banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 14 Jul 2025, 08:47

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 163 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 9  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 13 Apr 2015, 11:39 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Apr 2011, 00:53
Postovi: 1623
Lokacija: дебља страна Елта кабела
A.J.V.A.R. je napisao:
"Prva bih krenula kukati na takvo rasipanje nepostojecih para iz budzeta :P


Нећемо ми никад ни имати те паре са таквим ставом, зато ја и предлажем да све оно што вриједи а још увијек је у посједу наших музеја и архива се раздијели странцима.
Они би се могли хвалити како имају нешто са историјском вриједношћу, ми би имали институцију која је у стању да чува све то од пропадања. Вук сит, овце на броју.

Колико дуго оно Народни музеј у БГ није радио? Нема се пара?... Дај странцима. Аутсорсуј своју културну баштину! :lol:

_________________
Правда за пОвлаку!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Apr 2015, 18:37 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Jun 2013, 17:35
Postovi: 1560
Lokacija: Pijaca
Manje bitna stvar je gdje se nalaze ti muzejski eksponati, važniji je sam početak teme u kojoj se Trvtko izjašnjavao kao veliki srbenda pravoslavac, u stvari je bio obična zdapi jer se lik svima dodvoravao, pa čak i do tgada najvećim bosanskim neprijateljima - mađarima, jer su domaći velikani svi od reda polagali pravo na krunu, a njemu su je obezbjeđivali i mlečani i mađari :) moj polaris.

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 09 Maj 2015, 23:35 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Nov 2010, 15:32
Postovi: 421
НЕДОВОЉНО РАСВЕТЉЕНО ПОРФИРОГЕНИТОВО СВЕДОЧАНСТВО

На самом почетку морамо - пре свега - да се позабавимо нечим, што је од битног значаја за историјску истину, до које бисмо овом студијом желели да допремо. Сматрамо, наиме, неопходним, да понајпре исцрпно испитамо сведочанство Константина Порфирогенита,1 на коме је - по свему судећи -некритички и без озбиљне и дубоке анализе заснована историја Срба. Полазећи од неких његових само делимично испитаних података, једна група историчара је закључила, да су се Срби - готово на неки волшебан начин - појавили на Балкану тек у VII веку по Христу. Међутим, како сам Порфирогенит каже у том свом гласовитом спису, његова намена није била историјска, већ саветодавна, будући, да је желео, да кроз њега упути савете своме сину Роману, како да најбоље по доласку на престо управља царством.

1. - Константин VII Порфирогенит, византијски цар у раздобљу од 945. - 959. г. биo је савременик српског владара Часлава. Ратовао је против Мађара и Арабљана после чега се посветио књижевности и историји. У његовим списима има вести о досељењу Срба на Балканско Полуострво, што неки историчари узимају као почетак српске историје, а што многи аутори не прихватају. Осим дела: "О управљању царством" написао је и биографију цара Василија I који му је био деда.

Нажалост, како по свему може да се закључи, Порфирогенитова се вест претворила у неку врсту догме, особито настојањем Берлинско-бечке германске школе, која је створила једно тенденциозно учење - на несрећу -усвојено не само по школама средњег и нижег образовања, већ и на универзитетским катедрама.

Уистину је зачуђујуће, да службено усвојена наука није узела у обзир једно крупно зрно истине у чувеној вести византијског цара, које потврђује нешто, о чему постоје озбиљна и бројна сведочанства, а то је, да су Срби -"ПЛЕМЕ МАЈКА" - каснијих Словена - у Европи били староседеоци.
Само ових неколико напомена јасно стављају у први план наш циљ, да - по научну истину кобну Порфирогенитову вест - сведемо на степен, на коме ће се она моћи неопорециво заувек збрисати

О сведочанствима Константина Порфирогенита мишљења су до те мере контраверзна, да Станојевић - наводећи у својој Енциклопедији литературу о том византијском цару, најпре наводи његове противнике, а затим Порфирогенитове браниоце, Један од његових противника јесте и Ernest Dümmler, или Ernestus Duemmler у делима: "Über die älteste Geschichte der Slaven in Dalmatien", из г. 1856. и "De Arnulfo Francorum Rege"2. У својој - овде на другом месту цитираној расправи - Димлер карактерише византијског цара и писца епитетима "збркан" и "сметен", док Порфирогенитово дело сматра пре: "... збирком особитих бележака, него добро састављеним списом":

"... sed adeo est confusus et turbatus ut potius collectio videtur esse notationem, quam opus bene compositum".

2. - Commentado historica, Berolini, 1852., pp. 177.-178.

Ово је оно место, где Димлер излаже своје тврђење, да је Порфирогенит, говорећи о "великој Хрватској" и о "великој Франачкој", тим називом хтео да укаже на разлику између Паноније и Моравске, будући, да је Моравска владала Панонијом:

" Qui *** etiam de magna Francia ac de magna Croatia loquatur, illo nomine profecto, Pannoniam a Moravis... distinguere voluit".

Димлер уз то појачава то своје тврђење речима, да су: "... учени људи о том дуго расправљали, као и да се највећом вероватношћу може закључити, да је тај назив употребио само Порфирогенит, док је он био непознат и Словенима и Францима ".

'... а. viris doctis diu disceptatum est: licet a Constantino solo usurparetur, nec Slavis, aut Francis id cognitum fuisse verissimile essеt."

