prikaz stradanja narednih nesto vise od dvadeset sela i zaselaka sa podrucja opstina ciju sudbinu u toku ovog rata pokusavamo da prikazemo. Ono sto se dogodilo njima u izvesnom smislu je karakteristicno i za sudbinu ostalih naselja. Ukoliko, ipak, postoji neka razlika, ona je uglavnom u imenima zrtava i napadaca, pocinilaca nedela, ali ne i u konacnom rezultatu njihovih pohoda. Taj rezultat su uvek pobijeni ljudi, opljackana imovina, spaljena i razorena sela. Nista manje tragicne posledice imale su i gotovo bezbrojne zasede skrivane po busijama duz magistralnih i lokalnih puteva, u kojima je stradalo na stotine lica srpske nacionalnosti, ali i srebrenicki zatvori iz kojih mnogi uhapseni ili zarobljeni Srbi nisu izneli zivu glavu.

Sudbina mestana prvih srpskih naselja koja su muslimani napali - Gnione, Bljeceve i Metaljke (zaklani, spaljeni, svirepo ubijeni ljudi, opljackana, razorena i spaljena naselja) nagovestila je sve ono sto ce se uskoro i ostalima dogoditi.

Uostalom, o tome treba da posvedoce cinjenice koje smo za ovih, vise od godinu dana uspeli da prikupimo.

Bljeceva (opstina Bratunac), selo sa ubedljivom muslimanskom vecinom u ukupnom stanovnistvu (muslimana 532, Srba 71). Napad na ovo mesto je i pocetak brojnih nasrtaja muslimanskih sovinista na kompaktna srpska naselja u bratunackoj opstini. Napad je izvrsen 6. maja 1992. godine. Stradali su Kosana (Novaka) Zekic, rodjena 1928. godine, koju su napadaci zaklali u njenoj kuci; Milan (Milka) Zekic, umro od posledica ranjavanja i Gojko (Lazara) Jovanovic, starac, rodjen 1917. godine, koji je takodje podlegao povredama zadobijenim prilikom napada. Taj deo Bljeceve je napusten od srpskog stanovnistva koje i danas zivi u izbeglistvu. Imovina je opljackana i razneta po okolnim muslimanskim selima, a kuce popaljene. Neposredni, kolektivni izvrsioci napada su muslimani iz okolnih muslimanskih sela i same Bljeceve, medju kojima su prepoznati: njihov predvodnik Ibrahimovic Hasib, ali i Dzelic Fuzo, Cosic Meho, Jasarevic Ismet,Memisevic Sacir i Muratovic Ibran, i dr.

Gniona (opstina Srebrenica), zaselak pretezno srpskog sela Gostilj (113 Srba, 35 muslimana). Napad izveden takodje 6. maja 1992. godine. To je prvo spaljeno i do temelja razoreno srpsko selo u srebrenickoj opstini. Napad su izvrsili muslimani iz susednog sela Potocari pod komandom Oric Nasera, vodje muslimanskih fundamentalista iz Srebrenice. Zrtve napada su Simic (Milivoja) Lazar, rodjen 1936. iz Studenca, koji je bio gost na slavi kod prijatelja (djurdjevdan) i Milosevic (Rajka) Radojko, rodjen 1928. iz Gnione, bolesljiv i poluslep covek koji je tog dana slavio djurdjevdan. Milosevic Radojko je ziv zapaljen i izgoreo u svojoj kuci, a to su iz susednih suma posmatrali njegova supruga i izbegli mestani.

O tragediji ovog sela svedoce Slijepcevic Marko i Vukadinovic Miladin. Kao neposredni izvrsioci prepoznate su uglavnom komsije Korovic Rifat, Mujkanovic Ibro, Osmanovic Ibro, Mujkanovic Behadin, i dr.

Oparci (opstina Srebrenica), srpski zaselak sela Brezovice u kome muslimani cine vecinsko stanovnistvo (Srba 64, muslimana 462). Zaselak Oparci napadnut je 1. juna 1992. godine i tom prilikom ubijenoje sest mestana srpske nacionalnosti: Ilic (Dragutina) Dragic, rodjen 1939. godine, braca Ratko (1942) i Ugljesa (1939) Ilic od oca Momcila; Petrovic (Cvijetina) Zivojin (1917),Petrovic (Drage) Milorad (1923) i Petrovic (Drage) Dikosava (1932) koja je zaklana. Popaljene su sve srpske kuce, a bilo ih je 22. Prepad na zaselak i zlocine izvrsili su: Salihovic Huso, Alic Abdulah, Begici Bekir i Sevdalija, Halilovic Hajrudin, Husic Velkaz,i dr. Svedok napada Petrovic Miloje.

Metaljka(opstina Milici-Vlasenica),srpsko naselje od 15 domacinstava koje su muslimanske oruzane formacije iz Cerske napale 2. juna 1992. godine. U tom napadu nije bilo ljudskih zrtava, posto su se mestani iz predostroznosti blagovremeno izvukli i sklonili u okolna srpska sela. Medjutim, za vreme napada selo je potpuno unisteno, pokretna imovima opljackana, a gradjevinski objekti spaljeni. Oskrnavljeni su i spomenici na srpskom pravoslavnom groblju. Napad na Metaljku izvrsen je pod komandom Hodzic (Avde) Ferida (1959), Drum, Vlasenica, u to vreme komandanta oruzanihsnaga Cerska Cerske; Aljukic (Bece) Besira (1960),Nedjiljista, Vlasenica, komandira Druge cete; a kao neposredni izvrsioci prepoznati su Dedic (Ramiza) Ejub (1957), Skugrici, Vlasenica; Dedic (Hamdije) Nedzad (1961), Skugrici, Vlasenica; Dedic (Nezira) Nijaz (1972), Skugrici, Vlasenica; Dedic (Hamdije) Kemal (1969), Skugrici, Vlasenica; Dervisevic (Hamida) Hamdija(1952), Skugrici, Vlasenica; Dervisevic (Sabana) Samir (1972), Skugrici, Vlasenica; Huseinovic (Hasima) Husein (1963), Skugrici, Vlasenica; Hajdarevic (Mehmedalije) Mirsad (1974), Nedjiljista, Vlasenica; Selinovic (Dzemaila) Zaim (1968), Skugrici, Vlasenica; Selinovic (Dzemaila) Edo (1971), Skugrici, Vlasenica; Sulejmanovic (Alije) Dzemail (1961), Rovasi, Vlasenica; Sulejmanovic (Sabana) Alija (1960), Rovasi, Vlasenica; Sulejmanovic (Alije) Emin (1957), Rovasi, Vlasenica; Muskic (Huse) Munib (1954), Cerska, Vlasenica;Becirovic (Rasima) Mevludin (1971), Nedjiljista, Vlasenica; Becirovic (Habiba) Salih (ili Halil), rodjen 1964. Nedjiljista, Vlasenica; Bajric Asim; Bajric (Bajre) Semsudin (1967), Cerska,Vlasenica; Bajric Avdo; Velic (Camila) Cazim (1971), Cerska, Vlasenica; Kurjak (Muje) Asim (1975), Cerska, Vlasenica; Celebic (Muje) Hasib (1958), Cerska, Vlasenica i Celebic (Hameda) Hamdija (1962), Cerska, Vlasenica.

O napadu i unistavanju ovog sela svedoce ratni vojni zarobljenici Becirovic (Habiba) Halid, jedan od napadaca i Sulejmanovic (Sabana) Mirsad, zvani Skejo, rodjen 1967. u Skugricima, opstina Vlasenica.

Rupovo Brdo (opstina Milici), pretezno srpsko selo (125 stanovnika, od toga 116 srpske nacionalnosti, 8 muslimana i jedan jugosloven), udaljeno oko 20 km. od Milica, a sacinjavaju ga zaseoci: Zugici, Gligori i Milinkovici, sa ukupno 25 domacinstava, napadnuto je od muslimanskih formacija 10. juna 1992. godine u ranim jutarnjim casovima. U vreme napada u selu se nalazilo civilno stanovnistvo. Napadaci na Rupovo Brdo su muslimani iz susednih sela: Zedanjsko (predvodio ih Zulfo Tursunovic),DJila (predvodio ih Ibrahim Ademovic - Cakura), Zutica (Mujo Bektic), Stedre (Becir Mekanic)i Kupusno (Fadil Turkovic). Tom prilikom ubijeno je pet lica srpske nacionalnosti: starica Koviljka Zugic (1922), Relja (Marinka) Milinkovic (1941), Radoje (Petra) Milinkovic (1952), bracni par Vojislav (Maksima) Milinkovic (1938) i njegova supruga Mirjana Milinkovic (1939). Posmrtni ostaci bracnog para Mirjane i Vojislava Milinkovica pronadjeni su ugljenisani u njihovoj kuci. Prilikom napada teze su povredjeni starica Vukica Milinkovic i Milomir Zugic, a nestali su, najverovatnije uhvaceni i ubijeni, mestani Vlado (Mileta) Milinkovic (1948), otac i sin Komljen (Milosa) Zugic (1925) i Trivko (Komljena) Zugic (1954). Nestalim licima od tada se gubisvaki trag. Selo je opljackano i spaljeno. Tom prilikom izgorelo je 25 kuca novije gradnje, osnovna skola, radionica i upravna zgrada DP "Birac",Vlasenica. Pored navedenih vodja, od napadaca na selo prepoznati su: Hasan (Bege) Ademovic (1937) iz sela DJila, opstina Vlasenica; Nedzad (Hasana) Ademovic (1970), djile, Vlasenica; Sulejman (Sulje) Vejzovic (1969), Johovaca, Vlasenica; Dzemail (Omera) Jusupovic (1966), Nurici, Vlasenica; Zulfo (Mehmeda) Memisevic (1968), Besici, Vlasenica; Ifet (Emina) Malovic (1967), DJile,Vlasenica; Sifet (Emina) Malovic (1967), djile, Vlasenica; Azem (Mahmuta) Memisevic, zvani Faca, (1957), Besici, Vlasenica i Alaga (Mesana) Becirovic (1966), Pomol, Vlasenica.

O stradanju ovog sela svedoce preziveli mestani Milojka Milinkovic i Zugic Aleksije, kao i Budic Husein, koji je o tom napadu ovlascenim organima dao informativnu izjavu.

Ratkovici (opstina Srebrenica), srpsko selo (338 stanovnika) napadnuto 21. juna 1992. godine i tom prilikom ubijeno vise mestana, od toga pet zena i tri starija muskarca izmedju 64 i 71 godine: Bogicevic (Vojislava) Obren (1932), Stanojevic (Vladislava) Stanoje (1949), Stanojevic (Rade) Desanka, koju su zapalili u njenoj kuci, Stanojevic (Todora) Nikola (1958), Stanojevic (Milorada) Radenko (1940),koga su zaklali, djuric (Luke) Vidosava (1930), Rankic (Obrada) Vidoje (1928), Rankic (Obrada) Milutin (1944), Rankic (Obrada) Ranko (1933), Maksimovic (Filipa) Vinka (1927), Maksimovic (Milorada) Dragomir (1949), Maksimovic (Milorada) Radomir(1942), koji je podlegao mucenju, Milanovic (Riste) Cvijeta (1925), Pavlovic (Milorada) Novka (1945), Prodanovic (Drage) Zora (1941), Prodanovic (Petra) Zivana (1966),Pavlovic (Jose) Milovan (1919) i Jakovljevic (Stojana) Milan (1920). Za napad, zlocine i pljacku okrivljuju se muslimanske porodice Pozdanovici, Medici, Podkorjenovice, Martici, Osmanovici, a od pojedinaca prepoznati su Mehmed Alic, Martic Behaija Zukic Osman, Osmanovic Andrija, Halilovic Resid, i dr.
Svedoci stradanja Ratkovica su Pavlovic Obren, Prodanovic Zarja, Stevic Dragina i Rankic Radovan.

Loznica (opstina Bratunac), pretezno srpsko selo (Srba 132, muslimana 22) koje je pretrpelo vise muslimanskih napada, pljacki i paljevina i imalo veliki broj zrtava. Najteze napade mestani su pretrpeli 28. juna i 14. decembra 1992. godine. U tim brojnim muslimanskim pohodima ovo selo je izgubilo skoro cetvrtinu od ukupnog broja srpskog stanovnistva. U ovom razdoblju zivot su izgubili: Vucetic (Petka) Nebojsa (1972), Milovanovic (Gavrila) Jovan (1930), Milovanovic (Radivoja) Srecko (1943), Damjanovic (Mitra) Miloje (1971), Filipovic (Milisava) djordjo (1949), Filipovic (Vladimira) Zivan (1954), Filipovic (Zivana) Verica (1975), Lukic (Milana) Radovan (1950), Nikolic (Nedeljka) Milenko (1963), Rancevic (Mice) Milorad (1960), Vucetic (Sretena) Svetozar (1957), Stojanovic Jelena (1952), Stanojevic (Zivojina) Jelena (1953), Jovanovic (Miladina) Drago (1962), Ilic (Vidoja) Milic (1972), Nikolic (Milovana) Todor (1951), Damnjanovic (Radivoja) Slavomir (1971), Damnjanovic (Svetozara) Nedeljko (1959), Filipovic (Dragoljuba) Dragan (1969), Filipovic (Milisava) Dragoljub (1942), Jovanovic (Petka) Milan (1948), Jovanovic (Petka) djoko (1956), Jovanovic (Veselina) Milos (1928), Knezevic (Vojislava) Zeljko (1966), Lukic (Cede) Kristina (1948), Milkovski Bojan (1938), Petrovic (Bozidara) Madjen (1958), Petrovic (Bogdana) Miodrag (1948), Todorovic (Krste) Boro (1949), Vucetic (Radovana) Milenko (1975) i Vucetic (Save) Radovan (1943).

U tim napadima, od strane prezivelih mestana prepoznati su: Ibric (Muje) Alija - Kurta, Salihovic (Avde) Besim, Salihovic (Avde) Hidan, Sinanovic (Rahmana) Resid, Zukic (Saliha) Sadik, Begzadic (Alije) Hajrudin, Kamenica (Idriza) Ramiz, Kamenica (Idriza) Munib, Kiveric (Ibisa) Esma, Malagic (Hilme) Hajrudin, Salihovic (Edhema) Midhat, Salihovic (Avdo) Adil, Salihovic (Rame) Edhem, Salihovic (Edhema) Fikret, Sinanovic (Rahmana) Muriz, Salihovic Rifet, Salihovic (Rame) Edhem, Zukic Mulija, Daubasic Rifet, Daubasic Hasan, Malagic Mirsad, Malagic Mujo, Sinanovic Senada, Omerovic Safet - Mis, i dr.

Svedoci napada i stradanja u ovom selu su Milovanovic Stanoje, Vucetic Vitomir, Filipovic Zvonko, Miladinovic Mileva, Simic Janja i Petrovic Stoja.

Brezani (opstina Srebrenica), uglavnom srpsko selo (Srba 271, muslimana 5), napadnuto je 30. juna 1992. godine i tom prilikom ubijeno 19 mestana srpske nacionalnosti: Petrovic (djole) Radovan (1923), Novkovic (Rade) Milos (1956), nadjen odsecene glave i tako sahranjen, Lazic Dostana (1919), Jovanovic (Cede) Obren (1927), Lazic (Pavla) Vidoje (1937), razapet na krst i spaljen, Lazic (Pavla) Kristina (1935), zapaljena u kuci, Dragicevic (Ilije) Milenko (1974), Josipovic (Milenka) Ljubomir (1977), Krstajic (Vlade) Milos (1937), Krstajic (Vlade) Pero (1935), Milosevic (Luke) Stanko (1900), Milosevic (Milovana) Vidoje (1974), Mitrovic (Dragise) Milivoje (1930), Mitrovic (Milivoja) Stanoje (1963), Rankic (Mike) Milisav (1947), zapaljen u kuci, Rankic (Milisava) Dragoslav (1974), zapaljen u kuci, Rankic (Milisava) Mirko (1972), takodje zapaljen u kuci, Stevanovic (Radisava) Milomir (1946), Stjepanovic (Stjepana) Dragan (1961).

Selo je zapaljeno i unisteno. Opljackana je i sva stoka, a samo krava je bilo preko 200. U napadu na Brezane ucestvovali su: Oric Naser, Tursunovic Zulfo, Meholjic Hakija, Ustic Akif, Halilovic Huso, a pored njih zapazeni su i Halilovic Resad, Alic Kadir, Zukic Osman, Jatic Akif, Jahic Vehbija, ciji je otac i u proslom ratu bio ustasa, i dr.

O napadu svedoce Marjanovic Milorad i Marjanovic Milisav.

Zagoni (opstina Bratunac), selo u kome Srbi cine vecinsko stanovnistvo (480 Srba, 103 muslimana), dozivelo je vise napada poput sela Loznica. Po stradanju mestana, posebno tragicne posledice su bile posle napada od 5. i 12. jula 1992. godine, kada je poginulo preko 20 stanovnika ovog sela: Milosevic (Milovana) Ljubica (1939), Milosevic (Jovana) Milos (1932), Milosevic (Ilije) Rada (1968), koju su masakrirali, Tanasijevic (Blagoja) Cedomir (1942), Gvozdenovic (Sretena) Rajko (1927), Gvozdenovic (Miladina) Dragoljub (1954), Gvozdenovic (Milorada) Blagoje (1944), Gvozdenovic (Radoja) Rada (1973), Dimitric (Milorada) Mileva (1912), Dimitric (Mitra) Marko (1974), Jasinski (Stevana) Matija (1940), Malovic (Ilije) Miodrag (1943), Mihajlovic (Jefte) Mihajlo (1951), Paunovic Dusanka (1954), Dimitric (Mirka) Milovan (1962), Jovanovic (Jakova) Miodrag (1952), Milosevic (Zivojina) Dusan (1963), Milosevic (Alekse) djordje (1934), Milosevic (Branka) Vidosav (1968), Milosevic (Milka) Dragisa (1963), Milosevic (Milka) Miodrag (1970).

U napadu na Zagone ucestvovali su mestani okolnih muslimanskih sela, a prepoznati su: Muratovic Muriz, Oric Meho, Muratovic Mujcin, Muratovic (Nurije) sin, zvani Spico,Tursunovic Zulfo, Babajic Ramo, Golic Ejub, Mandzic Ibrahim, Memisevic Sacir, Muratovic Zejneba i dr. Selo je opljackano i spaljeno.

Svedoci ovih dogadjaja su Gvozdenovic Tatomir, Gvozdenovic Miladin, Gvozdenovic Dragan, Krstic Goran, Malovic Dragoslava i Gvozdenovic Bozana svi iz ovog sela.

Krnjici (opstina Srebrenica), uglavnom srpsko selo (114 Srba, 11 muslimana) napadnuto i unisteno 5. jula 1992. godine. Tom prilikom ubijeno 16 mestana: Lazarevic (Spasoja) Boban (1965), Jovanovic (Nedeljka) Sredoje (1947), Jovanovic Miroslava, Dimitrijevic (Milosa) Dragutin (1961), Aksic (Novaka) Srpko (1972), Trimanovic (Petka) Rade (1958), Maksimovic (Mirka) Rados (1968), Maksimovic (Riste) Milenko, Milosevic (Ostoje) Milos(1961), Milosevic (Zorana) Nebojsa (1975), Micic Milja, Paraca Vaso (1912), zaklan, Simic Ilija (1922), Simic (Milisava) Veljko (1953), Vladic (Petra) Vlajko (1934) i Vujic Soka, koja je nadjena probodena vilama.

Zalazje, zaselak u neposrednoj blizini Srebrenice. Prilikom napada 12. jula 1992. godine poginulo 39 lica: Lakic (Cvijetina) Svetozar (1951), Blagojic (Slobodana) Dusan (1946), Cvjetinovic (Dragomira) Radinka (1952), masakrirana, Cvjetinovic (Ranka) Ivan (1953), Dragicevic (Tadije) Svetislav (1949), Giljevic (Milorada) Zeljko (1970), Gligic (Desimira) Nedeljko (1948), Gligoric (Nikole) Ljubisav (1962), Gordic (Milosa) Aleksa( 1955), Ilic (Milana) Slobodan (1946), Ilic (Sretena) Milisav (1957), Jeremic (Ljubomira) Luka (1927), Jeremic (Milosa) Ratko (1969), Jeremic (Ratka) Marko (1965), Jeremic (Ratka) Radovan (1963), Lazarevic (Malise) Milovan (1946), Lazarevic (Stanka) Momir (1955), Pavlovic (Aleksandra) Branislav (1947), Petrovic (Jugoslava) Gojko (1963), Rakic (Borisava) Dragomir (1957) ,Rakic (Cvijetina) Svetozar (1951), Rakic (Ljubomira) Momcilo (1949), Rakic (Ljubomira) Miodrag (1959), Rakic (Momcila) Mile (1966), Simic (Gojka) Branko (1959), Simic (Gojka) Petko (1963), Stanojevic (Vojina) Miladin (1929), Todorovic (Radivoja) Miroljub (1961), Tomic (Bogoljuba) Radivoje (1950), Tubic (Rada) Miladin (1955), Vasiljevic (Radovana) Radisav (1963), Vasiljevic (Radovana) Radisav (1965), Vujadinovic (Zivojina) Bosko (1951), Vujadinovic (Zivojina) Vaso (1954), Vujadinovic (Bogdana) Nedeljko (1947), Vujadinovic (Milovana) Dragomir (1947), Vujadinovic (Slavoljuba) Milovan (1948), Vujadinovic (Vase) Dusan (1940).

