banjalukaforum.com

A ja neznam zasto tebi tolika potreba da branis Izrael? Da nisi rodjak Ariel Sharona?

_________________
Prokleta mogucnost izbora mora da postoji

Ne, covjek je jednostavno na podforumu iz provokativnbih razloga.Na taj nacin lijeci neke svoje osobne komplekse.

Nije lose procitati
http://64.233.169.104/search?q=cache:LX ... d=48&gl=us

Izrael je okupirao dio okolnih drzava,jos prije 40-ak godina i jos nikako da se povuce odatle.
To je cinjenica,a o ostalom se da raspravljati.

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas

Ako zelimo spoznati sustinu ovog problema, onda moramo cuti sta misli i druga strana. Evo sta kaze osnivac Hamasa, njegov ideolog i najpoznatiji vodja.
Pozdrav Zah

Intervju sa osnivačem Hamasa Šejhom Ahmedom Yasinom

Ahmed Ismail Jasin rodjen 1938 godine u selu Dzura juzno od pojasa Gaze. Poslije Palestinske nekbe/nezgode 1948 godine preselio se zajedno sa svojom porodicom unutar pojasa Gaze. Kao mladic, bavio se sportom i u tom vremenu, bio je izlozen nesreci koja je prouzrokovala paralizu njegovog cijelog tijela. Radio je kao predavac arapskog jezika i islamskog odgoja, poslije je bio hatib i predavac po dzamijama Gaze. Tokom okupacije Palestine postaje najpoznatiji hatib i imam kojeg je poznavala Gaza. Razlog tome su njegovi jaki dokazi i nepokolebljivost u cuvanju istine. Prikljucio se organizaciji "Muslimanska braca" jos kao mladic . Poslije bitaka 1967 godine preuzima odgovornost "Muslimanske brace" u preuredjivanju i ojacavanju njihovih redova.

Uhapsen je 1983 godine od strane okupatora pod optuzbom naoruzavanja i organizovanja vojnih aktivnosti, te podsticanja na pokusaj eliminacije postojanja hebrejske drzave. U drzavnoj cionistickoj sudnici biva osuden na 13 godina zatvora . Pod pokroviteljstvom Vrhovne komande 1985. izvresena je zamjena zarobljenika izmedu okupatora i Palestinskog narodnooslobodilackog pokreta, tako da biva pusten na slobodu nakon sto je odlezao 11 mjeseci u pritvoru.

1987 godine Shejh Ahmed Jasin sa grupom Islamski aktivista unutar pojasa Gaze osniva Islamski odbrambeni pokret "Hamas". U pokusaju obustavljanja oruzanog otpora, koji je u to vrijeme uhvatio zamah, te napad bijelim oruzjem na vojsku okupatora i cionisticka naselja, zatim kidnapovanje neprijateljskih saradnika, Palestinska zvanicna vlast je 18.05.1989. uhapsila stotine clanova i simpatizera pokreta "Hamas".

16 .10 . 1991 godine Cionisticka vojna sudnica ga je osudila na dozivotnu robiju, nakon sto je navela spisak optuzbi za koje ga tereti, a koja se satoji od 9 tacaka. Medju tim tackama se nalazi: podsticanje na kidnapovanje i ubijanje Izraelskih vojnika, osnivanje pokreta "Hamas" i njegova sva krila; sigurnosno i vojno krilo...

Pored toga sto je bio potpuno paralizovan, teske zatvorske okolnosti u kojima se zatekao su prouzrokovale pogorsanje njegova zdravlja sto je zahtjevalo da bude nekoliko puta prebacen u bolnicu.
Oslobodjen je u srijedu 10.1. 1997 godine nakon pregovora koji su se odvijali izmedu Jordana i Izraela; da se Shejh Ahmed Jasin zamjeni za dva Izraelska saradnika iz redova MOSADA, koji su uhapseni prilikom neuspjelog pokusaja atentata na politickog predstavnika Hamasa Halida Mish'ala koji se u to vrijeme nalazio u Jordanu.

Jos uvijek shejh Ahmed Jasin je veliki Islamski, arapski i palestinski simbol. I dan danas obnasa funkciju zastupnika pokreta "Muslimanka braca" za Palestinu i vodje pokreta Hamas koji je nastao iz pokreta "Muslimanka braca".

Primirje
Da li primirje znaci obustavljanje otpora?

Ja nisam govorio o potpunom obustavljanju otpora, vec smo dosli do unutrasnjeg sporazumu po pitanju primirja, odnosno sto bi mogli nazvati vojna dejstva i njihova razumjevanja, to nisam, niti pozitivno niti negativno precizirao.

Kakav je stav pokreta Islamskog dzihada i El-Feth o o­nome sto ste izjavili?

Mi smo predstavili nasu odluku svim pokretima, a sto se tice pokreta El-Feth, njihov predstavnik Mervan El-Bergusi se slaze sa nama, medjutim o­ni imaju nekih razilazenja unutar pokreta, a mi cemo nastaviti nasim putem kako smo odlucili, slozili se o­ni sa nama ili ne.

Da li se delegacija Hamasa nalazi u Egiptu, i zasto?

Da, o­ni se nalaze tamo kako bi iznijeli misljenje koje zastupa Hamas i misljenja koja cemo iznijeti u deklaraciji. Izmedju nas i njih postoji jasan raskol, jer o­ni zele primirje a mi smo trenunto ponudili plan koji bi mogao biti spona naseg zajednickog stava, i to u odredjenim granicama koje ce biti nakon odredjenog vremena objavljene u javnost.

Hamas je cijelo vrijeme govorio o otporu, kako je moguce ubijediti vodstvo Hamasa da potpise primirje?

Otpor je jedan strateski izbor i mogucnost za palestinski narod, dok je primirje, kao sto smo to obrazlozili, za jedan odredeni period. Tako da ne postoji nikakva kontradiktornost sa osnovnim izborom, jer se radi samo o taktickim koracima koji sluze glavnom cilju.

Da li ocekujete da ce Izrael ispostovati primirje?

Nama nista ne znaci da li ce Izrael ispostovati primirje ili ne, jer je to njihova stvar. Pa stoga, ukoliko Izrael prekrsi dogovoreno i ne postuje sporazum, tada imamo izbor da radimo sta zelimo.

Izrael je izjavio da se ugovor o primirju ne poklapa sa dokumentima na kojima je ispisano o tome?

Mi cemo ostaviti da vrijeme pokaze da li se poklapa ili ne?

Colin Powel je izjavio:"Vasi koraci prema primirju idu ispravnim smejrom." Koje je vase obrazlozenje na ovo?

Neka kazu sta zele, jer mi znamo koji je interes naseg naroda i nase zemlje i na osnovu njega donosimo nase odluke, a ne prema o­nome sto zeli Amerika i Izrael.

Amerika je izjavila kako je potrebno da se stane u kraj narodnom otporu, a posebno Hamasu?
Nas narod je sposoban da odbaci bilo kakvu zavjeru koja mu se kroji.

Stav vezan za pregovore

Poslije pola stoljeca od gubljenja Palestine, kako gledate na prirodu sukoba sa neprijateljem?

Sukobljavanje sa okupatorom je jos uvijek aktuelno i sada je dospjelo do vrha, i pored toga sto su sva svjetska desavanja i odluke na strani neprijatelja. Gledajuci na slabost arapski zemalja, slabost svjetskog stava, zatim samostalno donosenje odluka u svijetu od strane Amerike, je ucinilo da se Palestinski proces neprestano vraca unazad zbog spomenutih razloga medu arapskim i ostalim zemljama svijeta.

Kakvo je vase misljenje o pregovorima koji su trenutno aktuelni? Da li mislite da ce se time povratiti Palestinsko pravo?

