Blackwood je napisao:
Nije on napravio Hrvatsku, već ju je dobio kao naručenu od strane Tita koji je granice federalnih država pravio kako god hoće. I umjesto da se Hrvatska poslije II svijetskog rata odnosno NDH kazni, on ju je pohvalio tako što joj je dao najveću državu u njenoj istoriji. Prvo, tokom II svijetskog rata istjerali Italijane iz Istre, a zatim 90ih godina izvršili etničko čišćenje na Srbima koji su imali status konstitutivnog naroda - dakle oni danas imaju državu etnički očišćenu i potpuno "jednonacionalnu".. takvu recimo državu danas Srbija ili BiH mogu samo da sanjaju.
Zašto bi se kaznila Hrvatska zbog onoga što je učinilo nekoliko stotina, pa ako hoćeš i hiljada, ludaka? Po toj logici, trebalo je kazniti i dio Francuske u kojoj je vladao kolaboracionistički režim generala Petena, Finsku, Španiju... Ma koliko se nastojalo negirati, u Narodnooslobodilačkom pokretu bilo je mnoštvo pripadnika hrvatske nacionalnosti. Ustaški režim u suštini nikad nije imao veliku podršku među Hrvatima, a radosni doček njemačkih trupa pri ulasku u Zagreb treba posmatrati isključivo u kontekstu činjenice da se Hrvatima (i ne samo njima) ogadila kraljeva Jugoslavija, pa su bilo kakvu promjenu smatrali prilikom za osnivanje vlastite države. To naravno nimalo ne opravdava kasnije pogrome prema pripadnicima srpskog i jevrejskog naroda.
Blackwood je napisao:
Hrvatska je uvjek vodila dobru politiku i zato su uvjek iskoristili svaki momenat da prikupe podršku sa zapada, a prvenstveno od strane Vatikana. U okolnostima kada se ratuje puškama, Srbi osvoje, a zatim politikom izgube i tako je stalno bilo kroz sukob 90ih godina.
Hrvatska je devedesetih pametno postupila prije svega zato jer je tražila MOĆNE saveznike. Dok se Milošević nadao povratku boljševika u Rusiji i sklapao neke naučnofantastične sporazume sa vrhuškama Kube, Vijetnama i Bjelorusije, Njofra je svoje emisare slao u Bon, Vašington, London, Pariz i svuda gdje je smatrao da će podrška ideji o suverenoj Hrvatskoj imati neku "težinu" u međunarodnoj zajednici.