Napad su izvrsile lokalne muslimanske jedinice formirane od mestana susednih sela pod komandom Oric Nasera. Od ostalih ucesnika prepoznati su Tursunovic Zulfo, Ustic Akif, Meholjic Hakija, Besic Hajrudin, Begici: Azem, Nezir i Hajrudin, Mehmedovic Amir i dr.

Svedok je Vasic Velisav, jedan od prezivelih branilaca sela u napadu od 12. jula 1992.

Magasici (opstina Bratunac), selo sa relativno ujednacenim sastavom stanovnistva (Srba 353, muslimana 292). Srpski deo sela je vise puta napadan, a najtezi napadi izvedeni su 20. i 25. jula 1992. godine. Za to vreme u selu su ubijeni: Popovic (Zivorada) Stojan (1967), Cvjetinovic (Vojislava) Zivko (1950), Ilic (Dusana) Ljiljana (1975), Ilic (Marka) Zorka (1947), Ilic (Milorada) Milenija (1944), Ilic (Petra) Ljubinka (1952), Ilic (Radomira) Marjan (1963), Milanovic Ljubica, Popovic (Pere) Blagoje (1907), Popovic (Riste) Leposava (1919), Mirkovic (Zivorada) Ljubica (1942) i djuricic (Nikolije) Cvijetin.

Medju napadacima mestani su prepoznali Osmanovic Mehu, Osmanovic Sabana, Hasanovic Camila, Avdic Senahida, Babajic Ramu, Osmanovic Hajrudina, Osmanovic Nedziba, Smailovic Mehidina, i dr.

Svedoci ovih napada su Bozic Vinka, Ilic Radomir, Bozic Rosa, Bozic Milka.

Jezestica (opstina Bratunac), jedno od vecih cisto srpskih sela u ovom podrucju (502 stanovnika srpske nacionalnosti). Napad na selo je izvrsen 8. avgusta 1992. godine. Tom prilikom zapaljeno je 55 srpskih kuca i stradalo devet stanovnika: Bogicevic (Rade) Vojin (1929), Mladjenovic (Ljubomira) Andjelko (1965), sahranjen bez glave, posto su je napadaci odsekli i odneli, Mladjenovic (Ljubomira) Dragan (1960), Mladjenovic (Obrena) Savka (1931), Rankovic (Milosa) Sreten (1962), Rankovic (Vlade) Milan (1935), Stjepanovic (Nedeljka) Savka (1951), Stjepanovic (Obrada) Milosav (1919) i djuric (Savana) Srbo (1944). Veci deo sela je opljackan i spaljen. Drugi napad na isto selo,odnosno njegove preostale zaseoke, izvrsen je 7. januara (na Bozic) 1993. i tom prilikom stradali su: Jovanovic (Vujadina) Radomir (1959), djukanovic (Mike) Bosko (1928), djukanovic (Riste) Nevenka (1946), djukanovic (Vlade) Ivan (1954) i djukanovic (Vlade) Krsto, Ostojic Milan i Mitar, Milanovic Nedjo i sin Dragan.

Medju napadacima mestani su prepoznali Alispahic Envera, Alispahic Hamdiju, Ademovic Sadika, Kamenica Bektu, Kamenica Dzemaila, Kamenica Avdu, Kamenica Ramiza, Kamenica Muniba, Mehmedovic Kemala - Kemu, Zukic Husu, Zukic Mustafu, Mandzic Ibrahima, djukic Husu i dr.
O napadima na selo svedoce Stjepanovic Rade i Jovanovic Rajko.

Podravanje (opstina Milici, ranije Srebrenica), etnicki cisto srpsko selo (413 stanovnika) i jedno od najvecih sela u opstini. Posle vise provokativnih nasrtaja tokom leta, presudan napad muslimani su izvrsili 24. septembra 1992. godine i tom prilikom zivot su izgubila sledeca lica: Jovanovic (Miloja) Vojin (1922), Jovanovic (Miloja) Svetozar (1933), Lazarevic (Obrada) Rado (1917), Petrovic Mileva (1948), Petrovic (Marka) Milomir (1951), Mitrovic(Jove) Mihajlo (1932), Mitrovic Ruza (1927), Mitrovic (Marka) Drago (1925), Marinkovic (Andjelka) Radovan (1938), Marinkovic (Milosa) Milovan (1955), Marinkovic (Milosa) Rade (1961), Marinkovic Dikosava(1938), Marinkovic Milos (1935), Perendic (Milisava) Miladin (1924), Perendic (Savkana) Tomislav (1932), Perendic (Blagoja) Stanka (1935), Perendic (Bogdana) Spasenija (1932), Sarac (Cvijetina) Mitar(1963), Sarac (Veselina) Dusan (1964), Sarac Mirjana (1943), Sarac (Manojla) Milan (1929), Tomic (Marka) Gojko (1930), Tomic (Marka) Mihajlo (1941), Vasic (Milosa) Milijan (1951), Vesic Milisav, Nikolic Slavisa (1960), Nikolic Dragan (1960), Pavlovic Nebojsa (1971), Mudrinic Rade (1961), Mitic Borica (1947) i Bogdanovic djuradj.

Mnoge od ovih zrtava su ubijene na najsvirepiji nacin: spaljivanjem, secenjem stomaka, odsecanjem glave, udarcima tupim predmetima ili klanjem. Mnoge od zrtava pronadjene su bez delova tela. Slike masakriranih prenele su mnoge televizijske kompanije. Zaprepascena tim monstruoznim zlocinom javno se, posebnim saopstenjem, oglasila i Srpska pravoslavna crkva, a njegova svetost patrijarh Pavle, u prisustvu clanova Sinoda, odrzao je pomen nevino stradalim mucenicima. Pored pobijenih mestana poginulo je i nekoliko dobrovoljaca koji su pokusali da odbrane ovo selo. Posle napada Podravanje je opljackano, spaljeno i napusteno. Pored preko sedamdeset kuca, zapaljeni su i izgoreli osnovna skola, dom kulture, prodavnica, radionica i upravna zgrada povrsinskog kopa "Sumarnica", vozni park i mehanizacija rudnika.

U napadu i zlocinima mestani su kao neposredne ucesnike uspeli da prepoznaju: Hirkic (Mahmuta) Hasana, Kutezero, Srebrenica; Delic Sabana, Kutezero, Srebrenica; Memic Osmana; Ajsic Sabriju, Kutuzero, Srebrenica; Hasanovic (Mehmeda) Hameda, Bucje, Srebrenica; Ademovic Ibrahima zvanog Cakura, djile, Vlasenica; Hirkic Mahu, Kutuzero, Srebrenica; Ademovic (Adema) Osmana (1937), djile, Vlasenica; Ajsic Sabita, Kutuzero, Srebrenica; Delic Ramiza, Kutuzero, Srebrenica; Hirkic Aliju zvanog Kiljara, Kutuzero, Srebrenica; Delic Ibru, Kutuzero, Srebrenica; Palic (Sabana) Adema (1958), Kivaca, Han Pijesak; Mehmetovic (Mustafe) Kemala, "Kemu" (1962), Pale, Srebrenica; Begic Medu, Slapovica, Srebrenica; Osmana zvanog Cimonja, LJeskovik,Srebrenica; "Dule" i "Beli", (ostali podaci nepoznati); Islama i njegovog brata iz Osmaca, Srebrenica, (ostali podaci nepoznati); nekog "Mandzu", Mandzica iz Potocara. Napad su organizovali i akcijom rukovodili Oric (Dzemala) Naser (1967), Potocari, Srebrenica i Tursunovic Zulfo, Suceska,Srebrenica.

Svedocenja o tragediji sela dali su: Draginja Tomic, Milojka Marinkovic, Veselin Sarac, Vojin Sarac i Miodrag Perendic.

Bracan, povrsinski kop rudnika boksita Milici, na regionalnom putu Milici - Srebrenica (25 km. od Milica). Privredni objekat od izuzetnog znacaja koji je od svog osnivanja imao svoje fizicko obezbedjenje. Napad na cuvare rudnika izvrsen je 24.septembra 1992. a ponovljen 3. decembra iste godine. U prvom napadu muslimanski napadaci i zlocinci su ubili i masakrirali sedam cuvara ovog privrednog objekta: Milivoja (Todora) Susica (1958), Slavka (Bozidara) Salipurovica (1971), Slavka (Mitra) Gordica (1958), Vidoja (Milorada) Salipurovica (1960), Zorana (Nedje) Lalovica (1961), Mijodraga (Mijata) Gligorovica (1956) i Rajka (Radojka) Pantica (1943).

Sve ove zrtve su ubijene na najsvirepiji nacin: gazenjem tenkom, klanjem, spaljivanjem, udarcima tupim predmetom i drugim sredstvima. Napad i unistavanje ovog privrednog objekta izvrsile su muslimanske oruzane jedinice sa podrucja opstina Vlasenica, Milici i Srebrenica, pod rukovodstvom njihovog komandanta Nasera Orica. Pored njega, napad su predvodili Zulfo Tursunovic i vec cesto puta spominjani Becir Mekanic, Ibrahim Ademovic "Cakura" i Mujo Bektic iz Podgaja, opstina Srebrenica. Uz njih, kao neposredni izvrsioci, ucestvovali su i: Safet (Jasara) Omerovic, zvani "Mis" (1971), Voljavica, Bratunac; Dzemo (Omera) Muratovic, Nurici, Vlasenica; Muhidin (Osmana) Osmanovic, "Braco", Stedrici, Vlasenica; Edin Avdic; Hasan Hasanovic; Smajil Omerovic "Ferda"; Mevludin Omerovic "Piki"; Mevludin Sulejmanovic; Jusuf Sulejmanovic; Sefket Sulejmanovic; Hajro Ekmic; Midhat Ekmic; Dzevad Ekmic; Ramiz Ekmic; Mevludin Malnic; Ramiz Alzic, Ibrahim Salcinovic, Murat Salcinovic i Sulejman Suljic.

Fakovici (opstina Bratunac), jedno od sela sa pretezno srpskim stanovnistvom (Srba 115, muslimana 33), napadnuto 5. oktobra 1992. i tom prilikom je ubijeno 19 stanovnika ovog sela: Bozic (Radoja) Desanka (1924), Markovic (Milovana) Olga (1935), Markovic (Milovana) Slavka (1931), Nikolic Cuba, djuric Danilo(1910), Ivanovic (Milana) Miroslav (1973), Markovic (Save) Radoje (1941), Markovic (Steve) Radomir (1939), Nikolic (Milovana) Petko (1954), Nikolic (Sretena) Milovan (1923),Savic (Jove) Radovan (1965), Subotic (Blagoja) Milomir (1959), djokic (Vlade) Milovan (1936), djokic (Milete) Sreten (1938), djokic (Nedeljka) djoko (1955), djokic (Sretena) Svetozar (1965) i djukic (Radovana) Vidoje (1954).

Selo je opustoseno, opljackano i popaljeno. Jedino je ostala oskrnavljena crkva. U napadu na ovo selo ucestvovali su Ustic Akif, Kiveric Esma, Mamutovic Nasir, Mukic Ibrahim.

Svedoci su Zikic "Drago", postar u istom selu, Peric Vidosava, Jokic Dusica, Ignjatovic Stanka i Savic Ikonija.

Boljevici (opstina Bratunac), srpsko selo (415 stanovnika srpske nacionalnosti), napadnuto istog dana kada i Fakovici, 5. oktobra 1992. godine. Prilikom tog napada stradali su: Despotovic Milja, Prodanovic Petra(1927), Stjepanovic (Jovana) Stojka (1922), Vasic Stanija (1930), djukic (Srete) Radovan (1922), Ristic (Ljubisava) Milutin (1940), Ristic (Novice) Zarija (1928), Vasic (Manojla) Vladan (1929).

Pobijeni ljudi su uglavnom starci koji su cuvali svoja imanja, hranili stoku i brinuli o dobrima svojih komsija. Selo je, pod stalnim pretnjama islamskih nacionalista, vecina stanovnistva bila napustila. Danas je to spaljeno i unisteno selo. Cak su i starci poubijani. Preziveli mestani su prepoznali Mamutovic Nasira, Mujkic Ibraima, Ridjic Arisa i dr. O napadu na selo svedoce Ristic Radova i djokic Stojan.

Bjelovac (opstina Bratunac), uglavnom srpsko selo (Srba 238 muslimana 51), najtezi napad dozivelo je 14. decembra 1992. godine. Tom prilikom selo je pretrpelo ogromne ljudske i materijalne zrtve i danas je uglavnom napusteno i pusto. U napadima muslimana zivot su izgubili: Bogicevic (Milenka) Zlatan (1975), Cvijic (Ilije) Miodrag (1972), Vitorovic (Vitomira) Slobodan, Filipovic (Nedje) Stevo (1951), Ilic (Ilije) Milisav (1957), Ilic (Mice) Milun (1939), Jovanovic (Milosa) Zlata (1911), Jovanovic Radenka (1974), Lukic (Radivoja) Vida (1933), Marincevic Miroslav (1965), Matic (Ilije) Radivoje (1937), Matic (Radivoja) Gordana (1967), Matic (Radivoja) Snezana (1965), Miladinovic (Petka) Mirko (1971), Miladinovic (Petka) Cedo (1975), Milutinovic (Cede) Slavko (1963), Nedeljkovic (Ratka) Slobodan (1970), Petrovic (Krste) Mirko (1920), Petrovic (Milana) Mirko (1972), Savic (Ostoje) Mitar (1954), Tanasic (Sretena) Radovan (1923), Tomic (Zike) Rajko (1955), Tosic (Zivorada) Milorad (1972), Trisic (Tomislava) Zoran (1968).

Napad na Bjelovac je izvrsen istovremeno sa vec saopstenim napadom na Loznicu, odnosno Loznicku Rijeku i Sikiric. To su susedna sela, pa su i napadaci uglavnom isti. Prema svedocenju prezivelih, prepoznati su: Ibric Alija "Kurta", Salihovic Hidan, Salihovic Besim, Sinanovic Resid, Zukic Sadik,Ahmetovic Haris "Hari", Begzadic Hajrudin, Kamenica Dzemail, Kamenica Ramiz, Kamenica Munib, Kiveric Esma, Malagic Hajrudin, Salihovic Midhat, Salihovic Adil, Salihovic Edhem, Salihovic Fikret, Sinanovic Muriz, Salihovic Rifet, Salihovic Edhem i Zukic Mulija i dr. Svedoci napada na ovo selo su Rankic Slavoljub i Matic Slavka.

Sikiric (opstina Bratunac), selo sa neznatnom muslimanskom vecinom (Srba 201, muslimana 241). Napadnuto je, kao i Loznica i Bjelovac, 14. decembra 1992. godine. Zrtve tog napada su: Ilic (Blagoja) Zivojin (1928), Ilic (Koste) Radojka (1935), Matic (Nikodina) Desimir (1928), Mitrovic (Bogosava) Radovan (1948), Mitrovic (Bogosava) Srecko (1946), Nedeljkovic (Bogoljuba) Milomir (1940), Nedeljkovic (Obrada) Ljubisav (1925), Nedeljkovic (Svetislava) Ratko (1946), Petrovic (Miladina) Slobodan (1976), Prodanovic (Rade) Dusan (1931), Rankic (Miladina) Obrenija (1934), Simic (Ranka) Zlatan (1961), Simic (Svetolika) Zivadin (1946), Simic (Svetolika) Radisav (1937), Simic (Vasilija) Grozdana (1931), Stevanovic (Branka) Dragisa (1966), Stojanovic (Save) Radenko (1973), Tanasic (Ljubisava) Milomir (1939), Tanasic (Petra) Milan (1957), Trisic (Obrada) Obrenija (1931), Vuksic (Srecka) Novak (1931).

Pocinioci ovih ubistava, pljacki i paljevina su uglavnom vec navedeni. To su napadaci na susedna sela Loznicu i Bjelovac. Njih navode u svojim izjavama i svedoci: Matic Gvozdenija, Petrovic Nedjo, Nedeljkovic Predrag.
Kravica (opstina Bratunac), u ovom slucaju rec je o cisto srpskom podrucju koje sacinjava vise sela: Kravica, Brana Bacici, Popovici, Mandici, Opravdici i dr. (sa preko 2300 stanovnika srpske nacionalnosti) i selom sa najstarijom srpskom skolom u ovom kraju, koju su mestani podigli jos 1878. Napad je izvrsen 7. januara (na Bozic) 1993. godine, a zrtve tog napada su: Eric (Mikaila) Negoslav, Eric (Nikole) Kristina, Gavric (Paje) Pajkan (1963), Nikolic (Todosije) Milovan (1946), Popovic (Koste) Risto (1920), Popovic (Riste) Kostadin (1947), Bozic Mara (1909), Bozic (Stojana) Stevo (1951), Lazic (Dusana) Krsto (1933), Momcilovic (Drage) Miladin (1935), Nikolic (Marka) Vaso(1920), Nikolic (Cvijana) Mitar (1927), Obackic Ljubica (1918), Stevanovic (Vasilja) Tankosava (1938), Stojanovic (Stojana) Vladimir (1915) i Jovanovic (Mitra) Stojan (1948). Kravica je danas opustosena, sto se nije dogodilo ni u vreme najzescih nemackih i ustaskih razaranja u toku drugog svetskog rata. Medju brojnim napadacima, a prema slobodnoj proceni bilo ih je najmanje preko hiljadu iz svih muslimanskih krajeva koji okruzuju Kravicu (Cerska, Konjevic Polje, Pobudje, Glogova...), prepoznati su: Naser Oric, Zulfo Tursunovic, Ferid Hodzic, Becir Mekanic, Bajro Osmanovic "Mis", Nedzad Bektic, Hakija Meholjic, Veiz Sabic, Nezir Zebric, Sefik Ahmetovic, Mustafa Golic, Esma Kiveric, Mirsad Sulejmanovic, Muhamed Cikaric, Semsudin Salihovic, Sulejman Mujcinovic, Junuz Mehic, Ejub Golic "LJubo", Fikret Mustafic, Murat Avdic, Muhamed Jahic, Murat Duric, Munib Becirovic, Fadil Sahbaz, Saban Muminovic, Musan Osmanovic, Zaim Mehic, Meho Alic i Abid Orlovic i dr. O napadu na Kravicu svedoce Ratko Nikolic, Milorad Nikolic, Milanovic Milena i Nikolic Milosava.

Siljkovici (opstina Bratunac), srpsko selo (90 stanovnika srpske nacionalnosti) napadnuto kad i Kravica, 7. januara 1993. na Bozic. Tada je selo opljackano i popaljeno, a zrtve napada su: Dolijanovic (Dusana) Miladin (1963), Stevanovic (Radovana) Milan (1973), Bogicevic (Jovana) Slobodan (1947), Bogicevic (Slobodana) Novica (1976), Radovic (Drage) Bozo (1943), Visnjic (Todora) Ratko (1949), Pavlovic (Radovana) Radoje (1936),Radovic (Ljube) Radenko (1974), Radovic (Radosava) Dragan (1968), Radovic (djordja) Vaskrsije (1956), Veselinovic (Kostadina) Lazar (1935), Savljevic (Save) Mile (1964) i djokic (Stanka) Stanoje(1942). Napad su izvrsile iste vojne formacije koje su napale i susedna selana podrucju Kravice.

Cosici (opstina Skelani) su deo cisto srpskog sela Kostolomci (234 stanovnika srpske nacionalnosti), a najtezi napad su pretrpeli kad i ostala sela ove opstine, 16. januara 1993. godine. Tada su Kostolomci i Cosici opljackani i popaljeni, a pored vise desetina povredjenih i ranjenih ubijenoje 15 lica: Rakic (Radisava) Novak (1953), Rakic (Jove) Dragomir (1953), Rakic (Jove) Milomir (1957), Rakic (Slavka) Radisa (1961), Rakic (Marjana) Dragomir (1940), Ivanovic (Dike) Mile (1952), Ivanovic (Mila) Predrag (1973), Ivanovic (Milutina) Zelimir (1968), Pavlovic (Milenka) Zarko (1938), Trifunovic (Cede) Milorad (1958),Rakic (Milorada) Tadija (1930), Maksimovic (Zike) Damljan (1934), Pavlovic (Svetozara) Andjelko (1914), Trifunovic Vidosava (1915) i Ilic (Predraga) Nebojsa (1969).

Napadom je rukovodio Oric Naser, a ucestvovali su Trsic Sakib, Dedic Ibro, Sulejmanovic Nusret, Smailovic Mirsad i dr.