Из тога произилази, да никаква "велика Хрватска" није ни постојала.
Да видимо сада, у чему се састоји Порфирогенитово сведочанство о Србима, које је Германска школа искористила - у ствари - на недозвољен начин, узевши у обзир само један његов део, а да се на други уопште није ни осврнула. Ево како оно гласи у доле назначеном грчко-латинском издању:3

Περι των Σερβλων και ηζ νυν οικουαι χωραζ.
Ιστεον οτι οι Σερβλοι απο των αβαπτιοτων Σερβλων των και ανπρον επανομαζον ενων καταγονται, των τηζ Τουρκιαζ εκειτεν κατοικουντον ειζ τον παρ αυτοιζ Βοικι επανομασομενον.εν ριζ παησιαζει και Φραγγια … εκεισε ουν ουτοι οι Σερβλοι το απ' αρχηζ κατωκουν

3. - Commentado historica, Berolini, 1852., pp 177.-178

Латински преводиоци су српско народно име писали двојако: једни су задржавали Порфирогенитов облик "Сербли", док су га неки преокретали у "Серви". Путујући по свету, имали смо прилике, да се уверимо, да највећи број странаца - да тако кажемо, не поседује органску могућност, да изговори гласовну групу "СРБ-", вероватно зато, што они не осећају "Р" као самогласник. Из тога су се и изродиле неприхватљиве интерпретације српског имена.

Што се пак тиче грчког начина писања и изговора франачког имена, оно гласи "Франгиа". Како у прошлости, тако исто ни данас ове грчке измене, или - тачније - изобличавања речи и назива несловенском уху не сметају. Тако ћемо у наведеним Порфирогенитовим издањима наћи две варијанте латинског превода записа о Србима:

"Sciendum est Serbli oriundi sunt а Serblis non baptizatis qui etiam Albi cognominantur et ulteriora Turciae4 incolunt loco ab illis Boici dicto cui finitima Francia est... Illic igitur initio Serbli habitabant".
" Scienduin est Servios oriundos esse a Serviis non baptizatis, qui etiam Albi cognominantur et ulteriora Turciae incolunt in loco ab illis Boici nuncupato, cui finitima Francia est. Illic igitur initio Servi Habitabant".5

4. - Под турском Порфирогенит подразумева Мађарску његовог времена. Назив је историјски тачан с обзиром на туранско порекло Мађара и на припадност њиховог језика.
5. - Corpus Scriptorum Byzantinae aditio emendiatior... consilio B. G. Niebuhri: C. F. Institute auctoritate Academiae Utterarum Regiae Borussicae, Constantinus Porfirogenitus Volumen III, Bonnae, MDCCCXI.

Узгред напомињемо, да би било занимљиво да знамо, да ли је Порфирогенитов облик "Серблои" направљен према множини Србљи од Србаљ, одн. Србљин, како је то - између осталога -забележио Вук. То је питање утолико интересантније, што је тај исти облик - према Суровјецковом и Шафариковом ауторитету - дао и други изобличени грчки назив за Србе: "ТРИБАЛИ", управо, према грчком облику за множину ТРИБАЛОИ.

У наставку ове студије моћи ћемо да констатујемо, да се име "ТРИБАЛ" провлачило за Србе све до прошлог века, када је један западноевропски научник6 назвао српског националногјунака, Милоша Обилића - Трибалом. Враћајући се прослављеном делу Константина Порфирогенита, познатом под именом "О управљању царством", или - како се најчешће обележава - DAI (De Administrando Imperio), потребно је, да кажемо, да је оно издељено на поглавља. Поглавље из ког смо навели предњи текст, обележено је бројем 32. Осим бројева, свака глава има и свој наслов; ова, која доноси вест о Србима, обележена је на следећи начин:

"О СРБИМА И О ЗЕМЉИ У КОЈОЈ САДА ЖИВЕ"

6. - Види поглавље: "Важно сведочанство Лаоника Халкокондила.

Текст означен овим насловом, гласи:

"Треба да се зна, да Срби, који се зову још и Белим, воде порекло од некрштених Срба, настањених с оне стране Турске (тј. Мађарске. Пишчева надопуна.), у пределу, који они називају Бојка, а који се граничи с Франачком... Тамо су, дакле, ови Срби били настањени од почетка".

У наше време овом вешћу Константина Порфирогенита позабавио се професор Реља Новаковић7 у свом делу "Одакле су Срби дошли на Балканско Полуострво", дошавши на исту мисао, коју смо и ми изразили при спомену Порфирогенитовог списа.
Ево, шта професор Новаковић каже:

"У досадашњим напорима, да. се одреди не само простор, већ и дужина боравка Срба у предбалканским земљама, упадљиво је, да ниједан једини
истраживач није узео у обзир податак "од почетка", а он је, колико се зна, најранији писани хронолошки наговештај у вези са далеком прошлошћу
Срба и свакако најближи догађајима на које се односи. Он је најстарији чак и ако узмемо да не потиче од Срба из времена њиховог доласка на
Балкан.
Довољно је само имати у виду, да Срби дошљаци нису споменули ни три-четири генерације својих предака као становнике те предбалканске постојбине, па бисмо већ имали распон од 200 до 300 година, а. то би доста говорило против мишљења да су Словени, па међу њима. и Срби, дошли на подручје Лабе тек у VI, или чак VII веку. Уосталом, да Срби по свој прилици нису могли да изразе, колико су дуго њихови преци живели у тој пред балканској постојбини и да византијски писац бележи само да су "тамо живели "од почетка", односно неодређено дуго, као да потврђују и неки други рани византијски писци, као и извесни западни хроничари...

Ако и из њихових навода можемо доста јасно да уочимо, да Словене на западу спомињу и много пре VI века, зашто не бисмо поверовали, да су и Срби с правом говорили, да су тамо живели толико дуго, да нико није био у стању, да ту временску дужину ближе искаже"...8

7. - Београд, Народна књига, Историјски Институт, 1973.
8. – Р. Новаковић, о.ц., пп. 39-40.

Што се тиче нашег прилажења Порфирогенитовој вести, мишљења смо, да није потребно, да се алтернира превод грчког израза απ'αρχηζ, једном га преводећи "од давнина", а једном "од почетка", јер - он значи "од почетка", "од постанка", будући, да је тачан смисао именице "αρχη" "почетак", "искон", "извор", "principium", "origine", "commencement”.
Латински преводилац држао се само тог смисла, употребивши облик "initio", што такође - без икаквог двоумљења значи "од почетка", "испрва". Уистину, овај појам у његовом контексту одговара тачно Шафариковом - много пута поновљеном закључку у "Старожитностима" и у другим његовим расправама, где говори о старости и аутохтоности Срба, одн. каснијих Словена у Европи.

_________________
"ДОГОДИНЕ У САМОСТАЛНОЈ СРПСКОЈ"
"Придех благодат од Господа Бога и сподобљен бих вјенаца и части
и кцифтар царски родитеља својих господе србске краљева и цара"
Твртко I Котроманић


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 31 Maj 2015, 11:00 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Nov 2010, 15:32
Postovi: 421
VATIKAN, HRVATI I HRVATSKA:
Činjenice koje se ne uče u srpskim školama i kojih nema u udžbenicima


“Istorija je niz laži sa kojima smo se složili.”- Napoleon Bonaparta…….

Hrvatska nacija stvorena je od Srba katolika pod uticajem Vatikana. Današnji “hrvatski narod” je veštačka kreacija Rimokatoličke crkve, unapred zamišljena kao instrument jednog zločinačkog projekta, utemeljenog na težnji da se srpski narod uništi unijaćenjem, pokatoličavanjem ili potpunom fizičkom likvidacijom,kako više ne bi predstavljao prepreku daljem vatikanskom prodiranju na istočnoevropske prostore, pa i dalje do Crnog mora.Ovaj projekat nije bio unapred dat kao gotov i zaokružen, već se postepeno razvijao i sazrevao imajući u prvoj fazi ilirsku, a u drugoj fazi jugoslovensku opciju. Međutim, suština rimokatoličkih zločina je stalno ista. Neverovatno je, da najbrojniji narod na Balkanu (srpski narod ), doživi takve gubitke i depresije u zemljama gdje je bio najbrojniji i najdržavotvorniji.

Srbi su u 20. veku izgubili: Južnu Srbiju, Dalmaciju, Hercegovinu, Skadar, najsrpskiji grad 19. veka – Dubrovnik, delove Gorskog Kotara, Zapadnu Bosnu, Liku, Kordun, Baniju, Zapadnu i Istočnu Slavoniju, Baranju, Crnu Goru,Kosovo i Metohiju. Istorijska je zagonetka, kako su Hrvati posle aktivnog učešća na strani poraženih sila, u dva svetska krvava rata, uspeli sjesti za zajednički sto s pobednicima i oba puta proširiti svoju vlast na tuđim teritorijama?

To je izuzetno političko umeće, koje se moglo ostvariti samo uz jugoslavenstvo kralja Aleksandra i kasnije uz antisrpsku politiko državničku i komunističko diktatorsku poziciju Hrvata, Josipa Broza. Ali nisu samo to gubici srpskog naroda. S gubitkom teritorija i prirodnih bogatstava nestajao je i srpski narod. Sinhronizovano, raznovrsno i snažno radilo se u srpskim etničkim prostorima zapadnog Balkana na sveprožimajućem pohrvaćenju Srba, naročito od polovine 19. veka i nezaustavljivo kroz ceo 20. vek.

Zašto se toliko skriva od javnosti popis stanovništva u Dalmaciji, austrijskog statističara dr Adolfa Fikera, po kojem je u Dalmaciji 1857. godine živelo 88,92% Srba (katolika, pravoslavaca i muhamedanaca), 10,84% Talijana i 0,24 Arnauta….

Iz popisa stanovništva u Austriji, odnosno Austro-Ugarskoj i to iz: 1850, 1860, 1870, 1880, 1890, 1900. i poslednjeg popisa iz 1910. se neoborivo i neporecivo uviđa da je postojala srpska etnička većinska procentualna zastupljenost u stanovništvu pokrajina u sastavu današnje Republike Hrvatske: Slavoniji, Maloj Vlaškoj (Maloj Srbiji), Baniji, Kordunu, Lici, Gorskom Kotaru, Ravnim Kotarima, Dalmaciji, Dubrovniku, Boki Kotorskoj i, čak, u Istri!…

Bez ikakvih dokaza, veličala se “stara Hrvatska” i postepeno “stvarali” tzv. Hrvati kao rimokatolička nacija, iako o njima nema originalnih dokumenata ni podataka o njihovom postojanju u istoriji. O Hrvatima nema originalnih podataka ni u jednom arhivu čije postojanje je starije i od tzv. “stare Hrvatske iz perioda hrvatske narodne dinastije”, odnosno iz vremena pre njenog potčinjavanja od strane Mađara – ni u arhivu Vatikana, ni Venecije, ni Milana, ni Firence, ni Graca, ni Beča, ni Carigrada – ni igde ni nigde, već u tzv. “prepisima sa starijih nesačuvanih originala”, čime je nastala samo “historijska Hrvatska u prepisu”.

Malo ko postavlja pitanje, kako to da za većinu nekadašnjih država ima originalnih i ubedljivih podataka, samo o državi “srednjovjekovnoj Hrvatskoj” – gle čuda – nema nijedan!

Hrvatska nacija formirana je od nekoliko srpskih elemenata, a jedan od njih je i jezik, koji su usvojili od Vuka Karadžića. Jezik je merilo jednog naroda, a Hrvati su, da bi bili narod, ukrali srpski jezik i unakazili ga. Prevara je odigrana kada je Ljudevit Gaj nasankao Vuka Karadžića i pod okrilje našeg jezika ubacio kajkavski izgovor. Od tada Hrvati govore srpskim jezikom, iako ga samo kvare i prave ga nakaradnim, pa se iz toga može slobodno zaključiti da pričaju nakaradnim srpskim jezikom.

Ljudevit Gaj, Nemac poreklom, otvoreno kaže da su Hrvati prisvojili srpski jezik za svoj. U Srbiji se niko ne usudi postaviti pitanje Jadranskog mora i ostrva u njemu. To jedino pokreće Slovenac Zmago Jelinčić Plemeniti, tvrdeći da Italija nije predala Jadran i ostrva Hrvatskoj, već SFRJ. On traži „da se jadranska obala i otoci podele na sve države, naslednice SFRJ ( oko 1000 otoka ). Hrvatska nikad ( pravno ) nije imala u posedu jadransku obalu…

Italija, posle Drugog svetskog rata je bila primorana da , na ime ratne štete ustupi Jugoslaviji Istru, Zadar i otoke“. Zašto se i sada izbegavaju istine? Zašto i posle nepopravljivih godina i vekova ne smijemo znati istinu? Da su istorijske činjenice temeljito njegovane, a ne skrivane, od Hercegovaca, Dalmatinaca, Dubrovčana i ostalih na Balkanu, možda i ne bi bilo rata unutar iste krvi. U švajcarskom gradu Nojšatelu, na ogromnom poštanskom zdanju uklesane su imena Srbije i Crna Gore i to među 22 najstarije države na svetu, članice UPU (Union Postal Universelle), osnovane 1878. godine. Srbija i Crna Gora su i osnivači tog Svetskog poštanskog saveza, a koji je 1948. priključen UN.

Dubrovački-kalendar iz 1897. godine nije čuo za hrvatski jezik!

Slika

Vatikan je stvorio Hrvate kao “umjetnu naciju”, a zapravo se radi o Srbima-katolicima. Dubrovnik, kojeg su u 19. veku nazivali „Srpska Sparta“, je bio srpski trgovački, duhovni i primorski centar. Stanovništvo sa prostora Dubrovačke republike je čak sve do početka 20. veka zadržalo srpski identitet. To što su Dubrovčani ispovedali katoličku veru, kao i Hrvati, ne govori ništa o srodnosti Dubrovčana i Hrvata. U pitanju je priroda širenja katolicizma u srpskim zemljama; na jadranskoj obali i zaleđu. To je činjeno zahvaljujući dominaciji Vatikana, Venecije, Mađarske i Austrije u ovom delu Balkanskog poluostrva.

U Dubrovniku je hrvatsko ime nepoznato sve do sredine 19. veka kad, posle pada Napoleona, nova sila u tom delu Jadrana, Austrija, u Dubrovniku i njegovom zaleđu (Konavle) nalazi katolike koji se, gle čuda, osećaju i izjašnjavaju kao Srbi. Nošena iskustvima sa prostora Dalmatinske Zagore, Hrvatske, Slavonije, Žumberka, Carska kancelarija u Beču donosi odluku da na katoličanstvo Dubrovnika i zaleđa umesto srpstva kalemi hrvatstvo, kao najbližu entitetsku odrednicu.Tako je počela kroatizacija Dubrovnika.

Ono što danas imamo u gradu ispod Srđa, u Konavlima, hrvatstvo zasnovano na mržnji prema Srbima, delo je bečkog dvora i Katoličke crkve. Onome ko ne poznaje istoriju Dubrovnika, ali stvarnu, a ne falsifikovanu, zaista izgleda čudno da taj grad, ovakav kakav je danas, sa okolinom, pre samo stotinu i nešto godina nije imao gotovo nikakvih dodira sa hrvatstvom. 1874. se u Dubrovniku osnivaju: Pevačko društvo “Sloga”, Dubrovačko radničko društvo, Dubrovački glazbeni zbor, a 1887. i Zadruga Srpkinja Dubrovkinja. Zatim, slede: Srpska dubrovačka akademska omladina – 1900, “Srpska zora” – 1901, Gimnastičko – sokolsko društvo “Dušan Silni” – 1907. i Matica srpska – 1909. Ćirilična izdanja knjiga i novina, izdavana su u štamparijama Pretnera i Mate Gracića. Jedan od najuglednijih novčanih zavoda u Dalmaciji, bila je Srpska štedionica u Dubrovniku.

U kalendaru „Dubrovnik“ za prostu 1898. godinu, štampanom u dubrovačkoj Štampariji A. Pasarića, nalazimo, uz ostalo, i podatak kojim jezikom se u to vreme govori u Dubrovniku i to, stoji u kalendaru, „govor u kući“. U Dubrovniku je sve do u 16. veka delovala slavenska kancelarija, gdje su se dokumenti pisali – ćirilicom. Od 11.177 stanovnika Dubrovnika njih 9.713 izjasnilo se da govori srpskim jezikom. Italijanski je koristilo 716, nemački 285, mađarski 384 stanovnika grada. Neki su se izjasnili da govore češki, slovenski, poljski i ruski, ali niko, ni jedan jedini stanovnik Dubrovnika, nije rekao da govori hrvatskim jezikom.

Hrvati svojataju velikog matematičara i astronoma Ruđera Boškovića samo zato što je njegov otac Nikola, Srbin, prešao u katoličanstvo u Dubrovniku, da bi zbog trgovine mogao nesmetano da ide u Italiju. Svi dubrovački pisci osećali su se Srbima, a najveći među njima Ivo Gundulić je u “Osmanu” od 11 000 stihova većinu posvetio Srbima u Srbiji, Makedoniji, Hercegovini i Bosni.

Obračun sa srpstvom u Dubrovniku, uz progone Srba Dubrovčana, počeo je posle atentata pripadnika pokreta “Mlade Bosne” na prestolonaslednika Austrougarske Franca Ferdinanda, u Sarajevu 1914. godine. Desila se “Kristalna noć” u Dubrovniku, pre one u Nemačkoj i posle zagrebačkog juriša na Srbe i njihovu imovinu 1902. godine. Hrvatski jurišnici, na čelu sa Nikšom Svilokosim, uništavali su sve što je bilo srpsko u Dubrovniku: škole, novine, društva, stanove, privredne objekte i drugo. Palili su srpske zastave i lomili srpske simbole.Srbi katolici, intelektualci, trgovci i crkveni dostojanstvenici, koji su za sebe govorili da su Srbi, punili su zatvore i bili mučeni i maltretirani. Niko se ne bi čudio, da je Dubrovnik u vekovima porodice Gundulić pao pod nečiju vlast, jer srpske države tada i nije bilo, ali pasti u vremenima snažne srpske kneževine i kraljevine, pa i Kraljevine Jugoslavije? To je neoprostivo!… .

Čak je i jedan papa, Lav XIII, javno i pismeno priznao Dubrovčanima da su Srbi….Svojevremeno je Božidar Violić, najcenjeniji hrvatski pozorišni reditelj, u intervjuu zagrebačkom “Globusu”, objašnjavajući probleme sa kojima se susreće zbog svog “nacionalno nekorektnog” jezika, sa ponekim srbizmom, rezignirano zaključio: “Mi Hrvati smo ionako sklepan narod.”…

HRVATI SU VATIKANSKI ZOMBIJI

…Ustašija se probudila, nije ni zaspala, ni bila pokopana, kako smo mislili, i taj grozni element rovari u hrvatskom nacionalnom biću. Nije ćirilica problem u Vukovaru, ona je samo izgovor da se maknu preostali Srbi. Na bilo koji način.To radi država koja se suštinski ne razlikuje od one kakva je bila u vreme Pavelića. U istoriji jezika i naroda, izvan naših prostora, nema podataka da je neko pismo posmatrano kao neprijateljsko – kao što se to dešava u Hrvatskoj.

Jedino ustaški zakon iz aprila 1941. godine na području NDH, zabranjivao je upotreba ćirilice .Čirilica je pismo istočnog rimskog carstva (Vizantije) – pravoslavaca. …

Vukovar je uvek kroz istoriju bio srpski grad. Tamo prije stotinjak godina nije ni bilo drukčijih slova osim ćiriličnih. Tada su iz Vukovara na razne strane odlazili dopisi kao da su pisani iz današnjeg Kragujevca. Ćirilični i srpski, najčešće ekavski…Ćirilicom su Dalmatinci, Istrijani pisali čak 4-5 vekova prije nego što su morali početi pisati latinicom zbog uticaja zapadnih neprijatelja, to jest Romana i Germana. Od 11. do 18. veka na velikim delovima hrvatske teritorije stanovnišštvo je svoje kulturne potrebe izražžavalo i ćirilicom. Najstariji pronađeni dokumenat napisan ćirilicom je Povaljska listina iz 1250. godine, neka vrsta pravnog dokumenta koji je govorio o raspodeli i posedu zemljišta na Braču, a u Poljicama na ćirilici je napisan veliki Poljički statut 1444. godine.

Severno od reke Krke i njenog ulaska u more, kod Skradina, prevladala je glagoljička pismenost, a južno po čitavoj Dalmaciji ćirilička. Zbog austrougarske hegemonije i otvaranja naroda sa tog područja prema zapadu, te uticaja Katoličke Crkve, latinica postaje glavno pismo. Ćirilica je naše prvo pismo, od neolita. Vinčansko pismo pronađeno kraj Beograda ima čak 20 slova današnje ćirilice, 7 slova glagoljice i 8 latinice, to bi nam nešto trebalo govoriti i značiti….

Hrvati su bića koja su se u svojoj istoriji uvek najugodnije osećala u moćnoj tuđoj kući. Vatikanskoj,austrijskoj, talijanskoj, mađarskoj, njemačkoj, američkoj a posebno u EU kvazi državi. Bar tako govore.

Hrvati su najefikasnije vatikansko sredstvo za uništenje srpskog naroda

Vatikan (Sveta Stolica, ili Rimokatolička crkva), više od hiljadu godina, neposredno ili pomoću katoličkih država Evrope, podsticao i organizovao zločine genocida nad Srbima, njihovo prevođenje u hrvatsku naciju, a najistrajnije je brisao i uništavao srpsku kulturnu baštinu (a time i evropsku) – u svim srpskim zemljama. Jedan od mnogih dokaza da je Katolička crkva podržavala zločine nad Srbima je i činjenica da su trojica komandanata Jasenovca bili katolički sveštenici. Pokolje Srba u NDH organizovalo je preko 130 katoličkih sveštenika, a njih 27 lično su se „dokazali“ u klanju!

Na području NDH u rimokatoličkom krstaškom pohodu stradalo je ukupno 223 srpska sveštenika, tri episkopa su zverski ubijena. Nikada i nigde na svetu, otkada postoje religije i narodi, veću zločinačku nakazu svet nije ugledao, kao što je bio Tomislav Filipović, zvani SOTONA! Fra Sotana (Tomislav Filipović, pa Vjekoslav Majstorović) pripremao je, organizovao i direktno učestvovao u najgroznijem jednodnevnom pokolju nedužnih Srba u njihovim domovima. Samo za nekoliko meseci 1942. godine, po sopstvenom priznanju, u Jasenovcu je zaklao oko 30 hiljada Srba.

Hrvati su bili jedini narod na svetu koji je svoje žrtve {Srbe, Jevreje,Rome} u Drugom svetskom ratu prvo životinjski mučio – teško i dugo, bez hrane i vode, vadeći im oči i odsecajući delove tela, pa ih usmrćivali prebijanjem, klanjem, udaranjem maljem u lobanju, bacanjem živih u grotlo peći, kuvanjem sapuna od žrtava, zatrpavanjem živih u nasipe i grobove, vađenjem nerođene dece iz utrobe majki i na druge svirepe načine. Pavelićeve ustaše su bili najmonstruoznija i najužasnija koljačka falanga u istoriji sveta!

Sva ta zverstva koja su činjena u NDH ljudski um nije zabeležio. Hrvatske ustaše su u ubijanju nadmašile Nemce. Bili su daleko gori od nacista. Smrt u Jasenovcu bila je daleko užasnija nego u zloglasnom Aušvicu. Saveznici su ostavili Hrvatsku unutar Jugoslavije, ne pitajući za njenu odgovornost za genocid, a žrtve ustaštva su pripisali neimenovanim fašistima ili Nemcima. Zato su Koncentracioni logor „Jasenovac“, kao i druga srpska stratišta, ostali nepoznati široj evropskoj javnosti.

FRATAR SREĆKO PERIĆ: “Braćo Hrvati, koljite sve Srbe, a najprije moju sestru koja je udata za Srbina a onda dođite da vas ispovedim”.(the Balkan Chronicles)

_________________
"ДОГОДИНЕ У САМОСТАЛНОЈ СРПСКОЈ"
"Придех благодат од Господа Бога и сподобљен бих вјенаца и части
и кцифтар царски родитеља својих господе србске краљева и цара"
Твртко I Котроманић


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Jun 2015, 08:45 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Nov 2010, 15:32
Postovi: 421
Šokantna istina: Po turskom popisu iz 1455. na Kosovu 13.000 srpskih kuća i samo 46 albanskih

Slika

Svakako, možete reći da nije bitno ono što se dešavalo pre pet stotina godina te da je bitno samo ono što važi danas, i to je tačno. Ali je takođe tačno i da Albanci falsifikuju istoriju jer shvataju da je istorijsko pravo jednako važno kao i faktično stanje. Stoga, ne možete reći da je sadašnjost bitnija od prošlosti.

Prema poslednjem popisu stanovništa na teritoriji AP Kosovo i Metohija koji je sproveden početkom aprila 2011. godine, tamo je živelo 1,7 miliona ljudi. Ovaj broj uglavnom obuhvata Albance, pošto popis nije sproveden u četiri opštine na severu pokrajine, a i najveći deo Srba južno od Ibra ga je bojkotovao.

Ova ogromna albanska većina koja je trenutno činjenično stanje,zajedno sa ilirskom hipotezom o albanskom poreklu, predstavlja temelj prava koje taj narod polaže nad tlom o kome se govori.

Do te većine došlo je, naravno, samo i isključivo terorom, genocidom i progonom koji su u poslednjih pet stotina godina sistematično sprovodili Turci, dok su ovim predelima vladali, i Albanci muslimanske veroispovesti.

Zato je neobično da srpsko istorijsko pravo na Kosovo i Metohiju brani upravo jedan osmanlijski dokument, koji dokazuje ne samo da su Albanci relativno rečeno novopridošlice na tu zemlju, već ujedno dovodi i u pitanje ilirsku hipotezu o kojoj je više reči bilo u zasebnom tekstu.

Naime, otomanski defter (odnosno opšti katastarski poreski popis) iz 1455. godine koji je skupljen u zemlji Brankovića (drugim rečima, otprilike isto što je danas teritorija Kosova i Metohije) zabeležio je neverovatnu stvar: situacija tada je bila obrnuta u odnosu na današnju, i to drastično.

Osmanlijski popisivač je zabeležio da na KiM postoji 480 naseobina u kojima živi 13.696 odraslih muškaraca, 12.985 kuća, i još 14.087 nosioca domaćinstava (pošto je postojalo i 480 udovica). Neki odrasli muškarci nisu imali svoje kuće, pa su tako zabeleženi kao siromasi. Neke kuće su deljene na više domaćinstava.

Pažljivim proučavanjem onoga što je zabeležio osmanlijski popisivač na KiM ustanovljena je frapantna etnička struktura stanovništa.

Sredinom 15. veka postojalo je skoro 13.000 srpskih kuća u svih 480 sela i varoši na Kosovu i Metohiji. Pored naših, tu je bilo i 75 vlaških domaćinstava u 34 sela, 46 albanskih u 23 sela, 17 bugarskih u 10 sela, pet grčkih u Lauši i Vučitrnu, jedno jevrejsko u Vučitrnu i jedno katoličko.

Slika

Od svih imena i prezimena koja se pominju u popisu, 95,88 odsto su bila srpskog porekla, 1,90 odsto romanskog, 1,56 neutvrđenog, 0,26 albanskog, 0,25 grčkog, i tako dalje.

Dakle, pre 500 godina, postojalo je na Kosovu samo 46 albanskih domaćinstava u 23 sela (u proseku dve kuće po selu, nijedno jedino čisto albansko), dok je srpskih bilo skoro 13.000 u svih 480 naseobina. Slovima: trinaest hiljada u četiri stotine i osamdeset mesta naspram četrdeset i šest u dvadeset i tri. I ne samo to nego ne postoji zabeležen čak ni jedan jedini toponim albanskog porekla (uostalom, i danas Albanci na KiM uglavnom koriste srpske toponime, počev od imena samoproklamovane države Kosovo koje na albanskom jeziku ne znači ništa, odnosno, imena koje je srpskog porekla, pa sve do naziva prestonice – Prištine).

U 14. stoleću etnička struktura je bila još dramatičnija; naime, Dečanska hrisovulja iz 1330. godinesadrži detaljan spisak domaćinstava koja su popisana u Metohiji i današnjoj severnoj Albaniji, na metohu manastira Visoki Dečani, pa tako znamo da su od 89 sela samo tri bila albanska, te da suod 2.166 zemljoradničkih gazdinstava i 2.666 stočarskih samo 44 bila albanska, drugim rečima 1,8 odsto.

Ne-srpsko stanovništo na teritoriji Kosova i Metohije do kraja tog veka nije prelazilo 2 odsto.

Najpopularnija muška imena na KiM 1455. godine su bila Radislav, Bogdan, Radica, Stepan i Nikola,dok su ženska bila Olivera, Radislava, Stojislava, Jelena, Stanislava, Vladislava i Vlkosava (odnosno Vukosava, jer je “l” vremenom prešlo u “u”; isto se desilo i sa imenicom “vlk” koja je postala “vuk”).Vek ranije, najpopularnija muška imena na istom tlu su bila Rajko, Miloš, Radoslav, Bogoje, Doroslav, Bogdan, Priboje i Milovan.

Inače, zvanični naziv ovog za nas važnog osmanskog dokumenta je bio “Defter za Vukovu oblast”. Veličine je 30 x 12 centimetara, uvezan je u kožni povez i predstavlja jednu celinu bez ikakvih interpolacija. Obuhvata 240 folija, odnosno 480 stranica. Pisan je na belom papiru crnim mastilom, i to veoma lepim rukopisom.

Ako možda čekate dete ovaj popis vam može pomoći da pronađete staro ime koje vam se sviđa i obnovite njegovu upotrebu ako je zaboravljeno.

Naš favorit za tu obnovu je srpsko-slovensko ime Brajan čije je postojanje među Srbima zabeleženo na dosta mesta u našem srednjem veku. Čak se jedan župan tako i prezivao: u pitanju je bio župan Petar Brajan koji je iza sebe ostavio i zadužbinu, Belu crkvu u selu Karanu u blizini Užica, koja postoji i danas (jedan kuriozitet za kraj: njegova žena se zvala Struja).

_________________
"ДОГОДИНЕ У САМОСТАЛНОЈ СРПСКОЈ"
"Придех благодат од Господа Бога и сподобљен бих вјенаца и части
и кцифтар царски родитеља својих господе србске краљева и цара"
Твртко I Котроманић


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Jun 2015, 23:40 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Sep 2005, 20:36
Postovi: 5383
Lokacija: Wien, Österreich
Okasnio si :wink:
http://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=50&t=36010&start=2480

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Jun 2015, 18:02 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Nov 2010, 15:32
Postovi: 421
REPETITIO EST MATER STUDIORUM :wink:

_________________
"ДОГОДИНЕ У САМОСТАЛНОЈ СРПСКОЈ"
"Придех благодат од Господа Бога и сподобљен бих вјенаца и части
и кцифтар царски родитеља својих господе србске краљева и цара"
Твртко I Котроманић


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Jun 2015, 18:03 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 40055
Lokacija: Месечева икра
Je l' to na prasrpskom?

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Jun 2015, 18:09 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Nov 2010, 15:32
Postovi: 421
Не разумијеш ти то Зока. 8)

_________________
"ДОГОДИНЕ У САМОСТАЛНОЈ СРПСКОЈ"
"Придех благодат од Господа Бога и сподобљен бих вјенаца и части
и кцифтар царски родитеља својих господе србске краљева и цара"
Твртко I Котроманић


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Jun 2015, 21:07 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 40055
Lokacija: Месечева икра
Začudo ovo razumijem al' one gluposti koje inače pišeš ne poimam.

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Jun 2015, 21:55 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Nov 2006, 13:12
Postovi: 11545
Lokacija: PL / BL
_зока je napisao:
Je l' to na prasrpskom?


Nisko. 8)

_________________
Zovem se Miroslav i pravim igračke.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Jun 2015, 17:42 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31475
Lokacija: Je Suis Ahmed
nije vezano za nase prostore, ali mi je bilo zanimljivo citati, bjelorusi, litvanci i poljaci se kolju isto kao mi, s tim sto su bjelorusi srbi, litvanci hrvati, a poljaci su bosnje, bjelorusi uce u skoli da im se zemlja zvala litvanija, litvanci pitaju kako 50 % naziva mjesta u bjelorusiji naginje na litvanski i nazivaju bjeloruse bulbase, prepostavljam da je to nesto pogrdno, poljaci opet tvrde da je poljsko-litvanska unija bila poljskih ruku djelo i da litvance niko ne voli osim mozda letonaca, naletih na diskusiju na jednom yt kanalu, kontam samo mi balkanci imamo problema sa istorijom

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Jun 2015, 18:25 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 40055
Lokacija: Месечева икра
Loše ti je poređenje. Litvanci i Bjelorusi uopšte nisu ista rasa, Bjelorusi su Slaveni, Litvanci su Balti. Što se tiče toga da se Bjelorusija jednom zvala Litvanija, i Srbija je nekad bila Turska.

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Jun 2015, 02:12 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31475
Lokacija: Je Suis Ahmed
nije to sporno, problem je u tvrdnji da su bjelorusi slavenizirali, sve sto se moglo slavenizirati i da je glavni jezik u litvaniji bio starorutenijski odnosno prethodnica bjeloruskog plus da je 90% stanovnistva bilo etnicki bjelorusi, a sve sto je kasnije nastalo je posljedica politike odnosno vjestacke polinizacije i litvanizacije, bjelorusi idu cak dotle da su im danasnji rusi ukrali istoriju, tj. kijevska rusija nema veze sa danasnjom rusijom

kad pogledamo demografiju bjelorusa ima 10 miliona, a litvanca, letonaca i estonaca ni pola kamiona, kako su onda litvanci mogli biti glavni

pitao ja moga druga litvanca zasto cijeli svijet zove stanovnike letonije zove latvijci, a mi letoncima, kaze da je postojalo nekad pleme letosa

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Jun 2015, 06:16 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Nov 2006, 13:12
Postovi: 11545
Lokacija: PL / BL
Ne baš čitav - na poljskom je Łotwa / Łotysze.

_________________
Zovem se Miroslav i pravim igračke.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Jun 2015, 06:21 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 40055
Lokacija: Месечева икра
Kakve veze sad ima Letonija sa Litvanvima, Bjelorusima i Poljacima?

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Jun 2015, 09:45 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Nov 2006, 13:12
Postovi: 11545
Lokacija: PL / BL
Pitaj Fikreta.

_________________
Zovem se Miroslav i pravim igračke.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Jun 2015, 12:42 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31475
Lokacija: Je Suis Ahmed
ma rekoh usput da ih spomenem, a mirdza kakvo je misljenje poljaka o litvancima

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Jun 2015, 14:16 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Nov 2006, 13:12
Postovi: 11545
Lokacija: PL / BL
U kratkim crtama, zaboli ih za njima. Koliko mogu da primijetim u medijima (ako je im vjerovati), sve te nadbalticke ex-sovjetske drzave imaju neki problem sa Poljskom i Poljacima - izmedju ostalog zatvaraju Osnovne skole sa poljskim jezikom, likvidiraju dvojezicne nazive sela i sl. U Bjelorusiji recimo poljska manjina funkcionise najnormalnije, iako bjeloruska vlast nije najpopularnije u EU ;)

_________________
Zovem se Miroslav i pravim igračke.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 14 Jun 2015, 15:02 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Nov 2010, 15:32
Postovi: 421
Свака част Зоране, бришеш моје постове са подфорума "Занимљиви текстови из српске историје" гдје постирам текстове из срБске историје који су занимљиви, а не бришеш ово напрђивање о Бјелорусима, Литванцима и Пољацима у којем и сам учествујеш, а који опет немају никакве везе са темом подфорума, већ је класично спамовање.

Толико о теби и твом чојству, ако ти уопште знаш шта значи ријеч чојство! 8)

_________________
"ДОГОДИНЕ У САМОСТАЛНОЈ СРПСКОЈ"
"Придех благодат од Господа Бога и сподобљен бих вјенаца и части
и кцифтар царски родитеља својих господе србске краљева и цара"
Твртко I Котроманић


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 163 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 9  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs