banjalukaforum.com

Hoću da vjerujem kako je neko od vas proširio znanje i mimo wikipedije pročitao barem po jedno djelo ovih literaraca.
Njihove biografije govore sve. Čak i stameni Crnjanski je došao do srebroljubačkog sloma popušio sve svoje ideale, poljubio ruku meceni iz CK SKJ, podvio rep poput zelengorskog kurjaka i sačekao penzionerske dane pod staklenim zvonom komunizma. Eh, taj veliki Miloš C. prijatelj Kralja i Otadžbine, savremenik vladike Nikolaja i "Londonski disident".
Ivo Andrić, pamtim ga sa slika, pragmatični latin (gotovo germanski pragmatičan), između disidencije i sunovraćene kraljevine (po ubjeđenju jugosloven sa lošom procjenom za vremena budućih prestrojavanja) izabrao je Brozovu ruku pomirenja i zaplovio u mirnu luku Hercegnovski stepenica. Igrao se sa riječima i dozvolio sebi da starost dočeka na toplom i suvom. Usput je dokačio Nobela kao vanblokovsko poravnanje između dva bloka. Bio je najblaža varijanta. Krleža je izuzetan lik, a žena mu je bila srpkinja, tako da po onom narodnom gdje ti je žena tu ti je dom i Miki pripada srpskoj književnosti. Naravno i činjenica da je 1913 bio dobrovoljac u Srpskoj vojsci govori da Miki pripada srpskoj književnosti. Najviše zamjeram Branku Ćopiću iz sela Hašani. Pobunio se tek onda kada je isključen iz CK SKJ i kada je u totalno paranoji sročio baštu obojenu mjesečinom djetinjstva pod jesenjim kožunom oca Grmeča. On nema djela osim Ježeve kućice koje je preživjelo dnevnopolitičku aktivnost. Postoji nešto kod njega što ima veličinu, ali potrošiti brilijantan dar na komunističku organizaciju, odreći se svjetovne nesreće svog naroda, ostaviti Grmeč goru bez srbalja, bez prava na odbranu i prepustiti Bihać nekim delijama koji nisu nikli kroz kapi Krušnice, Une i Martin Brodskih mlinova, predstavlja zločin protiv pisane riječi. Mislim da je velika Desanka Maksimović tražila pomilovanje baš za Branka, baš za nesreću što izdade ideale đeda Rade. Koliko god je žalio i želio biti Garsija Lorka nije imao hrabrosti da to zaistinu i postane. Da ga odvedu u praskozorje kroz Grenadu mogao je da stvori viziju ali ne i da doživi. Lazar je činio trku sa biciklom, a starina dječak Bajica unuk đeda Rade, načini mrtvu trku sa vremenom. Ziji Dizdareviću je pisao kako se umnozavaju crni konjanici koji su zapravo njegova besmislena literarna zaostavštvina. Tu negdje između sna i jave Bajica je izgubio trku sa sobom i popustio pod slikom vremena utamničen dobrotom socrealizma.
Meša Selimović zaistinu ima konflikt sa samim sobom. Samo, istinski poznavalac života može da priušti sebi pravo na pokušaj u vremenu. Biti toliko bezobrazan prema jednoj plemenitoj zajednici bosanskih muslimana može biti samo komunistički foteljaš. Taj neodgovorni komitetlija parafrazira i udara temelje podvojenosti, odnosno amoralnom prikazivanju čitave jedne zajednice koja funkcioniše kao takva blizu pet stotina godina. Svako ima pravo na svoje mišljenje i to jeste neosporivo pravo, ali činiti to na način da uvrjediš sredinu iz koje dolaziš nije veliko nego sramno. Koliko god da se prao od toga on je bio i ostao Mehmed, srbima Meša, Selimović od nekog Selima nekada davno.
Sve je to nesrećno komunističko doba dovelo u današnje pozicije.
Uživajte u djelima istinskih veličina i prepustite književnoj kritici da presudi o djelima, a ne o autorima.

BRAVO MAJSTORE.Ako u životu inače imaš ovakva muda da stvari nazivaš pravim imenom onda moje duboko poštovanje.

Катаманду лупеташ.

Pisci poput njega, poput pisaca djela nastalih u doba komunizma, nemaju nikakvu kulturološku-umjetničku vrijednost.

Desanka Maksimović

Tražim pomilovanje
Za ismevače
Koji sve isreda izvržu ruglu:
Mesečevu glavobolju,
I sunčev optimizam,
Dobrotu njive,
Radoznalost voda,
Dušu zatvorenu,
Dušu što se lako oda,
Starosti starca,
Ljubavi mlade penu,
Svačiju ubogost,
Svačiju veličinu,
One što za druge žive
One što za druge ginu,
Delo bez vrednosti,
Delo gde vrednosti ima –
Za uboge ismevače
Kraj kojih simploni sreće minu
Okrznuv ih samo prejanicama
Svog dima.

budi frajer, ako si frajer, pa zasjeni.