Kusici (opstina Skelani), deo sela Zabokvica, jednog od najvecih u bivsoj srebrenickoj opstini (ukupno 706 stanovnika: Srba 598, muslimana 52 i ostalih 56) najtezi napad muslimana pretrpeli su 16. januara 1993. godine. Tom prilikom Zabokvica i Kusici su opljackani i popaljeni. Pored velikog broja povredjenih i ranjenih, prilikom napadaje ubijeno dvadeset lica, od kojih sedamnaest u Kusicima i tri u Zabokvici. Zivot su izgubili: Mitrovic Radivoje (1942), Jakovljevic (Mitra) Milija (1957), Mitrovic (Maksima) Mirko (1939), Jakovljevic (Milana)Milenko (1946), Ristic (Cvetka) Novak (1951), Ristic (Lazara) Vladislav (1947), Milanovic Ilija (1922), Ristic Rado (1920), Milanovic Dusanka (1920), Todorovic (Stanoja) Milenko (1928), Zivanovic (Jove) Nikola(1921), Jankovic Milenija (1963), Mitrovic Radinka (1946), Ristic Milenka (1930), Ristic Ivanka(1950), Ristic (Novaka) Mitra (1974), Ristic (Novaka) Mico (1977), Jakovljevic (Andjelka) Milenko (1957), Maksimovic (Milovana) Savo (1932) i Nedjic Rosa (1933).

Napadom na Kusice rukovodio je Oric Naser, a medju ostalim predvodnicima bili su Sulejmanovic Nusret, Trsic Sakib i Dedic Ibro i dr.

Skelani, sediste istoimene srpske opstine, sa nekada vecinskim muslimanskim stanovnistvom (Srba 155, muslimana 598), ali u okruzenju srpskih sela. Napad na Skelane izvrsen je u sklopu napada na sva okolna srpska naselja, takodje 16. januara 1993. godine. Tom prilikom ubijeni su: Milanovic (Save) Marko (1954), Gligic (Draze) Aleksa (1968), Janjic (Sime) Scepo (1947),Janjic (Pere) Simo (1948), Milovanovic (Milosa) Milan (1967), Markovic (Radenka) Milun (1970), Dimitrijevic (Stojana) Dragan (1965), Simic (Dragana) Radovan (1966), Milosevic (Borise) Dragoje (1960), Mijatovic (Save) Vlado (1966), Janjic(Sime) Andja (1927), Sekulic (Ostoje) Gordana (1966) i Dimitrijevic (Tomislava) Aleksandar (1987).

Skelani su u dobroj meri opljackani, razoreni i popaljeni, a u napadu su ucestvovali: Oric Naser, Dedic Ibro, Sulejmanovic Nusret, Trsic Sakib, Smailovic Mirsad i dr.

Vandzici (opstina Milici), srpsko mesto na koje su muslimanske oruzane formacije izvrsile napad 8. februara 1993. godine i tom prilikom ubili bracni par, civile, Marka (Kostadina) Dosica (1934) i njegovu suprugu Mariju Dosic (1993), mestane ovog sela. U istom napadu je spaljeno vise kuca i ostalih objekata.Pokretna imovina mestana je opljackana, a ono sto nije moglo da se opljacka unisteno je spaljivanjem ili razaranjem. U tom napadu su ucestvovali: Hodzic (Avde) Ferid (1959), Drum, Vlasenica, organizator napada i tada komandant ili jedan od komandanata Cerske; Hakic Sabanija; Mehmedovic (Hakije) Ramiz (1971), Rovasi, Vlasenica; Sulejmanovic (Sabana) Ibro, zvani Inc (1957), Rovasi, Vlasenica; Becirovic (Rahmana) Sahbaz (1966), Nedjiljista, Vlasenica; Becirovic (Nezira) Safet (1966), Nedjiljista, Vlasenica; Becirovic (Mehe) Mehmedalija (1970), Nedjiljista, Vlasenica; Siljkovic (Bukljana) Ibro (1966), Nedjiljista, Vlasenica; Aljukic (Sulejmana) Ibro (1954), Nedjiljista, Vlasenica i Mekanic (Jakuba) Becir (1957), Besici, Vlasenica, komandant tzv. Prvog ceranskog odreda.

O ovom napadu na Vandzice svedoce Dosic Sreten, Becirovic Halil i Sulejmanovic Mirsad.


ZASEDE

Sacekivanje prolaznika i vozila na putevima, u ovom muslimanskom genocidnom pohodu protiv Srba, pretvorilo se u neku vrstu specijalnosti koju su stalno primenjivali i usavrsavali. Sa tom praksom su poceli pre nego sto je izgledalo da ce doci do ratnih sukoba. Potom je to postala svakodnevna praksa bandi koje su nastojale da iznenade i bez vlastitog rizika usmrte svakog ko im se nadje na prolazu i nisanu. U tom nacinu ubijanja stradalo je nekoliko stotina lica srpske nacionalnosti, pre svega civila koji su se kretali svojim ranije svakodnevnim i sigurnim putevima od kuce do posla, u polju ili u preduzecu. U pocetku su ljudi maltretirani i prebijani, a redje ubijani. Medjutim, kako je vreme vise odmicalo a odnosi zaostravali, sve je manje bilo onih koji su uspevali da zivi prodju kroz zasedu. Da bi izbegli stalne zasede, pogotovo na putevima kroz muslimanska sela Glogova i Konjevic Polje, Srbi su sebi izgradili novi put koji je vodio od Milica, preko Rogaca, Jasikovace, Siljkovica, Kravice, Banjevica i Sopotnika i na taj nacin dosli do Drine i saobracajnica koje vode dolinom ove reke. Ovom prilikom smatramo da nema potrebe navoditi sve zasede i sve pojedinacne zrtve koje su na taj nacin stradale. Njih je, kao sto rekosmo, na stotine. Zato cemo se zadrzati samo na nekoliko drasticnih slucajeva u kojima je bilo i zrtava vise nego obicno:

Osmace (opstina Srebrenica) je muslimansko selo. Zaseda o kojoj je rec, postavljena je u blizini sela na putu Srebrenica-Skelani 7. maja 1992. godine. Tom prilikom napadnut je kamion u kojem je bilo vise civila koji su putovali iz sela Cicevac u Skelane. To je i prvo kolektivno stradanje Srba iz ove opstine usled napada iz zasede. U vozilu su zivot izgubili: Milojka (Slavka) Mitrovic (1953), Radosava (Milovana) Stjepanovic (1956), Nebojsa (Radomira) Coric(1966), vozac kamiona, Zoran (Obrena) Vukosavljevic (1970),Simo (Manojla) Tanasijevic (1952), Milivoje (Bogdana) Ilic (1962) i Danilo (Radomira) Petrovic (1961).

Zasedu su postavili mestani sela Osatica i Osmace, a kao neposredni ucesnik pominje se jedino neki Ramo "Hljebara", koji je ubio Simu Tanasijevica. Prezivelih ili svedoka sa srpske strane nema, ili jos nisu pronadjeni. Jedino postoji usmeno svedocenje nekog od zarobljenih muslimana koji je razmenom vracen svojima. Po toj izjavi spomenuti Ramo je organizovao zasedu i ubio S.T. Naredjenje za ovaj zlocin izdao je Naser Oric.

Zutica, mesto na regionalnom putu Milici-Srebrenica. Tu su muslimanske bande iz zasede napale kamionet marke TAM (reg. br. ZV 238-91) u kome se nalazilo jedanaest civilnih lica i dece koja su krenula iz sela Podravanje u Milice. Napad se dogodio 21. maja 1992. godine u 15 casova i tom prilikom su ubijeni: vlasnik vozila Mladjen (Dragoljuba) Petkovic (1952), Nedeljko Kandic, Milenko (Milisava) Kovacevic (1960), Mico (Desimira) Lazarevic (1974), Miljana (Vidoja) Obradovic (1941), Vojislav (Ilije) Sarac (1925), Slobodan (Radoja) Zecic(1959) i Obrenija Ilic (1958). Vozilo je unisteno spaljivanjem.

Naredjenje za postavljanje zasede izdao je Becir (Jakuba) Mekanic,a neposredni izvrsioci bili su: Esad (Rasida) Muratovic, Jusuf (Ohrana) Ahmetovic, "Juka", Mehudin (Osmana) Osmanovic i Sulejman (Sulje) Vejzovic. Svedok ovog napada je preziveli putnik Radomir (Sime) Ilic (1951) iz selaPalez, opstina Milici, kao i Husein (Mehmeda) Budic (1959) iz sela Basici, opstina Milici.

Konjevic Polje (opstina Bratunac), muslimansko selo na magistralnom putu Zvornik-Sarajevo u kome je 27. maja 1992.godine postavljena zaseda koloni kamiona, vlasnistvo DD "Boksit" iz Milica, koji su se vracali posle isporuke rude boksita fabrici u Zvorniku. Prilikom napada iz zasede ubijeno je pet vozaca, svi srpske nacionalnosti, a jedno od vozila marke Mercedes zapaljeno i unisteno. Zrtve ovog napada su: Novica (Milke) Susic (1962), Zoran (Nenada) Popovic (1959), djordjo (Milenije) Mijatovic (1950), Stevo (Novaka) Simic (1953) i Milomir (Jove) Vujadinovic (1960), koji je tom prilikom uhvacen i masakriran, te je srpskoj strani predat tek nakon dvadeset dana. Zaseda je postavljena i napad na ovu kolonu privrednih vozila izvrsen je po naredjenju Herida (Avde) Hodzica, a neposredni izvrsioci su bili: Semsudin (Smajkana) Salihovic, Munib (Adema) Alic, Meho (Musana) Alic, Ramiz (Muradifa) Mehmedovic, Safet (Sabana) Ahmetovic, Salim (Salke) Mustafic, Muisan (Mehe) Osmanovic, Dzemal (Ibrahima) Osmanovic, Hajrudin Hasanovic, Alija (Sade) Nukic, Husein (Fejze) Jasarevic, Fadil (Huseina) Dedic, Sulejman (Ibre) Mujcinovic, Hasan (Huseina) Muharemovic, Hamed (Dervisa) Omerovic, Velid (Vehbije) Sabic i Adem Osmanovic "Kobra". O ovom napadu i pocinjenom zlocinu izjave su dali i svedoce Mirsad Sulejmanovic i Avdo (Nuhana) Ahmetovic (1960), selo Rasevo, opstina Vlasenica.

Sandici (opstina Bratunac), muslimansko selo na putu za Sarajevo, u kojem je prethodno podignuta barikada i saobracaj blokiran, a potom postavljena zaseda koja je sacekala i napala miliciju iz Stanice javne bezbednosti Bratunca koja je dosla da skloni barikadu i put osposobi za prolaz vozila. Napad na miliciju izvrsen je 29. maja 1992. godine i tom prilikom su ubijeni: nacelnik Sekretarijata za unutrasnje poslove Bratunca Milutin (Steve) Milosevic (1948), Jovo (Sretena) Blagojevic (1973), Dragica (Stojana) Matikosa (1955), Sreto (Milana)Suzic (1960), Miodrag (Mila) Vorkapic (1971), Ivan (Ratka) Ivanovic (1970), Dragan (Desimira) Petrovic (1967), Vesna Krdzalic, Aleksandar (Mirka) Grahovac (1972) i Zarko Ivanovski.

Izvrsioci ovog napada i ucesnici u zasedi su muslimani okolnih sela: Sandici, Glogova, Konjevic Polje, i dr. Povodom ove zasede, potrebno je podsetiti na obmanu svetske javnosti koju je u jednom od svojih, uglavnom neistinitih izvestaja ucinio zvanicni predstavnik Ujedinjenih nacija gospodin Mazovjecki.U svojim gotovo bezbrojnim optuzbama protiv Srba, on navodi da su Srbi ubili Milutina Milosevica zato sto je branio i stitio muslimane. Medjutim, ovaj ugledni covek i savesni profesionalac je poginuo od muslimana dok je nastojao da skloni njihovu barikadu i omoguci normalan saobracaj. Ubijen je od muslimana 29. maja 1992. godine u njihovom selu Sandici, gde je sa ostalim zrtvama i zakopan. Tela tih ljudi ekshumirana su nakon deset meseci, marta 1993. godine, i tek tada su sahranjena, svako u svom zavicaju. Muslimani za sve to vreme nisu dozvoljavali porodicama da preuzmu tela pokojnika.

Biljaca (opstina Bratunac), selo u kome muslimansko stanovnistvo cini vecinu. Zaseda je postavljena na lokalno mputu Bratunac - rudnik Sase 12. jula 1992. godine prilikom napada muslimanskih formacija na okolna srpska sela i rudnik Sase. Zrtve ove zasede su branioci Bratunca koji su pokusavali da pomognu napadnutim srpskim selima i odbrani rudnika: Dragomir (Nenada) Zivkovic (1970), Milivoje (Dragana) Zivanovic (1972), Jovan (Cvijetina) Zivanovic (1969), Bozidar (Ivana) Jokic (1968), Dragoljub (Save) Jokic (1961), Bosko (Andre) Kovacevic (1969), Nedeljko (Milojka) Mitrovic (1965), Zeljko (Milorada) Peric (1973), Milenko (Branka) Savic(1968), Dragan (Laze) Savic (1953), Tomo (Stjepana) Spasojevic (1956), Milan (Nedje) DJokic (1967) i Miroslav(Stojana) Andric (1967). Zaseda, kao i napadi na okolna srpska sela, organizovani su po naredjenju tadasnjeg komandnog sastava muslimanskih paravojnih formacija. Neposredni izvrsioci jos nisu poznati. U svakom slucaju, rec je o veoma velikom broju ucesnika koji mogu poticati samo iz okolnih muslimanskih sela sa podrucja opstina Bratunac i Srebrenica.

Glogova (opstina Bratunac), jedno od najvecih muslimanskih sela u opstini, smesteno na saobracajnici Bratunac-Kravica, u kome su zasede bile ceste i pre pocetka oruzanih sukoba, a pogotovo kad su ti sukobi poceli (15. maja, 24. jula, 2. avgusta, itd. u kojima je vec bilo preko deset zrtava). Ipak, najvise stradalih je bilo 24. decembra 1992. godine, kada su ubijeni: Milan (Mirka) Zivanovic (1974), Mirko (Milosa) Dragicevic(1947), Stanko (Rade) Gajic (1963), Radovan (Stanoja) Ilic (1953), Mirko (Antonija) Kribl (1949), Radovan (Steve) Milinkovic (1959), Svetolik (Boze) Milovanovic (1950),Milisav (Radoja) Milovanovic (1950), Borivoje (Cede) Obradovic (1944), Milenko (Jezdimira) Petrovic (1956), Dragan (Slavomira) Veselinovic (1965), Petko (Dusana) Vujadinovic (1958), Bosko (Krste) Zekic (1949), Dragan (Ranka) Sarac (1964), Vladislav (Mirka) Janic (1948) i Stanatovic (Cede) Vlado (1953).

Sudeci po dogodjajima koji su usledili, ova zaseda je imala za cilj stvaranje tampon zone i odsecanje srpskog podrucja Kravice od Bratunca. Nepune dve sedmice posle toga usledio je opsti napad i osvajanje Kravice. Organizatori ove zasede su Naser Oric i ostali clanovi subregionalnog muslimanskog vojnog rukovodstva koje je pod svojom komandom imalo podrucja Cerske, Bratunca i Konjevic Polja. Neposredni ucesnici jos nisu poznati, ali je i u ovom slucaju rec o velikom broju muslimana.

Podjednako tragicne posledice od zaseda bile su u selu Vitez 18. maja 1992, u selu Toljevici 28. maja, na putu Bakici-Buljevici 22. juna, ili u selu Zivkovici 28. avgusta 1992. godine.


ZATVORI U SREBRENICI


Ovo su takodje mesta masovnog, a uz to i veoma surovog ubijanja lica srpske nacionalnosti. Za te potrebe se koriste podrumske prostorije objekata u kojima su smesteni milicija, sud i opstina, ali i druga javna i privatna zdanja ne samo u Srebrenici, vec i ona u selima, kao sto je to slucajsa Suceskom, Potocarima i drugim mestima u kojima postoje iole znacajnije vojne formacije. U stvari, slobodno se moze reci da je celo podrucje ove opstine nad kojim vlast imaju muslimani zatvor,ili logor, za sve hriscane bez obzira na nacionalnu pripadnost (Makedonce, Srbe, Hrvate, pa i lica iz mesovitih brakova). Prema dostupnoj dokumentaciji, kroz zatvore u Srebrenici proslo je preko stotinu lica srpske nacionalnosti. U najvecem broju slucajeva rec je o civilima koji su na razne nacine uhvaceni i privedeni, zarobljenicima ili uhvacenim ranjenicima. Njihove sudbine su veoma razlicite, ali fizicku torturu izgleda niko nije izbegao, izuzev dece.

Znatan broj lica koja su dovedena u srebrenicke zatvore je oslobodjen putem razmene: jedan za jedan ili svi za sve. Najznacajnije razmene izvrsene su 13. avgusta 1992. godine kada je oslobodjeno dvanaest lica srpske nacionalnosti. Rec je uglavnom o mestanima srpskog sela Karno,medju kojima su bile i cetiri zene i Milos Jevtic iz Umke kraj Beograda,koji se zatekao u poseti kod rodjaka. Oni su drzani u zgradi gde je nekada bio Stab opstenarodne odbrane. Sledeca razmena izvrsena je 16. oktobra iste godine i tom prilikom su oslobodjeni Veselin Sarac, Drago "Postar", Nedeljko Radic, Zoran Brankovic i Bubanja Nedeljko. Svi oni su bili u jadnom stanju, prebijeni, prljavi, u soku. O njihovom fizickom izgledu, kao i izjave o tome sta su doziveli u zatvoru, postoji i video zapis. Tukli su ih svakodnevno. Hranu nisu dobijali. Higijenski uslovi su bili kao za zivotinje. Svedoci su ubistva pod batinama. Svojevremeno je, 28. septembra, muslimanska strana za njihovo oslobadjanje trazila 50 tona brasna tip 500. Srbi su prihvatili, a muslimani odmah odustali. (Muslimani nisu znali da Srbi imaju brasna samo za dva naredna dana ili jedva nesto vise od tri tone i da kolicinu od 50 tona ne bi mogli nabaviti ni za narednih deset dana, makar svi, od dece do staraca, ostali bez hleba.) Poslednja veca grupa oslobodjena je, odnosno razmenjena za odgovarajuci broj muslimana, sredinom februara 1993. godine u Skelanima. U toj grupi je bilo oko 25 lica, uglavnom zena i dece, koja su se skoro istog casa po izvrsenoj razmeni razisla. Uzimajuci u obzir i izvestan broj manjih grupnih ili pojedinacnih razmena (Nikolic Milosava, Nikolic Ratko, koji je od 12. januara do 26. februara omrsavio 25 kilograma, i dr.), iz srebrenickih zatvora je pusteno oko pedeset lica srpske nacionalnosti. Ne ulazeci detaljnije u njihove licne sudbine, koje su gotovo po pravilu bile veoma teske, bitno je da su se ta lica nasla na slobodi i medju svojima.

Medjutim, ne mali broj uhvacenih civila ili zarobljenih branilaca srpskih sela ubijeni su od njihovih strazara, islednika, komandira i drugih muslimana koji su imali pravo da raspolazu njihovim zivotima. Danas nije moguce znati koliko je Srba ubijeno u Srebrenici od kada su Alijini bojovnici zavladali ovim gradicem i okolnim selima. Izvesno je da su tu zivot izgubili: Subotic (DJordja) Radivoje (1954), Karno, Srebrenica, koga je sa grupom milicionera uhapsio Meholjic Hakija; Jovanovic Uros (1921) iz Fakovica koji je bio toliko isprebijan da su ga bez svesti dovezli u nekim kolicima u bratunacki Dom zdravlja; Ljubica (Drage) Gagic (1950), koja je izvrsila samoubistvo jer nije bila u stanju da podnosi zlostavljanja kojima je bila izlozena posebno od Zulfe Tursunovica, jednog od muslimanskih staresina. Na Petrovdan 1992. u selu Zalazje se predala grupa od 7-8 branilaca sela. U grupi su bili i Slobodan Ilic, sudija iz Srebrenice, kao i jedan od brace Rakica... Njihova sudbina je neizvesna. Dragomir (Jevte) Mitrovic (1929), je uhvacen dok je cuvao ovce, zverski je pretucen i podlegao povredama 12. avgusta 1992. godine. (Svedok ovog ubistva u zatvoru je Slobodan Petrovic iz Obadi, opstina Srebrenica.) Oktobra meseca u zatvoru je ubijen i Dragutin Kukic (1954). Njega je udarcem cepanice usmrtio "Kemo iz Pala" (Mehmedovic Kemal, 1962. Pale, Srebrenica). Svedok ovog ubistva je Dragutin Sarac koji se tada nalazio u istom zatvoru.