Pregovori nemaju krova iznad sebe, kada propadnu javljaju se novi. Mi ne vjerujemo u te pregovore jer su o­ni samo kao jedan vid smirenja kako bi neprijatelj uzivao u stabilnosti i sigurnosti na racun naseg palestinskog naroda. Tako kada nam se predloze neki pregovori, koje prihvatimo ili odbijemo, mi gledamo prije svega interes palestinskog naroda u svemu tome, tako da je na kraju vojni otpor osnovni strateski izbor za nasu buducnost i slobodu.

Niste prihvatili pregovore koje je potpisala palestinska zvanicna vlast sa Izraelom. Koji su vasi planovi ka ostvarenju vasih ciljeva?

Rjesenje se krije iza dvije tacke : a: Postizanje cilja putem pregovora, ili predavanje i prihvacanje o­no sto zeli neprijatelj, tj. da jaci obaveze slabijeg na o­no sto jaci zeli; b: Istrajnost na vojnom otporu prema neprijatelju sve dok ne prihvati uslove naseg naroda koja se ocrtava kroz potpunu slobodu, samostalnost i povratak palestinaca na njihovu zemlju.

Kako ocjenjujete snagu naprijatelja tokom intifade/ustanka?

Svi pokazatelji koji su pred nama potvrduju da se pokret Hamasa krece cvrstim ravnomjernim koracima, tako da je Hamas zahvaljucji Allahu dz.s, na putu prema vrhu.

Nakon zasjedanja u Sharam-Shejhu i Aqabi ocita je svjetska koalicija protiv vas, kako gledate na to?

Svjetska koalicija nije nesto novo, o­na traje od prije, podsjecam vas na sporazum Sharam-Shajh jos 1996 godine. Medjutim, novost je da se Amerika osamostaljuje u odnosu prema cijelom svijetu, tako da donosi odluke o­nako kako o­na zeli, vrsi pritisak na o­noga koga zeli i kako zeli, tako da mi gledamo u te pregovore veoma ozbiljno, studirajuci sve dogadaje, i na osnovu njih donosimo nase odluke kako bi postigli jedinstvo palestinskog naroda, a loptu stavljamo u neprijateljsko izraelsko igraliste, kako bi prevazisli ovu opasnu etapu u najmanjem mogucem vremenskom periodu.

Koliko dugo ce te moci podnositi velike Americke napade na vas?

Mi nismo drzava i ne posedujemo posebne centre kako bi nas napadali. Mi smo jedan pokret unutar palestinskog naroda koji se bori za slobodu svoje zemlje i oslobadjanje svetinja. Amerika mu nece moci stati u kraj, niti bilo koja druga zemlja, sve dok vjeruje u mogucnost povratka svojih prava, i dok je god spreman da se zrtvuje zbog toga. Naravno, moguce je da se potpomognu sadasnjom vladom protiv ovog pokreta, medutim volja naroda je jaca od rezima.

Neki smatraju da je palestinski narod umoran, i da je primoran da prihvati izlozene prijedloge. Koji je vas komentar na ovo?

Niko medju nasim narodom ne izjavljuje da je palestinski narod umoran osim o­ni koji su i o­nako umorni i koji su se od samog pocetka predali i prihavatili poraz i uzdignuli bijelu zastavu,- o­ni su ti koji su se umorili. Palestinski narod je svakodnevna zrtva i nije objavio predaju, niti je izjavio da je umoran, jer zna da sloboda ne dolazi tek tako, vec je potrebno platiti slobodu, a u ovom slucaju cijena slobode je da zrtvujemo svoju krv i novac. Okupator nece nikad otici zbog deklaracija, demonstracija i uzvika, vec iskljucivo vojnim otporom. I upravo iz tog razloga, palestinski narod je spreman da se zrtvuje sljedecih stotinu godina.

Ucestvovanje u jedinstvenoj vlasti

Cesto se govori u uredenju ujedinjenje drzavne vlasti,a vi ste bili jedan od clanova, da li se slazete sa tim?

O tome pitanju se cesto vodi polemika. Medjutim, mi ne posjedujemo jasnog aktivnog programa po tom pitanju. Postoji aktivno vodstvo Palestinskog fronta za slobodu, medjutim nismo primjetili njegovo postojanje cijelo vrijeme. Broj o­nih koji ucestvuju i imaju vodecu rijec je veoma mali. Ukoliko se osposobi zajednicka vlast koja ce sa sobom nositi zajednicki stav koji nije rezultat pojedinaca, mi cemo tada prostudirati taj plan na dostojan nacin. A sto se tice obicnog teoretskog govora, njega ima na izvoz. Ne postoje istinski i prakticni pokusaji za ovakvu vlast. Mi zelimo vlast koja ce biti sposobna da donosi zajednicke odluke i rjesenje i kojoj ce se obracati svi i za sve. A ne zelimo samo vanjsku sliku te vlasti, a unutar nje ustvari ne postoji nista.

Koji je vas stav o osnivanju Palestinske drzave na zemlji u 1967 godini?

Mi iscekujemo tako nesto, medutim pod uslovom da ne bude na racun nase okupirane zemlje od 1948 godine.

Da li bi ucestvovali u eventualnoj vladi koja bi trebala biti aktivna na zemlji koja je pripadala palestincima do 1968 godine?

Kada postignemo slobodu i mir bicemo medju prvima koji ce ucestvovati u vlasti.

Colin Powel kaze: "Primirje je prva stepenica ka palestinskoj drzavi." Da li je to tacno?

Nadamo se da je tako, medutim sumnjamo u obecanja amerikanaca i izraelaca, jer o­ni komentarisu dogovore kako o­ni zele, a ne kako to zeli palestinski narod.

Povezanost sa islamskim svijetom

Kako se odnosi Egipat sa Hamasom? I kako je prosao susret sa egipatskom delegacijom?

Egipatska delegacija je iznijela svoje misljenje i svoj plan, a ostavila nam je izbor da prihvatimo ili ne. Prema nama nije vrsila nikakav pritisak. Sastanak sa egipatskom delegecijom prosao je u lijepim prijateljskim i bratskim razgovorima. o­no sto je izneseno pred nas proculi smo ga i dogovorili se za nastavak razgovora, te da cemo dati nase misljenje na o­no sto su nam ponudili. A nasa delegacija za Egipat je vec tamo i o­na ce iznijeti nas stav o svemu iznesenom.

Pojacano se trazi ukidanje vaseg pokreta i da vam se zabrani svaka novcana pomoc, kakve posljedice mogu proizaci iza ovoga?

Novac i zemlja je Allahovo vlasnistvo, a ljudi su samo Alahovi robovi, kazem :"A Allah cini sta hoce, ali vecina ljudi ne zna."

Kakve su vase veze sa Islamskim pokretima u svijetu?

Nase veze sa svim pokretima u svijetu se grade na medjusobnoj ljubavi, postivanju i razumjevanju, bilo to Islamski ili neislamski pokreti. Sa svima njima jasno vodimo razgovore, jer je nas cilj da ljudi budu uz nas, a ne da otvaramo razne frontove sa razlicitim pokretima.

Kako gledate na patnje muslimana u Americi i Evropi?

Patnje muslimana su prouzrokovali cionisticki planovi kako bi svrstali Palestinca u tereoristu. Tako da je palestinska odbrana, koja ima za cilj da oslobodi svoju zemlju, postala teroristicka u politickom pogledu cionista, koja se nametnula Americi i araspkim zemljama. Ovaj stav je nasilnicki i nepravedan i mi odbacujemo ovaj cionisticki stav. Svjetu je potrebno da se probudi gledajuci sa dva oka a ne sa jednim, slusajuci sa dva uha a ne sa jednim.

Sta mislite o cecenskom otporu prema ruskom okupatoru?

Pravo naroda je da ima svoju slobodu, tako da narod zeli da se oslobodi ziveci na svojoj zemlji slobodno i casno. Mi takodjer vodimo takav dzihad, a stojimo sa nasom bracom u Ceceniji.

Kakvo je vase citanje stanja u Afganistanu?

