SINIŠA SINADINOVIĆ: NAŠ DUG PREMA VELIKOMUČENICIMA LOGORA SMRTI DONJA GRADINA – JASENOVACI posle dvadeset godina od raspada Brozove Jugoslavije, pitanje memorijalnog kompleksa ustaških logora smrti Jasenovac – Donja Gradina ostaje živa rana srpskog naroda. Ovaj prostor je mesto najbrutalnijeg gubilišta jednog naroda u čitavoj istoriji Evrope. Još u vreme SFRJ ovaj kompleks bio je podeljen prirodnom granicom rekom Savom između ondašnje dve socijalističke republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nakon građanskih ratova 1991-1995. Godine, Sava je i dalje vododelnica Jasenovca i granica između nezavisnih država Repulike Hrvatske i Republike Srpske – Bosne i Hercegovine.
Kao i 1945. Godine, kada su ustaše napuštale ovaj zloglasni logor, dižući u vazduh sve za sobom, pokušavajući da unište tragove genocida, tako su 1991. godine njihovi unuci nastavili njihov posao kada su zapalili muzej Jasenovaca, koji se nalazio na mestu nekadašnjeg logora. Spomenik u vidu kamenog cveta, delo arhitekte Bogdana Bogdanovića, povampirene neoustaše u svom praroditeljskom nagonu nisu uspeli da sruše. Muzejska i arhivska građa, zahvaljujući kustosu ovog muzeja Simi Brdaru, prebačena je u njegov stan u Kozarskoj Dubici, gde je bila sve do 1999. godine. Pomenuta arhiva je iste godine premeštena u Ahriv Republike Srpske u Banjaluci. Sledeće godine, 27. oktobra 2000, tadašnji predsjednik Vlade Republike Srpske, Milorad Dodik potpisao je sporazum sa direktorom Memorijalnog muzeja holokausta SAD u Vašingtonu Danielom Salcmanom o predaji arhivsko-muzejske građe ovom muzeju.
Ministarstvo prosvete i kulture Republike Srpske, raspisalo je 2009. godine konkurs za izradu Idejnog urbanističkog rešenja Spomen-područija Donja Gradina. Komisija Ministarstva je iste godine izabrala za najbolje idejno rešenje rad autorskog tima preduzeća Projekat a.d. Banja Luka.
OD TADA DO SADA? Zašto smo kao narod tako nemarni kada je u pitanju Jasenovac i Donja Gradina? Jednom prilikom mi je jedan duhovni starac rekao da čovekova nemarnost ubija njegovu hrabrost. Izgleda da ova pouka podjednako važi i za narode. Sigurno postoje opravdani razlozi zašto nismo u stanju da uradimo ovaj posao koji je obaveza i pred Bogom i pred drugim narodima. Ovi razlozi nisu sigurno matrijalne prirode, ne može se tražiti izgovor u nemanju novaca. Oni leže u našem kolektivnom svesnom i nesvesnom. Malen je naš um da to razume, a još manji da taj Gordijev čvor razmrsi. Čvor koji ne može i ne sme da se odreši kao što je to učinio svojim mačem Aleksandar Makedonski. Potrebna je hirurška preciznost i monaška smirenost čitave plejade odbranih Srba iz sveta nauke, kulture, umetnosti i religije da zavidaju tu neprebolnu živu ranu roda našega.
Reč Jasenovac u kolektivnom biću srpskog naroda vrhuni u ravni sa najskupljom srpskom reči – Kosovo. Upravo ovih dana, kada se Kosovo kao srce Srbije čupa i presađuje u nedra Velike Albanije, obavezni smo da se Sv. Jasenovačkim i Starogradiškim mučenicima odužimo na način kako to dolikuje onima koji, zajedno sa Sv. Lazarovim kosovskim vitezovima, pred prestolom Gospodnjim čuvaju srpski rod od njegove propasti. U našoj obavezi je da sagradimo zdanje trajnog pamćenja i budućim generacijama razvijamo duh nezaborava i praštanja.
