Frisky_Dingo je napisao:
amidža je napisao:
Frisky legendo
Jel ti stvarno vjeruješ kako Miloševiću nije bio cilj Velika Srbija??
Hoćemo li ubuduće mišljenje razmjenjivati na ozbiljan način ili ćemo se samo zajebavati?
Naravno da nije. Njemu je trebala stabilna teritorija kojim bi mogao da vlada. Zato je stvorena SRJ. Da je postojao plan VS, vojska nebi napustala BiH i djelove Hrvatske, Izetbegovic bi bio uhapsen i stvar bi se zavrsila za par nedelja.
"
Ako mora umrijeti čak šest milijuna Srba da bi se izgradila velika Srbija, još uvijek će ostati drugih šest milijuna da joj se raduju", potvrdila je svjetskoj javnosti urbana Biljana Plavšić kad su je pitali - ne boji li se bombardiranja zapadnjačkih zrakoplova.
Haj Frisky budi drug pa iščitaj malo:
U doba komunističke Jugoslavije velikosrpski program je zamro, jer su srpski nacionalni interesi bili uglavnom zadovoljeni u ondašnjoj FNRJ/SFRJ, dok su ekstremistički planovi uglavnom svedeni na retoriku četničke i rojalističke emigracije. No, poslije smrti Josipa Broza Tita (1980.) i izbijanja albanske iredentističke pobune na Kosovu, te neuspjeha da se ta pobuna uguši mješavinom mjera «mrkve i batine», srpski nacionalni pokret jača sredinom 1980-ih. "Na bazi stoljetne svijesti o Jugoslaviji kao proširenoj Srbiji i uvjerenju o tendenciji njenog raspada, odmah poslije Titove smrti 1980. pojavio se svesrpski nacionalni pokret za rušenje jugoslavenske (kon)federacije i za obnovu srpske hegemonije. U prvoj fazi - 1980.-87. - Srbija je pokrenula ustavnu inicijativu za recentralizaciju Jugoslavije, ali su ostale republike i srpske pokrajine blokirale tu inicijativu, a onda je Srbija krenula u ratove..." Izvori mu bijahu srpska intelektualna elita (Srpska akademija nauka i umetnosti - SANU, Udruženje književnika Srbije). Među prominentnijim intelektualcima koji su oblikovali novi
velikosrpski projekt bili su uglavnom pisci, ekonomisti, povjesničari, filozofi i politolozi:
Dobrica Ćosić-Gedža, Ljubomir Tadić (otac sadašnjega (2004.) predsjednika Srbije), Mihailo Marković, Dejan Medaković, Antonije Isaković-Lule, Miodrag Bulatović-Bule, Milorad Ekmečić, Zagorka Golubović, Kosta Mihailović, Vojislav Koštunica (sadašnji premijer Srbije), Radmilo Marojević, ... Najznačajniji dokument koji potječe iz toga razdoblja je tzv. "
Memorandum SANU", tj. šapirografirani tekst nacionalno-političkoga projekta iz 1986. Taj je tekst, bar u dijelovima, dostupan na vanjskim poveznicama. Za ovu je priliku dovoljno reći da su osnovne teze Memoranduma:
-Teritorije pod srpskom kontrolom za vrijeme ratova 1991-95SFRJ kao «tamnica srpskoga naroda»;
-Srbi kao narod potlačeni i izvrgnuti denacionalizaciji i eksploataciji;
-granice među republikama umjetne su tvorevine koje su iscrtali dominantni hrvatski i slovenski komunisti, kao i njihovi srpski anacionalni poslušnici.
Te su teze bile u optjecaju posebno nakon razmaha pansrpskog mitingaškoga pokreta. Velikosrpski pokret (opisan na vanjskoj poveznici koja reproducira tekst akademika Dušana Bilandžića), koji su organizirale srpske znanstvene i kulturne udruge stalno je podgrijavao situaciju u zemlji, no nije uspio preoblikovati Jugoslaviju, sve dok Slobodan Milošević, na valu masovnih srpskih mitinga i prosvjeda, nije zasjeo na čelo srbijanskih komunista i nizom različitih mjera (mitinzi, partijski pučevi, policijsko nasilje,..) srušio vodstva vojvođanskih i crnogorskih komunista, te nasilno ponovo «inkorporirao» Kosovo u Srbiju, kao pokrajinu bez realne autonomije. To je, uz glumljenu neutralnost JNA koja je mogla zavarati samo slijepce, bio snažan korak prema
pretvaranju Jugoslavije u Srboslaviju, zemlju koja ne bi mijenjala vanjske granice, a možda ni unutarnje, no u kojoj bi Srbi bili apsolutno dominantan narod u svim republikama, ponajviše preko represivnoga vojno-policijskoga aparata i centraliziranoga gospodarstva koje bi isisavalo kapital iz ekonomski razvijenijih republika poput Hrvatske ili Slovenije. Raspadom Saveza komunista Jugoslavije, demokratskim višestranačkim izborima u Jugoslaviji, kao i slomom komunizma i Sovjetskoga imperija, pokazalo se da su te težnje nerealne, tj. da se «ostalima» ne može vladati preko jednopartijskoga sustava. Stoga je nakon kratkoga rata u Sloveniji u lipnju 1991. velikosrpski pokret krenuo u totalni rat za ostvarenje granica koje su uglavnom odgovarale onima iscrtanima na Moljevićevoj karti.
Šta se kasnije desilo od projekta VELIKE SRVBIJE je poznato.Kah i slom uz ogromne žrtve kako Hrvata,Bošnjaka,Albanaca tako i samih Srba!