Afganistan je nestabilna zemlja. Amerika i svjetska alijansa sa svojom vojskom su oborili drzavno uredenje te drzave i postavili novo uredjenje. Ovo novo drzavno uredenje doslo je silom, uz pomoc americkih i evropskih tenkova, ali uredenje drzave je nemoguce uspostaviti tim putem, jer narod ne dozvoljava da mu bilo ko gazi njegov ponos i njegovu slobodu.

Sta mislite o Irackom otporu?

Nema sumnje da Iracki otpor pokazuje stavrnu sliku irackog naroda, koji odbija okupaciju i Americku prisutnost u nihovoj zemlji. Ovim otporom o­ni to dokazuju, jer svakog dana nove zrtve na okupacijsko-americkoj strani. Amerika ce zbog toga imati dva izbora; da se preda volji irackog naroda i da zauvijek napustiti zemlju, ili da nastave sa svojim djelovanjem u ovoj krvavoj mocvari.

Da li vjerujete da ce amerika izvrsiti vojni udar na Iran, Siriju i Saudijsku Arabiju nakon Afganistana i Iraka?

Amerika kada zeli da ostvari svoj cilj pronadje opravdanje za njega. Svijet je trenutno sutljiv i slabasan, a o­na (USA) namece o­no sto zeli. Njen napad na Irak je bio neosnovan, van domena svjetskog zakona i Vjeca sigurnosti, nakon sto je samostalno donijela odluku. Pa tako isto je moguce da uradi i sa drugim drzavama i poslije toga nametne svijetu da prihvati o­no sto o­na zeli. Medjutim, ako Bog da, nece uspjeti u njenim projektima, jer je narod jak, i njen ulazak u Irak ce je kostati i uz to, naucice lekciju koju nikada nece zaboraviti.

Da li je Amerika u blizini njenog pada sa vrha na dno?

Na ovo pitanje ne mogu odgovoriti konkretno, ali je ocito da je Amerika skinula masku sa njenog zlocinackog lica i otpocela sa nametanjem svoje vlasti i kontrole nad svjetskom politikom i ekonomijom. Ovaj njen postupak mrze svi narodi i na osnovu njega grade snazan front protiv nje i ubrzo ce otpoceti svoje djelovanje. A to ce biti razlog njenog pada u svim pogledima; ekonomskim, politickim i vojnim, ako Bog da!

Buducnost

Da li jos mislite da ce nestati Izraela?

Danas u to vjerujemo vise nego prije i pobjeda je na pomolu, ako Bog da. I svi moguci pokazatelji potvrdjuju da ce Izrael nestati. Svaki 40 godina se desi promjena kod odredjnog naroda. Sve promjene koje su se desile u Palestini u nasu korist desile su se poslije 40. godina. 1987 je otpocela prva intifada/ustanak koja je promjenila zamisljeni tok povjesti i mi smatramo da ce 2027. Izrael nestati.

Kakva buducnost ocekuje Hamas?

Stvarnu buducnost poznaje samo Allah dz.s.. Medjutim, Allah dz.s. je obecao ispuniti Svoje istinito obecanje i rekao je u Svojoj Mudroj knjizi:"Mi cemo, doista, pomoci poslanike Nase i vjernike u zivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci". Ovo je Allahovo obecanje. Zato, buducnost Hamasa je buducnost pobjede i uspjeha, uz sve zavjere koje se kroje protiv nje. Allah dz.s. je Sebi zajamcio da ce ocuvati Svoju vjeru.

Na kraju ovog intervjua, koja je vasa poruka koju saljete Islamskom ummetu?

Moja poruka Islamskom ummetu je: da mora da se probudi i opazi zavjere Americkog i Zapadnog okupatora koji zeli da ovlada bogatstvima, vjerom i razmisljanjem naseg ummeta, te da odstranjuje i dodaje o­no sto se njima dopada. Ovo su veoma opasne stvari. Ovo je razaranje Islamske civilizacije i muslimana. Zato, na muslimanima je da povrate svoju snagu, jer narodi ne mogu zauvijek zivjeti potlaceno. Potlacen se moze promjenuti i postati jak. Ovo smo naucili iz Krstaskih ratova, kada je okupirana muslimanska zemlja, zatim je dosao Salahuddin El-Ejjubi i oslobodio Sveta mjesta i ostalu muslimansku zemlju. Ummet je u mogucnosti danas da povrati svoju snagu. Ummet posjeduje geografijski znacajan prostor, a posjeduje ljudske i ekonomske mogucnosti. Sve potrebno nam je na usluzi kako bi postali jaki. Medjutim, o­no sto moramo pridobiti i sto nam nedostaje jeste: cvrsta dusa i iskrena odlucnost.


NAPOMENA: Preveli sa arapskog Emir H. & AbdulKerim. Intervju napravljen 2003. godine.

Dakle, ovo je bila prica borca za slobodu svog naroda, a po misljenju Zapada i Izraela najveceg teroriste medju Palestincima, zbog cega navodno nije bilo moguce postici mir sa Palestincima. Pa iako je vec nekoliko godina mrtav, Zapad i Izrael kao glavnu prepreku postizanja mira i dalje vide u Hamasu, to jest organizaciju koju je on osonovao.

A sad da pogledamo sta su govorili, neki od poznatih izraelskih vodja. Ta njihova prica odrazava i danasnji duh izraelske politike, koji svesrdno podrzava Zapad. Oni nisu nikakvi terosti, oni nisu cak ni malo ekstremni, oni su po misljenju Zapada sasvim normalni i dobronamjerni ljudi. Da li je to tako, ostavljam vama da prosudite.

„Postoji velika razlika između nas (Židova) i naših neprijatelja, ne samo u sposobnosti, nego i u moralnosti, kulturi, svetosti života i savjesti. Oni su naši susjedi ovdje, ali se čini da su, iako su samo stotinjak metara udaljeni, oni ljudi koji ne pripadaju našem kontinetu, našem svijetu, nego pripadaju nekoj drugoj galaksiji.“ (izraelski predsjednik Moshe Katsav, The Jerusalem Post, 10. maj 2001. godine)


- „Palestinci su poput krokodila, što im daš više mesa, oni žele još...“ (Ehud Barak, premijer Izraela, Jerusalem Post August 30, 2000. godine)

- „(Palestinci su) zvijeri koje hodaju na dvije noge“ (Menahim Begin, govor u Knessetu, cirirano prema Amnon Kapeliouk, "Begin and the Beasts". New Statesman, 25 June 1982. godine)

- „'Palestinci' će biti zgaženi poput skakavaca ...glava smrskanih o stijenje i zidove.“ (izraelski premijer u to vrijeme u govoru židovskim doseljenicima, New York Times, 1. april 1988. godine)

- „Kada mi naselimo zemlju, sve što će Arapi moći uraditi po pitanju toga jeste da tumaraju okolo poput drogiranih žohara u boci.“ (Raphael Eitan, Šef ureda izraelskih odbrambenih snaga, New York Times, 14. aprila 1983. godine)

- „Kako da vratimo okupirane teritorije? Pa nema nikoga da se vrati na njih.“ (Golda Maier, 8. marta, 1969. godine)

- „Ne postoji tako nešto kao što su Palestinci, oni nisu nikada postojali.“ ( izraelska premijerka Golda Maier 15. juna 1969. godine)

- „Teze da je opasnost od genocida visjela iznad nas u junu 1967. godine i da se Izrael borio za svoj fizički opstanak bile su samo blef, koji je rođen i razvijen nakon rata.“ (izraelski general Matityahu Peled, Ha'aretz, 19. mart 1972. godine)

- „David Ben Gurion (prvi izraelski premijer): “Da sam ja arapski lider, nikada ne bih potpisao ugovor sa Izraelom. To je normalno; mi smo uzeli njihovu zemlju. Pravi Bog nam je to obećao, ali kako da to njih interesuje? To je naš Bog, nije njihov. Bilo je antisemitizma, nacista, bio je Hitler, Auschwitz, ali da li je to bila njihova krivnja? Oni vide samo jednu stvar: mi smo došli i mi smo ukrali njihovu zemlju. Zašto bi oni to prihvatili?“ (citirano prema Nahum Goldmann u „Le Paraddoxe Juif“ (The Jewish Paradox), pp121)

- Ben Gurion je 1948. godine upozorio: “Mi moramo učiniti sve da osiguramo da se oni (Palestinci) nikada ne vrate“. Ubjeđivao je svoje kolege cioniste da se Palestinci nikada neće vratiti svojim kućama. „Stari će umrijeti, a mladi će zaboraviti.“

- „Mi moramo ubiti sve Palestince osim ako se oni ne predaju i odluče da žive ovdje kao robovi.“ (predsjednik Komiteta za reizbor generala Shlomo Lahata, gradonačelnik Tel Aviva, Heilbrun, oktobar 1983. godine)

- „Svaki put kada mi uradimo nešto vi mi kažete Amerika će uraditi ovo ili ono...Želim nešto otvoreno da vam kažem: ne brinite o američkom pritisku na Izrael. Mi, jevrejski narod, kontrolišemo Ameriku,i Amerikanci to znaju.“ (riječi izraelskog premijera Ariela Sharona, kako je objavio Kol Yisrael radio 2. oktobra 2001. godine).

- „Otvoreno objavljujemo da Arapi nemaju pravo da se nasele ni na jedan centimeter Eretz Israel... Sila je sve što oni razumiju ili što će razumijeti. Mi ćemo korisiti krajnju silu sve dok nam Palestinci ne dođu pužući na sve četiri.“ (Rafael Eitan - Šef ureda izraelskih odbrambenih snaga, Gad Becker, Yediot Ahronot 13. april 1983, New York Times 14. april 1983. godine)

Mislim da je sad sve malo jasnije onima kojima nije bilo jasno.
Pozdrav Zah

Po misljenju Zapada i Izraela, Hams je teroristicka organizacija, i sa njom nema nikakvih pregovora. Izrael uporno insistira da sve razgovore vezano za rjesenje izraelsko-palestinskog problema vodi iskljucivo sa Mahmudom Abasom naslednikom Jasera Arafata. Zasto bas sa Abasom a ne sa nekom drugim, ili pak nekim timom koji bi bio demokratski izabran od Palestinaca, da u pregovorima zastupa interese palestinskog naroda. Odgovor se nalazi u sledecem tekstu.
Pozdrav Zah

Zvijezda ovog čovjeka je zasjala na svjetskoj političkoj sceni na dan kada je nazvan «inženjerom» Oslovskog dogovora koji su potpisali Jaser Arefat i Jicak Rabin. Po njemu je PLO priznao cionističku tvorevinu Izrael i prepustio joj osamdeset posto palestinske zemlje u zamjenu za ograničenu palestinsku upravu koju je trebalo uspostaviti nad mnogobrojnim palestinskim invalidima i bogaljima na Zapadnoj obali i Gazi, a koju je, nakon što je uspostavljena, Šaron ubrzo dokrajčio.

Ko je Mahmud Abbas, novoizabrani palestinski premijer?

U svom životu se ni trenutak nije libio služiti Izraelu… Čučao je u vrhu palestinskog vodstva, neprimjetan među njegovim članovima, čekao je najbolju priliku u kojoj bi najlakše zadao munjevit udarac u korist cionističke tvorevine a na štetu nacionalnog palestinskog pitanja..

Nikada nije izrekao niti jednu objektivnu riječ u korist intifade, koju vode njegovi sugrađani, niti u korist legalnih akcija akcija koje se izvode radi oslobođenja njihove domovine… Naprotiv, on je upućivao riječi obeshrabrenja, osude i očajavanja, uporedo sa riječima pohvale i divljenja najprezrenijem stvorenju Šaronu.
Ponekad bi se izgubio iz javnosti, ali kada bi se ponovo pojavio stavljali bismo ruke na naša srca iz straha od onoga što će se preko njega desiti palestinskom pitanju.
Mi to ne govorimo zbog toga što imamo nešto protiv Mahmuda Abbasa, novog premijera Palestinske uprave, čiji izbor je uveliko pozdravljen od cionističkih i zapadnjačkih institucije i vlasti, nego zbog toga što je to njegova istinska biografija i prošlost.
Ako prelistamo njegovu biografiju, vidjet ćemo da je ona više cionistička nego palestinska, arapska ili islamska, vidjet ćemo da je više bio uz zločinca Šarona nego uz intifadu i odbrambene mucenicke akcije.

Behaija, cionistički sluga

Palestinski ljevičarski književnik Abdul-Kadir Jasin o njemu je rekao: «On je behaija, Abbas Mirza…iranskog porijekla. Napustio je Iran kada je iranska vlada počela terorisati behaije.» (Egipatski sedmičnjak «El-Usbu’», 13. 01.2000.god.)
Iz Irana je stigao u Palestinu noseći sa sobom behaijsku doktrinu i tako na svojim plećima ponio grijeh onih koji su prvi donijeli to neispravno vjerovanje u blagoslovljenu zemlju Palestinu… Tamo u Haifi nalazi se njihov hram koji uživa potpunu zaštitu i sve povlastice cionističke tvorevine Izraela.

Behaizam je brat cionizma a dvojnik masonizma. Sve te ideologije proističu iz jednog izvora, iz nevjerstva, borbe protiv islama a služenja Židovima. Imaju i isti cilj, tj. ulijevaju se u jedno ušće iz kog se širi neispravno vjerovanje i promovira zabluda.

Korijeni behaizma

Babije ili behaije su pokret koji je nastao 1844. god. iz jednog pravca u Iranu koji se naziva šejhije. Nastao je pod pokroviteljstvom ruskog kolonijalizma i svjetskog židovstva. Imao je za cilj okaljati islamsko vjerovanje, poljuljati jedinstvo muslimana i odvratiti ih od njihovih temeljnih pitanja.Osnovao ga je Mirza Ali Muhammed Širazi (1266-1235. po Hidžri, tj. 1819-1850. god.) Osuđen je na smrt i ta presuda je izvršena 1266. po Hidžri, nakon što se njegov mezheb raširio i nakon što je Mirza počeo prizivati potpunu inkarnaciju Božjeg bića u njegovo.

Njegov učenik Abbas Efendi poznat je po nadimku Abdul-Behai. Posjetio je Švicarsku i prisustvovao mnogim cionističkim kongresima, među njima i kongresu Bali, održan 1911. god. Među Arapima je nastojao osnovati petu kolonu kako bi osnažio cionističke bande. S velikim počastima dočekao je i engleskog generala Elenbija, kada je ovaj posjetio okupiranu Palestinu. Britanija mu je dodijelila titulu «sir» kao i druga visoka odlikovanja.

Neka behaijska vjerovanja

Behaije, čiji je sljedbenik novi premijer palestinske uprave Mahmud Abbas Mirza (Ebu Mazin), pozivaju uništenju Islama i zanemarivanju šerijata. Ne vjeruju u proživljenje, u polaganje računa na Sudnjem danu, u Džennet i Džehennem. Dozvoljavaju privremeni brak («mut’u») i zagovaraju zajedništvo (komunizam) žena i imetka. Negiraju da je Muhammed, s.a.w.s, posljednji poslanik. Ne priznaju hadž u Meki i zamjenjuju ga hadžom u palestinskom gradu Akki, gdje je ukopan Behaullah.Namaz im se sastoji od devet rekata koje klanjaju na tri puta. Abdeste sa ružinom vodom i nemaju zajedničkog klanjanja. Zabranjuju rat i podizanje oružja protiv neprijatelja.

Behaije su podržale židovske nastambe u Palestini kao i njihovu okupaciju te zemlje. Studije koje su elaborirane na njihovom proširenom kongresu održanom u okupiranom Jerusalemu 1968. god., otkrivaju čvrstu vezu cionizma i behaizma. Na završenoj sesiji tog kongresa izdat je proglas u kom stoji da se dva pokreta, masonizam i behaizam, međusobno upotpunjuju i da su im stavovi identični u mnogim pitanjima.(El-Mudžteme’a, broj: 1434, str. 31.)

Pa, ako je vjerovanje tog čovjeka toliko degenerisano, iskrivljeno i toliko neprijateljski nastrojeno prema islamu, šta se, onda, nakon toga, može očekivati od njega?! Ako njegovo vjerovanje počiva na služenju cionizmu i njegovom projektu u Palestini i tom dijelu svijeta, da li se onda od njega može očekivati da dođe s vladom koja će osloboditi Palestinu ili koja će boriti da povrati oteta prava palestinskom narodu?!

Inženjer Osla

Zvijezda tog čovjeka je zasjala na svjetskoj političkoj sceni na dan kada je nazvan «inženjerom» Oslovskog dogovora koji su potpisali Jaser Arefat i Jicak Rabin. Po njemu je PLO priznao cionističku tvorevinu Izrael i prepustio joj osamdeset posto palestinske zemlje u zamjenu za ograničenu palestinsku upravu koju je trebalo uspostaviti nad mnogobrojnim palestinskim invalidima i bogaljima na Zapadnoj obali i Gazi, a koju je, nakon što je uspostavljena, Šaron ubrzo dokrajčio. Potom je spomenuti behaija dugo bio uklonjen s političke pozornice. U medijima je rijetko spominjan. Zatim se zapaženo vraća na političku i medijsku scenu, uveliko pozdravljen od cionističko-zapadnjačkih političkih i medijskih krugova, predstavljen kao spasilac koji je došao u najkritičnijem momentu da izbavi palestinsko pitanje od uništenja koje se nadvilo nad njim i da se ukrca u zadnji voz «mira» prije nego što bespovratno napusti stanicu.

Istina je, pak, na drugoj strani. Taj čovjek je došao, po cionističkim mapama i maštama, odigrati zadnji čin komedije pregovora i odglumiti posljednju pozorišnu scenu predaje Palestine Židovima… Ako je on u Oslu u tajnim razgovorima sa cionistima uspio ubjediti palestinski pregovarački tim na čelu sa Arafatom da se odrekne osamdeset posto Palestine, sada će da pregovara sa svojim simpatizerima i prijateljima Židovima oko preostalih dvadeset posto palestinske teritorije. A možda da im prepusti još osamdeset posto od ovih dvadeset posto tako da naše porodice koje sad žive u Palestini, nakon tih pregovora, neće imati teritorije na kojoj će boraviti niti kuće u kojoj će živjeti. Osim toga, još pet miliona Palestinaca koji žive raštrkani po svijetu izgubit će nadu, ne dao Bog, u povratak na svoja ognjišta za vrijeme vladavine nove behaijske vlasti Mahmuda Abbasa Mirze.

Glavni zadatak

Glavna zadaća koju cionisti s nestrpljenjem očekuju od Mahmuda Abbasa je da iskorijeni revolucionarne i odbrambene pokrete koji su duboku pustili korijenje u palestinskoj zemlji i među palestinskim narodom. To znači da će pokrenuti cionističko-američku ratnu mašineriju protiv dva pokreta: Hammasa i Islamskog džihada, kao i protiv svih ostalih obrambenih palestinskih pokreta koje podržava većina palestinskog naroda… Ebu Mazin će pokušati da upotpuni Šaronovu misiju zbog koje su s neuspjehom ratovale sve prethodne vlade cionističke tvorevine Izrael… Mahmud Mirza neće se nimalo dvoumiti da potpali građanski rat. Njegova doktrina ga podstiče da uništi džihad i da ustane protiv svojih naoružani sunarodnjaka koji brane svoja prava i bore se za oslobođenje svoje domovine. Biografija tog čovjeka i njegova odanost behaijskoj doktrini, koja zabranjuje oružanu borbu i džihad protiv cionista, to potvrđuju.

Nikada Ebu Mazina nismo čuli da se i jednom riječju pohvalno izrazio o palestinskoj intifadi ili o džihadskim akcijama koje vode njegovi sunarodnjaci. To se jednako odnosi i na prvu i na drugu intifadu.Međutim, suprotno od toga se dešava. Taj čovjek, s grupom defetista okupljenih oko njega, igra ulogu koju je igrao u prvoj islamskoj državi vođa munafika Abdullah b. ebu b. Selul. Živio je među muslimanima u Medini. Na prvi pogled bio jedan od njih, ali je u biti bio židovski petokolonaš koji je s njima održavao prisne odnose i sklapao saveze s ciljem rušenja novonastale države.

Evo, Ebu Mazin i njegova elita to isto rade. Napada intifadu nazivajući je rušenjem. Osuđuje mudžahidske akcije i smatra ih najvećom štetom za palestinsko pitanje. Demorališe narod ističući besmislenost oružane borbe protiv neprijatelja.
Dok se, u isto vrijeme, ne ustručava i ne srami Šaronu prilijepiti sva plemenita svojstva i nazvati ga hrabrim čovjekom.
U izjavi koji je 31.3.2000. god. dao za novine Eš-Šerkul evsat, veli: «Ratna opcija kod Palestinaca više ne dolazi u obzir. Jedina solucija su pregovori.»

Potom je napao neistomišljenike, nazivajući ih nihilistima koji ne vjeruju u mirovno rješenje, niti u međunarodno pravo, niti u sastanke na vrhu, niti u bilo šta. Njihov glavni cilj, kako on tvrdi, je samo rušenje. Takvi, po njegovom mišljenju, ne predstavljaju palestinski narod. Povodom obilježavanja dvogodišnjice intifade Aksa, Mahmud Abbas u svojstvu sekretara Izvršnog odbora Palestinske oslobodilačke organizacije, održao je predavanje u Gazi u ime svih narodnih odbora. Tu je sasuo sav svoj gnjev na palestinsku intifadu i krv šehida, tražeći da se mudžahidi okane nasilja i oružja sukladno cionističkim zahtjevima, počevši od prestanka bacanja kamenica pa sve do prestanka izvođenja mudžahidskih akcija. Ebu Mazin, kako se razumije iz njegova spomenutog predavanja, onima koji vode intifadu dozvoljava samo da stanu na ulice i uzvikuju parole, čekaju skupljenih ruku i bez ikakvog otpora - bacanja kamenica ili bilo čega drugog, cionističku ratnu mašineriju da ih pogazi i pokosi, jer ako bi pružili bilo kakav otpor smatrali bi se rušiteljima koji uznemiruju i napadaju «ubice».Taj čovjek otišao je još dalje od tog poniženja i pristrasnosti. Za Šarona je rekao «da je najpopularniji izraelski vođa poslije Hercela». Također je rekao: «Izrael je država koja je uspostavljena da pobijedi.»

Da li ste ikada vidjeli čovjeka da za svog okupatora govori tako?! Da li ste ikada u povijesti našli ijednog čovjeka da unaprijed predviđa svom narodu i ummetu neminovni poraz, a garantuje, u isto vrijeme, sigurnu pobjedu svom neprijatelju?!
Logično je onda postaviti pitanja: Za koga taj čovjek govori? U ime koga? I u čiju korist? Prije nekoliko mjeseci novinske agencije prenijele su njegovu izjavu da je palestinsko vodstvo odlučilo da za godinu dana ukloni sa intifade vojna obilježja. (Es-Sijase, 22.2.2003. god.)

Prije konačnog formiranja svoje vlade Ebu Mazin osnovao je poseban novi sigurnosni aparat za koji su jevrejske novine Bediot ahranot citirajući Rojter rekle da će zadaća tog aparata biti borba protiv palestinskih oružanih pokreta (Hammasa, Islamskog džihada, vojnog krila Fetaha i Narodnog fronta) kako bi bile spriječene njihove akcije uperene protiv izraelske sigurnosti. To je taj čovjek. To će biti njegova uloga. To se od njega očekuje. Ali, palestinski narod je narod koji je odbio da se asimilira, da se pokori okupaciji i da joj se preda je moćan, uz Allahovu, dž.š, pomoć, da poremeti sve te planove i da sve takve bezdušnike i izdajnike baci u korpu za otpatke.

Eto takvo misljenje imaju Palestinci o svom pregovaracu, koga za pregovaraca promiovise Zapda na zahtjev Izraela.Kakav ce to biti mir koji on potpise, jer Palestinsku organizaciju sa njim na celu Palestinci vise ne podrzavaju.Oni su se okrenuli Hamasu kao istinskom predstavniku interesa palestinskog naroda. Naravno, to nije po volji Zapada i Izraela.

Ovako se otima tudje.Svakodnevna desavanja.
http://news.bbc.co.uk/2/hi/7451668.stm

Više novca za Izrael (Justin Raimondo)

Oni su svakim danom sve bogatiji, pa zašto im dajemo još? Američka vojna pomoć za Izrael se ponovo povećala, što nas dovodi do neizbježnog pitanja: šta mi dobijamo za taj novac?

Često citirana brojka jeste 3,5 milijardi dolara po godini. John J. Mearsheimer and Stephen Walt spominju brojku od 3 milijarde dolara u svojoj novoj knjizi „Izraelski lobi i američka vanjska politika“ (The Israel Lobby and U.S. Foreign Policy), ističući da je ovo vrlo „darežljivo, ali da nije cijela priča oko američke pomoći.“ Ova brojka, kažu oni, „izostavlja značajan broj drugih beneficija“. Autori citiraju bivšeg kongresmena Leea Hamiltona koji kaže da je Izrael jedna od tri zemlje čija pomoć u totalu „premašuje zvaničnu i često navođenu brojku“. Prema riječima Hamiltona, stvarna brojka iznosi 4,5 milijardi dolara pomoći.

Mearsheimer i Walt su istakli da ni sa praktične niti moralne strane ovaj pregolemi iznos materijalne pomoći nije opravdan: naša vanjska politika, koja je okrenuta prema Izraelu, bila je teret za nas u našim odnosima prema drugim nacijama na Bliskom istoku, i sve je jasnije da su se interesi SAD-a i Izraela razišli od kraja Hladnog rata. Suprotno tvrdnjama „Lobija“ da su napadi 11.septembra učinili njihovu borbu našom borbom, stvari su zapravo suprotne. Antiamerikanizam u muslimanskom svijetu je smrtonosna prijetnja za našu nacionalnu sigurnost i veliki dar Osami bin Ladenu i njegovim mnogim imitatorima diljem svijeta. Ovo naoružavanje izraelske „Sparte“ je strateška i diplomatska obaveza koja svake godine sve više raste.

Matt Yglesias u novom članku u „The Atlantic“ ističe, ispravno, mnoge značajne i važne stvari. Argument (naveden u članku) od strane Amena Cornera jeste da Izraelci izvode važne usluge tako što izvode tehničke ekspertize za vojno – industrijski kompleks: oni rade istraživanja i konstruiranja koja daju SAD-u oružja budućnosti. Ali „ovo zaista nema smisla“, piše Yglesias, „pošto ugovornici sa Ministarstvom odbrane - Amerikanci, Izraelci, Francuzi, bilo koji - već dobijaju plaću za svoj rad, pa nije jasno zašto izraelska vlada treba dodatni novac."

Teško je razgraničiti između privatne i javne industrije u socijalističkom Izraelu, posebno kada se radi o vojno - industrijskom kompleksu, gdje ne postoji jasna linija razgraničenja. Zaista, u SAD-u, i širom svijeta, takve kompanije su u rukama vlada, koje su njihova primarna i često jedina mušterija.

Ono što se može zaključiti je sljedeće: kao što američka politika vojnih intervencija na Bliskom istoku strateški pomaže Izraelu, služeći kao zaštitni štit protiv neprijateljstva izraelskih susjeda, tako i američka pomoć u formi vojne pomoći je napravljena tako da potakne i daljnje razvije izraelsku industriju oružja, da bi vladine kompanije, podržavane od Izraela, mogle ponovo nama prodavati novo oružje koje je razvijeno na naš račun.

Sistem djeluje malo drugačije u Istočnoj Europi, gdje je instalacija odbrambenog raketnog štita, koji služi za navodnu odbranu od skoro nemogućih iranskih napada, direktna novčana pripomoć američkim kompanijama koje to razvijaju. Ponovo, pomoć Izraelcima je dana po neobično povoljnim uslovima, i ovo ističe centralnu točku profesora Mearsheimera i Walta, koja je da prisustvo „Lobija“ – kao pojedinačne organizacija sa najvećim uticajem na američku vanjsku politiku – objašnjava to nesuglasje. (između količine pomoći i njene neopravdanosti).

Izrael je bogata zemlja. Ona ne treba ovu ogromnu količinu gotovog novca da pomogne njihovu ratnu mašinu, koja iznosi 1/6 naše totalne pomoći drugim zemljama i čini oko 2% izraelskog bruto proizvoda. Pomoć iznosi oko 500$ na svakog izraelskog stanovnika. Onda zbog čega je ova ogromna količina vojne pomoći?

Napokon, Izraelci su neoficijalni članovi nuklearnog kluba. Oni mogu pretvoriti Teheran u kaljužu u jednom trenutku, i možda će to jednog dana i uraditi. I o tome se, ustvari, radi. Izrael je jedna od najratobornijih zemalja na svijetu i od svoga stvaranja je u ratu sa svojim susjedima. Izraelske tvrdnje da to nije krivica Izraelaca je pitanje o kome se može debatirati, ali je irelevantno kada se radi o određivanju toga šta su američki interesi u svemu tome.

Ova nova vojna pomoć će ubrzati proces koji je počeo prije nekog vremena i pomoći u pretvaranju Izraela u američkog primarnog saveznika, mjesto koje je nekad držala Britanija, a sada drži židovska država kao prvi proizvođač oružja za američko carstvo. Izrael će profitirati od rasta američkog carstva ne samo novčano, nego i geopolitički.

Sjetimo se Sabre i Shatile (Robert Fisk)


Još jedno dijete ležalo je na putu kao odbačena lutka, njena bijela haljinica je bila uprljana sa blatom i prašinom. Nije joj bilo više od tri godine. Njen potiljak je bio raznesen od metka koji je ispaljen u njenu glavu.

Jedna od žena držala je sićušnu bebu uz svoje tijelo. Metak koji je prošao kroz njezina prsa ubio je i bebu. Neko je rasporio ženin stomak, siječući je uzduž i poprijeko, možda pokušavajući da ubije njeno nerođeno dijete. Njene oči su bile širom otvorene, njeno tamno lice sleđeno u hororu.

Robert Fisk je bio jedan od prvih novinara koji su bili prisutni na mjestu strašnog pokolja u Libanu, u palestinskim izbjegličkim logorima Sabra i Šatila. Ovo je dio iz njegove knjige "Pity the Nation" koji govori o tome...

Ono što smo našli unutar palestinskog kampa, u 10h ujutro 17. septembra 1982. godine teško je dobro opisati, a najlakše je opisati hladnom egzekucijom. I prije je u Libanu bilo ovakvih stvari, ali ni približno na ovakvom nivou i nikad izvedeni od strane regularne, navodno disciplinirane, armije. U panici i mržnji bitke, deseci hiljada ljudi su ubijani u ovoj zemlji. Ali ovi ljudi, stotine njih je bilo ubijeno nenaoružano. Ovo je bilo masovno ubistvo, incident – kako lako koristimo riječ incident u Libanu – koji je također bio i velika grozota. Išlo je dalje i od onoga što bi Izraelci u drugim okolnostima nazvali terorističkim aktivnostima. Bio je to ratni zločin.

Jenkins i Tveit su također bili shrvani sa onim šta su vidjeli i našli u Šatili, da u prvom momentu nismo mogli ni da registrujemo sopstveni šok. Bill Foley iz AP-a je došao među nas. Sve što je govorio, tumarajući okolo, jeste bilo "Jesus Christ" – stalno to ponavljajući. Mogli bi prihvatiti neke dokaze o ubistvima i to da je nekolicina ljudi ubijena u žaru borbe. Ali tu su bile žene koje su ležale u kućama sa suknjama koje su bile razderane, i sa široko raširenim nogama, djeca sa prerezanim grlima, nizovi mladih ljudi koji su ubijeni sa leđa, nakon što su poredani uza zid. Tu su bile bebe – pocrnjele bebe jer su bile poklane prije 24 sata i njihova mala tijela su se već počela raspadati – bačene u smeće između američkih vojnih porcija, izraelske armijske opreme i praznih boca viskija.

Gdje su bile ubojice? Ili da se koristimo izraelskim vokabularom - gdje su bili teroristi? Kada smo se odvezli do Šatile, vidjeli smo Izraelce u stanovima na Aveniji Camille Chamoun, ali nas nisu zaustavljali. Ustvari, prvo smo se odvezli u izbjeglički kamp Bourj al-Barajneh jer nam je neko rekao da se i tamo desio masakr. Sve što smo vidjeli bio je libanski vojnik koji ganja kradljivca automobila po ulici. Tek kada smo se vraćali nazad i prolazili kraj ulaza u Šatili Jenkins je odlučio da stane sa autom. „Ne sviđa mi se ovo“ rekao je. „Gdje su svi? I kakav je ovo smrad?“

Na južnom ulazu u kamp, bilo je nekada nekolicina betonskih kuća. Mnoge intervjue sam izvršio u tim kućama u kasnim sedamdesetim. Dok smo hodali blatnjavim ulazom u Šatilu, vidjeli smo da su te zgrade srušene do temelja. Osigurači bombi su bili razbacani diljem glavne ceste. Vidio sam nekoliko metalnih kutija sa izraelskom zastavom, još uvijek pričvršćene na svoje sićušne padobrane. Oblaci muha su se kretali po svome tome...

Dolje, u prolazu sa naše desne strane, ne više od 50 jardi od ulaza, ležala je gomila leševa. Bilo je više desetina leševa, mladih ljudi čije su ruke i noge bile svezane jedne za druge i koje su se ispreplele u samrtnoj agoniji. Svi su bili pogođeni iz blizine, u svoj obraz, a metak je razderao meso sve do oka i ušao u mozak. Neki su imali vidljivu grimiznu boju ili crne ožiljke lijevo od svojih grla. Jedan je bio kastriran, njegove hlače su bile otvorene i gomila muha je zujala oko njegove pokidane iznutrice.

Oči ovih mladih ljudi su bile široko otvorene. Najmlađi su bili stari 12 ili 13 godine. Bili su obučeni u jeans i obojene košulje, materijal koji se počeo zatezati preko njihovih tijela jer su se njihova tijela počela nadimati na vrućini. Nisu bili opljačkani. Na jednom pocrnjelom zglobu bio je švajcarski sat koji je pokazivao tačno vrijeme...

Na drugoj strani glavnog puta, uz jedan puteljak, našli smo tijela pet žena i nekoliko djece. Žene su bile srednjih godina i njihovi leševi su ležali na hrpi smeća, ogrnuta plaštom. Jedna je ležala na leđima, njena haljina je bila razderana, a glava male curice je virila iza nje. Djevojčica je imala kratku, kovrdžavu, crnu kosu, njene oči su gledale u nas i namrgođen izraz je bio na njenom licu. I ona je bila mrtva.

Još jedno dijete ležalo je na putu kao odbačena lutka, njena bijela haljinica je bila uprljana sa blatom i prašinom. Nije joj bilo više od tri godine. Njen potiljak je bio raznesen od metka koji je ispaljen u njenu glavu. Jedna od žena držala je sićušnu bebu uz svoje tijelo. Metak koji je prošao kroz njezina prsa ubio je i bebu. Neko je rasporio ženin stomak, siječući je uzduž i poprijeko, možda pokušavajući da ubije njeno nerođeno dijete. Njene oči su bile širom otvorene, njeno tamno lice sleđeno u hororu.

Dok smo stajali tu, začuli smo arapski iz ruševina. „Vraćaju se!“ neki čovjek je vrištao. U strahu smo pobjegli prema cesti. Razmišljaući danas, mislim da nas je bijes spriječio da ne odemo odatle, i čekali smo na ulazu kampa da letimice pogledamo ljude koji su odgovorni za sve to. Morali su biti poslati ovdje sa izraelskom dozvolom. Morali su biti naoružani od strane Izraelaca. Njihov „rad“ je očigledno bio nadgledan – brižljivo praćen – od strane Izraelaca koji su nas još uvijek posmatrali kroz svoje tamne naočale.

Kada ubistva postanu nasilje? Kada grozota postane masakr? Ili, postavimo to na drugačiji način, koliko ubistava čini jedan masakr? 30? 100? 300? Kada masakr nije masakr? Kada su brojke preniske? Ili da li masakr izvode izraelski prijatelji ili izraelski neprijatelji?

O tome se ovdje radi. Da su sirijske trupe prešle u Izrael, opkolile neki kibuc i dozvolile svojim palestinskim saveznicima da pokolju židovsko građanstvo, nijedna zapadnjačka novinska agencija ne bi trošila svoje vrijeme oko toga da li se to treba ili ne treba nazvati masakrom.

Ali u Bejrutu žrtve su bili Palestinci. Krivac je sigurno kršćanska milicija – iz koje jedinice još uvijek se tačno ne zna – ali i Izraelci su također krivi. Ako Izraelci nisu uzeli učešća u ubijanjima, oni su sigurno poslali miliciju u kamp. Oni su ih trenirali, dali im uniforme, dali im američke vojničke porcije i izraelsku medicinsku opremu. Oni su gledali ubice u kampu, pružili su im vojnu pomoć – izraelske zračne snage su izbacile sve one svijetleće rakete koje su pomogle ubicama koji su ubijali stanovnike Sabre i Šatile – i oni su uspostavili vojnu saradnju sa ubicama u kampu....

Robert Fisk

Prvi put citam normalnu izjavu jednog predjednika evropske dzave. Ne znam samo kako je imao hrabrosti tako nesto kazati. Valjda zato sto i sam ima jevrejsko porijeklo. Zah

23. 06. 2008. | 10:15
Sarkozy pozvao na prekid gradnje židovskih naselja

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy pozvao je u razgovoru koji je u ponedjeljak objavio palestinski dnevni list, na prekid gradnje židovskih naselja, među ostalim i u Jeruzalemu koji će, po njegovu mišljenju, "biti prijestolnica dviju država".
"Kao što sam već više puta rekao, prekid gradnje naselja koja je glavna zapreka miru, najvažnija je zadaća. Osuđujemo svaku jednostranu odluku koja prejudicira konačno rješenje i ugrožava nastanak buduće palestinske države i politički proces koji je u tijeku", rekao je Sarkozy za dnevnik Al Quds.

"Želim ovdje opetovati naš zahtjev koji je dio mirovnog plana na koji su se strane obvezale u Annapolisu, a tiče se potpunog prekida radova na izgradnji židovskih naselja, pa i onih koji se podižu zbog prirodnog prirasta, uključujući istočni Jeruzalem", dodao je Sarkozy koji je u nedjelju počeo svoj posjet Izraelu i Zapadnoj obali.

Odgovarajući na pitanje o statusu Jeruzalema kojega je istočni, arapski dio Izrael pripojio nakon osvajanja u lipnju 1967., francuski predsjednik je kazao da "Francuska kao i ostatak međunarodne zajednice misli da se to pitanje mora rješavati u okviru pregovora između strana sukladno međunarodnom pravu".

Nastavak židovskog naseljavanja, napose u istočnom Jeruzalemu koji Izrael želi zadržati pod svojim suverenitetom u okviru možebitnog ugovora s Palestincima, glavni je kamen smutnje koji otežava pregovore koji su pokrenuti u studenom prošle godine na konferenciji u Annapolisu, u Sjedinjenim Državama.

Sarkozy je usto rekao da "Izrael sada mora činiti više kako bi se stanje na terenu promijenilo i kako bi se svakodnevni život palestinskog stanovništva poboljšao. U tom smislu je presudno uklanjanje većih kontrolnih točaka kako bi se gospodarstvo napokon moglo pokrenuti".

U svezi s pojasom Gaze koju nakon sukoba otprije godinu dana nadziru islamisti iz Hamasa, Sarkozy je kazao da "ne treba zaboraviti" da će to područje "biti dio buduće palestinske države" i izrazio je žaljenje zbog blokade koju je tu uveo Izrael.

(Hina)

Talmud! Tora!
Zasto se cenzurisu ti navodi?!
Vrijedjanje je postaviti to na forum a NIJE uvredljivo kao religija,kao sadrzaj svetih knjiga?!
Boze ti pomozi!
Da,onaj ko je citao odlomke ili ako je kao "Goja" uspio doci do citavih knjiga i procitati ih,taj razumije!
I otkud samo nekom ideja da su to neki likovi iz trenutnopolitickih razloga kao prepravljali i dopisivali?!
Svi mi znamo da to nije istina! I ako JESTE,molim da mi se argumentuje i dokaze ko,kako,kad i zasto je to prepravljao!
Mislim stvarno!
I da,procitajte malo Sionske mudrace i te protokole! Procitajte,je*o vas Matrix!

_________________
Budi barem dobar ako ne možeš biti pametan. To,prvo.
Neznanje je majka drskosti. To,drugo. ~~~

I jos nesto,da prilozim eto,toj BAJNOJ temi,cinjenica je da vjernici Jevreji ne gledaju Hriscane nikad u oci. NA PRIMER.

_________________
Budi barem dobar ako ne možeš biti pametan. To,prvo.
Neznanje je majka drskosti. To,drugo. ~~~

Protokolim sionskih mudraca su izmišljeni..................
http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%BE%D0%BB%D0%B8_%D0%A1%D0%B8%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BC%D1%83%D0%B4%D1%80%D0%B0%D1%86%D0%B0

_________________
Bubi frubi

Odavno ne pročitah veću glupost.....................

_________________
Bubi frubi

Moze jedno lagano,ako moze iko "ucevan" da mi pojasni? Nisam antisemit,rasista,nacista,ali zasto su Zidovi bili je...a stranka u skoro citavom svijetu,otkad ih ima u Evropi proganjani su,diskriminisani,spaljivani,a njihova pacenicka istorija u Evropi nije pocela s Hitlerom i nije ih samo Svabo trao ,vec i mnogi ostali.....Zasto?

_________________
Da se pitalo većinu, još bismo bili na istom baobabu u Africi, jahali grane i krezavo se smijali onoj budali s vizijom što je sišla dolje, umislivši da može hodati na dvije noge i polugom zatući mamuta...

Ne pričaj gluposti.



Dva su razloga, drugi je proizišao kao posredna posljedica prvoga.

1.) Zato što se čitavom narodu već 2000 godina spočitava da je "bogoubica."

2.) Zbog relativno višeg stepena bogatstva kojeg je stekao upravo iz činjenice da je, na osnovu ovoga gore, Jevrejima hrišćanska feudalna Evropa uskratila pravo da drže zemlju, da se uključuju u esnafe i druge obećavajuće poslove, i time ih postisnula u zanimanja vezana za zelenaštvo i kredit (kojima se hrišćani nisu bavili, prvo zbog navodne vjerske zabrane, drugo, zato što su se bavili svim ostalim). Sreća za Jevjere je bila ta što su takvi poslovi postali vremenom veoma potrebni, pa su i oni prosperirali baveći se tim poslovima. Kasnije je kapitalizam izrastao na umirućem tijelu feudalizma, a s njim i finansije, banke. Isto tako je izrastao i fabrički sistem preko mrtvog tijela onih istih esnafa. Ovo bi se svakako dogodilo, s Jevrejima ili bez njih, ali se ipak u Evropi dogodilo s njima kao ljudima koji su, iz istorijsko-društvenih razloga, dominirali finansijama. Moderni antisemitizam je samo novi oblik antisemitizma u uslovima kapitalističkog društva, i taj oblik je nastao, logično, u krugovima crkvene i veleposjedničke reakcije XIX. vijeka.

Hrišćani su bili ti koji su potisnuli Jevreje u finansije, a kada se moderno društvo izgradilo uz pomoć tih istih finansija, onda su hrišćani odlučili vrištati da se ipak radi o "zavjeri," iako je to rezultat zbira istorijskog razvoja i vjerske segregacije koji su sami stvorili.

_________________
:: :: :: Solidarnost! / ASI / IWA-AIT :: :: ::

Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo

A muslimane?

_________________
Da se pitalo većinu, još bismo bili na istom baobabu u Africi, jahali grane i krezavo se smijali onoj budali s vizijom što je sišla dolje, umislivši da može hodati na dvije noge i polugom zatući mamuta...

Haha,vi pricajte gluposti.

a _zoka,ako je wikipedija izvor ... u qrac sve.

Rekla sam VJERNICI Jevreji. I ta informacija mozda i nije tacna,ali zelite li reci da je izmisljeno i sve ono sto pise u Tori i Talmudu?

Da,neko je pitao,a i mene interesuje....ZASTO BAS JEVREJE svi kao mrze? Hahahaha,ima li tome nekog odgovora,po mogucnosti nepristrasnog?

_________________
Budi barem dobar ako ne možeš biti pametan. To,prvo.
Neznanje je majka drskosti. To,drugo. ~~~

"1.) Zato što se čitavom narodu već 2000 godina spočitava da je "bogoubica."

2.) Zbog relativno višeg stepena bogatstva kojeg je stekao upravo iz činjenice da je, na osnovu ovoga gore, Jevrejima hrišćanska feudalna Evropa uskratila pravo da drže zemlju, da se uključuju u esnafe i druge obećavajuće poslove, i time ih postisnula u zanimanja vezana za zelenaštvo i kredit (kojima se hrišćani nisu bavili, prvo zbog navodne vjerske zabrane, drugo, zato što su se bavili svim ostalim). Sreća za Jevjere je bila ta što su takvi poslovi postali vremenom veoma potrebni, pa su i oni prosperirali baveći se tim poslovima. Kasnije je kapitalizam izrastao na umirućem tijelu feudalizma, a s njim i finansije, banke. Isto tako je izrastao i fabrički sistem preko mrtvog tijela onih istih esnafa. Ovo bi se svakako dogodilo, s Jevrejima ili bez njih, ali se ipak u Evropi dogodilo s njima kao ljudima koji su, iz istorijsko-društvenih razloga, dominirali finansijama. Moderni antisemitizam je samo novi oblik antisemitizma u uslovima kapitalističkog društva, i taj oblik je nastao, logično, u krugovima crkvene i veleposjedničke reakcije XIX. vijeka.

Hrišćani su bili ti koji su potisnuli Jevreje u finansije, a kada se moderno društvo izgradilo uz pomoć tih istih finansija, onda su hrišćani odlučili vrištati da se ipak radi o "zavjeri," iako je to rezultat zbira istorijskog razvoja i vjerske segregacije koji su sami stvorili."


Bogoubice? To je bio argument u srednjem vrijeku,sad to i nije nesto... Ko ih danas zato ne voli,ne kazem mrzi,taj je ost`o tamo
Sa ovim pod 2. ...Sta hoces ti ovim da kazes? Kao to je to? A protestantizam? I to po meni nije nikakav argument ni obrazlozenje za mrznju prema Jevrejima,jer ima jos bogatih i pametnih naroda na ovoj planeti,pa nikom nista,nego bas Jevreji. I nisu oni jedini bili diskriminisani i kao marginalizovani.

_________________
Budi barem dobar ako ne možeš biti pametan. To,prvo.
Neznanje je majka drskosti. To,drugo. ~~~