Posle napada i osvajanja Kravice, kao i napada na Skelane, u Srebrenici se nasao veliki brojuhvacenih. To se dogodilo u januaru 1993. godine. Nekako tada u Srebrenicu je iz Cerske dovedena dosta velika grupa zatvorenika. Sve do razmene u Skelanima, sredinom februara iste godine, u Srebrenici se stekao veliki broj zatvorenika. Sudbina vecine njih je nepoznata. Februara ili marta meseca francuska televizija je prenela sliku lincovanja zatvorenika u centru grada i u prisustvu predstavnika UNPROFOR-a. Jugoslovenski ambasador pri stalnoj misiji OUN u Zenevi, Vladimir Pavicevic, je tim povodom ulozio protest OUN i mirovnim snagama u bivsoj Jugoslaviji. Tih dana u Srebrenici su ubijeni: Sekulic (Milorada) Branko (1967) iz sela Dubacko (opstina Vlasenica), covek koji nije bio za vojsku posto nije imao cetiri prsta na desnoj saci, Kostadin (Riste) Popovic (1947) iz Kravice (opstina Bratunac), Mico Milovanovic (1931), koji je bio zaposlen u rudniku Sase (opstina Srebrenica) umro je od batina u zatvoru. Od batina je umro i jedan nepoznat stariji covek iz Jezestice. Ista sudbina je zadesila i nepoznatog starijeg coveka iz Skelana. (Verovatno je to Zivanovic (Jove) Bogdan iz Stublova -- Cosici, Skelani, 1927.) Stojan Krsmanovic (1923) iz Repovca (opstina Bratunac) uhvacen je 27. jula na putu i u Srebrenici toliko prebijen da je izdahnuo u Domu zdravlja u Bratuncu, posto je od strane UNPROFOR-a prenesen na srpsku stranu. Sahranjen je 28. jula 1993. Zrtve ovih ubistava obicno su zakopavane na srpskom pravoslavnom groblju, ali i na drugim nepoznatim mestima.

Pored navedenih lica, cija je sudbina koliko-toliko poznata, ostaje nemali broj zatvorenika o kojima se jos nista ne zna. To su: djokic Milan iz Paprace (opstina Sekovici), djukic (Radosava) Mirko (1973) cija je porodica svojevremeno pod terorom Hrvata i muslimana izbegla iz Zenice u Bratunac, Milojko (Milovana) Gagic (1947) Karno (opstina Srebrenica), Dragan (LJubinka) Ilic (1975), Pribinici (opstina Milici), Spasoje (Sretena) Vidovic (1936), Oraslje (opstina Milici), Ilija iz Skelana, Jakov iz Popovica (Kravica), a pored njih i ljudi o kojima se skoro nista ne zna, izuzev da su dovedeni u zatvor. Tako je, posle spaljivanja Skelana sa tog terena dovedeno sesnaest lica, od kojih jedanaest muskaraca. Svi su bili zatvoreni u prostorijama starog zatvora iza zgrade suda. Slicno se dogadjalo posle svakog muslimanskog napada na srpska sela, ne samo sa podrucja Srebrenice, Skelana, Bratunca, vec i sa podrucja Cerske, Pobudja, Konjevic Polja...

Poseban deo price o zrtvama u Srebrenici predstavlja sudbina hriscana raznih nacija i vera koji su ostali u gradu posle uspostavljanja cisto muslimanske vlasti. Svi ti gradjani, ukoliko nisu muslimani, prosli su poput zatvorenika. Neki su oslobodjeni i putem razmene izasli iz Srebrenice.To se dogodilo sa porodicom Drage Babica (supruga Jela i sin Zlatan), Zivoradom Jovanovicem i bracnim parom Aleksandrom i Darom Neskovic, koji su jula - septembra 1993. dosli u Bratunac. Medjutim, vise je srebrenicana koji su ubijeni. Izvesno je da su u Srebrenici stradali Mihajlo "Bata" Stjepanovic i njegova majka Andja, Milko Markovic, medicinska sestra Rada Milanovic, Obrad Vasic, bracni par Krsto i Velinka Dimitrovski i bracni par Slobodan i Zagorka Zekic. Neizvesna je sudbina, ali se pretpostavlja da su zivi, Ante Andric i njegova porodica, Damir Skaler, Dragica Vasic, Robert i Barbara Hren, Dragica sobarica, DJuka Micic, starica od preko 70 godina, Stanisa i njegova supruga Ljilja Orasanin, Ivanka Mirkovic i Mira Milosevic. Izvesne informacije o tim licima dali su oslobodjeni mestani Srebrenice. S obzirom na atmosferu koja vlada u gradu, malo je ko bez velike potrebe izlazio iz svoje kuce i samim tim malo je sta mogao saznati o sudbini ostalih mestana. Takodje je poznato da su sve srpske kuce opljackane, a ne mali broj njih je demoliran i razoren.

O neposrednim pociniocima tih dela, ubicama, pljackasima, palikucama, ne postoje gotovo nikakve dovoljno pouzdane informacije. Ipak, najcesce se pominju muslimani iz Srebrenice i dosljaci iz drugih krajeva Bosne koji su im pritekli u pomoc. Medjutim, ako nisu poznati neposredni izvrsioci, poznatesu neke glavne licnosti i institucije bez kojih zlocina u Srebrenici ne bi bilo. To su: Oric Naser, Meholjic Hakija, Ustic Akif, Mirzet Mujic, Zulfo Tursunovic, predsednik ratnog vojnog suda u kome su bili i Hamdija Avdic, Hamed Salihovic i Becir Begilovic, nacelnik SUP-a (dosao iz sela Stjenice kod Rogatice), Hajrudin Memisevic i Kemal "Kemo" Mehmedovic iz Pala,koji je nekoliko puta po gradu pronosio odsecene srpske glave. (Ovaj zlikovac je izjavljivao da ce odseci najmanje 20 srpskih glava, a prema nekim svedocenjima, koja dajemo u prilogu, do aprila 1993. u grad je doneo 8-12 odsecenih glava. Poznato je da je to ucinio Andjelku Mladjenovicu iz sela Jezestica, 8. avgusta 1992. godine, koji je i sahranjen bez glave. Prema izvesnim tvrdnjama, koje nisu mogle da budu proverene, Kemal Mehmedovic je, kao navodni ranjenik, od strane UNPROFOR-a helikopterom iz Srebrenice prebacen u Tuzlu ili Sarajevo.) Srbi koji su pusteni iz Srebrenice pominju nekog milicionera koji je zut u licu, zatim nekog Sabana iz Prohica, koji je za pojasom umesto noza nosio komad testere i time se sluzio prilikom mucenja zatvorenika, kao i komandira Nuriju Jusufovica. U maltretiranju zatvorenika, najcesce kolektivno, ucestvovali su pripadnici Vojne policije i Stanice milicije. Oni su se uvek oslovljavali srpskim imenima, a obicno su tukli u toku noci. Sluzili su se bakarnim korbacima, metalnim sipkama, strujom, nozevima, cizmama i pesnicama. Sve dok se zrva ne onesvesti.

U to vreme postojala je i nagrada koja je iznosila 25 kilograma brasna za ubijenog Srbina, ukoliko se donese pouzdan, opipljiv dokaz ili telo zrtve.(Tako je kao dokaz Nazif Krdzic iz Osmaca doneo odsecen prst sa prstenom da bi dobio svoju zasluzenu nagradu.)

U Srebrenici je zapaljena srpska pravoslavna crkva. Time je, ponovo, podelila sudbinu spaljenih srpskih sela i srpskog naroda koji je stradao naovim prostorima.

Sudbina navedenih naselja je, kao sto je vec istaknuto, karakteristicna i zaostala nastradala srpska sela ovog podrucja. Sva ona su bila zrtve neopravdanih napada njihovih suseda iz okolnih muslimanskih sela i njihovog nagona da uniste sve sto je srpsko ili pravoslavne veroispovesti. Taj neprirodni nagon, za sve Srbe neocekivan, posebno se ispoljio u zlostavljanju i brutalnom odnosu prema mnogim zrtvama, ali i u pljacki i prisilnom prisvajanju imovine i dobara koje su njihove zrtve nekada imale.

_________________
Izetbegović(92):"®rtvovaću mir, za nez. BiH!''
Silajdľić(92):''Međunarodno priznanje SRBiH biće doprinos stabilizaciji''
Kutiljero(05):''Da Izetbegović nije povukao potpis ne bi bilo rata, ni Srebrenice!''


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 07 Dec 2005, 02:30 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Okt 2005, 22:29
Postovi: 140
Lokacija: Republika Srpska
Citiraj:
STRADANJE MESTANA

Tacan broj ubijenih lica srpske nacionalnosti jos nije moguce utvrditi. Utvrdjeno je da je ukupno stradalo preko 1000 lica, a broj povredjenih i ranjenih, prema procenama, iznosi izmedju 2800 i 3200 lica. Najveca neizvesnost vlada kada je rec o onima koji su zarobljeni, uhvaceni ili se, na svejedno koji nacin, nasli u vlasti muslimana i na njihovoj teritoriji. Za tu kategoriju, najverovatnije jos nepoznatih stradalnika, danas nije moguce datini pribliznu procenu. Mozda ih je na podrucju Bratunca, Milica, Srebrenice i Skelana nekoliko desetina, a mozda i nekoliko stotina. Traganje za njima predstavljace, sasvim sigurno, najslozeniji deo posla traganja za ukupnim brojem zrtava srpskog naroda u ovom, od muslimana nametnutom ratu. Tek kada se okoncaju ratna dejstva i kada se ljudi budu mogli vratiti na svoja ognjista, videce se ko sve nedostaje i, eventualno, sta se sa njima u medjuvremenu dogodilo. Do tada, konacan broj lica koja su stradala gotovo da nije moguce iskazati.

Najveci broj povredjenih i ranjenih cine civilna lica, a prouzrokovanje oruzanim napadima na srpska naselja, postavljanjem zaseda na saobracajnicama i granatiranjem. Manji, ali ne i neznatan broj zrtava, nastao je usled aktivnosti snajperista ili dejstva nagaznih mina.
Pri svemu tome, poseban problem predstavlja sahrana zrtava. Nepoznat je broj onih koji nisu sahranjeni kao sto je nepoznat i broj ukupnih zrtava. Vreme i mesto sahrane u ovakvim okolnostima cine glavnu okosnicu saznanja o zrtvi, ato je za mnoge ostalo nepoznato.

Znatan broj zrtava je sahranjen neposredno posle ubistva, posto su prethodno ipak nekako iznete sa mesta stradanja od strane clanova porodice i ostalih mestana; nekolicinu njih su sami muslimani, dan ili dva kasnije, u zamenu za svoje zive ili poginule, predali srpskoj strani da ih sahrani, a ostali pokojnici su ostali i jos uvek se nalaze prepusteni zivotinjama, ali i vremenskim uslovima, u zgaristima i rusevinama svojih kuca ili negde u okolnim prostorima u kojima su izgubili zivote. Medjutim, ta sela i okolina, otkako su osvojeni od muslimana, postali su nepristupacni, a time je izgubljena i mogucnost da se pronadju tela poubijanih Srba. S obzirom da su mnogi stradali jos u toku leta, tesko je pretpostaviti da ce ikada i biti sahranjeni. Broj zrtava koje su ostale na muslimanskoj teritoriji ili koje su ubijene kao zarobljenici i zatvorenici, kao i njihov identitet, bice mozda moguce saznati tek po okoncanju rata. U ovom slucaju dovoljno ilustrativan je primer Zalazja, srpskog sela nadomak Srebrenice. Prilikom odbrane sela, na Petrovdan 1992, poginulo je oko cetrdeset lica. Neki su izgoreli u kucama koje su branili. A ostali su, ne mali broj, zakopani u zajednicku raku. U toj raci su i oni koji su se bili predali, ali i mestani poubijani po svojim imanjima. Ni nakon petnaest meseci ta kolektivna grobnica srpskih stradalnika nije otvorena, a time je ostao i nepoznat broj zrtava sela Zalazje na Petrovdan 1992. godine.

Slicno je i sa mestima sahrane. Najvise zrtava je sahranjeno u Bratuncu, a potom u Skelanima i srpskim selima koja su jos slobodna. Izvestan broj stradalih je samo pokopan na mestu ubistva, a ne mali broj je sahranjen i u Jugoslaviji, u Bajinoj Basti, Ljuboviji i selima duz desne obale Drine. Nekima je Drina grobnica. Tekuce potrebe i obaveze, koje su svedene samo na borbu za fizicki opstanak, ne omogucavaju ni civilnim ni vojnim vlastima da se posvete otkrivanju zrtava. Pa i pored toga, ono sto je sasvim poznato, utvrdjeno i u izvesnom smislu medicinski obradjeno, svedoci o velikoj tragediji srpskog naroda na ovim prostorima. Spisak koji sledi sadrzi imena zrtava a to je, po nama, i vecina do sada stradalih lica srpske nacionalnosti. Medjutim, i u vreme pisanja ove hronike broj poginulih se, iz dana u dan, povecavao. Zato i ovaj dokument treba primiti kao prvu, nepotpunu, znaci samo privremenu informaciju o stradanju srpskog naroda i njegove imovine na podrucju cetiri opstine. Konacan dokument tek treba da usledi kad se za to steknu potrebni uslovi. U prilozenom spisku zrtava saopsteni su: a) ime, ime oca i prezime, b) godina rodjenja, v) mesto pogibije. Mozda treba napomenuti da je za vecinu zrtava, poznato i mesto rodjenja, zanimanje, broj clanova porodice, uzrok smrti, a na raspolaganju su i medicinski nalazi o spoljnom pregledu tela, kao i imena posrednih ili neposrednih pocinioca zlocina i svedoka. Uz to, poznati su i podaci o nacionalnoj i verskoj pripadnosti, ali sa par izuzetaka, rec je samo o Srbima pravoslavne veroispovesti. Spisak je sacinjen hronoloski, po mesecima i datumima stradanja, sto omogucava uvidu opseg i dinamiku pohoda muslimanskih bandi u pojedinim vremenskim razdobljima, kao i redosled razaranja srpskih sela.

_________________
Izetbegović(92):"®rtvovaću mir, za nez. BiH!''
Silajdľić(92):''Međunarodno priznanje SRBiH biće doprinos stabilizaciji''
Kutiljero(05):''Da Izetbegović nije povukao potpis ne bi bilo rata, ni Srebrenice!''


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 07 Dec 2005, 02:34 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Okt 2005, 22:29
Postovi: 140
Lokacija: Republika Srpska
Citiraj:
PRIVREMENI SPISAK ZRTAVA MUSLIMANSKOG TERORA NAD SRPSKIM NARODOM

Zrtve u aprilu 1992.

20. aprila: 20.4.92. Stjepanovic (Zivka) Ljubo, 1969. Pecista; Nikolic Svetozar, "Zan", Potocari; Milovic (Bozidara) Miljan, Potocari; Ignjatijevic (Dragic) Djordje, 1969. Potocari; N.N. Sasa (Aleksandar Djordjevic, Sabac).

Zrtve u maju 1992.

6. maja: 6.5.92. Milosevic (Rajka) Radojko, 1928. Gniona; Simic (Milivoja) Lazar, 1936. Gniona; Zekic (Novaka) Kosana, 1928. Bljeceva; Zekic (Milaka) Milan, 1954. Bljeceva; Jovanovic (Lazara) Gojko, 1917. Bljeceva.

7. maja: 7.5.92. Mitrovic (Slavka) Milojka, 1954. Osmace; Vukosavljevic (Obrena) Zoran, 1970. Osmace; Vukosavljevic (Milovana) Jovan, 1968. Srebrenica; Vukosavljevic (Milovana) Milan, 1971. Srebrenica; Tanasijevic (Manojla) Simo, 1952. Osmace; Ilic (Sretena) Dragan, 1964. Srebrenica; Ilic (Bogoljuba) Milivoje, 1962. Osmace; Stjepanovic (Milovana) Radosava, 1956. Osmace; Petrovic (Radomira) Danilo, 1961. Osmace; Coric (Radmila) Nebojsa, 1966. Osmace.

8. maja: 8.5.92. Zekic (Drage) Goran 1956. Srebrenica; Tanasijevic (Sretena) Milenko, 1952. Cicevci; Tanasijevic (Milorada) Manojlo, 1922. Cicevci.

9. maja: 9.5.92. Markovic (Jove) Mirko, Srebrenica; Vasic (Milovana) Obrad, Orahovica.

12. maja: 12.5.92. Jakovljevic (Rade) Milun, 1966. Brezani.

14. maja: 14.5.92. Zekic (Maksima) Milos, 1914. Sjemovo; Pavlovic (Novaka) Dusan, 1967. Lepenovici.

15. maja: 15.5.92. Jovanovic (Rade) Dragoljub, 1928. Viogor; Petrovic (Mice) Radojko, 1932. Orahovica; Petrovic (Radovana) Krsto, 1938. Crni Vrh; Ristanovic (Nikole) Sekula, 1906. Osredak; Vasic (Milorada) Stoja, 1908. Viogor; Jokic (Miodraga) Milisav, 1964. Glogova; Simic (Drage) Ljubisa, 1972. Glogova; Simic (Drage) Nenad, 1963. Glogova; Jeftic (Cvijetina) Radoje, 1959. Crni Vrh; Peric (Stevana) Aleksa, 1928. Radosevici; Djuric (Sime) Vojislav, 1930. Crni Vrh; Djuric (Vojislava) Novak, 1955. Crni Vrh; Gagic (Milovana) Milojko, 1947. Karno; Subotic (Djordja) Radivoje, 1954. Karno; Andric (Sime) Petrija, 1933. Karno.

16. maja: 16.5.92. Popovic (Zivorada) Stojan, 1967. Magasici; Vucetic (Petka) Nebojsa, 1972. Loznica; Brkic (Petra) Dragan, 1963. Opetci; Jovic (Vujadina) Ljubinko, 1960. Opetci; Salipurevic (Mijata) Dragan, 1971. Opetci; Vitic (Djordja) Drago, 1958. Opetci.

17. maja: 17.5.92. Simic (Ostoje) Vojislav, Fakovici.

18. maja: 18.5.92. Mijatovic (Svetozara) Stojan, 1957. Glogova; Jovic (Jove) Milenko, 1967. Vitez; Matic (Dobrosava) Nedeljko, 1947. Vitez; Matic (Nedeljka) Bozidar, 1969. Vitez; Matic (Ratka) Mato, 1966. Vitez.

20. maja: 20.5.92. Milanovic (Zivka) Milisav, 1959. Dvorista.

21. maja: 21.5.92. Simic (Svetolika) Vojislav, 1941. Sikiric; Petrovic (Ivana) Mladen, 1971. Zaluzje; Zecic (Radoja) Slobodan, 1966. Zutica; Ilic (Miladina) Obrenija, 1958. Zutica; Kovacevic (Milisava) Milenko, 1960. Zutica; Lazarevic (Desimira) Mico, 1974. Zutica; Obradovic (Vidoja) Miljana, 1938. Zutica; Petkovic (Dragoljuba) Mladjen, 1952. Zutica; Sarac Ilije) Vojislav, 1924. Zutica; Kandic (Milosa) Nedeljko, 1956. Zutica; Stankovic (Milana) Radoje, 1950. Milici.

22. maja: 22.5.92. Ostojic (Milosa) Mile, 1950. Jezestica; Gvozdenovic (Drage) Risto, 1922. Bljeceva.

24. maja: 24.5.92. Grujicic (Save) Dragoljub, 1953. Gostilj; Dolijanovic (Dusana) Vujadin, 1964. Mratinci; Dragicevic (Ilije) Milomir, 1946. Mratinci.

25. maja: 25.5.92. Jovanovic (Miroslava) Dragan, 1966. Poljanci;

26. maja: 26.5.92. Rankic (Bore) Nenad, 1967. Cizmici; Vasic Novo, 1967. Bratunac.

27. maja: 27.5.92. Milanovic (Nedje) Miladin, 1920. Mratinci; Susic (Milke) Novica, 1962. Konjevic Polje; Popovic (Nenada) Zoran, 1959. Konjevic Polje; Simic (Novaka) Stevo, 1953. Konjevic Polje; Vujadinovic (Jove) Milomir, 1960. Konjevic Polje; Mijatovic (Milenije) Djordjo, 1950. Konjevic Polje.

28. maja: 28.5.92. Gligorevic (ZHivka) Bogdan, 1958. Manovici; Kandic (Sinise) Stanoje, 1953. Manovici; Mirosavljevic (Djordja) Rade, Manovici.

29. maja: 29.5.92. Mastikosa (Stojana) Dragica, 1955. Sandici; Krdzalic Vesna, Sandici; Suzic (Milana) Sreto, 1960. Sandici; Milosevic (Steve) Milutin, 1948. Sandici; Blagojevic (Sretena) Jovo, 1973. Sandici; Eric (Mikaila) Bogoljub, 1914. Kravica; Milanovic (Radovana) Goran, 1964. Kravica; Ivanovic (Ratka) Ivan, 1970. Sandici; Petrovic (Desimira) Dragan, 1967. Sandici; Grahovac (Mirka) Aleksandar, 1972. Sandici; Ivanovski Zarko, Sandici; Vorkapic (Mile) Miodrag, 1971. Sandici.

31. maja: 31.5.92. Omnucka (Vladana) Dragan, 1956. Jezero; Vukosavljevic (Drage) Milisav, 1959. Cicevci; Dosic (Drage) Zivojin, 1952. Vandzici; Vidovic (Milosa) Drago, 1959. Zutica.

Zrtve u junu 1992.

1. juna: 1.6.92. Sevic (Milomira) Ljubisa, 1965. Joseva; Ilic (Dragutina) Dragic, 1939. Oparci; Ilic (Momcila) Ratko, 1942. Oparci; Ilic (Momcila) Ugljesa, 1939. Oparci; Petrovic (Cvijetina) Zivojin, 1917. Oparci; Petrovic (Dragise) Dikosava, 1932. Oparci; Petrovic (Drage) Milorad, 1923. Oparci; Jokic (Jovana) Miodrag, 1967. Glogova; Milanovic (Milivoja) Milovan, 1966. Glogova; Milosevic (Boze) Radomir, 1956. Glogova.

2. juna: 2.6.92. Obradovic (Vidoja) Milija, 1956. Vitez; Milanovic (Marka) Radomir, 1966. Vitez; Blagojevic (Milosava) Vladan, 1970. Vitez; Jankovic (Milosa) Milorad, 1954. Vitez; Jonuzovic (Ljubise) Borivoje, 1932. Vitez; Rakic (Dobrisava) Zivota, 1958. Vitez.

4. juna: 4.6.92. Vejsic (Srecka) Radivoje, 1953. Podravanje; Cvijetinovic (Dusana) Ratko, 1971. Podcaus.
5. juna: 5.6.92. Alempic (Radisava) Stanimir, 1970. Rogosija.

7. juna: 7.6.92. Vukovic (Obrada) Rajko, 1959. Milici.

8. juna: 8.6.92. Avramovic (Svetislava) Slavko, 1971. Obadi; Cvjetinovic (Bogdana) Miladin, 1936. Obadi; Cvjetinovic (Momira) Dostana, 1930. Zalazje; Grujicic (Andjelka) Milovan, 1943. Zalazje; Petrovic (Ilije) Mirko, 1964. Spat; Simic (Zivka) Drago, 1949. Zalazje; Spajic (Drage) Srecko, 1928. Obadi; Stanojevic (Mihajla) Blagoje, 1940. Zalazje; Stjepanovic (Dragoslava) Milenko, 1944. Zalazje; Zekic (Jovana) Ilija, 1955. Zalazje; Milovanovic (Gavrila) Jovana, 1942. Loznica; Milovanovic (Radivoja) Srecko, 1943. Loznica; Markovic (Andrije) Ognjen, 1950. Fakovici.

9. juna: 9.6.92. Zaric (Sretena) Zivorad, 1956. Tegare.

10. juna: 10.6.92. Milinkovic (Maksima) Vojislav, 1938. Rupovo Brdo; Milinkovic Mirjana, 1939. Rupovo Brdo; Milinkovic (Marinka) Relja, 1941. Rupovo Brdo; Milinkovic (Petra) Radoje, 1952. Rupovo Brdo; Milinkovic (Vida) Vlado, 1948. Rupovo Brdo; Zugic Koviljka, 1922. Rupovo Brdo; Zugic (Milosa) Komljen, 1925. Rupovo Brdo; Zugic (Komljena) Trivko, 1954. Rupovo Brdo.

13. juna: 13.6.92. Mladjenovic Rada, 1972. Dugo Polje; Urosevic (Milenka) Nenad, 1969. Skelani.

16. juna: 15.6.92. Kipic (Milosa) Nenad, 1932. Visnjica.

17. juna: 17.6.92. Cirkovic (Jovana) Slavisa, 1973. Sikiric; Pajic (Danila) Rada, 1942. Donja Bukovica.

19. juna: 19.6.92. Trivkovic (Zivojina) Vojislav, 1971. Josanica.

20. juna: 20.6.92. Jovanovic (Vojislava) Rade, 1960. Tegare; Marinkovic (Ljubinka) Cedomir, 1964. Zutica.

21. juna: 21.6.92. Bogicevic (Vojislava) Obren, 1932. Ratkovici; Stanojevic (Vladislava) Stanoje, 1949. Ratkovici; Stanojevic (Rade) Desanka, 1923. Ratkovici; Stanojevic (Todora) Nikola, 1958. Ratkovici; Stanojevic (Milorada) Radenko, 1940. Ratkovici; Djuric (Luke) Vidosava, 1930. Ratkovici; Rankic (Obrada) Vidoje, 1928. Ratkovici; Rankic (Obrada) Milutin, 1944. Ratkovici; Rankic (Obrada) Ranko, 1933. Ratkovici; Maksimovic (Filipa) Vinka, 1927. Ratkovici; Maksimovic (Milorada) Dragomir, 1949. Ratkovici; Maksimovic (Milorada) Radomir, 1942. Ratkovici; Milanovic (Riste) Cvijeta, 1925. Ratkovici; Pavlovic (Milorada) Novka, 1945. Ratkovici; Prodanovic (Drage) Zora, 1941. Ratkovici; Prodanovic (Petra) Zivan, 1966. Ratkovici; Pavlovic (Jose) Milovan, 1919. Ratkovici; Jakovljevic (Stojana) Milan, 1920. Ratkovici; Pantic (Vojina) Slavko, 1968. Zutica.

22. juna: 22.6.92. Cvjetinovic (Cvijetina) Spasoje, 1956. Glogova; Marinkovic (Obrada) Rajko, 1949. Podravanje; Slijepcevic (Jerka) Borivoje, 1957, Buljevici; Bogicevic (Ranka) Slobodan, 1946. Vandzici; Jovic (Milosa) Novica, 1951. Vandzici; Simic (Cvijetina) Milomir, Zutica.

23. juna: 23.6.92. Novakovic (Svetozara) Milos, 1942. Cicevci; Cvjetinovic (Vojislava) Zivko, 1950. Magasici.
24. juna: 24.6.92. Markovic (Andjelka) Milorad, 1952. Jezero.

25. juna: 25.6.92. Stojanovic (Stanka) Slavoljub, 1959. Bjelovac; Stevic (Alekse) Vida, 1923. Stanatovici.

26. juna: 26.6.92. Krstajic (Pere) Novak, 1966. Brezani; Zecic Radivoje, 1942. Podravanje; Zecic (Krste) Grujo, 1957. Podravanje; Ostojic (Vukosava) Grujo, 1945. Podravanje; Kolakovic (Milosa) Srbo, 1945. Koprivno.

27. juna: 27.6.92. Gajic (Predraga) Ljubisa, 1965. Magudovici; Petrovic (Milisava) Slavko, 1946. Magudovici; Stanojevic (Vitomira) Novica, 1951. Magudovici; Stevanovic (Dragomira) Stojan, 1939. Ratkovici; Pavlovic (Obrada) Vladimir, 1948. Bradjevina; Nikolic (Slavoljuba) Milomir, 1954. Podravanje; Dinkic (Nenada) Radenko, 1959. Zaklopaca.

28. juna: 28.6.92. Damjanovic (Mitra) Miloje, 1971. Loznica; Filipovic (Milisava) Djordjo, 1949. Loznica; Filipovic (Vladimira) Zivan, 1954. Loznica; Filipovic (Zivana) Verica, 1975. Loznica; Lukic (Milana) Radovan, 1950. Loznica; Nikolic (Nedeljka) Milenko, 1963. Loznica; Roncevic (Mice) Milorad, 1960. Loznica; Vucetic (Sretena) Svetozar, 1957. Loznica; Stojanovic Jelena, 1952. Loznica; Jovanovic (Djordja) Slavko, 1953. Bradjevina; Stanojevic (Zivojina) Jelena, 1953. Loznicka Rijeka.

29. juna: 29.6.92. Blagojevic (Zivorada) Milovan, 1967. Hrncici; Lazic (Save) Dragan, 1960. Kravica; Petrovic (Milorada) Milan, 1961. Podravanje.

30. juna: 30.6.92. Petrovic (Djole) Radovan, 1923. Brezani; Novkovic (Rade) Milos, 1956. Brezani; Lazic Dostana, 1919. Brezani; Lazic (Pavla) Vidoje, 1937. Brezani; Dragicevic (Ilije) Milenko, 1947. Brezani; Lazic (Pavla) Kristina, 1935. Brezani; Josipovic (Milenka) Ljubomir, 1977. Brezani; Krstajic (Vlade) Milos, 1937. Brezani; Krstajic (Vlade) Perisa, 1935. Brezani; Milosevic (Luke) Stanko, 1900. Brezani; Milosevic (Milovana) Vidoje, 1974. Brezani; Mitrovic (Dragise) Milivoje, 1930. Brezani; Mitrovic (Milivoja) Stanoje, 1963. Brezani; Rankic (Mike) Milisav, 1947. Brezani; Rankic (Milisava) Dragoslav, 1974. Brezani; Rankic (Milisava) Mirko, 1972. Brezani; Stevanovic (Radisava) Milomir, 1946. Brezani; Stjepanovic (Stjepana) Dragan, 1961. Brezani; Jovanovic (Cede) Obren, 1927. Turija; Mitrovic (Milorada) Zarko, 1961. Siljkovici; Milic (Mirka) Milovan, 1955. Sebiocina; Savic (Nikole) Obrad, 1955. Sebiocina; Sekulic (Milovana) Branko, 1967. Sebiocina; Vidovic (Sretena) Spasoje, 1936. Sebiocina.

Zrtve u julu 1992.

2. jula: 2.7.92. Ilic (Arsena) Radomir, 1966. Sandici; Radovanovic (Srecka) Vidoje, 1939. Zabokvica; Calmic (Radosava) Milko, 1962. Vandzici.

3. jula: 3.7.92. Simic (Borisava) Nedjo, 1951. Radosevici; Stankovic (Ljubinka) Milan, 1952. Sebiocina; Lazic (Bogoljuba) Milenko, 1959. Golo Brdo; Petkovic (Dusana) Stanko, 1953. Golo Brdo.

4. jula: 4.7.92. Jovanovic (Blagoja) Milos, 1935. Sase; Calmic (Radosava) Stanimir, 1959. Nedjeljiste.

5. jula: 5.7.92. Lazarevic (Spasoja) Boban, 1965. Krnjici; Jovanovic (Nedeljka) Sredoje, 1947. Krnjici; Jovanovic Miroslava, 1939. Krnjici; Ivanovic (Raska) Ivana, 1972. Trubarsko; Dimitrijevic (Milosa) Dragutin, 1961. Krnjici; Djokanovic (Vojislava) Zvonko, 1969. Bratunac; Milosevic (Milovana) Ljubica, 1939. Zagoni; Milosevic (Jovana) Milos, 1932. Zagoni; Milosevic (Ilije) Rada, 1968. Zagoni; Tanasijevic (Blagoja) Cedomir, 1942. Zagoni; Gvozdenovic (Sretena) Rajko, 1927. Zagoni; Gvozdenovic (Miladina) Dragoljub, 1954. Zagoni; Gvozdenovic (Milorada) Blagoje, 1944. Zagoni; Gvozdenovic (Radoja) Rada, 1973. Zagoni; Dimitric (Milorada) Mileva, 1912. Zagoni; Dimitric (Mitra) Mirko, 1974. Zagoni; Jasinski (Stevana) Matija, 1940. Zagoni; Malovic (Ilije) Miodrag, 1943. Zagoni; Mihajlovic (Jefte) Mihajlo, 1951. Zagoni; Paunovic Dusanka, 1954. Zagoni; Dragicevic (Mirka) Milos, 1933. Zalazje; Jokic (Milosa) Rade, 1963. Biljaca; Aksic (Novaka) Srpko, 1972. Krnjici; Trimanovic (Petka) Rade, 1958. Krnjici; Maksimovic (Mirka) Rados, 1968. Krnjici; Maksimovic (Riste) Milenko, 1941. Krnjici; Milosevic (Ostoje) Milan, 1961. Krnjici; Milosevic (Zorana) Nebojsa, 1975. Krnjici; Micic Milja, Krnjici; Paraca Vaso, 1912. Krnjici; Pecenica (Branka) Dragoljub, 1970. Trubarsko; Simic Ilija, Krnjici; Simic (Milisava) Veljko, 1953. Krnjici; Vladic (Petra) Vlajko, 1934. Krnjici; Vujic Soka, 1930. Krnjici; Zekic (Ljube) Milos, 1966. Sebiocina; Mladjenovic (Andjelka) Cvijetin, 1952. Previla; Misic (Milosava) Radojko, 1949. Golo Brdo.

7. jula: 7.7.92. Gagic (Drage) Ljubica, 1950. Srebrenica.

8. jula: 8.7.92. Dosic (Radislava) Mijat, 1961. Vandzici.

12. jula: 12.7.92. Zivkovic (Nenada) Dragomir, 1970. Biljaca; Zivanovic (Cvijetina) Jovan, 1969. Biljaca; Zivanovic (Dragana) Milivoje, 1972. Biljaca; Dimitric (Mirka) Milovan, 1962. Zagoni; Jokic Bogdan; Jokic (Ivana) Bozidar, 1968. Biljaca; Jokic (Save) Dragoljub, 1961. Biljaca; Josipovic (Miladina) Ivan, 1955. Kunjerac; Jovanovic (Jakova) Miodrag, 1952. Zagoni; Kovacevic (Andre) Bosko, 1969. Biljaca; Milosevic (Zivojina) Dusan, 1963. Zagoni; Milosevic (Alekse) Djordjo, 1934. Zagoni; Milosevic (Branka) Vidosav, 1968. Zagoni; Milosevic (Milka) Dragisa, 1963. Zagoni; Milosevic (Milka) Miodrag, 1970. Zagoni; Mitrovic (Milojka) Nedeljko, 1965. Biljaca; Mitrovic (Vojislava) Goran, 1970. Bjelovac; Peric (Milorada) Zeljko, 1973. Biljaca; Savic (Branka) Milenko, 1968. Biljaca; Savic (Laze) Dragan, 1953. Biljaca; Spasojevic (Stjepana) Tomo, 1956. Biljaca; Djokic (Nedje) Milan, 1967. Biljaca; Simic Djuka, 1930. Kunjerac; Lakic (Cvijetina) Svetozar, 1951. Zalazje; Zivanovic (Blagoja) Blagoje, 1954. Dugo Polje; Andric (Stojana) Miroslav, 1967. Biljaca; Blagojevic (Slobodana) Dusan, 1946. Zalazje; Cvjetinovic (Dragomira) Radinka, 1952. Zalazje; Cvjetinovic (Ranka) Ivan, 1953. Zalazje; Dragicevic (Tadije) Svetislav, 1949. Zalazje; Giljevic (Milorada) Zeljko, 1970. Zalazje; Gligic (Desimira) Nedeljko, 1948. Zalazje; Gligoric (Nikole) Ljubisav, 1962. Zalazje; Gordic (Milosa) Aleksa, 1955. Zalazje; Grujicic (Cvijetka) Jovan, 1954. Sase; Grujicic (Ignjata) Stanoje, 1946. Sase; Ilic (Milana) Slobodan, 1946. Zalazje; Ilic (Sretena) Milisav, 1957. Zalazje; Jeremic (Ljubomira) Luka, 1927. Zalazje; Jeremic (Milosa) Ratko, 1969. Zalazje; Jeremic (Ratka) Marko, 1965. Zalazje; Jeremic (Ratka) Radovan, 1963. Zalazje; Lazarevic (Malise) Milovan, 1946. Zalazje; Lazarevic (Stanka) Momir, 1955. Zalazje; Pavlovic (Aleksandra) Branislav, 1947. Zalazje; Petrovic (Jugoslava) Rajko, 1963. Zalazje; Rakic (Borisava) Dragomir, 1957. Zalazje; Rakic (Cvijetina) Svetozar, 1951. Zalazje; Rakic (Ljubomira) Momcilo, 1949. Zalazje; Rakic (Ljubomira) Miodrag, 1959. Zalazje; Rakic (Momcila) Mile, 1966. Zalazje; Simic (Gojka) Branko, 1959. Zalazje; Simic (Gojka) Petko, 1963. Zalazje; Stanojevic (Stanka) Bozo, 1966. Sase; Stanojevic (Vojina) Miladin, 1929. Zalazje; Stjepanovic (Svetislava) Mihajlo, 1942. Srebrenica; Tomic (Bogoljuba) Radivoje, 1950. Zalazje; Todorovic (Radivoja) Miroljub, 1961. Zalazje; Tubic (Rada) Miladin, 1955. Zalazje; Vasiljevic (Radovana) Radisav, 1963. Zalazje; Vasiljevic (Radovana) Radislav, 1965. Zalazje; Vujadinovic (Zivojina) Bosko, 1951. Zalazje; Vujadinovic (Zivojina) Vaso, 1954. Zalazje; Vujadinovic (Bogdana) Nedeljko, 1947. Zalazje; Vujadinovic (Milovana) Dragomir, 1947. Zalazje; Vujadinovic (Slavoljuba) Milovan, 1948. Zalazje; Vujadinovic (Vase) Dusan, 1940. Zalazje; Zekic (Zagorke) Milan, 1959. Zalazje; Cetkovic (Spasoja) Vukasin, 1938. Sase.

17. jula: 17.7.92. Ilic (Boze) Cvijetin, 1957. Tegare; Ilic (Boze) Radojko, 1968. Tegare; Vecerinovic (Miloja) Milojko, 1968. Tegare; Lazarevic (Vlade) Boro, 1961. Grobic.

19. jula: 19.7.92. Bogdanovic (Mikaila) Andjelko, 1928. Jezestica; Vidovic Dragoljub, Zagradje.

20. jula: 20.7.92. Ilic (Dusana) Ljiljana, 1975. Magasici; Ilic (Marka) Zorka, 1947. Magasici; Ilic (Milorada) Milenija, 1944. Magasici; Ilic (Petra) Ljubinka, 1952. Magasici; Ilic (Radomira) Marjan, 1963. Magasici; Miladinovic (Nikole) Miladin, 1963. Jezestica; Milanovic Ljubica, 1930. Magasici; Popovic (Pere) Blagoje, 1907. Magasici; Popovic (Riste) Leposava, 1919. Magasici.

23. jula: 23.7.92. Erkic (Milosa) Marko, 1953. Vujadini.

24. jula: 24.7.92. Micic (Jakova) Marko, 1949. Glogova; Micic (Milisava) Milovan, 1957. Tegare; Micic (Radisava) Ilija, 1949. Glogova.

25. jula: 25.7.92. Jovanovic Danica, 1932. Stanatovici; Lukic (Mirka) Zivana, 1944. Hranca; Jokic (Stojana) Momcilo, 1928. Hranca; Mirkovic (Zivorada) Ljubica, 1942. Magasici; Djuricic (Nikolije) Cvijetin, 1930. Magasici.

27. jula: 27.7.92. Stjepanovic Mileva, Brezani.

28. jula: 28.7.92. Jovica V. Sasa, Potocari; Kablimovic Branko, Potocari.

29. jula: 29.7.92. Matic (Desimira) Milan, 1958. Sikiric.

31. jula: 31.7.92. Lukic (Gojka) Zeljko, 1969. Voljavica; Lukic (Milana) Golub, 1969. Voljavica.

Zrtve u avgustu 1992.

1. avgusta: 1.8.92. Djukic (Zivka) Ratko, 1967. Zanjevo; Kovacevic (Radomira) Milovan, 1956. Stedra.

2. avgusta: 2.8.92. Deronjic (Spasoja) Nebojsa, 1960. Glogova; Rankovic (Radivoja) Ilinka, 1954. Glogova; Simic (Milinka) Milutin, 1970. Sebiocina.

3. avgusta: 3.8.92. Majstorovic (Ljubinka) Petar, 1933. Bukovica; Petrovic (Radivoja) Boro, 1973. Podravanje; Djukanovic (Tomislava) Rajko, 1952. Milici.

4. avgusta: 4.8.92. Dzinkic (Mitra) Nenad, 1934. D. Most.

5. avgusta: 5.8.92. Dimitrijevic Ruza, 1932. Bozici; Prodanovic Desanka, 1933. Pribojevici; Djukic (Petka) Aco, 1961. Pribojevici.

6. avgusta: 6.8.92. Zekic (Vojina) Ljubisa, 1965. Podravanje; Jakovljevic (Milana) Blagoje, 1959. Bozici; Milic (Slavoljuba) Mile, 1962. Zedanjsko; Milic (Stojana) Milisav, 1952. Zedanjsko; Eric (Radenka) Rade, 1970. Zedanjsko; Jovanovic (Svetozara) Mitar, 1953. Podravanje; Golic (Milosa) Nebojsa, 1973. Zedanjsko; Boric (Budimira) Maksim, 1961. Zedanjsko; Conjic (Milorada) Boro, 1959. Zedanjsko.

