ERROR je napisao:
Takodje zanimljivo, na svim stranama (mislim poslije rata) su oficiri, cak i nizi, prolazili glatko, nisu morali raditi, imali su puno bolje uslove, te cak i primali novcane naknade tokom zarobljenistva...
Po Ženevskoj konvenciji o humanom postupanju prema ratnim zarobljenicima, pobjednik ima pravo da zahtjeva od pobjeđenog izvršavanje fizičkog rada (najčešće izgradnje i održavanja puteva, pruga, mostova i tome slično, kao i rad u poljoprivredi ili industiji (ali ne vojnoj, niti na poslovima koji imaju direktan vojni značaj). Ovo se odnosi na "obične" vojnike, dok se oficiri ne mogu prisiljavati na bilo kakav fizički rad, osim za nadgledanje i organizovanje istog. Cilj ovakvog povlaštenog odnosa prema oficirima je što su oni ranije mahom poticali iz plemićkih i bogatijih porodica pa se nije htjela narušavati socijalna struktura društva, makar i poraženog jer se već planirao poslijeratni život. Ovo se praktikovalo i primjenjivalo na zapadnom frontu, dok su na istočnom po pravilu strijeljali oficire/komesare, a ljudstvo tretirali kao roblje. Slično je bilo i na Pacifiku. Japanci su prezirali ratne zarobljenike i nisu ih smatrali poraženim vojnicima, već obeščašćenom stokom bez ikakvih prava, čak i bez prava na život. Kako vojnici, tako i oficiri.