Kao i kroz vekove, i danas je velika zasluga SPC na očuvanju identiteta srpskog naroda. Uvrštavanjem Jasenovačkih i Starogradiških novomučenika u pravoslavni kalendar (13. septembra po novom, a 30. Avgusta po starom kalendaru) oni bivaju i zvanično upisani u kolektivnu memoriju srpskog naroda. Posebna zahvalnost pripada Odboru za Jasenovac SPC, na čijem čelu se sada nalazi vladika banjalučki Jefrem. Veliki doprinos na ovom poslu dao je i daje sadašnji vikarni episkop vladika lipljanski Jovan, kao i Dušan Bastašić, predsednik Udruženja Jadovno 1941. Zasluga pripada i bivšem predsjedniku Vlade RS prof. Vladimiru Lukuću, koji je kao predsednik Izvršnog odbora Udruženja Jasenovac Donja Gradina, organizovao više međunarodnih konferencija o Jasenovcu. Treba reći i to da se u Muzeju Republike Srpske u Banjaluci u okviru stalne izložbene postavke nalazi i deo koji je posvećen Jasenovcu.
Godina 2013. je jubilarna i posvećena je 1700-godišnjici donošenja Milanskog edikta, kojeg je proklamovao rimski imperator a potonji Sv. car Konstantin Veliki. Car koji je rodom iz Niša. Upravo u ovom gradu 6. oktobra na praznik začeća Sv. Jovana Krstitelja biće održana centralna proslava na kojoj će se služiti sveta liturgija, uz sasluženje svih pomjesnih pravoslavnih patrijaraha. Sledećeg dana, 7. Oktobra, njihove svetosti služiće takođe svetu liturgiju u glavnom gradu Crne Gore u Podgorici, na osveštanju novosagrađenog hrama Hristovog Vaskrsenja.
Da je bilo svesti i savesti u državnom rukovodstavu Republike Srpske, 8. oktobra služila bi se i treća liturgija u Gradini, gde je trebalo dosad sagraditi Memorijalni kompleks Donja Gradina – Jasenovac. Na tom mestu na kome čitava vaseljena treba da klekne, a među prvima rimski episkop koji je sebe proglasio „nepogrešivim“ u tumačenju hrišćanske dogme. Njihove svetosti pomesne pravoslavne patrike i vladike trebaju da odsluže možda na prvom mestu svetu liturgiju upravo u Gradini nad svetim moštima srpskih hrišćanskih novomučenika. Novomučenika kao u vreme rimiskih zloglasnih careva koji su pre cara Konstantina, na ritualni način ubijali nevine ljude u Rimu samo zato što su ispovedali živog Boga Isusa Hristosa Pantokratora.
U 1628. Godini od donošenja Milanskog edikta nad jednim hrišćanskim narodom izvršen je ritualni pogrom od strane drugog „hrišćanskog“ naroda, pred očima i „pod blagosvom“ opet Rima, ovog puta od strane rimskog episkopa, tj. pape Pija XII i njegovog „uzoritog“ kardinala zagrebačkog Alojza Stepinca, kardinala koga će 3. oktobra 1998. godine papa Jovan Pavle Drugi proglasiti blaženim.
Pitanje izrade projekata urbanističkog i arhitektonskog rešenja Spomen-područija Donja Gradina – Jasenovac, kao i njegove realizacije, morao bi imati za cilj mobilizaciju kompletnog srpskog naroda, na prvom mestu država Srbije i Republike Srpske-BiH i dijaspore (na pr. Kongres srpskog ujedinjenja)
PREDLOG
Inicijativni odbor projekta izgradnje Spomen-područja Donja Gradina – Jasenovac:
– Predsednik Republike Srpske (inicijator);
– Predsednik Srbije;
– Patrijarh Srpski;
– Prestolonaslednik princ Aleksandar Drugi Karađorđević.
Pokrovitelji projekta izgradnje Spomen-područja Donja Gradina-Jasenovac:
– Vlada Republike Srpske;
– Vlada Srbije;
– Sabor srpske Pravoslavne Crkve;
– Dijaspora.
Komisija za izbor najboljih radova (stručni deo komisije):
– Najbolji stručnjaci iz oblasti urbanizama i arhitekture u Republici Srpskoj, Srbiji i dijaspori;
– Dekani arhitektonsko-građevinskih fakulteta u Republici Srpskoj i Srbiji;
Umetnički deo komisije:
– Najzaslužniji predstavnici književnika, slikara i vajara Republike Srpske i Srbije.
– Odbor za Jasenovac Srpske Pravoslavne Crkve.
Stručnoj i umjetničkoj konkursnoj komisiji za izradu urbanističkog i arhitektonskog rešenja Spomen područija Donja Gradina – Jasenovac predočiti po dva rada (jedan urbanistički i jedan arhitektonski) iz Republike Srpske, Srbije i dijaspore.
http://www.standard.rs/sinisa-sinadinov ... novac.html