7. avgusta: 7.8.92. Eric (Slavka) Srboslav, 1946. Donja Bukovica; Milanovic (Ostoje) Kosta, 1952. Gunjaci.

8. avgusta: 8.8.92. Bojic (Radovana) Radoje, 1948. Sase; Jovanovic (Vlade) Milan, 1940. Sase; Jovanovic (Drage) Ilija, 1958. Zaluzje; Pajic (Nedjeljka) Slavko, 1965. Zaluzje; Jovanovic (Rade) Ljubomir, 1952. Siljkovici; Matic (Jove) Bosko, 1956. Siljkovici; Bogicevic (Rade) Vojin, 1929. Jezestica; Mladjenovic (Ljubomira) Andjelko, 1965. Jezestica; Mladjenovic (Ljubomira) Dragan, 1960. Jezestica; Mladjenovic (Obrena) Savka, 1931. Jezestica; Rankovic (Milosa) Sreten, 1962. Jezestica; Rankovic (Vlade) Milan, 1935. Jezestica; Stjepanovic (Nedeljka) Savka, 1951. Jezestica; Stjepanovic (Obrada) Milosav, 1919. Jezestica; Djuric (Savana) Srbo, 1944. Jezestica; Djokic (Stanka) Milivoje, 1959. B. Brdo.

10. avgusta: 10.8.92. Lazic (Svetozara) Branislav, 1937. Toplica; Markovic (Boze) Marija, 1937. Postolje; Slijepcevic (Mila) Milisav, 1950. Milici.

12. avgusta: 12.8.92. Mitrovic (Jevte) Dragomir, 1929. Potocari.

13. avgusta: 13.8.92. Jankovic (Koje) Dragan, 1961. Palez; Milosavljevic (Nikole) Komnen, 1958. Palez; Dragicevic (Koje) Dragan, 1967. Orahovica.

14. avgusta: 14.8.92. Jakovljevic (Andrije) Stamena, 1928. Toplica; Milic (Janka) Savka, 1928. Toplica; Simic (Sretena) Ilija, 1933. Toplica; Komnenski Zarko, 1953. Voljavica; Lazarevic (ZHivana) Bogoljub, 1938. Sadici.

15. avgusta: 15.8.92. Vukovic (Radovana) Gojko, 1930. Sadici; Misic (Spasoja) Drago, 1935. Sadici; Misic (Jovana) Mico, 1958. Sadici; Misic Peja, 1956. Sadici; Misic Jovanka, 1920. Sadici; Misic (Drage) Milivoje, 1965. Sadici; Misic (Urosa) Tomislav, 1964. Sadici; Lazarevic (Dusana) Milan, Sadici; Jakovljevic (Pavla) Radivoje, 1933. Radijevici.

18. avgusta: 18.8.92. Jovicic (Ljubomira) Vidinka, 1922. Toplica.

20. avgusta: 20.8.92. Ilic (Boska) Slobodan, 1973. Bratunac; Lukic (Milorada) Stojan, 1939. Hranca; Radovic (Zivojina) Krsto, 1966. Hranca.

23. avgusta: 23.8.92. Milanovic (Cvijana) Milorad, 1925. Biljaca.

25. avgusta: 25.8.92. Stjepanovic (Gojka) Milivoje, 1967. Hranca.

28. avgusta: 28.8.92. Zivkovic (Drage) Svetozar, 1915. Zivkovici; Zivkovic (Ljubomira) Stanko, 1936. Zivkovici; Acimovic (Milenka) Krstina, 1920. Zivkovici; Milanovic (Radenka) Dragan, 1951. Zivkovici.

29. avgusta: 29.8.92. Sekulic (Milosava) Radenko, 1958. Kupusna; Bacic (Pere) Srboslav, 1945. Kupusna; Misic (Rajka) Petar, 1956. Kupusna; Simeunovic (Save) Milos, 1956. Kostraca.

Zrtve u septembru 1992.

6. septembra: 6.9.92. Milojevic (Dragoja) Jovan, 1955. Bratunac.

7. septembra: 7.9.92. Stojanovic (Dike) Marko, 1961. Bratunac.

9. septembra: 9.9.92. Maksimovic (Novaka) Borivoje, 1956. Sase; Durmic (Mitra) Jovo, 1953. Derventa.

14. septembra: 14.9.92. Jovanovic (Radoja) Milomir, 1966. Zagoni.

15. septembra: 15.9.92. Loncarevic (Milana) Tomo, 1948. Zaluzje; Stojanovic (Milorada) Srecko, 1949. Bjelovac.

16. septembra: 16.9.92. Lukic (Stojana) Milisav, 1942. Zaluzje; Vujadinovic (Nedeljka) Rajko, 1971. Zaluzje; Jovanovic (Cvijetina) Krsto, 1955. Zaluzje; Kovacevic (Boska) Dragan, 1959. Zaluzje; Stojanovic (Milosa) Tomislav, 1966. Zaluzje; Stojanovic Danica, 1931. Zaluzje; Vucetic (Sime) Radojka, 1946. Zaluzje.

17. septembra: 17.9.92. Andric (Bogomira) Ljubisa, 1960. Bjelovac; Simic (Slobodana) Zdravko, Vuksici; Vasiljevic (Pere) Veselka, 1935. Vuksici.

18. septembra: 18.9.92. Bozic (Novaka) Ljubisa, 1952. Fakovici; Bozic (Vladimira) Radosav, 1925. Fakovici.

21. septembra: 21.9.92. Jovanovic (Miladin) Drago, 1962. Loznicka Rijeka; Stojanovic (Mila) Cedomir, 1971. Bratunac.

22. septembra: 22.9.92. Milicevic (Stanoja) Zivojin, 1981. Bratunac.

24. septembra: 24.9.92. Boric (Milivoja) Mile, 1946. Gunjaci; Susic (Todora) Milivoje, 1958. Gunjaci; Gligorovic (Mijata) Miodrag, 1956. Gunjaci; Salipurevic (Bozidara) Slavko, 1971. Gunjaci; Salipurevic (Milorada) Vidoje, 1960. Gunjaci; Vasic (Milosa) Milijan, 1955. Podravanje; Gordic (Mitra) Slavko, 1958. Gunjaci; Lalovic (Nedje) Zoran, 1961. Gunjaci; Jovanovic (Miloja) Vojin, 1922. Podravanje; Jovanovic (Miloja) Svetozar, 1933. Podravanje; Lazarevic (Obrada) Rado, 1920. Podravanje; Marinkovic (Drage) Milos, 1935. Podravanje; Marinkovic (Milosa) Rade, 1961. Podravanje; Marinkovic (Milosa) Milovan, 1955. Podravanje; Marinkovic (ZHarka) Dikosava, 1938. Podravanje; Marinkovic (Andjelka) Radovan, 1938. Podravanje; Tomic (Marka) Gojko, 1930. Podravanje; Tomic (Marka) Mihajlo, 1941. Podravanje; Sarac (Veselina) Dusan, 1964. Podravanje; Sarac (Cvijetina) Mitar, 1963. Podravanje; Sarac (Manojla) Milan, 1929. Podravanje; Perendic (Bogdana) Spasenija, 1935. Podravanje; Perendic (Blagoja) Stanka, 1935. Podravanje; Perendic (Savkana) Tomislav, 1932. Podravanje; Petrovic (Marka) Milomir, 1951. Podravanje; Petrovic (Vasilija) Mileva, 1948. Podravanje; Vesic Milisav, Podravanje; Mitrovic (Jove) Mihajlo, 1932. Podravanje; Mitrovic Ruza, 1927. Podravanje; Mitrovic (Marka) Drago, 1925. Podravanje; Perendic (Milisava) Miladin, 1924. Podravanje; Sarac Mirjana, 1943. Podravanje; Nikolic (Radomira) Slavisa, 1960. Podravanje; Nikolic (Cedomira) Dragan, 1960. Podravanje; Pavlovic Nebojsa, 1971. Podravanje; Mudrinic Rade, 1961. Podravanje; Mitic Borica, 1947. Podravanje; Bogdanovic Djuradj, Podravanje; Kukic Dragutin, 1954. Podravanje.

25. septembra: 25.9.92. Jovanovic Uros, 1921. Zvornik; Matic M. Dostana, 1902. Sikiric; Ilic (Vidoja) Milic, 1972. Loznicka Rijeka; Pantic (Radojka) Rajko, 1943. Gunjaci.

26. septembar: 26.9.92. Simic (Jovice) Despot, 1921. Pribinici; Alempic (Radisava) Dimitrije, 1959. Rogosija; Deuric (Milke) Dragoljub, 1964. Nedjiljiste; Deuric (Milke) Radomir, 1960. Nedjeljiste; Jurosevic (LJubinka) LJubomir, 1962. Nedjeljiste; Prodanovic (Milisava) Zarko, 1970. Rogosija; Prodanovic (Milisava) Milomir, 1966. Rogosija; Prodanovic (Milana) Mirko, 1964. Rogosija; Stanisic (Cvijana) Nenad, Rogosija; Stanisic (Cvijana) Nedjo, 1964. Rogosija; Stanisic (Stanka) Mile, 1960. Rogosija; Bebic (Nedje) Rajko, 1958. Rogosija; Ravnjakovic (Milorada) Zoran, 1960. Rogosija; Tesic (Rajka) Tomislav, 1971. Rogosija; Mitrovic (Ljubomira) Mico, Rogosija; Salipurevic (Branka) Milomir, 1953. Raskovici.

28. septembra: 28.9.92. Todorovic (Vasilija) Djordje, 1938. Brana Bacici.

29. septembra: 29.9.92. Milicevic (Stanoja) Zivojin, 1981. Bratunac.

Zrtve u oktobru 1992.

3. oktobra: 3.10.92. Sarenac (Sime) Slobodan, 1946. Milici.

5. oktobra: 5.10.92. Bozic (Drage) Zorica, 1980. Bratunac; Bozic (Radoja) Desanka, 1924. Fakovici; Markovic (Milovana) Olga, 1935. Fakovici; Markovic (Milovana) Slavka, 1931. Fakovici; Nikolic Cuba, Fakovici; Krsmanovic (Save) Miladin, 1973. Brana Bacici; Djuric Danilo, 1910. Fakovici; Ivanovic (Milana) Miroslav, 1973. Fakovici; Markovic (Save) Radoje, 1941. Fakovici; Markovic (Steve) Radomir, 1939. Fakovici; Nikolic (Milovana) Petko, 1954. Fakovici; Nikolic (Sretena) Milovan, 1923. Fakovici; Savic (Jove) Radovan, 1965. Fakovici; Subotic (Blagoja) Milomir, 1959. Fakovici; Despotovic Milja, Boljevici; Prodanovic Petra, 1927. Boljevici; Stjepanovic (Jovana) Stojka, 1922. Boljevici; Vasic Stanija, 1930. Boljevici; Djukic (Srete) Radovan, 1922. Boljevici; Ristic (Ljubisava) Milutin, 1940. Boljevici; Ristic (Novice) Zarija, 1928. Boljevici; Vasic (Manojla) Vladan, 1929. Boljevici; Djokic (Vlade) Milovan, 1936. Fakovici; Djokic (Milete) Sreten, 1938. Fakovici; Djokic (Nedeljka) Djoko, 1955. Fakovici; Djokic (Sretena) Svetozar, 1965. Fakovici; Djukic (Radovana) Vidoje, 1954. Fakovici.

7. oktobra: 7.10.92. Petkovic (Mijata) Dusko, 1971. Previla; Savic (Mirka) Radovan, 1954. Previla; Milic (Vasilja) LJubo, 1949. Previla; Milic (Ljube) Todor, 1972. Previla; Pantic (Vukosava) Radenko, 1966. Rogosija.

8. oktobra: 8.10.92. Kojic (Pere) Petar, 1962. Banjevici; Slijepcevic (Jerka) Slobodan, 1966. Rogosija; Mitrovic (LJubomira) Dragan, 1952. Vlasic.

9. oktobra: 9.10.92. Jovanovic (Radoja) Milenko, 1964. Zagoni; Milosevic (Zivojina) Bozo, 1951. Zagoni.

10. oktobra: 10.10.92. Eric (Radovana) Risto, 1927. Donja Bukovica; Eric (Stojana) Radojka, 1953. Donja Bukovica; Milanovic (Milivoja) Branislav, 1949. Bukovo Brdo.

12. oktobra: 12.10.92. Novakovic (Milovana) Bozidar, 1927. Vandzici.

13. oktobra: 13.10.92. Belakovic (Vojislava) Predrag, 1966. Zalazje; Grujicic (Slavoljuba) Milomir, 1969. Zalazje.

14. oktobra: 14.10.92. Gligic (Radovana) Radivoje, 1935. Sase.

19. oktobra: 19.10.92. Jankovic (Srecka) Zivan, 1959. Kusici.

21. oktobra: 21.10.92. Vitic (Mijata) Milovan, 1931. Kostraca.

22. oktobra: 22.10.92. Lazic (Gojka) Risto, 1968. Brana Bacici; Nikolic (Milovana) Todor, 1951. Loznica; Brezancic (Dusana) Marko, 1954. Zabrdje.

23. oktobar: 23.10.92. Ivanovic (Dobrivoja) Milivoje, 1949. Bukovicko Brdo.

29. oktobra: 29.10.92. Ristic (Lazara) Ilija, 1958. Kusici.

31. oktobra: 31.10.92. Vukovic (Zivana) Vojislav, 1957. Grobic.

Zrtve u novembru 1992.

1. novembra: 1.11.92. Djuric (Jovana) Milos, 1933. Vukovici; Marinkovic (Urosa) Goran, 1970. Johovaca.

2. novembra: 2.11.92. Zivanovic (Obrena) Djordje, 1967. Zagoni.

4. novembra: 4.11.92. Cvjetinovic (Dusana) Dragan, 1955. Brezani.

8. novembra: 8.11.92. Krkeljas (Petra) Simo, 1954. Sase.

9. novembra: 9.11.92. Ristic (Drage) Milorad, 1971. bolnica.

18. novembra: 18.11.92. Janjic (Vitomira) Zoran, 1965. Peci.

20. novembra: 20.11.92. Vasic (Radovana) Dragan, 1964. Banjevici.

22. novembra: 22.11.92. Savic (Bogoljuba) Radosav, 1963. Zanjevo.

24. novembra: 24.11.92. Blagojevic (Radovana) Zoran, 1962. Bjelovac; Katanic (Ilije) Savo, 1969, Zgunja; Obradovic (Rade) Dragan, 1968, Zgunja.

25. novembra: 25.11.92. Bozic (Djoke) Milovan, 1949. Magasici;

27. novembra: 27.11.92. Opacic (Djure) Borisav, 1961. Sandici; Vujinovic (Dusana) Milan, 1960. Sandici; Vujaklija Djuro, 1957. Sandici.

28. novembra: 28.11.92. Trivkovic (Ilije) Ratko, 1936. Zabrdje; Petrovic (Dragomira) Pero, 1976. Bacino Brdo.

Zrtve u decembru 1992.

3. decembra: 3.12.92. Simic (Novice) LJubinko, 1953. Gunjaci; Simic (LJube) Vojin, 1970. Johovaca; Boric (Milisava) Milenko, 1961. Johovaca; Vukotic (Bogosava) Vojin, 1953. Johovaca; Vitic (Save) Zlatan, 1972. Johovaca; Milic (Milisava) ZHeljko, 1973. Gunjaci; Milovcevic (Janka) Branko, 1952. Stedric; Pantic (Dragomira) Milan, Johovaca; Djuric (Nikodina) Novak, 1962. Stedric.

7. decembra: 7.12.92. Bucalina (Dimitrija) Vladimir, 1951. Besic Brdo. Sekulic (Branislava) Zoran, 1973. Glusac;

12. decembra: 12.12.92. Slijepcevic Jerko, 1934. Nedjeljiste.

13. decembra: 13.12.92. Milic (Stojana) Mirko, 1956. Zagradje; Stankovic (Rajka) Radenko, 1972. Zagradje.

14. decembra: 14.12.92. Bogicevic (Milenka) Zlatan, 1975. Bjelovac; Cvijic (Ilije) Miodrag, 1972. Bjelovac; Dadic (Marka) Ratko, 1954. Kravica; Damnjanovic (Radivoja), Slavomir, 1971. Loznica; Damnjanovic (Svetozara) Nedeljko, 1959. Loznica; Despotovic (Vitomira) Slobodan, Bjelovac; Filipovic (Dragoljuba) Dragan, 1962. Loznica; Filipovic (Milisava) Dragoljub, 1942. Loznica; Filipovic (Nedje) Stevo, 1951. Bjelovac; Ilic (Blagoja) Zivojin, 1928. Sikiric; Ilic (Ilije) Milisav, 1957. Bjelovac; Ilic (Koste) Radojka, 1935. Sikiric; Ilic (Mice) Milan, 1939. Bjelovac; Ilic (Nedje) Slavko, 1939. Magasici; Jovanovic (Milosa) Zlata, 1911. Bjelovac; Jovanovic (Petka) Milan, 1948. Loznica; Jovanovic (Petra) Djoko, 1956. Loznica; Jovanovic Radenko, 1974. Bjelovac; Jovanovic (Veselina) Milos, 1928. Loznica; Knezevic (Vojislava) Zeljko, 1966. Loznica; Lukic (Radivoja) Vida, 1933. Bjelovac; Lukic (Cede) Krstina, 1948. Loznica; Marincevic Miroslav, 1965. Bjelovac; Matic (Ilije) Radivoje, 1937. Bjelovac; Matic (Nikodina) Desimir, 1928. Bjelovac; Matic (Radivoja) Gordana, 1967. Bjelovac; Matic (Radivoja) Snezana, 1967. Bjelovac; Miladinovic (Petka) Mirko, 1971. Bjelovac; Miladinovic (Petka) Cedo, 1975. Bjelovac; Milic (Marka) Stojan, 1959. Sase; Milkovski (Nikolce) Bojan, 1938. Loznica; Milutinovic (Cede) Slavko, 1963. Bjelovac; Mitrovic (Bogosava) Radovan, 1948. Sikiric; Mitrovic (Bogosava) Srecko, 1946. Sikiric; Nedeljkovic (Bogosava) Milomir, 1940. Sikiric; Nedeljkovic (Obrada) Ljubisav, 1925. Sikiric; Nedeljkovic (Ratka) Slodoban, 1970. Bjelovac; Nedeljkovic (Svetislava) Ratko, 1946. Sikiric; Petrovic (Bozidara) Mladjen, 1958. Loznica; Petrovic (Bogdana) Miodrag, 1948. Loznica; Petrovic (Milorada) Dusan, 1938. Brana Bacici; Petrovic (Krste) Mirko, 1920. Bjelovac; Petrovic (Miladina) Slobodan, 1976. Sikiric; Petrovic (Milana) Mirko, 1972. Bjelovac; Prodanovic (Rade) Dusan, 1931. Sikiric; Rankic (Miladina) Obrenija, 1934. Sikiric; Stankovic (Rajka) Radenko, 1972. Zagradje; Savic (Ostoje) Mitar, 1954. Bjelovac; Simic (Ilije) Ratko, 1951. Kunjerac; Simic (Ranka) Zlatan, 1961. Sikiric; Simic (Svetolika) Zivadin, 1946. Sikiric; Simic (Svetolika) Radisav, 1939. Sikiric; Simic (Vasilija) Grozdana, 1931. Sikiric; Stevanovic (Branka) Dragisa, 1966. Sikiric; Tanasic (Ljubisava) Milomir, 1939. Sikiric; Tanasic (Petra) Milan, 1957. Sikiric; Tanasic (Sretena) Radovan, 1923. Bjelovac; Todorovic (Krste) Bozo, 1949. Loznica; Todorovic (Petra) Vasilj, 1955. Kravica; Tomic (Zike) Rajko, 1955. Bjelovac; Tosic (Zivorada) Milorad, 1972. Bjelovac; Trisic (Obrada) Obrenija, 1931. Sikiric; Trisic (Tomislava) Zoran, 1968. Bjelovac; Vuksic (Srecka) Novak, 1931. Sikiric; Vucetic (Radovana) Milenko, 1975. Loznica; Vucetic (Save) Radovan, 1943. Loznica; Djukic (Leposave) Radoslav, 1968. Voljavica.

16. decembra: 16.12.92. Rakic Luka, 1948. Voljavica; Milic (Stojana) Mirko, 1956. Zagradje.

17. decembra: 17.12.92. Djokanovic (Pavla) Sreten, 1937. Kostanovice; Marincevic (Novice) Miroslav, 1965. Siljkovici.

18. decembra: 18.12.92. Markovic (Novice) Slavko, 1963. Ilidza.

19. decembra: 19.12.92. Popovic (Milisava) Bozidar, 1974. Magasici.

20. decembra: 20.12.92. Maric (Rade) Stanoje, 1952. Voljavica.

24. decembra: 24.12.92. Zivanovic (Mirka) Milovan, 1974. Glogova; Dragicevic (Milosa) Mirko, 1947. Glogova; Gajic (Rade) Stanko, 1963.Glogova; Ilic (Stanoja) Radovan, 1953. Glogova; Janic (Mirka) Vladislav, 1948.Kravica; Kribel (Antonija) Mirko, 1949. Glogova; Milanovic (Drage) Radomir, 1940.Jezestica; Milinkovic (Steve) Radovan, 1959. Glogova; Milovanovic (Boze) Svetolik, 1950. Glogova; Milovanovic (Radoja) Milisav, 1950. Glogova; Obradovic (Cede) Borivoje, 1944.Glogova; Petrovic (Jezdimira) Milenko, 1956. Glogova; Simic (Maksima) Milovan, 1949. Sikiric; Stamatovic (Cede) Vladeta, 1953.Hranca; Veselinovic (Slavomira) Dragan, 1965. Glogova; Vujadinovic (Dusana) Petko, 1958. Glogova; Zekic (Krste) Bosko, 1949. Glogova; Sarac (Ranka) Dragan, 1964. Glogova.

25. decembra: 25.12.92. Deronjic (Novaka) Ranka,Bajina Basta.

28. decembra: 28.12.92. Lukic (Obrada) Miodrag, Glogova; Stevic (Pere) Milenko, 1966. Glogova.


Na Glodanskom brdu je 126 Srba zvjerski muceno i masakrirano 1992. godine.

_________________
Izetbegović(92):"®rtvovaću mir, za nez. BiH!''
Silajdľić(92):''Međunarodno priznanje SRBiH biće doprinos stabilizaciji''
Kutiljero(05):''Da Izetbegović nije povukao potpis ne bi bilo rata, ni Srebrenice!''


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 07 Dec 2005, 02:36 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Okt 2005, 22:29
Postovi: 140
Lokacija: Republika Srpska
Citiraj:
ZRTVE U 1993. GODINI

Zrtve u januaru 1993.

1. januara: 1.1.93. Maksimovic (Dobrisava) Novak, 1952. Cosici; Milic (Radojka) Dragan, 1964, Cosici.

2. januara: 2.1.93. Andric (Ante) Kazimir, 1952. Zagoni.

3. januara: 3.1.93. Nikolic (Vlade) Veljko, 1971. Glogova.

6. januara: 6.1.93. Maksimovic (Jove) Miloje, 1957. Glusac.

7. januara: 7.1.93. Bozic Mara, 1909. Mandici; Bozic (Stojana) Stevo, 1951. Mandici; Bogicevic (Jovana) Slobodan, 1947. Siljkovici; Bogicevic (Ljubomira) Radojko, 1954. Jezestica; Bogicevic (Ljubomira) Vojislav, 1949. Jezestica; Bogicevic (Slobodana) Novica, 1976. Siljkovici; Dolijanovic (Dusana) Miladin, 1963. Siljkovici; Eric (Nikole) Krstina, Kravica; Eric (Mikajla) Negoslav, Kravica; Gavric (Paje) Pajkan, 1963. Kravica; Jokic (Stojana) Milo, 1927. Jezestica; Jovanovic (Vujadina) Radomir, 1959. Jezestica; Jovanovic (Mitra) Stojan, 1948. Kravica; Lazic (Dusana) Krsto, 1933. Brana Bacici; Miladinovic (Dragomira) Ratko, 1959. Jezestica; Miladinovic (Dragomira) Djordjo, 1958. Jezestica; Milanovic (Milorada) Nedjo, 1937. Jezestica; Milanovic (Nedje) Dragan, 1970. Jezestica; Momcilovic (Drage) Miladin, 1935. Opravdici; Momcilovic (Drage) Ranko, 1937. Konjevic Polje; Nikolic (Cvijetina) Gordan, 1958. Jezestica; Nikolic (Marka) Vaso, 1920. Brana Bacici; Nikolic (Cvijana) Mitar, 1927. Kajici; Nikolic (Todosija) Milovan, 1946. Kravica; Obackic Ljubica, 1918. Mratinjci; Ostojic (Riste) Milovan, 1949. Jezestica; Ostojic (Riste) Mitar, 1934. Jezestica; Popovic (Riste) Kostadin, 1947. Kravica; Popovic (Krste) Risto, 1920. Kravica; Radovic (Drage) Bozo, 1943. Siljkovici; Radovic (Ljube) Radenko, 1974. Siljkovici; Radovic (Radosava) Dragan, 1968. Siljkovici; Radovic (Djordja) Vaskrsije, 1956. Siljkovici; Djukanovic (Vlade) Krsto, 1935. Jezestica; Visnjic (Todora) Ratko, 1949. Siljkovici; Stevanovic (Vasilja) Tankosava, 1938. Brana Bacici; Pavlovic (Radovana) Radoje, 1936. Siljkovici; Savljevic (Save) Mile, 1964. Siljkovici; Stevanovic (Radovana) Milan, 1973. Siljkovici; Stojanovic (Stojana) Vladimir, 1915. Brana Bacici; Trisic (Mikajla) Vidosava, Jezestica; Veselinovic (Kostadina) Lazar, 1935. Siljkovici; Djokic (Stanka) Stanoje, 1942. Siljkovici; Djukanovic (Mike) Bosko, 1928. Jezestica; Djukanovic (Vlade) Ivan, 1954. Kravica; Djukanovic (Riste) Nevenka, 1946. Jezestica; Djukic Milomir, Kravica.

8. januara: 8.1.93. Lukic (Nikole) Radmila, 1939. Repovac; Milanovic (Milana) Vitomir, 1942. Popovici; Simic (Stanka) Novak, 1934. Popovici.

9. januara: 9.1.93. Bozic (Radomira) Zarko, 1973. Radijevici; Bozic Vida, Radijevici; Vasic Obrenija, Radijevici; Mitrovic Draginja, Radijevici; Ristic (Zarije) Zoran, 1952. Boljevici; Djukic (Milosa) Rajko, 1960. Boljevici.

15. januara: 15.1.93. Todorovic (Milivoja) Milan, 1956. Vandzici.

16. januara: 16.1.93. Blagojevic Miladin, 1947. Glogova; Todorovic (Milivoja) Milan, 1956. Vandzici; Rakic (Radisava) Novak, 1953. Cosici; Rakic (Jove) Dragomir, 1953. Cosici; Rakic (Jove) Milomir, 1957. Cosici; Rakic (Slavka) Radisa, 1961. Cosici; Rakic (Marjana) Dragomir, 1940. Cosici; Ivanovic (Dike) Mile, 1952. Cosici; Ivanovic (Mila) Predrag, 1973. Cosici; Ivanovic (Milutina) Zelimir, 1968. Cosici; Pavlovic (Milenka) Zarko, 1938. Cosici; Trifunovic (Cede) Milorad, 1958. Cosici; ZHivanovic (Jove) Bogdan, 1927. Cosici (Stublovi); ZHivanovic (Mihaila) Dobrina, 1923. Cosici (Stublovi); Rakic (Milorada) Tadija, 1930. Cosici; Maksimovic (Zike) Damjan, 1934. Cosici; Pavlovic (Svetozara) Andjelko, 1914. Cosici; Trifunovic Vidosava, 1915. Cosici; Ilic (Predraga) Nebojsa, 1969. Cosici; Milanovic (Save) Marko, 1954. Skelani; Gligic (Draze) Aleksa, 1968. Skelani; Janjic (Sime) Scepo, 1947. Skelani; Janjic (Pere) Simo, 1948. Skelani; Mijatovic (Save) Vlado, 1966. Skelani; Milovanovic (Milosa) Milan, 1967. Skelani; Markovic (Radenka) Milun, 1970. Skelani; Janjic (Sime) Andja, 1927. Skelani; Sekulic (Ostoje) Gordana, 1966. Skelani; Dimitrijevic (Tomislava) Aleksandar, 1987. Skelani; Dimitrijevic (Jovana) Dragan, 1965. Skelani; Simic (Dragana) Radovan, 1966. Skelani; Milosevic (Borise) Dragoje, 1960. Skelani; Milovanovic (Petra) Milenko, 1941. Kalimanici; Nikolic (Stojana) Radivoje, 1952. Kalimanici; Nikolic (Vojislava) Milenko, 1940. Kalimanici; Todorovic (Mice) Petko, 1940. Bujakovici; ZHivanovic Filip, 1931. Bujakovici; ZHivanovic Stojan, 1925. Bujakovici; Jakovljevic (Andjelka) Milojko, 1957. ZHabokvica; Maksimovic (Milovana) Savo, 1932. ZHabokvica; Nedjic Rosa, 1933. ZHabokvica; Ristic (Lazara) Vladislav, 1947. Kusici; Mitrovic Radivoje, 1942. Kusici; Jakovljevic (Mitra) Milija, 1957. Kusici; Mitrovic (Maksima) Mirko, 1939. Kusici; Jakovljevic (Milana) Milenko, 1946. Kusici; Ristic (Cvetka) Novak, 1951. Kusici; Milanovic Ilija, 1922. Kusici; Ristic Rado, 1920. Kusici; Milanovic Dusanka, 1920. Kusici; Jankovic (Petka) Milenija, 1963. Kusici; Todorovic (Stanoja) Milenko, 1928. Kusici; ZHivanovic (Jove) Nikola, 1921. Kusici; Mitrovic Radinka, 1946. Kusici; Ristic Milenka, 1930. Kusici; Ristic (Milorada) Ivanka, 1950. Kusici; Ristic (Novaka) Mitra, 1974. Kusici; Ristic (Novaka) Mico, 1977. Kusici; Rakic Mirko, 1925. Toplica; Kovacevic Radosava, 1915. Toplica; Blagojevic Ilinka, 1914. Toplica; Mitrovic Darinka, 1922. Savici.

17. januara: 17.1.93. Stojanovic (Nevenka) Slavisa, 1972. Loznica.

18. januara: 18.1.93. Grujic (Milisava) Savo, 1972. Glogova.

19. januara: 19.1.93. Djokic (Vasilija) Miladin, 1961. Brana Bacici; Slijepcevic (Jerka) Mladjen, 1961. Vandzici.

20. januara: 20.1.93. Djukic (Radislava) Mirko, 1973. Lemesac.

22. januara: 22.1.93. Stevanovic Milenka, 1940. bolnica.

23. januara: 23.1.93. Radic (Nedje) Goran, 1971. Lemesac.

25. januara: 25.1.93. Cirkovic (Jovana) Vujadin, 1974. Lemesac; Nikolic (Ivana) Blagomir, 1943. bolnica.

26. januara: 26.1.93. Ostojic (Borka) Gvozden, 1941. Caus; Pajic (Miladina) Gavrilo, 1947. Caus.

27. januara: 27.1.93. Pajic (Alekse) Simo, 1953. Suha.

28. januara: 28.1.93. Gvozdenovic (Riste) Jakov, 1968. Krstas.

30. januara: 30.1.93. Pavlovic (Mile) Milada, 1975. Bratunac; Alempic (Bogosava) Slavko, 1950.Milovanovici.

Zrtve u februaru 1993.

2. februara: 2.2.93. Tosic (Zivorada) Radenko, 1966. Andrici; Gajic (Stanka) Vladimir, 1988. Bratunac.

3. februara: 3.2.93. Ilic (Draginje) Milenko, 1971. Vandzici.

7. februara: 7.2.93. Jokic (Milana) Stanko, 1935.Polom; Simic (Drage) Mitar, 1959. Polom; Trisic (Stanka) Slavorad, 1934. Bratunac.

8. februara: 8.2.93. Savkic (Milutina) Ljubisav, 1958. Vuksici; Slijepcevic (Novice) Petar, 1958. Ilijino Brdo; Vukotic (Stanka) Svetomir, 1953. Ilijino Brdo; Conjic Dobrivoje, 1958. Ilijino Brdo; Krstic (Velimira) Pavle, 1954. Ilijino Brdo; Kaldesic (Slobodana) Zoran, 1964. Vuksici; Dosic (Kostadina) Marko, 1934. Vandzici; Dosic Marija, 1933. Vandzici.

9. februara: 9.2.93. Milovanovic (Riste) Milovan, 1931. Slapasnica; Reljic Radenko, Tabana.

10. februara: 10.2.93. Kondic (Dane) Stevo, 1939. Banjevici; Malic (Jove) Milan, 1963. Banjevici.

12. februara: 12.2.93. Milinkovic (Milutina) Luka, 1947. Rupovo Brdo.

14. februara: 14.2.93. Savic (Jovana) Milan, 1972. Kunjerac; Simic (Stanoja) Marko, 1933.Polom; Stankovic (Cvetka) Dragoslav, 1962. Kunjerac.

15. februara: 15.2.93. Cirkovic (Petra) Vladimir, 1962. Kunjerac.

17. februara: 17.2.93. Petrovic (Nedje) Nevenka, 1968. Bratunac; Stjepanovic (Miladina) Tomislav, 1969. Cerska; Bacic (Miladina) Radenko, 1960. Cerska.

18. februara: 18.2.93. Stankovic (Milovana) Ranko, 1957. Magasici.

23. februara: 23.2.93. Lukic (Radovana) Svetozar, 1935. bolnica.

27. februara: 27.2.93. Maksimovic (Radisava) Savo, 1968. Joseva.

28. februara: 28.2.93. Dangic (Cvijetina) Veroljub, 1964. Brezani.

Zrtve u martu 1993.

1. marta: 1.3.93. Djokanovic (Dragoljuba) Dragica, 1960. Bratunac.

4. marta: 4.3.93. Mladjenovic (Miladina) Stanoje, 1944. Siljak Brdo.

6. marta: 6.3.93. Petrovic (Milorada) Bozana, 1942. Bratunac; Pavlovic (Mile) Mikajlo, 1982. Bratunac; Petrovic (Milorada) Bozana, 1942. Bratunac.

7. marta: 7.3.93. Gagic (Milivoja) Srbobran, 1969. Tokalj. Gradina; Gagic (Cvijetina) Radovan, 1964. Tokalj. Gradina; Milosevic (Milosa) Milos, 1973. Vitez.

8. marta: 8.3.93. Markovic (Boze) Zoran, 1962. Vitez.

9. marta: 9.3.93. Pavlovic (Djordja) Danko, 1960. Vuksici; Ilic (Cvijetina) Novak, 1950. Vuksici.

10. marta: 10.3.93. Bozic (Radosava) Miloje, 1948. Bljeceva.

11. marta: 11.3.93. Savic Ivica, 1970. Poljak; Savicevic Goran, 1969. Poljak.

13. marta: 13.3.93. Arsenovic (Milorada) Nenad, 1965. Lemesac; Kazimirovic (Rada) Ranko, 1971. Vuksic Polje.

14. marta: 14.3.93. Ilic (Stanimira) Vukota, 1945. Velika Njiva.

15. marta: 15.3.93. Djurkovic (Dragoljuba) Dragan, 1952. Polom; Djurkovic (Ratka) Milenko, 1969. Polom.

17. marta: 17.3.93. Jankovic (Radise) Milan, 1964. Sulice.

18. marta: 18.3.93. Ristanovic Ljubomir, 1970. Krnjici; Radic (Mirka) Milenko, 1962.Glogova.

19. marta: 19.3.93. Kondic (Radovana) Milojko, 1944. Jezestica; Milovanovic (Milorada) Cvijetin,Zagoni; Mijatovic (Riste) Bosko, 1942. Cizmici; Jovanovic (Dragosava) Milija, 1957. Vitez.

20. marta: 20.3.93. Milanovic (Radovana) Milos, 1952. Magasici; Cvijetinovic (Vojislava) Vidoje, 1967. Magasici; Bajic (Zivka) Dusko, 1971. Magasici; Obradovic (Borivoja) Ozren, 1968. Magasici; Radic (Nedeljka) Zoran, 1972. Ravni Buljim.

22. marta: 22.3.93. Jovanovic (Vitomira) Miodrag, 1973. Bozici.

23. marta: 23.3.93. Bogdanovic (Dragomira) Ivan, 1955. Osmace.

24. marta: 24.3.93. Andric (Vladimira) Dragoljub, 1952. Radijevici.

25. marta: 25.3.93. Dimitrijevic (Bogoljuba) Milija, 1964. Jadar.

27. marta: 27.3.93. Vukovic (Mijata) Petko, 1964. Visnica.

28. marta: 28.3.93. Pesic (Milana) Predrag, 1951. Karacica Brdo; Stevanovic (Radoja) Radenko, 1945. Karacica Brdo; Kocevic (Sekule) Nikola, 1954. Karacica Brdo.

30. marta: 30.3.93. Stojanovic (Save) Radenko, 1973. Sikiric.

Zrtve u aprilu 1993.

2. aprila: 2.4.93. Matic (Borisava) Milorad, 1962. Petrovici; Savic (Milana) Slavisa, 1974. u bolnici; Sargic Goran, 1969. Skugrici.

3. aprila: 3.4.93. Bozic (Mirka) Bozo, 1953. Fakovici; Zivanovic (Marinka) Mirko, 1946. Fakovici.

4. aprila: 4.4.93. Jaksic Dragomir, Podravanje.

5. aprila: 5.4.93. Neskovic (Cede) Miladin, 1956. Podlaznik.

7. aprila: 7.4.93. Ilic S. Vukoman, 1956. Jadar.

8. aprila: 8.4.93. Lukic (Gruje) Dusan, 1963. Oparci.

10. aprila: 10.4.93. Colic Dusan, 1952. Mocevici.

11. aprila: 11.4.93. Elek Milos, 1963. Osmace; Pejic (Ranka) Nedjo, 1967. Mocevici; Sekulic (Ljubisava) Petko, 1953. Mocevici.

12. aprila: 12.4.93. Petkovic (Mila) Dragan, 1970. Skelani; Bozic (Dusana) Ratko, 1960. Osmace.

14. aprila: 14.4.93. Perendic (Urosa) Predrag, 1968. Zalazje; Perendic (Ivka) Radivoje, 1967. Zalazje; Perendic (Tomislava) Slavisa, 1967. Zalazje.

15. aprila: 15.4.93. Miladinovic (Obrada) Lazar, 1961. Kvarc.

17. aprila: 17.4.93. Grbic (Radenka) Milenko, 1973. Mocevici; Ivancevic Elvis, 1973. Kvarc; Jungic Jugoslav, 1971. Kvarc; Milanovic Milan, 1964. Kvarc; Stevic (Danila) Bozo, 1956. Kvarc; Lalovic (Luke) Dragan, 1964. Mocevici.

23. aprila: 23.4.93. Prodanovic (Zivorada) Dragan, 1961. bolnica.

29. aprila: 29.4.93. Mitrovic (Save) Rade, 1972. Zagoni.

Zrtve u maju 1993.

3. maja: 3.5.93. Radovic (Cede) Rajko, 1952. Bozici.

19. maja: 19.5.93. Jankovic (Djordja) Dragan, 1948. bolnica.

Zrtve u junu 1993.

6. juna: 6.6.93. Nikolic (Djordja) Dusko, 1961. Hranca; Nikolic (Duska) Biljana, 1986. Hranca.

9. juna: 9.6.93. Zivkovic (Bogdana) Stanoje, 1936. Zivkovici.

Zrtve u julu 1993.

4. jula: 4.7.93. Dimitrijevic (Tomislava) Radisav, 1981. bolnica.

15. jula: 15.7.93. Ignjatovic (Cvijetina) Ranko, 1953. Fakovici.

18. jula: 18.7.93. Jovanovic (Slavka) Rado, 1968. Trnovo; Neskovic (Rajka) Slobodan, 1972. Trnovo; Spasojevic (Zivka) Goran, 1974. Trnovo; Simic (Zivadina) Dragan, 1969. Trnovo.

Zrtve u avgustu 1993.

8. avgusta: 8.8.93. Rankovic (Vujadina) Mile, 1935. Jezestica.

10. avgusta: 10.8.93. Lazic (Krste) Ikonija, 1939. Lipenovici; Lazic (Nedje) Vojin, 1941. Lipenovici.

Zrtve u septembru 1993.

4. septembra: 4.9.93. Cirkovic (Jovana) Dragan, 1975. Bratunac.

Zrtve u oktobru 1993.

27. oktobra: 27.10.93. Simic (Jovana) Momcilo, 1970. Cizmici; Djuric (Novaka) Slavica 1975. Bljeceva.

Zrtve u novembru 1993.

12. novembra: 12.11.93. Lukic (Milana) Radivoje, 1954. bolnica.

Zrtve u januaru 1994.

11. januara: 11.1.94. Grujicic (Cvetka) Vasilije, 1944. Zalazje.


ZRTVE STRADALE IZVAN TERITORIJA OVIH OPSTINA ILI NEPOZNATOG DANA

Jovanovic Milenko, 1952; Zaric Milun, 1957. Tegare; Prodanovic Milka iz Sikirica; Jovic Milomir, 1967; Okuka Dragan, 1956; Savic Ljubisa, zaselak Vranjkovina, ubijen 1.06.1992; Markovic Milenko, Zabokvice, ubijen 24.06.1992; Vujadinovic (Jola) Milutin, 1960. Zvornik (9. aprila 1992); Pavlovic Desanka, Ratkovici; Milovanovic (Milisava) Zivko iz Ratkovica; Maksimovic Radomir, 1966. iz Ratkovica; Stjepanovic (Mirka) Miladin, 1972. Vinkovci (19. septembra 1991); Stanojevic (Stanka) Radisav, 1964. Zalazje, Okucani; Mijatovic Slavko; Jovanovic (Obradina) Rado, Fakovici; Kovacevic (Nikole) Bozidar, Tegare, Potocari; Mitrovic (Save) Stanimir, 1938. Hranca, Bratunac; Stevanovic Milosav; Stevanovic (Rajka) Milan, 1952. B. Bacici, B. Bacici; Uzelac Mihailo, poginuo u Jezestici; Cvjetinovic Dostana, Hranca; Jovanovic Obren, Stanatovici; Jovanovic (Lazara) Branimir, Bratunac; Ilic (Ljubinka) Dragan, 1975, Pribinici; Miladinovic (Ilije) Savo, 1973. Zvornik; Vasic (Milovana) Bozidar, 1951. Tamburica Kosa; Markovic (Marka) Milisav, 1955. Tamburica Kosa; Jacimovic (Mitra) Marko, 1972. Tamburica Kosa; Ostojic (Drage) Milorad, 1969.



MASAKRIRANA LICA


Svirepost i podlost koja je ispoljena u napadima na srpska sela, bezocnost prema zarobljenim i uhvacenim mestanima, pri cemu se ne razlikuje postupak prema muskarcima ili zenama, starim osobama ili onim mladjim, vojnicima ili civilima, zdravim ili povredjenim i bolesnim, i bestijalan tretman u zatvorima u kojima je nedostatak vode ili hrane najblaza kazna, predstavlja posebno poglavlje zbivanja na ovim prostorima. Da li takav odnos zahteva verski fanatizam islama, njihov dzihad, ili su uzavrele najnize, zivotinjske strasti njihovih ratnika, tesko je reci. A mozda su samo mrznjom napojeni ljudi, po svojoj prirodi mucitelji i ubice, upravljali akcijama i drzali zbivanja u svojim rukama. Nezavisno od toga, posledice za srpski narod su stravicne. Veliki broj poginulih, ranjenika, zivih i nepovredjenih ljudi spaljen je zajedno sa zgradama u kojima su boravili. To se dogodilo u Zalazju, Rogosiji, Podravanju... Lica koja su spaljena u svojim kucama ima u mnogim selima: Bljeceva, Krnjici, Ratkovici, Jezestica... Na desetine porodicnih zgrada je nestalo u plamenu zajedno sa svojim ukucanima.

Mnogi od poginulih koji su dobijeni razmenom, ili su na neki drugi nacin izvuceni sa mesta stradanja, imali su tragove paljenja, ugljenisane delove tela, presecene vratove, slupane lobanje, polomljene noge i ruke, odsecene glave. Ne retko masakrirane su i vec mrtve zrtve. Muskarci su obrezivani i kastrirani, a zene silovane, pre nego sto su im oduzeti zivoti. Njihova iskasapljena i spaljena tela svedocanstvo su muka u kojima su proveli poslednje casove boravka na ovom svetu. To je i njihov zalog koji su dali za dostojanstvo svog verskog i nacionalnog porekla. I ne samo svog... Oni su poslednja plejada na oltaru mucenika u ime opstanka srpske nacije i pravoslavne vere u ovim bosanskim i jugoslovenskim, ali i balkanskim i evropskim prostorima. Treca plejada samo u ovom jednom veku.

Koliko je lica masakrirano, spaljeno, zaklano ili ubijeno na podrucju koje jos drze muslimani, danas nije moguce ni pretpostaviti. Istina o sudbini Srba koji su ostali ili se zatekli na muslimanskoj teritoriji, kao i onih u zarobljenistvu i zatocenistvu u Srebrenici, Cerskoj, Pobudju ili Konjevica Polju tek treba da bude otkrivena, ukoliko do toga ikada dodje, u sta je tesko verovati.

Tada ce, najverovatnije, dokumentacija kojom raspolazemo biti celovitija, a time i cinjenica o stradanju naseg naroda postati jos pogubnija. Na osnovu trenutnog uvida u pocinjene masakre nad civilnim stanovnistvom ili zarobljenicima i ranjenicima, moguce je saopstiti prve nalaze i rezultate dosadasnjeg istrazivanja. Rec je iskljucivo o zrtvama koje su umorene mucenjem ili masakrirane i za koje postoji ili verodostojna dokumentacija ili iskazi svedoka. Tako je sasvim izvesno da su masakrirana i mucenjem umorena sledeca lica:

Zekic (Novaka) Kosana, 1928. Bljeceva, zaklana u svojoj kuci u istom selu 6. maja 1992. Milosevic (Rajka) Radojko, 1928. Gniona, zapaljen u vlastitoj kuci za vreme slave Djurdjevdana 6. maja 1992. Tanasijevic (Manojla) Simo, 1952. Cicevci, nadjen ubijen i kastriran, kod sela Osmace 7.5.1992. Zakic (Maksima) Milos, 1914. Babuljice (zaselak Sjemovo), invalid, nepokretan, zapaljen u svojoj kuci 14. maja 1992. Ristanovic (Nikole) Sekula, 1906. Osredak, zapaljen u kuci 15. maja 1992. Petrovic (Radovana) Krsto, 1938. Crni Vrh, zaklan na istom mestu 15. maja 1992. Djuric (Vojislava) Novak, 1955. Crni Vrh, zaklan na istom mestu 15. maja 1992. Djuric (Sime) Vojislav, 1930. Crni Vrh, zaklan na istom mestu 15. maja 1992. Gagic (Milovana) Milojko, 1947. Karna, podlegao mucenju u istom selu 15. juna 1992. Peric (Stevana) Aleksa, 1928. Radosevici, mucen i zaklan, na grudima urezano slovo "U", 15. maja 1992, Matic (Ratka) Mato, 1966. Postolje, zaklan kuci u istom selu 18. maja 1992. Rankic (Bore) Nenad, 1967. Srebrenica, uhvacen i, po nadjenim povredama, na bestijalan nacin mucen hladnim oruzjem, plamenom, tupim predmetima, podlegao 26. maja 1992. u muslimanskom selu Cizmici. Vujadinovic (Jove) Milomir, 1960. Konjevic Polje, ranjen i uhvacen u istom selu prilikom napada muslimana na kolonu privrednih vozila, 27. maja 1992. podlegao torturi. Petrovic (Drage) Dikosava, 1932. Oparci, zaklana u svom selu 1. juna 1992. Milanovic (Marka) Radomir, 1966. Toplica, zaklan i zapaljen u kuci 2. juna 1992. Spajic (Drage) Srecko, 1928. Obadi, zaklan u svom selu 8. juna 1992. Grujicic (Andjelka) Milovan, 1943. Gostilj, zaklan u selu Zalazje 8. juna 1992. Cvjetinovic (Momira) Dostana, 1930. Obadi, ubijena posle mucenja u Zalazju, 8. juna 1992. Zaric (Sretena) Zivorad, 1956. Tegare, mucen i zaklan u svojoj kuci, 9. juna 1992. Milinkovic (Maksima) Vojislav, 1938. Rupovo Brdo, ubijen i spaljen u istom selu 10. juna 1992. Milinkovic (Gojka) Mirjana, 1939. Rupovo Brdo, ubijena i spaljena u istom selu 10. juna 1992. Milinkovic (Petra) Radoje, 1952. Rupovo Brdo, ubijen i spaljen u istom selu 10. juna 1992. Zugic Koviljka, 1922. Rupovo Brdo, zadavljena u svojoj kuci 10. juna 1992. Maksimovic (Milorada) Radomir, 1942. Ratkovici, podlegao mucenju u istom selu 21. juna 1992. Stanojevic Desanka, 1923. Ratkovici, zapaljena u kuci u istom selu 21. juna 1992. Prodanovic (Petra) Zivan, 1966. Ratkovici, zaklan u istom selu 21. juna 1992. Prodanovic (Drage) Zora, 1941. Ratkovici, zlostavljana i ubijena u kuci 21. juna 1992. Stanojevic (Todora) Nikola, 1958. Ratkovici, masakriran i zapaljen u istom selu 21. juna 1992. Pavlovic (Jose) Milovan, 1920. Ratkovici, ubijen i zapaljen 21. juna 1992. Stanojevic (Milorada) Radenko, 1940. Ratkovici, zaklan u istom selu u kuci 21. juna 1992. Novakovic Milos, Cicevci, glava odsecena i odneta, tako i sahranjen 23.6.1992. Stevanovic (Dragomira) Stojan, 1939. Ratkovici, mucen, pretucen tupim predmetom, posebno po glavi, izboden nozem, nadjen kastriran sa penisom u ustima, 27. juna 1992. Lazic (Pavla) Vidoje, 1937. Brezani, razapet na krst i spaljen 30. juna 1992. Lazic (Pavla) Kristina, 1935. Brezani, slepa zena, dusevni bolesnik, zapaljena u svojoj kuci 30. juna 1992. Rankic (Mike) Milisav, 1947. Brezani, zapaljen u kuci u istom selu 30. juna 1992. Rankic (Milisava) Mirko, 1972. Brezani, zapaljen u kuci u istom selu 30. juna 1992. Rankic (Milisava) Dragosav, 1974. Brezani, zapaljen u kuci u istom selu 30. juna 1992. Stevanovic (Radisava) Milomir, 1946. Brezani, zapaljen u blizini svoje kuce 30. juna 1992. Novakovic (Rada) Milos, 1956. Brezani, ubijen sekirom, glava odsecena i odneta. Tako sahranjen 30. juna 1992. Milosevic (Milovana) Vidoje, 1974. Brezani, zapaljen u svojoj kuci 30. juna 1992. Mitrovic (Dragise) Milivoje, 1930. Brezani, zapaljen u svojoj kuci 30. juna 1992. Radovanovic (Srecka) Vidoje, 1949. Zabokvica, ubijen tupim predmetom, maljem, u istom selu 2. jula 1992. Simic (Borisava) Nedjo, 1951. Krnjici, zaklan u selu Radosevici 3. jula 1992. Poraca Vaso, 1912. Krnjici, zaklan u kuci u istom selu. 5. jula 1992. Vujic Soka, 1930. Krnjici, nadjena ubijena i sa telom probijenim vilama, 5. jula 1992. Milosevic (Ilije) Rada, 1968. Zagoni, masakrirana u istom selu 5. jula 1992. Gagic (Drage) Ljubica, 1950. Pribicevac, izvrsila samoubistvo u zatvoru u Srebrenici usled stalnog maltretiranja i mucenja, oko 7. jula 1992. Cvjetinovic (Dragomira) Radinka, 1952. Azlica, masakrirana u Zalazju 12. jula 1992. Popovic (Pere) Blagoje, 1907. Magasici, ubijen i sa suprugom zapaljen u svojoj kuci 20. jula 1992. Micic (Jakova) Marko, 1949. Slapasnica, zarobljen ranjenik i zaklan u selu Glogova 24. jula 1992. Kovacevic (Radomira) Milovan, 1956. Stedra, izgoreo u istom selu 1. avgusta 1992. Mladjenovic (Ljubomira) Andjelko, 1965. Jezestica, uhvacen dok je radio sa majkom na imanju, glava odsecena i odneta sa mesta zlocina, 8. avgusta 1992. Mladjenovic (Obrena) Savka, 1931. Jezestica, uhvacena i ubijena tupim predmetom dok je radila na imanju 8. avgusta 1992. Lazic (Svetozara) Branislav, 1937. Toplica, masakriran u istom selu 10. avgusta 1992. Mitrovic (Jefte) Dragomir, 1929. Hranca, podlegao mucenju u muslimanskom selu Potocari 12. avgusta 1992. Lazarevic (Obrada) Rado, 1917. Podravanje, rasporen, iznutrice izvadjene i raznete, 24. septembra 1992. Mitrovic (Jove) Mihajlo, 1932. Podravanje, odsecena glava, 24. septembra 1992. Mitrovic Ruza, 1927. Podravanje, ubijena bodezom i tupim predmetom 24. septembra 1992. Mitrovic (Marka) Drago, 1917. Podravanje, masakriran ubodima bodeza i tupim predmetom 24. septembra 1992. Marinkovic (Milosa) Milovan, 1956. Podravanje, zapaljen u Domu kulture 24. septembra 1992. Marinkovic (Milosa) Rade, 1961. Podravanje, ubijen mucenjem, masakriran, odsecena glava, 24. septembra 1992. Tomic (Marka) Mihajlo, 1941. Podravanje, spaljen u selu 24. septembra 1992. Gordic (Mitra) Slavko, 1958. Gunjaci, spaljen 24. septembra 1992. Boric (Milivoja) Mile, 1946. Gunjaci, masakriran bodezom i tupim predmetom u istom mestu, 24. septembra 1992. Susic (Todora) Milivoje, 1958. Gunjaci, masakriran bodezom i tupim predmetom 24. septembra 1992. Gligorevic (Mijata) Miodrag, 1956. Gunjaci, masakriran bodezom i tupim predmetom 24. septembra 1992. Salipurevic (Bozidara) Slavko, 1971. Gunjaci, masakriran bodezom i tupim predmetom 24. septembra 1992. Salipurevic (Milorada) Vidoje, 1960. Gunjaci, masakriran bodezom i tupim predmetom 24. septembra 1992. Prodanovic (Milisava) Zarko, 1970. Rogosija, ubijen u istom selu, lobanja probijena i smrskana tupim predmetom 26. septembra 1992. Prodanovic (Milisava) Milomir, 1966. Rogosija, ubijen u istom selu, lobanja razbijena tupim predmetom, 26. septembra 1992. Prodanovic (Milana) Mirko, 1964. Rogosija, ubijen u istom selu, lobanja smrskana tupim predmetom 26. septembra 1992. Stanisic (Cvijana) Nenad, 1972. Rogosija, ubijen u istom selu udarcem tupim predmetom u potiljak 26. septembra 1992. Stanisic (Cvijana) Nedjo, 1964. Rogosija, ubijen udarcem tupim predmetom u potiljak 26. septembra 1992. Stanisic (Stanka) Mile, 1960. ubijen u selu Rogosija, lobanja slomljena udarcem tupim predmetom 26. septembra 1992. Rebic (Nedje) Rajko, 1958. Rogosija, ubijen u istom selu udarcem tupim predmetom u glavu, 26. septembra 1992. Ravnjakovic (Milorada) Zoran, 1960. ubijen u Rogosiji, lobanja polomljena udarcima tupim predmetom, 26. septembra 1992. Tesic (Rajka) Tomislav, 1971. ubijen u Rogosiji, lobanja polomljena, 26. septembra 1992. Alempic (Radislava) Dimitrije, 1959. Rogosija, masakriran u istom selu 26. septembra 1992. Mitrovic (Ljubomira) Mico, 1955. masakriran u Rogosiji 26. septembra 1992. Djokic (Milete) Sreten, 1938. Boljevici, glava odsecena i odneta 5. oktobra 1992. Djokic (Sretena) Svetozar, 1965. Boljevici, iskasapljen, izvadjene oci i kastriran 5. oktobra 1992. Jovanovic (Veselina) Milos, 1928. Loznica, ubijen u istom selu 14. decembra1992. Lazic (Dusana) Krsto, 1933. Brana Bacici, zaklan 7. januara 1993. Ristic (Cvetka) Novak, 1951. Kusici, zapaljen u istom selu 16. januara 1993. Jovanovic Uros, 1921. Mlecva, pretucen u zatvoru u Srebrenici ili Potocarima od cega je umro u bolnici u Zvorniku. Kovacic (Nikole) Bozidar, Tegare, usled mucenja izvrsio samoubistvo u muslimanskom selu Potocari. Jovanovic (Vojislava) Rado, 1960. Tegare, mucen i ubijen kao zarobljenik.

(Uz imena zrtava data su imena sela u kojima su stradali, a to su u najvecem broju slucajeva i mesta u kojima su rodjeni ili u kojima su ziveli u vreme pocetka ovog rata.)


UMESTO NEKROLOGA

Uz najvece postovanje koje dugujemo svojim pokojnicima - pravedno i neduzno stradalim Srbima iz Milica, Bratunca, Skelana, Srebrenice i preko sto pedeset sela ovog podrucja - toj deci, starcima, zenama i borcima, koji su casno branili svoje kuce i svoja sela i nase pravo da budemo ono sto jesmo i sto su bili nasi stari, danas zivima ostaje njihov zavet da cuvaju i odbrane ono sto su te zrtve svojim zivotima ocuvale. Time vracamo i pretesko breme decenijama starog duga prema precima koji su davali svoje zivote da bi srpski narod opstao na ovoj istoj, svojoj, zemlji na kojoj je ziveo odvajkada.

Najmladje zrtve koje je srpski narod imao u ovom kraju su jedan malisan i jedna devojcica. Pokojni Vladimir (Stanka) Gajic rodjen je 1988. godine, a ubijen od topovskog projektila srebrenickih muslimana 2. februara 1993. godine u Bratuncu. Mali Vladimir je sa roditeljima vec bio izbeglica iz Kravice. Nesto vise od mesec dana pre nego sto je i sam stradao, izgubio je oca Stanka (1963) koji je poginuo u odbrani Bratunca i mnoge nejaci koja je u Bratuncu trazila zastitu od dzihadskih hordi. Sa svojih nepunih pet godina dete je dozivelo sve nesrece rata, od bezanja iz rodne Kravice i zivota u izbeglistvu do pogibije oca... Stradao je u stanu dok se ko zna cime bavio.

Devojcica Biljana (Duska) Nikolic (1986) bila je samo dve godine starija od Vladimira. Poginula je zajedno sa ocem Duskom (1961) od nagazne mine u selu Hranca nedaleko od Bratunca 6. juna 1993. godine.

Najstarije zrtve istog pogromaskog pohoda protiv srpskog naroda su jedna starica i jedan starac. To je Dostana Matic (1902), starica od devedeset godina, iz Sikirica, koja je ubijena u svom selu 25. septembra 1992. godine.

Starac je Milosevic (Luke) Stanko (1900) iz Brezana, mucenicki stradao prilikom muslimanskih pohoda na srpske kuce i naselja, 30. juna 1992. Spaljen je i izgoreo zajedno sa svojom kucom u kojoj je decenijama ziveo i mucenicki skoncao.

Pregled zrtava koji smo dali na prethodnim stranicama sadrzi imena 999 stradalih lica. Pretpostavlja se da je ostalo malo zrtava o kojima se jos nista ne zna. Medjutim, ratna dejstva su jos u toku i broj stradalih se stalno povecava. Srecom, vec mesecima to vise nisu katastrofe kakve su prezivela mnoga sela i kada je samo u jednom danu bilo na desetine zrtava.

Posmatrajuci saopsteni pregled stradalih u pojedinim mesecima, uocava se da su najtragicniji bili juli (148 zrtava) u 1992. godini i januar (139) u 1993 godini. Uostalom, ti tragicni mesecni bilansi su u 1992 godini: aprila 5 zrtava, maja 95, juna 130, jula 148, avgusta 74, septembra 83, oktobra 53, novembra 18 i decembra 109, u 1993 godini: januara 139, februara 30, marta 40, i aprila 27. Od aprila 1993. do februara 1994. godine zivot je izgubilo 19 lica. Uz to, nepoznatog dana ili izvan teritorija ovih opstina stradalo je 29 zrtava.

Od ukupno 999 zrtava, masakrirano je njih 87, najcesce spaljivanjem, ali i na sve druge bestijalne nacine koje bolestan um moze da smisli i primeni.

To su bili ljudi najraznovrsnijih zanimanja koja se u ovom kraju mogu sresti: zemljoradnici, inzenjeri, ucenici, zanatlije, trgovci, milicioneri, studenti, vojnici i ljudi gotovo svih nivoa obrazovanja. Njihov rad i njihove aktivnosti utkani su u zivot ovih gradova, sportskih drustava i klubova, kafana, privrednih preduzeca i ustanova, brojnih manifestacija i svecanosti. Danas su iza njih ostale puste kuce, nezbrinute porodice i stotine dece bez roditelja.

Извор информација:

Copyright © 1997 Milivoje Ivanisevic
Copyright © 1997 Serbian Unity Congress

_________________
Izetbegović(92):"®rtvovaću mir, za nez. BiH!''
Silajdľić(92):''Međunarodno priznanje SRBiH biće doprinos stabilizaciji''
Kutiljero(05):''Da Izetbegović nije povukao potpis ne bi bilo rata, ni Srebrenice!''


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 07 Dec 2005, 11:03 
DELETED


Vrh
  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Ova tema je zaključana, ne možete da menjate postove ili da odgovarate  [ 6 Posta ] 

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs