Prepoznavanje nacionalno nedeklarisanih Srba među pripadnicima muslimanske vjeroispovjesti, za razliku od onih koji se u toj konfesiji ne osjećaju Srbima i izjašnjavaju kao nesrbi, odnosno kao pripadnici drugih nacija, veoma je osjetljivo i složeno pitanje. Naime, kod znatnog dijela muslimana našeg porijekla kroz prošlost su se, iz raznoraznih razloga i činjenica, formirali elementi svijesti o etničkoj distanci u odnosu na Srbe – osnovnu narodnosnosnu supstancu iz koje su potekli. Međutim, oni su uprkos novoprimljenoj vjeri i prihvatanju elemenata orijentalne kulture i dalje ostali u diskursu svog maternjeg, odnosno srpskog jezika, imputirajući u njega dio riječi iz turskog i arapskih jezika, donesnih i na ove prostore u osvajačkim pohodima Turaka.
Sve što je pratilo srpski narod pod viševjekovnom turskom vlašću, a u novije vrijeme i domaće ustavne odredbe o etničkoj posebnosti muslimana, dovelo je do pomenute njihove distance od naroda iz kojeg su nastali (Dr Petar Opačić u svojoj recnziji za ovu ediciju navodi: „O tome je Vladimir Bakarić u njegovom poslednjem intervjuu za zagrebačku TV rekao sledeće: da su se on i Kardelj vozili u autu i razgovarali kako da reše pitanje bosanskih muslimana ‘pa smo se’, rekao je Bakarić ‘dogovorili da idemo na stvaranje muslimanske nacije’ . „ (Hrvat Bakarić i Slovenac Kardelj su uz Hrvata Tita bili najutjecajnije ličnosti političkog života u SFRJ; o. Rajo.)
Kod pretakanja Srba u muslimanski korpus treba imati u vidu da su Srbi bili prinuđeni u znatnom broju da napuštaju svoja od Turaka okupirana ognjišta i imanja, a oni koji su ostajali na njima u želji da ih sačuvaju i dalje u svom vlasništvu, kao i oni koji su se, u nemogućnosti da isele ili odupru okupaciji, a u želji da sačuvaju svoje gole živote i živote svojih porodica, jednostavno priključivali Turcima kao pobjednicima i vremenom svoju kulturološku, vjersku i etničku tradiciju i svijest transformisali u osvajačevu, prinudom nametanu.
O nacionalnoj pripadnosti muslimana, u svom članku Zadatak srpske muslimanske omladine, objavljenom u Srpskoj omladini (vlasnik i urednik lista Smailaga Ćemalović), Šukrija Kurtović, publicista, piše: „Muslimanu treba jasan vanjski znak, učiniti da nije samo musliman sa velikim slovom, nego da ima nešto više i jače, nešto što ga karakteriše među drugim narodima. To je njegova nacija. Musliman treba jednom da se uvjeri da je Srbin i član srpske nacije. To je njgovo pravo odijelo. Novu će dušu musliman dobiti zajedno sa odijelom. Nigdje se ne smije zaboraviti da mu se odijelom udahne nova duša – srpski nacionalizam i sve što je sa našim nacionalizmom skopčano.“ Nadalje, govoreći o muslimanima svog vremna Kurtović zaključuje: „Mi smo i dan danas onaj isti narod, istoga jezika i istoga uglavnom običaja, kao što smo bili prije nego što smo primili Islam.“
O istom pitanju profesor Husein S. Brkić kaže: „ Muslimani su svjesni svog porijekla i njime se ponose, najbolji su čuvari svoga narodnog jezika i svojih narodnih običaja... svjsni su i ponosni na svoju prošlost, u kojoj im pripadaju također značajne nacionalne zasluge. Sve te njihove odlike ukopčavaju ih same po sebi u naš nacionalni organizam. Etničko i mentalno jedinstvo sa Srbima, izgrađena građanska svijest i građanska odgovornost za opšte dobro države kao cjeline, upućuje muslimane u prvom redu na Srbe... To je stvarnost koju ne može oslabiti neuravnoteženi i neodgovrni ispad sa srpske strane, niti sistematsko laskanje i pretjerana briga i bojazan za sudbinu muslimana sa hrvatske strane.“
Najpoznatiji vođa muslimana u međuratnoj Kraljevini Jugoslaviji dr Mehmed Spaho kaže: „Onu študiju (misli na jednu od svojih radova, o.Rajo) napisao sam kao Srbin Musliman u intersu Srba Muslimana na Balkanu; htio sam im tim dokazati, ako kocka pane Srbiji, da joj pane u deo Bosna i Hercegovina, da Muslimani mogu i na dalje ostati u svojoj kući“.
Svijest o porijeklu naših muslimana veoma snažno je izrazio i mostarski hodža Mehmed Spahić stihovima:
Što pominješ prošlost meni, ta preda mnom jasno stoji.
Ja poznajem porijeklo, preotaca, đeda moji.
I ja čujem glase, što ih, s njina groba vjetar vine:
Srbin budi, čedo naše, ili proklet bio, sine!„Muslimani koji su sebe otvoreno nazivali Srbima su bili potomci čuvenih begovskih kuća Odžakovići, Bušatlije, Miralmi, Biščevići, Cerići, Tuzlići, Arnautovići, Džinići, Sulejmanpašići, Bičakčići, Kulenovići, Firdusi, Fadilpašići i drugi.“ (Konjhodžić Alija. Spomenica „Bratstva“.Toronto, 1974.)
Iz biografskog leksikona Biografije – Srbi zapadno od Drine i Dunava I-III, Jovan S. Radojčić, Novi Sad: 2009. Prometej.)
_________________
Najbolje se slaže s lososom i leptirom.
Klik
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
