banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 28 Mar 2024, 23:58

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 156 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4, 5 ... 8  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 22 Mar 2009, 18:29 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Jun 2006, 17:02
Postovi: 8177
Lokacija: RS-BANJA LUKA
Citiraj:
NATO bombardovanje ostaje upamćeno po kasetnim bombama, urliku sirene za vazdušnu opasnost, bacanju osiromašenog uranijuma, nevinim žrtvama, ekološkoj katastrofi na vratima Beograda, ali i po običnim ljudima koji su preko noći postali najveći heroji nacije



Ko nas je bombardovao:

Belgija, Kanada, Češka, Danska, Francuska, Nemačka, Grčka, Mađarska, Island, Italija, Luksemburg, Holandija, Norveška, Poljska, Portugal, Španija, Turska, Velika Britanija i SAD



Najvažnije je da ostanemo mirni. Kriminalci NATO pakta i njihovi zločinački nalogodavci mogu nam naneti žrtve i materijalnu štetu, ali nas ne mogu pobediti i pokoriti". Ovako je 24. marta 1999. godine u 20 časova spiker RTS-a obavestio gledaoce državne televizije da je počelo ono od čega se strepelo poslednjih nekoliko godina, a realno očekivalo proteklih meseci - bombardovanje Jugoslavije. Sirene koje najavljuju vazdušnu opasnost oglasile su se u svim većim gradovima Srbije posle više od 50 godina i, čini se, više istraumirale građane od samih detonacija - one su bile asocijacija na „tepihe bombi" koje su do tada gledali samo u filmovima. A televizija je, kao i obično tih godina, kaskala za realnošću. Kada je voditelj Dnevnika 2 pročitao unapred spremljeni tekst, bombe su već padale po Srbiji i Crnoj Gori, a stanovništvo u naseljima koja su odabrana za mete te prve večeri već je tražilo zaklone.

Milan Radosavljević: Spiker iz ratnog Dnevnika

Ironija ili ne, tek prve informacije o početku vazdušnih udara pročitao je Milan Radosavljević, novinar koji se sedam godina školovao za vojnog pilota i vazduhoplovnog oficira. On kaže da je kao dežurni novinar u spoljnopolitičkoj redakciji te večeri čitao reagovanja iz sveta, a da su ga odmah posle Dnevnika pozvali urednici Dušan Čukić i Milorad Komrakov i rekli mu da se pripremi za uključenje u program.

- Kazali su mi da treba da pročitam saopštenje za javnost, koje je, koliko se sećam, u televiziju doneo tadašnji ministar za informisanje Aleksandar Vučić. U samoj televiziji vladala je velika napetost. Ljudi su bili u panici, mnogi su se plašili da bi televizija još te večeri mogla da bude meta - priča Radosavljević za Pressmagazin.

Kaže da je i sam osećao veliki pritisak, ali ne zbog bombardovanja, koje je već nekoliko dana bilo izvesno, već zbog same informacije koju treba da saopšti. Takav pritisak je osećao, pretpostavlja Radosavljević, još samo Mile Zdravković kada je trebalo da saopšti da je umro Josip Broz Tito.

- Sećam se, u šminkernici i garderobi nije bilo žive duše. Našao sam nekakav sako i kravatu i pozajmio češalj od mog drugara, portira Jokse, koji je nekoliko nedelja kasnije, sa još 15 naših kolega, ubijen u bombardovanju zgrade u Aberdarevoj. Sve vreme me je kopkalo šta piše u saopštenju. Pretpostavljao sam da je njegov sadržaj trebalo da umiri javnost i da ostavi utisak da je sve pod kontrolom. To je značilo da bi i ja trebalo da izgledam i govorim umirujuće, što nije bilo nimalo lak zadatak. I upravo tako. U saopštenju, čiji sam sadržaj prvi put video čitajući ga „živo" u programu, otprilike je rečeno da su jedinice VJ spremno i organizovano dočekale napad agresora, da mu je žestoko uzvraćeno i da su mu naneti prvi ozbiljni gubici. Sećam se da sam tekst čitao mirno, odlučno i hladno, sa dramskim pauzama. Posle sam se uverio da je taj nastup umirujuće delovao i na moje kolege - govori Radosavljević.

On kaže da je sve vreme razmišljao i o sudbini svojih „klasića" sa Akademije, koji su kao piloti uzleteli da brane vazdušni prostor Jugoslavije, a naročito ga je potresla vest koja je ubrzo stigla da je njegov drugar i prezimenjak Zoran Radosavljević, mladić koga je prvog upoznao u Vojnoj gimnaziji u Mostaru, oboren kod Bijeljine u Republici Srpskoj. Radosavljević ističe da se, iako je već bilo jasno da će bombardovanje početi, na samoj televiziji, kao uostalom i u celoj zemlji, niko nije ozbiljno pripremao za novu situaciju.

Prvi nagoveštaji da bi SR Jugoslavija mogla da bude bombardovana čuli su se još kada je NATO počeo da udara po položajima Srba u BiH, da bi u oktobru 1998, u poslednjem trenutku, bila obustavljena već pripremljena operacija Severnoatlantske alijanse. Ali mašinerija je pokrenuta, avioni i bombe su bili spremni i, ispostavilo se, samo su čekali novu krizu u pregovorima Miloševića i međunarodne zajednice da krenu u napad. Nakon propalih pregovora koji su se o statusu Kosova i Metohije vodili u Rambujeu i Parizu, 23. marta u Beograd dolazi američki izaslanik za Balkan Ričard Holbruk. Da li je tada, kako je kasnije pričao Holbruk, Milošević svojim „hladnokrvnim stavom" izazivao rat, govoreći da je to već „gotova stvar", ili je američki diplomata došao kako bi predsedniku Jugoslavije saopštio da je odluka već donesena, verovatno će zauvek ostati tajna. Ono što je nepobitna činjenica je da je Holbruk to popodne napustio Beograd, premijer Jugoslavije Momir Bulatović proglasio stanje neposredne ratne opasnosti, a generalni sekretar NATO-a Havijer Solana doneo odluku o napadu. Tu noć i naredni dan: vojska koja je već bila na položajima, policija koja je dobila nove zadatke i stanovništvo, proveli su u očekivanju prvog udara.

Avram Izrael: Heroj ljudi iz skloništa

A glavni grad, koji je imao nesreću da do tada četiri puta bude bombardovan u 20. veku, nije ni pomišljao, ako je suditi prema ponašanju nadležnih, da će mu se to dogoditi još jednom, na samom izmaku stoleća. Sve je bilo prepušteno slučaju, sirene nisu održavane od Drugog svetskog rata, građanima niko nije objasnio kako da se ponašaju u uslovima bombardovanja, hemijska industrija nije iseljena iz grada, a jedinice opšte i specijalne namene civilne zaštite nisu bile pripremljene i obučene, priča Avram Izrael, koji je u to vreme bio načelnik Gradskog centra za obaveštavanje i uzbunjivanje, a koga su Beograđani zapamtili po pozivu na oprez: „Pažnja, pažnja" i relaksirajućem: „Gotovo!".

- I posle ovih deset godina, kada pomislim na bombardovanje uvek mi prvo padne na pamet glupost države koja je dozvolila sebi da u rat uđe potpuno nepripremljena. Neverovatno je da zemlja koja je bila na ivici rata skoro godinu dana dočeka bombardovanje sa neočišćenim skloništima, a za njih su se 50 godina izdvajala sredstva. Nigde nisu bili oformljeni štabovi civilne zaštite. U Beogradu je to učinjeno tek desetog dana. Da čovek ne poveruje! Grdna zaštitna oprema je izgorela u raznim magacinima, umesto da bude podeljena građanima. Od svih fabrika koje u Beogradu u procesu proizvodnje koriste eksplozivne i otrovne materije, jedino je „Duga" izmestila svoje kapacitete, i to dva puta, u oktobru i martu. Beograd je dva ili tri puta bio na korak od kataklizme, jer su bombardovani Rafinerija nafte u Pančevu i „Prva iskra" u Bariču. U to vreme, na silu je prosuto sto tona hlorovodonične kiseline u Savu. Kada prospete dvesta grama u vodu, dobijete kreč, a šta mislite šta se desi kada se izruči stotinu tona - ističe Izrael.

On podseća, da kada je u Lipovačkoj šumi pogođeno sklonište s raketnim gorivom, oblak kontaminacije je išao ka Beogradu, ali je samo zahvaljujući povoljnim vremenskim uslovima otišao u atmosferu. Sirene za obaveštavanje su samo zahvaljujući majstoru koji ih je održavao i brinuo se o njima „kao da su mu deca", funkcionisale „kako-tako", kaže Avram Izrael. Odziv za popunjavanje službe obaveštavanja u Beogradu bio je, naglašava, svega 30 odsto, a on sam je poziv dobio tek 20 sati pre bombardovanja.

- Kakva je to zemlja koja vitalni punkt, kakav je Beograd, ne spremi bar 15 dana ranije? Kada je počelo bombardovanje, da bih sprečio paniku, oglasio sam se, obavestio građane šta je pogođeno i ljudi su se smirili i videli da neko brine o njima. Međutim, to nekome nije odgovaralo i mene su, nakon mesec dana, bez reči objašnjenja smenili i kazali mi da idem da se malo odmorim. Ostavili su Beograd u informativnoj blokadi. Uroš Šuvaković, koji je tada bio u Državnoj bezbednosti, preslišavao me je i ispitivao zašto odajem tajne i saopštavam građanima šta je sve gađano. Vratili su me tek pred kraj rata, ali pogrešio sam što sam to prihvatio - priča Izrael.

Branko Krga: Kako sam razbesneo Miloševića

Branko Krga, nekadašnji načelnik Generalštaba vojske Jugoslavije, u vreme NATO bombardovanja načelnik vojne obaveštajne službe, kaže da je pred početak bombardovanja predlagao svojim sagovornicima iz NATO-a da VJ u Brisel uputi svoje predstavnike, a oni svoje u Beograd, da se razjasne nesporazumi. NATO je upućivao primedbe da se snage VJ ne pridržavaju sporazuma iz oktobra 1998, a Krga priča da je Vojska htela da dokaže da to nije istina. Odgovor je bio da je „ideja dobra, ali da je sada kasno".

- Imao sam i razgovor sa vojnim atašeom Nemačke, rekao sam mu da je Nemačka na ovom prostoru imala različite uloge kroz istoriju, a posebno negativnu u Prvom i Drugom svetskom ratu, i da je sada prilika da ta zemlja uradi nešto da spreči rat na Balkanu. I on mi je kazao da je kasno za to. To je saznao Milošević i naljutio se na mene, govoreći da nemam pravo da molim ambasadora strane zemlje - govori Krga.

General Vesli Klark je posle rata izjavio da je NATO imao osam različitih planova, od kojih su neki podrazumevali i kopnene operacije. Krga kaže da je VJ imala saznanja o njima, ali objašnjava da se takve informacije puštaju u javnost i zbog pritisaka i propagande.

- Pratili smo snage u okruženju i procenili smo da nemaju dovoljno vojnika da bi nas kopneno napali. Bilo je koncentrisanih snaga na Kosovu, to su oni koji su posle ušli kao Kfor. Mi smo u maksimalnoj fazi imali 300.000 ljudi pod oružjem. Za napad bi im bi potreban odnos snaga tri prema jedan, dakle, 800.000-900.000 ljudi. Ali, oni verovatno ne bi napali čitavu teritoriju, dok su iz Albanije i pre toga upućivali naoružane trupe Albanaca. Kada se kao kriterijumi uzimaju odnos snaga i broj bačenih bombi, tvrdi se da je vojska imala malo gubitaka. Smatram da je i jedan poginuli vojnik mnogo. Trebalo je naći način da se taj sukob izbegne - kaže Krga.

Iako su očekivanja NATO-a bila da će Milošević popustiti već posle nekoliko dana, da će obeležavanje 50. godišnjice nastanka tog saveza, 4. aprila, biti prilika da se proslavi i pobeda u munjevitoj akciji, to se nije dogodilo. Alijansa je postajala sve nervoznija, a udari sve učestaliji i nemilosrdniji. Gađani su civilni objekti, korišćena je kasetna municija, grafitne bombe, vojni objekti i infrastruktura Srbije bili su danonoćno na udaru. Crna Gora je, osim prvih dana, kada su stradali vojni objekti širom te republike, kasnije bila pošteđena razaranja, a u Nikšiću su se pojavile parole: „Gađajte i nas, nijesmo gubavi". Kada su najave kopnene invazije postale sve intenzivnije, diplomatska aktivnost, naročito ruske strane, počela je da daje rezultate. Najzad, početkom juna, izaslanik ruskog predsednika Viktor Černomirdin i finski predsednik Marti Ahtisari doputovali su u Beograd, a nemački ministar inostranih poslova Joška Fišer izjavio je da postoji „oprezna nada u okončanje rata". U tim razgovorima Ahtisari je, navodno, Miloševiću predočio da je plan koji oni nude poslednji, a da ukoliko i on bude odbijen, „Beograd će uskoro biti ravan kao ovaj sto ispred nas". Plan je prihvaćen, a predstavnici VJ i NATO-a potpisali u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum o povlačenju jugoslovenske vojske i policije sa Kosova.

Branko Krga negira da je potpisivanje tog sporazuma bilo kapitulacija SRJ.

- To tamo nije tako predstavljeno. Tretirali su nas korektno, kao kolege sa kojima treba da naprave sporazum. Čak su mi posle, u kontaktima sa oficirima NATO-a koje sam imao nakon normalizacije odnosa, govorili da su čekali tri meseca da uđu na Kosovo, a da ih mi nismo pustili. Bila je to apsurdna situacija. Hteli smo što pre da potpišemo kako bi stao rat a, s druge strane, morali smo da izvučemo što povoljniji sporazum. Nismo hteli da pristanemo na njega bez rezolucije UN. Ubeđivali su nas da smo mi suverena država i da imamo pravo da ih primimo na našu teritoriju i bez rezolucije. Čim smo mi mogli da odbijemo nešto, jasno je da nas nisu tretirali kao poraženu stranu. Naravno, nije tačno ni tumačenje, kakvih je bilo, da je Jugoslavija pobedila. U svim kasnijim kontaktima sa strancima niko nikada nije isticao da su oni pobedili - napominje Krga.

Jugoslavija je, priča Krga, odbacila pojedine odredbe koje su po nju bile nepovoljne. Bilo je predviđeno da vazdušna i kopnena zona bezbednosti budu široke 25 kilometara, a pregovorima se uspelo da se svede na pet kilometara.

Nebojša Vujović: Mir iz SMS poruke

A kakva je atmosfera u Beograda vladala za vreme pregovora svedoči priča Nebojše Vujovića, zamenika ministra spoljnih poslova i portparola SMIP-a, koji je vodio pregovore u Kumanovu.

- Razgovaralo se po 22-23 sata dnevno. Nije bilo ni vremena, a ni mesta za odmor. Legao bih tako u neki džip, tek da zatvorim oči na sat vremena, a onda bismo krenuli iz početka. Dok smo radili, naravno, sve vreme mobilni telefon mi je bio isključen. Kada sam ga upalio, istog trenutka su počele da mi stižu poruke drugara iz srednje škole: „Potpisuj, ne možemo više da izdržimo!" - ispričao je Vujović jednom prilikom.

Vojska Jugoslavije i policija počele su odmah sa povlačenjem sa Kosova, u svim većim gradovima u Srbiji slavila se pobeda ili kraj rata, u zavisnosti od toga kako je ko o tome izveštavao, a 11. juna bataljon ruske vojske je iz Bosne krenuo prema Kosovu. Dolazak ruskih vojnika burno su pozdravili stanovnici Prištine, ali je radost bila kratkog daha. Već narednih dana, na osnovu rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN, na Kosovu su počele da se raspoređuju međunarodne snage, a među njima najveći broj vojnika iz zemalja članica NATO-a. U narednih nekoliko nedelja više od 200.000 Srba i nealbanaca napustilo je Kosovo i Metohiju.



Piše: Branko Rosić

Ekskluzivan dokumentarac RTS-a o „slučaju Račak", koji je poslužio kao povod za napad na Srbiju

ZLOČIN KOJI SE NIJE DESIO
Događaji u kosovskom selu Račak već deset godina uzburkavaju javnost i, iako su bili povod za NATO bombardovanje SR Jugoslavije, izbrisani su kao nebitni tokom nedavnog suđenja u Haškom tribunalu

Slučaj Račak" bio je ključni događaj koji je doveo do bombardovanja SR Jugoslavije 24. marta 1999. godine. Na desetogodišnjicu od bombardovanja, na RTS-u će se prikazati ekskluzivni dokumentarni film o „slučaju Račak". Režiser Slaven Kranjc pristao je da za Pressmagazin premijerno otkrije najšokantnije delove svog filma.

- Događaji u selu Račak oduvek su bili intrigantni i to je jedna više nego zanimljiva tema koja je nedavno ponovo reciklirana poslednjim haškim presudama srpskim policijskim i vojnim generalima, kao i u oslobađanju bivšeg predsednika Srbije Milana Milutinovića. Račak je bio i prva tačka optužnice protiv Slobodana Miloševića, koju je još tokom bombardovanja SR Jugoslavije podigla tadašnja tužiteljka Haškog tribunala Luiz Arbur.
Događaji u selu Račak bili su i prva tačka optužnice protiv Milana Milutinovića i grupe vojno-policijskih generala, ali je tokom suđenja, na zahtev sudskog veća, zbog nedostatka vremena i kao potpuno nebitna, čitava epizoda bila izbačena iz optužnice.

Glavni akteri „slučaja Račak" su, pored Vokera, bili finski patolog Helen Rant koja je tokom donošenja obdukcionog nalaza bila pod konstantnim pritiskom, kako iz ministarstva inostranih poslova Finske, tako i od samog Vokera. Ona je 17. marta 1999. godine na konferenciji za štampu u Prištini, pokušala da se izvuče iz igre, dajući neodređene izjave tipa „Ne može se pouzdano tvrditi da su ubijeni bili vojnici", što bi s druge strane značilo da se ne može pouzdano tvrditi i da su u pitanju civili. Sve to nije sprečilo američkog predsednika Bila Klintona da dva dana nakon konferencije za štampu u Prištini održi govor u kojem je osudio masakr srpske vojske nad albanskim civilima i pripremi javno mnjenje za bombardovanje koje će ubrzo uslediti.

Petnaestog januara ove godine otišao sam na obeležavanje desete godišnjice događaja u Račku u istoimeno mesto, da bi snimio materijal za moj dokumentarni film. Tamo sam zatekao Vilijama Vokera, koji me je dočekao i zahvalio se na mom interesovanju da s njim napravim intervju. Ponovio je svoju priču od pre deset godina, ističući da je to bilo etničko čišćenje. Kada sam ga upitao kako komentariše najnovije izjave forenzičarke Helen Rant, u kojima ona dovodi u pitanje izveštaj koji je poslužio kao povod za bombardovanje Srbije, Voker je kratko odgovorio da se ona sigurno dobro ne seća svih stvari jer ipak je prošlo deset godina od toga, a na kraju krajeva, ona i nije kompetentna.

Takođe, pitao sam Vokera da li je posle njegovog čuvenog odvođenja novinara do jaruge s leševima, pozvao telefonom Veslija Klarka, na šta mi je on odgovorio da nije, iako je Klark u dokumentarcu BBC-ja rekao da ga je Voker pozvao.

Posle intervjua sa Vokerom, otputovao sam u Helsinki i napravio intervju sa Helen Rant. Da li zbog griže savesti ili nečeg drugog, ona ima potrebu da priča o tome. Rekla mi je da se izveštaji finskih patologa zapravo podudaraju sa izveštajem srpskog forenzičkog tima, ali je i istakla da metod parafinske rukavice nije baš pouzdan. Iako su na rukama žrtava pronađeni ostaci barutnih čestica, ona je rekla da je moguće iste te sastojke pronaći u đubrivu, što bi možda ukazalo da su u pitanju civili, tačnije seljaci iz sela Račka. Ali čak i malo razmišljanje o tome dovodi u sumnju ovu teoriju, jer su se događaji u Račku odigrali u januaru, kada je teško zamisliti kako lokalni seljaci odlaze da đubre zemljište. Iako je ona ponovo pokušala da relativizuje čitavu stvar, ipak je na pitanje da li se oseća odgovornom za bombardovanje 1999. godine odgovorila: - Da nije bilo Račka, verovatno bi se potražio neki drugi slučaj.

„Slučaj Račak" je bio povod neviđene kampanje, u kojoj su tada učestvovali svi svetski mediji, kao i „Hjuman rajts voč", s jednim sramnim izveštajem baziranim na čistim lažima. Iz gomile medija izdvojio se francuski „Figaro", u kojem je poznati francuski novinar Reno Žirar prvi objavio tekst koji je bio disonantan u odnosu na ostala svetska glasila i gde je naveo da se mnoge stvari oko Račka baš i ne uklapaju. On je prvo zagrizao udicu i objavio vest o masakru u Račku, da bi posle dva dana, nakon posete mestu, shvatio da čitava priča ne drži vodu. Inače, Renou Žiraru je dodeljena i jedna od glavnih uloga u mom filmu.

Pored inostranih aktera, u mom dokumentarnom filmu pojavljuju se glavni domaći akteri u „slučaju Račak": načelnik SUP-a Uroševac Bogoljub Janićijević, istražni sudija Danica Marinković, profesor dr Slaviša Dobričanin koji je vodio patološke analize, kao i policijski general i bivši komandant Žandarmerije Goran Radosavljević Guri, koji je bio jedan od glavnih ljudi u akciji Račak i za koga je vezana posebna zanimljivost. Na insistiranje generalnog sekretara NATO-a Džordža Robertsona, Guri je 2001. godine pozvan u bazu u Štutgartu, gde je komandant Karl Fulfort okupio 250 oficira koji su netremice slušali Gurijevo predavanje u kojem je opisao kako je izvedena akcija Račak. U bazi u Štutgartu, Guriju je uručena i medalja za dve savršeno izvedene akcije: Račak i Oraovica. Obe ove akcije ušle su u udžbenike specijalnih jedinica NATO-a i iz njih se izvlače odgovori na slične probleme na koje oni nailaze u Avganistanu i Iraku, gde je gerila vezana za stanovništvo.

S druge strane, 2000. godine Unmikov sud u Prištini osudio je za masakr u selu Račak dva srpska policajca - Sašu Arsića i Zorana Stanojevića - i to na 15 i 13 i po godina zatvora. Oni se i danas nalaze u zatvoru i odgovaraju za događaje za koje niko do dana današnjeg nije utvrdio da su se zaista desili.





Siniša Dedeić i Veljko Miladinović

_________________
Zasto je Partizan najbolji?Zato sto Partizan nije samo fudbal.Zato sto imamo najvise titula(372).Zato sto imamo najvise kupova(180).Zato sto imamo najvise Evropskih trofeja (8).Zato sto smo najbrojnije Sportsko Drustvo na Svetu...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Mar 2009, 21:14 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
Zašto moramo da zapamtimo?

Uskoro će biti deset godina kako su NATO snage napale Srbiju. Jedan deo naše javnosti, a naročito onaj koji se hvali time da je "druga Srbija", nastojaće da zabašuri ovu sramnu godišnjicu (sramnu po njihove vašingtonske i briselske prijatelje, naravno). Drugom delu javnosti, onom "proevropskom, ali patriotskom", biće pomalo neprijatno. Nešto će morati da se kaže, ali oni neće tačno znati šta. Kod njih će na kraju prevladati faktografija i zaključak da ćemo "svi zajedno, čim Srbija postane član EU, da zaboravimo ove ružne događaje" (ali ćemo zato večno pamtiti Srebrenicu i Vukovar, naravno). Ali, onaj treći deo srpske javnosti, koji je navikao da misli svojom glavom i koji se ne boji da voli svoju zemlju, trebalo bi da zapamti bar tri stvari: dobro držanje naše vojske, teroristički karakter NATO bombardovanja i sramno ponašanje zapadnih medija.

Dobro držanje naše vojske

Srbija je, te 1999. godine, ratovala sa najmoćnijom državom sveta i njenim brojnim saveznicima. Srbiju su napale: SAD, Britanija, Francuska, Nemačka, Kanada, Italija, Španija, Belgija, Holandija, Danska, Turska, Norveška, Portugal, Island, Grčka, Luksemburg, Poljska, Češka i Mađarska. Ovim zemljama-napadačima, pomagale su i pridružene zemlje NATO-a, zemlje-saučesnice: Rumunija, Bugarska, Makedonija, Albanija, Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina i Slovačka. Zemlje koje su nas neposredno napale bile su 228 puta veće od Srbije, imale su 67 puta brojnije stanovništvo i bile 518 puta bogatije (tj. sa većim nacionalnim dohotkom). Bio je to, od napada Persijanaca na Heladu, verovatno najneravnopravniji oružani sukob ikada viđen u istoriji!

Amerikanci su, piše poluzvaničan NATO istoriograf, Majkl Ignjatijev, mislili "da će pauza u bombardovanju biti napravljena već posle dva dana"1, tj. da će Srbija već posle dva dana istaći belu zastavu. Madlen Olbrajt, tadašnji državni sekretar, tvrdila je da će se Srbija "predati kao i svaki drugi siledžija u školskom dvorištu, posle dva-tri šamara"2. Ovakvo uverenje u brzu pobedu dolazilo je, najpre, od izrazite vojne nadmoćnosti NATO-a. U akciju bombardovanja Srbije krenuo je 371 avion (210 iz SAD), od kojih su neki bili poslednja reč tehnike (poput bomabardera B-2, koji je bio nevidljiv za radare). Zbog višestruke nadmoći napadača, Srbija je svoje avione morala da ostavi u podzemnim skloništima, a branila se jedino protivavionskim raketama (Neva i Vojin). One su bile proizvod sovjetske vojne tehnologije još iz sedamdesetih, a njima su rukovali neprofesionalci - golobradi regruti ili rezervisti. Šta su oni mogli da urade u borbi sa "najsavremenijim američkim sistemom preciznog navođenja?", pitali su se, kako svedoči Ignjatijev, čelnici NATO-a3.

Kao drugo, NATO je imao praktično sve obaveštajne podatke o srpskoj vojsci. Od bivših oficira JNA, a sada vojnika savezničkih država - Hrvatske, Slovenije ili Bosne, NATO je saznao tačan raspored ukopanih raketnih i radarskih postrojenja, skladišta raketno-tehničkog goriva, aerodromskih hangara, vojnih zdanja i skloništa. Osim toga, Dejtonskim mirom (1995) i Regionalnim sporazumom o ograničenju i nadzoru naoružanja (Firenca, 1997), NATO je dobio pravo da ima neposredni uvid u naoružanje i oficirski sastav svih srpskih jedinica. Ako tome dodamo i iscrpno, dugogodišnje, satelitsko i vazdušno izviđanje, može se slobodno reći da je NATO gotovo savršeno znao celokupan raspored i sastav naše vojske4.

Ipak, odmah na početku rata videlo se koliko je tvrd orah bila tadašnja vojska Srbije. Pogođena su mnoga skladišta goriva i municije. Ali, sasvim dovoljno toga je ostalo sakriveno na drugim mestima. Pogođene su mnoge vojne zgrade i kasarne. Ali, one su bile odavno ispražnjene od vojske. Gađani su mnogi podzemni "komandni i radarski centri". Ali, oni su bili isuviše dobro ukopani da bi bili uništeni. Vojna skloništa, rađena još u Titovo vreme, pokazala su se kao dobra zaštita, jednako kao što se dobrom pokazala i stara titovska strategija izbegavanja i zavaravanja nadmoćnijeg napadača. "Klarkovi piloti (Wesley Clark, vojni zapovednik napada na Srbiju - A. S.) bili su frustrirani svojom nesposobnošću da pogode srpske snage na terenu. Srbi su se pokazali kao stručnjaci za kamuflažu, zavaravanje i korišćenje mamaca. Gradili su lažne mostove i preko pravih boja nanosili kamuflažne koje isijavaju toplotu da varaju radare za akviziciju cilja. Piloti nešto gađaju misleći da je tenk, pa vide gumeni mamac na naduvavanje kako se smežurao kao probušen balon", piše o tome Majkl Ignjatijev5.

Opšte uzev, Vojska Jugoslavije sjajno se držala u ovom ratu. Pred kraj rata (2. juna), NATO se hvalio da je pobio "više od 10.000 srpskih vojnika". Njihov broj je, međutim, bio daleko manji i iznosio je tačno 546 vojnika i 138 policajaca6. NATO je posebno želeo da uništi oklopne jedinice, pogotovo na Kosovu. Klark se dičio da je uništio 93 tenka i 153 oklopna transportera, kao i da je eliminisao nekoliko oklopnih jedinica. Ismevane su srpske tvrdnje da je na Kosovu izgubljeno svega 13 tenkova i 6 transportera (i to većinom zbog gerilskih napada OVK, a ne zbog uspešnosti američkih aviona). Međutim, kada je rat stao i započelo povlačenje srpske vojske sa Kosova, izronilo je "najmanje 220 tenkova i više od 300 oklopnih transportera" (AFP, 2 juli 19997). Na celom Kosovu, prema izveštaju samog NATO-a, nađeni su uništeni ostaci samo "26 tenka ili samohodna artiljerijska oruđa"8. A na Paštriku gde je, navodno, u makazama između avijacije NATO-a i pešadije OVK uništena cela Prizrenska brigada, nije otkriveno baš ništa!9 "Gorka je istina", vajkao se kasnije Ignjatijev u svojoj knjizi prepunoj hvalospeva Klarku i Holbruku, "da najmoćnija vazdušna sila na svetu nije mogla da uništi Miloševićevu vojsku na terenu"10.

I vazdušna odbrana Srbije odlično se nosila sa čudovišno jakim napadačem. Već trećeg dana bombardovanja, iznad sremskog sela Buđanovci, oboren je jedan od "nevidljivih" aviona, lovac stelt tehnologije F-117A. To je veoma obodrilo srpske protivavionce, koji su mnogo toga izvlačili iz svojih zastarelih oružja. Držeći se iskustva Iraka, oni su neprestano premeštali raketne lansere, pazeći da radare ne uključuju duže od par sekundi, a gustom paljbom topčića kalibra 20-40 mm i protivavionskim raketama ispaljivanim sa ramena, sprečavali su vazduhoplove NATO-a da se spuste mnogo ispod visine od 4,5 km. Tako je oboren i F-16CG, za koga se ispostavilo da je bio komandni avion 555. eskadrile iz Avijana11.

Ove uspehe naših protivavionaca NATO glavešine su objašnjavale pričama o nekakvim "srpskim doušnicima" i "izdajicama". "Na obroncima nadomak Avijana", prenosi te priče Ignjatijev, "jugoslovenski radio-izviđači su preko radio-stanica prisluškivali poletanje aviona i mobilnim telefonima javljali Beogradu koje su putanje predstojećih napada"12. Takođe su, prema tim tvrdnjama, iz briselskog zapovedništva NATO-a curili obaveštajni podaci prema Beogradu13. Pet meseci pre napada na Srbiju uhapšen je major Bjer Binel, ađutant francuskog predstavnika u Glavnom stanu NATO-a (Brisel). Major Binel je optužen da je iz "prosrpskih osećanja" dostavljao Beogradu podatke o mogućim ciljevima NATO bombardovanja u Srbiji. Ali, ti pojedinačni obaveštajni uspesi srpskih službi kasnije su višestruko naduvavani kako bi NATO generali opravdali svoje vojne neuspehe.

Teroristički karakter NATO bombardovanja

Vesli Klark i druge glavešine NATO-a morali su da priznaju da čisto vojno bombardovanje nije nanelo ozbiljniju štetu srpskoj vojsci. Stoga su odlučili da sa vojnog bombardovanja pređu na terorističko uništavanje civila i mirnodopskih objekata. Klark je neprestano tražio nove avione i nove ciljeve koje sme da tuče. Broj aviona je utrostručen (na 1.200), pa je Srbiju, u drugom delu vazdušne kampanje, bombardovalo čak 44% raspoloživih aviona NATO-a - više nego Irak tokom Zalivskog rata. Lista ciljeva takođe je proširena. Gađani su mostovi, kako drumski tako i železnički, pa je srušeno (ili oštećeno) njih 37. Žak Širak izjavio je za BBC da Beograd "njemu treba da zahvali što još ima ijednog mosta na Dunavu"14. Bezobzirno su gađane čak i škole i bolnice, pod optužbama da se u njima kriju srpski vojnici. To je bilo najgrublje kršenje Ženevske konvencije (Protokol 1. st. 1, čl. 51)15. Bombe su bacane svuda i bez mnogo obaziranja na žrtve među građanstvom. Tako su pogođene 7.643 kuće, 300 škola, 53 bolnice, i 50 crkava ili spomenika.

Naročito su pogubni po civilno stanovništvo bili pogoci tzv. kasetnih bombi (cluster bomb units)16. Njima je, recimo, 7. maja 1999, bilo zasuto središte Niša, čitav prostor između dva nišavska mosta, pijace i međugradske autobuske stanice. Na licu mesta je poginulo 15 građana, a bar 70 njih je povređeno. Rane su bile brojne i teške, kao u slučaju jedanaestogodišnje Slađane Anđelković, na čijem telu je izbrojano više od dvadeset teških povreda17. Tako se, umesto sa "hirurški tačnim" bombardovanjem, Srbija suočila sa napadima koji su se završavali hirurški tačnim odsecanjima udova žena i dece. Samo na Kosovo bačeno je, prema priznanju NATO-a, 1.100 kasetnih bombi. Smrt je pokosila po Srbiji mnogo nedužnog sveta. Ubijeno je 504 civila, a svaki šesti ubijeni bio je dete (njih 88 na broju18).

"Ako nemamo stomaka za kolateralnu štetu" govorio je general Majkl Šort, zapovednik vazduhoplovnih snaga NATO-a, "i nemamo stomaka za nenamerni gubitak civila, onda ćemo prestati da postojimo kao Savez"19. Zato se na kraju počelo sa terorističkim bombardovanjem postrojenja za proizvodnju struje i vode. Prvi put je "Srbiji isključena struja" 2. maja. Tada su bombe, punjene naročitim staklenim vlaknima, bačene na razvodna postrojenja termoelektrana Obrenovac i Drmno, kao i na strujna postrojenja u Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu. Sutradan, 3. maja, napadnuta je hidroelektrana Bajina Bašta, a 7. maja ponovo Obrenovac i Beograd. Ukupno je, tokom maja, Srbiji osam puta "isključivana struja"20. Gađane su i toplane i crpne stanice. Sremskomitrovačko postrojenje za proizvodnju pitke vode gađano je 22. i 23. maja. Koncem rata, samo trećina Beograđana imala je vodu u svojim česmama, a gradske zalihe pijaće vode spale su na manje od desetinu potrebne količine.

General Majkl Šort otvoreno je govorio o nameri proizvođenja patnji građana Srbije. "Ljudi u Beogradu takođe moraju da pate", bio je naslov njegovog intervjua New York Times-u (14. maj 1999). "Nema struje za vaše frižidere, nema gasa za vaše šporete, ne možete da idete da radite, jer je most srušen"21. To je bio pravi vojni program NATO generala - uništiti srpske frižidere, uništiti srpske šporete, ukinuti Srbima struju i vodu... Junački, nema šta!

Satanizacija Srba u zapadnim medijima

Šort je mogao biti ovako ledeno otvoren samo zato što su Srbi u zapadnoj javnosti već toliko bili sataniziovani da više nisu ni smatrani ljudskim bićima. Srbija je već toliko bila oklevetana, da su Vesli Klark i Majkl Šort mogli do mile volje da je razaraju a da im zbog toga niko ništa ne prebaci. U tom žalosnom poslu ratnog huškanja učestvovali su gotovo svi delovi zapadnih elita. Najpre političari, koji su Srbiju predstavljali, poput Klintona, kao "srce evropskog mraka, region bombardovanih džamija, ubijenih muškaraca i dece, silovanih devojaka, tragova grupne i individualne, ponovno ispisane ili izbrisane istorije"22. Stejt dipartment je, 19. aprila, dao zvaničnu procenu o 500.000 nestalih Albanaca na Kosovu, "za koje se strahuje da su mrtvi". Mesec dana kasnije, američki ministar odbrane Vilijem Koen izjavio je TV mreži CBS da je "nestalo" oko 100.000 vojno sposobnih muškaraca, i da je "moguće da su ubijeni"! A generalni sekretar NATO-a, Havijer Solana rekao je, za BBC, kako se na Kosovu više "ne mogu videti muškarci od 30 do 60 godina. To će biti razjašnjeno kad uđemo na Kosovo, i verovatno ćemo videti dramatične činjenice u koje čak ni ne verujemo"23. Kakve laži, otvorene, gnusne, bezočne...!

U toj sramnoj propagandi mržnje učestvovali su, zatim, i obični novinari. Njima je bilo malo zločina koje su izmišljali propagandisti NATO-a, već su smišljali i svoje, originalne laži. Tako su Rebeka Čemberlen (Rebecca Chamberlain) i Dejvid Pauel (David E. Powell), novinari Philadelphia Inquirer-a, 25. maja objavili članak pod nazivom "Srpski sistem silovanja". U tom članku američki čitaoci se obaveštavaju da su Srbi, kako bi što više zaplašili Albance, počeli sa "masovnim silovanjima na gradskim trgovima". Albanski stanovnici varošica, vele ovi novinari, nasilno su "sakupljani da prate ovaj jezivi događaj", kako bi se "podstakli da dobrovoljno beže"24! Urednici popularnih listova, poput engleskog dnevnika The Sun, stavljali su svojim novinama naslove poput "Gađajte ih kao pse!"25. Ti "psi" su, naravno, bili Srbi.

Ozbiljniji kolumnisti iz uglednih dnevnika, poput Vilijema Pfafa (William Pfaff) iz International Herald Tribun-a (31. maj 1999), pisali su takođe da Srbi kao narod moraju da budu kažnjeni, da čitav narod mora da pati: "Srpski glasači su održali Slobodana Miloševića na vlasti u protekloj deceniji. Nije jasno zašto bi oni trebalo da budu pošteđeni da okuse patnju koju je on (Milošević - A. S) nanosio svojim susedima"26. Kolumnista Tomas Fridman (Thomas L. Friedman), "vodeći intelektualac Tajmsa"27, takođe je pisao: "Mi smo u ratu sa srpskom nacijom i svako ko se šeta (hanging around) po Beogradu treba to da shvati. (...)Dajte šansu ratu! (...)Želite u pedesete? Mi ćemo vam dati pedesete. Želite 1389? Možemo da stvorimo 1389, takođe"28.

Tu su, naravno, bili i brojni "liberalni" intelektualci. Tim zanetiji za rat i ubijanje što su se više osećali "liberalnim". Zajedničko svim njihovim napisima bilo je - kao kod Suzan Sontag - zadovoljstvo što su Srbi "najzad doživeli mali deo patnji koje je Milošević naneo drugim narodima" (The New York Times, 3. maj 1999)29. Na početku rata, Madlen Olbrajt se obratila Srbima da bi ih uverila kako NATO ratuje sa Miloševićem a da "nema ništa protiv srpskog naroda". Ali ne, ciktao je Slavoj Žižek, Zapad jeste i treba da bude u ratu sa Srbima! "Bolna je činjenica da agresivni srpski nacionalizam uživa podršku većine populacije", pisao je on, a Srbi "sa opscenim zadovoljstvom dozvoljavaju da se sa njima manipuliše". I zato, veli Žižek, "upravo kao levičar, ja na pitanje ‘bombe ili ne?' odgovaram: još nema dovoljno bombi, i one su zakasnele"!30

"Ogromna većina Srba", davao je svoje stručno mišljenje i Daniel Goldhagen, pisac znamenite knjige o saučesništvu nemačkog naroda u nacističkim zločinima, "pod uticajem je naročito zloćudne vrste nacionalizma". "Većina srpskog naroda, koja se ne protivi Miloševićevoj eliminacionističkoj politici ili je čak podržava, učinila je sebe zakonski i moralno nekompetentnom da upravlja svojim poslovima". Zbog toga, predlaže Goldhagen, "njihova zemlja se mora staviti pod nadzor" (tj. mora biti okupirana), a "one koji su podržavali zločince, što je visok procenat srpskog stanovništva, treba naterati da shvate svoje greške"31 (tj. većini građana Srbije nove okupacione vlasti treba da isperu mozak).

Goldhagenov poziv na totalni rat sa Srbijom i njenu okupaciju izuzetno je dobro primljen u zapadnoj javnosti. To se vidi po članku Blejna Hardena (Blaine Harden) "Šta treba preduzeti da se očisti Srbija" (The New York Times, 9. maja 1999). Harden je kao najboljeg svedoka nepopravljivosti Srbije naveo Sonju Biserko, koja je baš tih dana posetila Medlin Olbrajt i "urgirala kod nje da razmotri mogućnost okupacije"32. Zatim je Harden široko preneo stanovište Sonje Biserko o Srbiji, izloženo 22. aprila u IWPR's Balkan Crisis Report-u: "Podstaknuta divljačkom propagandom i sve većim kriminalnim banditizmom", kaže tu Sonja Biserko, "Srbija je krenula putem sa kojeg nema povratka. (...)Posle čitave decenije neuspešne politike na Balkanu, od ogromne je važnosti da Amerika i evropske demokratije artikulišu dugoročnu viziju za čitav region. Ovo mora početi denacifikacijom Srbije (...)Zapad možda raspravlja o kopnenim snagama na Kosovu. Ali, realnost je da će, dugoročno gledano, međunarodne snage biti potrebne i u Srbiji"33. To je bio direktan poziv Sonje Biserko za vojnu okupaciju i potčinjavanje Srbije.

Naravoučenije

Da, te tri stvari - dobro držanje naše vojske, teroristički karakter NATO bombardovanja i sramno ponašanje zapadnih medija - svaki misleći građanin ove zemlje trebalo bi da zapamti. Skretaće nam pažnju, ovih dana, kada se navršava tih deset godina od njihovog zločina, na druge stvari. Kao dvogodišnjem detetu, zamajavaće nas šarenim lažama, kako se ne bismo setili njihovog pravog, neiskrenog i izobličenog lica. Pričaće nam o "novoj eri koja počinje sa Obamom", pričaće nam o "naporima svetske zajednice da se savlada globalna ekonomska kriza", držaće nam, čak, i lekcije o logoru na Starom sajmištu i o tome kako je taj logor "Srbija svesno zaboravila", jer "ne želi da se podseća da je bila druga zemlja koja je istrebila sve Jevreje sa svoje teritorije" (kao da Srbija i tada nije bila okupirana, kao da Srbijom i tada nisu vladali gaulajteri novog svetskog poretka i ujedinjene Evrope!). Pričaće nam o svemu. Samo nam neće pričati o tom martu, pre deset godina, o tom aprilu i maju 1999, kada su nas, "za naše dobro" i "kao naši iskreni prijatelji" zasipali tonama bombi sa osiromašenim uranijumom (zbog koga se danas u Srbiji 40% ljudi više razboljeva od raka, nego pre 1999).

Ali, koliko oni budu želeli da nešto zaboravimo, toliko mi moramo nastojati da to zapamtimo. Zapamtimo ime pilota Milenka Pavlovića, komandanta 204. lovačkog avijacijskog puka, kome je dosadilo da gleda orgijanja NATO aviona iznad Valjeva, pa je, 4. maja, seo u svoj „mig 29" i krenuo sam protiv četiri NATO bombardera. Zapamtimo imena dvogodišnjeg Marka Simića, jedanaestomesečne Bojane Tošović, trogodišnje Milice Rakić, šestogodišnjeg Branimira Stanijanovića, petogodišnje Dejane Pavlović, ili bilo koje ime od sve one dece postradale pod NATO bombarderima34. Zapamtimo i imena Vesli Klarka, Majkla Šorta i ostalih generala-ubica, koji su nas, tog proleća, "milosrdno" oslobađali od života naše dece i od naših domova. Zapamtimo imena i svih onih koji su, tih istih dana, histerično tražili okupaciju Srbije i pranje naših mozgova od svake slobodne misli, i od svakog poimanja istine i pravde.

Moramo zapamtiti. Jer, naši "prijatelji" su još ovde. Sa jednako žarkom željom da nastave da nas "oslobađaju" i "usrećuju". Oni imaju više i novaca i oružja. Ali, mi treba da imamo više pameti. Treba bolje od njih da mislimo i više da pamtimo. U borbi sa oružjem i novcem oni su pobedili. Ali, u borbi sa pamćenjem, pobeda mora biti naša!
Slobodan Antonić

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Mar 2009, 21:16 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
Зашто миш из Боровца има реп сличан веверици?

Тајне оружја са осиромашеним уранијумом

Сазнање о последицама употребе муниције са осиромашеним уранијумом потврдиће зрелост српског друштва и јачање демократских установа Србије
Зашто миш из Боровца има реп сличан веверици.

Међународна агенција за атомску енергију (ИАЕА) отвориће истрагу о тврдњама да је Израел користио муницију са осиромашеним уранијумом (ОУ) током офанзиве у Гази. Слободна Европа је у претпрошлу среду јавила да је захтев у име арапских земаља поднела Саудијска Арабија и да га је ИАЕА ,,поделила својим државама чланицама”.
Истовремено је у овдашњим медијима објављено да ће Министарство одбране Италије, на основу пресуде римског суда, платити одштету од пола милиона евра једном италијанском војнику који је после осам месеци учешћа у војној мисији у Сомалији, пре далеких петнаест година, оболео од рака.

Slika

Крајем прошле године објављена је у Београду књига Дарови Милосрдног анђела др Мирјане Анђелковић-Лукић, експерта за експлозиве, више деценија запослене у Војнотехничком институту у Београду, пензионисане пре три године.

Већ на корицама књиге наведене су потресне чињенице: њен супруг, пуковник Мирко Лукић, пуковник мр Драган Васиљевић, начелник Ваздухопловног института у Београду, и мр Милош Вујачић, начелник Одсека за пиротехнику Војнотехничког института у Београду, преминули су после обављања заједничког задатка јер су на терену извиђали и процењивали количину и врсту загађења изазваног НАТО бомбардовањем 1999. године. Сва тројица су радила на отклањању последица, поготово оних које су настале употребом муниције са ОУ.

Пуковник Мирко Лукић је доспео на ВМА у лето 2002. с дијагнозом карцинома плућа, а преминуо је 9. априла следеће године. Његова супруга, упркос доживљеној трагедији, смогла је снаге да о свом мужу и његовим пријатељима и сарадницима, тек штуро саопшти наведене податке, баш као што је свој научни и истраживачки резултат изнела без много емоција, поготово оних претераних, пуштајући да говоре сурове чињенице.

Европска и светска јавност одавно су усковитлане расправама о муницији са ОУ. Захваљујући напорима Мирјане Анђелковић-Лукић и њеној узнемирујућој књизи, вероватно ће и у Србији бити покренут талас јавног суочења с тим проблемом.

Најдраматичније, за сада познате, последице ова муниција је изазвала на овдашњим теренима. Зато је проблем именован као ,,балкански синдром”, не само у медијима него и у научним круговима.

Slika

Упркос томе што назив звучи локално, проблем је глобални јер је ОУ муниција употребљена први пут у рату у Заливу 1991, у Босни и Херцеговини, односно Републици Српској 1995, у агресији на СР Југославију 1999, у Авганистану 2001, у Ираку 2002. године. Да ли и у Гази, показаће истрага.

Већ крајем 2000. у Италији и у Шпанији формирана су удружења ветерана међународних снага распоређених на КиМ, јер је број припадника тих формација, оболелих од рака и других тешких болести, увелико излазио из статистичких оквира.

Грађанска иницијатива и друге врсте притисака на власт највише плодова су дали, по свему судећи, у Италији.

Јавност је устала на ноге и у другим државама чији су грађани, пре свега као војници, неко време провели на КиМ или у БиХ.

Ауторка упознаје читаоца с нарочито драматичним исказом италијанског хематолога из Националног института за рак у Милану, др Максима Ђанија: ,"Умоболни су војни мозгови који и данас производе муницију са ОУ и наређују њено коришћење, а научнике хуманисте одавно су прогласили за лудаке јер покушавају да их спрече да зараде милионе долара и поробе мале народе".

Бес др Ђанија је разумљив, јер је у Италији 2007. коначно обелодањено да је од последица тровања ОУ умрло 45 ветерана с КиМ, а да их је још 515 оболело од рака. Нарочито је порастао број оболелих од малигног обољења лимфних жлезда (Хочкин). Сличним су подаци о оболелим ветеранима у Белгији, Шпанији, Португалији, Холандији и другде.

У Србији, нажалост, ни десет година после бомбардовања, није учињена целовита, јавно доступна студија о последицама дејства ОУ на природно окружење, на становништво, на војне и полицијске снаге које су током НАТО агресије ангажоване на КиМ и на југу Србије.

Притисак јавности на власт, на све надлежне установе, да таква анализа коначно изађе на видело, свакако би потврдио демократску зрелост српског друштва и демократских установа Србије.

Онда би јавност знала зашто се у околини Владичиног Хана, удаљеног око 40 километара од Бујановца, стока рађа с дегенеративним променама, зашто су поготово овце анемичне, зашто миш из села Боровца има реп сличан веверици, зашто је у Прешеву царским резом овца ојагњила јагње са осам ногу и два пара ушију, или крава отелила теле с две главе.

О здравственом стању људи боље да не износимо чињенице, да не узнемиравамо јавност. Лекар из Дома здравља у Бујановцу, др Аднан Салиху, чије налазе наводи Мирјана Анђелковић-Лукић, тврди да је од 1999. до 2005. године број нових пацијената оболелих од рака нарастао до 50 одсто.

Последњи проверљиви подаци тичу се 2005. године. Од 110 новопријављених пацијената њих 59 је умрло. Четири године раније (2001) било је 36 нових пацијената оболелих од рака, од којих је умрло четворо.

Слободан Кљакић

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Mar 2009, 21:19 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Citiraj:
http://www.uzice.net/ui/foto/uf1076.jpg


Slika

Slika

Slika

Zelim svakom generalu NATO-a i vojniku i pilotu i dispeceru u centrali da im pocrka citava bliza i dalja rodbina o raka!

Slava palim vojnicima VJ i laka zemlja nastradalim civilima.

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Mar 2009, 23:02 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
http://www.youtube.com/watch?v=j8hW81mtt6s

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 22 Mar 2009, 23:08 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Sjajni dokumenti.

Postoji i jedan sjajan dokumenatarc o borbama sa NATO avijacijom "Niko nije rekao neću" i "21 sekund"

Sutra i prekosutra će na RTS1 biti dosta dokumentaraca vezanih za agresiju NATO i albanskih terorista.

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Mar 2009, 22:47 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 39396
Lokacija: Месечева икра
Za vrijeme bombardovanje ja sam bio u VRS.U tom momentu,mislim,ne bi se naša niko ko bi rekao riječ da su nas poslali u Srbiju.Nažalost,ili na sreću,nisu.SFOR se nacrtao odmah prvo jutro pred kasarnom i prebrojavao vojsku,a onda i oružije.
Šteta samo tolikih života datih za ništa.

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Mar 2009, 15:29 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
Citiraj:
ATO bombardovanje SRJ, deset godina posle Utorak, 24. mart 2009. 11:06



Srbija danas obeležava dan sećanja na žrtve vojne operacije NATO, u kojoj je ubijeno i ranjeno više od 9.000 ljudi. Pre tačno deset godina 19 članica te vojne alijanse započelo je bombardovanje bivše Jugoslavije.

Tokom 78 dana vazdušne kampanje nazvane "Milosrdni anđeo" poginula su 1.002 pripadnika Vojske Jugoslavije i srpske policije i oko 2.000 civila, među kojima i 88-oro dece, a više od 6.000 ljudi je teže i lakše ranjeno, dok se desetak osoba i danas vode kao nestale.

Akcija NATO-a usledila je posle neuspešnih pregovora o rešenju krize na Kosovu u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine.

Srpski parlament je 24. marta 1999. godine doneo odluku o neprihvatanju stranih trupa, a iste večeri u 19:45 minuta NATO snage su započele vazdušne udare krstarećim raketama i avijacijom, po celom području Srbije i Crne Gore.

Napadi na Jugoslaviju počeli su na osnovu naređenja tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Havijera Solane, a jugoslovenska vlada iste noći proglasila je ratno stanje.

Napad je trajao do četiri sata ujutro i težište udara su bili objekti Ratnog vazduhoplovstva, Protivvazdušne odbrane i vojne industrije, a prve mete vojni aerodromi u Prištini, Podgorici, Batajnici i Užicu, kao i ciljevi u Kuršumliji, Novom Sadu, Pančevu, Kragujevcu i Lučanima.

Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 11 nedelja napada bar nekoliko puta nije našao na meti, a Crna Gora je uglavnom bila pošteđena masivnih udara.



NATO snage bile su raspoređene u 59 baza na teritoriji 12 zemalja, a dejstvovale su najviše iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, s brodova na Jadranu, dok su u nekim operacijama učestvovali i strateški bombarderi koji su poletali iz baza u zapadnoj Evropi, pa i u Americi.

Tokom operacije izvršeno je 2.300 vazdušnih udara po 995 objekata širom zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je blizu 420.000 projektila ukupne mase 22.000 tona.

NATO je lansirao 20.000 velikih projektila, među kojima 1. 300 krstarećih raketa na vojne i civilne ciljeve, a izručio je i 37.000 "kasetnih bombi" sa 350.000 kasetnih podprojektila, takozvanih "bombica".

Uz upotrebu najubojitijeg oružja, Severnoatlantska alijansa je u ratu protiv Srbije upotrebila i zabranjeno naoružanje - municiju sa osiromašenim uranijumom.

Tako je već 30. marta, granatama municije s radioaktivnim primesama bombardovano šire područje Prizrena, a prema podacima VJ između 30 i 50 hiljada komada municije s osiromašenim uranijumom razasuto je na 112 lokacija širom zemlje, najviše na Kosovu i Metohiji.

U više gradova i mesta - Aleksincu, Kuršumliji, Ćupriji, Nišu, Novom Sadu, Murinu, Valjevu, Surdulici, pogođen je veliki broj stambenih objekata, uz veliki broj civilnih žrtava.

Bombardovane su, pored vojnih ciljeva, i izbegličke kolone na području Kosova, putnički voz u Grdeličkoj klisuri, most u Varvarinu, pijaca u Nišu... Pogođeni su i bolnica "Dragiša Mišović" i kineska ambasada u Beogradu, kada je poginulo desetak civla.








Beograd je napadnut prvog dana operacije raketiranjem Jakova i aerodroma u Batajnici u 20:05 časova. Bilo je to njegovo peto bombardovanje u ovom veku i prvo bombardovanje jedne evropske prestonice posle Drugog svetskog rata.

Uništeni su skoro svi predajnici Radio-televizije Srbije, uključujući toranj na Avali, a u dva časa i šest minuta posle ponoći, 23. aprila, pogođena je i zgrada RTS-a u Aberdarevoj ulici, gde je 16 radnika ubijeno, a četvoro teže povređeno.

Život Beograđana 78 dana NATO kampanje bio je prekidan zvucima sirena koje su označavale početak i kraj vazdušne opasnosti, a samo nekoliko dana nakon prvih bombi počeli su i protestni mitinzi.

Protesti sa simbolom "targeta" organizovani su na Trgu Republike, kako bi se svetska javnost upozorila da u toj "preciznoj kampanji" NATO-a stradaju civili.

Nakon rušenja novosadskih mostova Beograđani su se svakodnevno, uprkos razaranju i svesti o bliskoj opasnosti, u velikom broju okupljali kako bi simbolično branili mosotove za koje su generacije bile vezane uspomenama.

Tokom 11 nedelja bombardovanja Beograđane je o stanju u glavnom gradu izveštavao tadašnji rezervni načelnik Gradskog centra za obaveštavanje Avram Izrael čija rečenica " Pažnja, pažnja, vazdušna opasnost za Beograd je prošla. Gotovo!!!" ostala u sećanju svima.

U bombardovanju su uništena 54 objekta putne infrastrukture, oko 300 škola, bolnice i zgrade državne uprave, a teže i lakše je oštećeno 176 spomenika kulture.

Uništena su 54 objekta putne infrastrukture, od čega 45 mostova, 28 železničkih mostova i 148 stambenih i poslovnih objekata.

Stradalo je više od 300 škola, od kojih su tri potpuno uništene, više desetina bolnica, zgrade državnih organa, uključujući i zdanja Ministarstva odbrane i MUP-a Srbije u centru Beograda.

Teže i lakše je oštećeno 176 spomenika kulture, od kojih 23 srednjovekovna manastira i veliki broj crkava širom Srbije, ali i nekoliko džamija i objekata islamske kulture u Đakovici, Peći, Prizrenu...

Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane su dve rafinerije (Pančevo i Novi Sad), a snage NATO su prvi put upotrebile i takozvane "grafitne bombe", kojima je onesposobljavan elektroenergetski sistem.

Prema procenama stručnjaka, u zavisnosti od metodologije, materijalna šteta pričinjena bombardovanjem procenjuje se na 30 do 100 milijardi dolara.

U oružanom sukobu sa nadmoćnijim neprijateljem, srpska PVO uspela je da obori dva aviona NATO - lovac F16 i američki supermoderni "nevidljivi" avion F-117, i da zarobi tri neprijateljska vojnika.

Prilikom povlačenja snaga VJ, ispostavilo se da je učinak NATO 14 uništenih tenkova, 17 oklopnih transportera i 20 artiljerijskih oruđa.

Intervencija je, posle više diplomatskih inicijativa, okončana potpisivanjem Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu (Makedonija) 9. juna 1999. godine, a tri dana kasnije počelo je povlačenje jugoslovenskih snaga sa Kosova i Metohije.

Generalni sekretar NATO-a izdao je naredbu o prekidu bombardovanja 10. juna. Tog dana su poslednji projektili pali na području sela Kokoleč u 13:30 minuta, a istog dana je Savet bezbednosti UN usvojio Rezoluciju 1244.






"Neuspela misija Kosovo"

Na Kosovo i Metohiju je upućeno 37.200 vojnika Kfora, iz 36 zemalja, sa zadatkom da čuvaju mir i osiguraju bezbedno okruženje i povratak izbeglica do postizanja trajnog rešenja.

Privremena uprava UN i mirovne snage nisu uspele da ostvare ovu misiju, a preostalih 120.000 nealbanaca i danas na Kosovu živi u strahu, pod pritiscima i pretnjama i bez osnovnih prava i sloboda.

Prema podacima UNHCR, Kosovo je od dolaska mirovnih snaga napustilo oko 230.000 Srba i Roma, a u pokrajinu se vratilo oko 800.000 izbeglih Albanaca.

U mnogobrojnim incidentima u istom periodu ubijeno je oko 500 ljudi, ranjeno više desetina i oteto 200, prema albanskim izvorima.

Prema srpskim izvorima od početka bombardovanja kidnapovano je oko 1.500 nealbanaca.

Od ukupno raseljenih sa Kosova, prema podacima UNHCR, koje je u januaru prošle godine izneo tadašnji ministar za povratak i zajednice u vladi Kosova Branislav Grbić, na Kosovo se do sada vratilo 16.500 raseljenih, od kojih su 45 odsto pripadnici srpske zajednice.

Vlasti u Prištini, pak, ističu da se do sada na Kosovo vratilo 18.300 ljudi, pripadnika svih zajednica.

Posle deset godina nije se promenio ni stav međunarodne zajednice.

Generalni sekretar NATO Jap de Hop Shefer izjavio je pre dva dana da je intervencija vojne Alijanse zbog Kosova 1999. godine predstavljala "kontroverzni konflikt, ali koji je bio neophodan".

(agencije/MONDO)

Shefer je rekao da iako je tu intervenciju Alijanse "kritikovalo više strana, ona je bila neophodna", prenela je agencija Ansa.

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Mar 2009, 18:47 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Jun 2006, 17:02
Postovi: 8177
Lokacija: RS-BANJA LUKA
Slika

_________________
Zasto je Partizan najbolji?Zato sto Partizan nije samo fudbal.Zato sto imamo najvise titula(372).Zato sto imamo najvise kupova(180).Zato sto imamo najvise Evropskih trofeja (8).Zato sto smo najbrojnije Sportsko Drustvo na Svetu...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Mar 2009, 23:22 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Citiraj:
-Милосрдни анђео- убио три хиљаде људи
Datum: 24.03.2009 19:00
Autor: Глас Српске

БЕОГРAД - Јуче се навршило десет година од почетка NATO бомбардовања Савезне Републике Југославије. У цијелој Србији, у подне су се огласиле сирене, у знак сјећања на жртве.


http://www.glassrpske.com/vijest/2/novo ... ljudi.html

Ako Bog da pa im osiromašeni uranijum na usta izlazio , a oni ne mogli izdahnuti. :angry4:

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Mar 2009, 01:50 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Citiraj:
Grupa mladića sukobila se sa policijom u centru Beograda posle protesta desničarskih organizacija. Povređeno pet osoba, privedene 24. Napadnuta ekipa Studija B.

Grupa mladića sukobila se sa policijom nešto posle 21 čas u centru Beograda, na Zelenom vencu. U sukobima u centru grada povređeno je pet osoba, a oštećeno je i šest policijskih vozila. Policija je privela 24 osobe.

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Mar 2009, 09:24 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Okt 2003, 20:23
Postovi: 1722
Lokacija: Banjaluka
Zao mi je svakoga neduznoga covjeka koji bespotrebno stradao u demostraciji americke sile na neduznim civilima.

_________________
Uvijek hrabra, vesela,
svakom majka utjeha, jedina.
Pišeš naše stranice, moja
nježna kraljice, sudbine.
Rodila, te rijeka duboka,
u svakom viru Vrbas nosi tajnu,
nosi istinu.

Ovo je moj grad...

"


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Mar 2009, 20:27 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Kako se zove onaj čestiti francuski oficir što je špijunirao NATO iz sopstvenih pobuda? Pa su ga bili osudili.

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 27 Mar 2009, 23:10 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
Бомбардовање - документарац РТС-а

http://www.rts.rs/page/tv/ci/story/17/РТС+1/51105/Бомбардовање+-+Пут+у+рат.html

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Mar 2009, 14:26 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Maj 2003, 18:55
Postovi: 4706
filozof sa vrbasa je napisao:
Kako se zove onaj čestiti francuski oficir što je špijunirao NATO iz sopstvenih pobuda? Pa su ga bili osudili.


Major Pierre Bunel

_________________
http://www.codebluestudio.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Mar 2009, 20:44 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Apr 2004, 22:12
Postovi: 3356
Lokacija: trenutno tu
...idemo dalje...ko ih jebe...

_________________
...i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smjesna trna ili snom...
...na jednom grobu u australiji piše:duša bogu, telo australiji, srce srbiji...

DJ KRMAK
...i vrapčići...

nevidljivi problemi sada znam i koji neko nam je stavio drogu u heroin


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Avg 2009, 23:26 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Citiraj:
„Almagor” tuži zvaničnike NATO zbog bombardovanja SRJ Izraelske NVO nastoji da preko španskih sudova dokaže validnost doktrine i tamošnjeg zakona o „univerzalnoj nadležnosti”

Izraelsko udruženje žrtava terora „Almagor” saopštilo je ove nedelje da će u skladu sa principom univerzalne nadležnosti sudova u roku od dva meseca, pred sudom u Španiji, podneti tužbu protiv visokih zvaničnika NATO i odgovornih iz država članica alijanse koji su naredili bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) 1999. godine, kada je poginulo oko 2.500 civila. Direktor ove nevladine organizacije Meir Indor ističe da slučaj Srbije može da „otvori Pandorinu kutiju” i ukaže na dvostruke standarde Evropljana, koji optužuju Izrael za ratne zločine, dok su te zemlje „počinile mnogo gore zločine u okviru NATO”.

Naime, najava iz Izraela došla je u trenutku kada je sudija španskog Nacionalnog suda Fernando Andreu odlučio da otvori istragu o izraelskom bombardovanju grada Gaze 2002. godine, kada je poginulo 15 ljudi. Prema pisanju „Jerusalim posta”, Andreu je izjavio da postupa u skladu sa principom univerzalne nadležnosti koji je priznat u španskom pravu. Prema tome, teški zločini poput genocida, terorizma, torture i drugih, mogu da budu razmatrani pred španskim sudovima, čak i u slučaju da su krivično delo počinili strani državljani van teritorije Španije.

U razgovoru za „Politiku”, Meir Indor je potvrdio da se u optužnici, koja se nalazi u pripremi, pominju nekadašnji generalni sekretar NATO Havijer Solana, kao i veći broj španskih i drugih visokih zvaničnika iz Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Aktivisti „Almagora” takođe istražuju dosijee NATO kako bi utvrdili imena pilota koji su učestvovali u vazdušnim napadima, uz poseban osvrt na španske vojne pilote i zvaničnike.

Kao jedan od glavnih razloga za izbor slučaja SRJ, Indor navodi da je teško pronaći relevantniji primer, „pogotovu što je u Španiji protiv izraelskih zvaničnika pokrenuta istraga zbog zločina dok su branili građane od palestinskog terora. Sa druge strane, uloga Havijera Solane u bombardovanju Srbije je nedvosmislena”.

Tokom 2001. godine pred sudom u Belgiji grupa Palestinaca je podnela tužbu protiv tadašnjeg izraelskog premijera Arijela Šarona zbog navodne umešanosti u zločine počinjene protiv Palestinaca tokom 1982. godine. „Almagor” je pred istim sudom uzvratio tužbom protiv vođe PLO Jasera Arafata, pa je na kraju odlučeno da oba slučaja budu odbačena. Komentarišući ishod procesa pred belgijskim sudom, Indor je podvukao da je „ako ništa drugo, osramoćen pravni sistem te zemlje”, i da se licemerju i dvostrukim standardima mora stati na kraj – „što na kraju, dopušta današnje pravo, koje je elastično i dopušta određene postupke”.

Upitan šta će se dogoditi ako španski sud ne prihvati nadležnost u slučaju tužbe protiv odgovornih za bombardovanje, naš sagovornik je rekao da postoji mogućnost podnošenja tužbe u još nekim državama. „Osim u Španiji, tužbu možemo podneti u Velikoj Britaniji i nekoliko drugih država.”

Govoreći o mogućem ishodu, Indor je podvukao da sama mogućnost, da bi Havijer Solana i drugi mogli da odgovaraju za ono što se dogodilo u Srbiji pre deset godina, predstavlja po sebi uspeh. „Najvažnije je da slučaj postane javan, dok je ćutanje najveći greh.”

Global Research Articles by M. Kovačević

http://www.globalresearch.ca/index.php?context=va&aid=13869

Kada je bal neka je maskenbal. :evil3:

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 04 Avg 2009, 08:33 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Nov 2006, 15:16
Postovi: 4065
Lokacija: Banja Luka - Starcevica
e moj filozofe

što ti ne pročita između redova.
Ebe se Almagoru sa Srbijom

Citiraj:
Izraelsko udruženje žrtava terora „Almagor” saopštilo je ove nedelje da će u skladu sa principom univerzalne nadležnosti sudova u roku od dva meseca, pred sudom u Španiji, podneti tužbu protiv visokih zvaničnika NATO i odgovornih iz država članica alijanse koji su naredili bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) 1999. godine, kada je poginulo oko 2.500 civila. Direktor ove nevladine organizacije Meir Indor ističe da slučaj Srbije može da „otvori Pandorinu kutiju” i ukaže na dvostruke standarde Evropljana, koji optužuju Izrael za ratne zločine, dok su te zemlje „počinile mnogo gore zločine u okviru NATO”.

Naime, najava iz Izraela došla je u trenutku kada je sudija španskog Nacionalnog suda Fernando Andreu odlučio da otvori istragu o izraelskom bombardovanju grada Gaze 2002. godine, kada je poginulo 15 ljudi. Prema pisanju „Jerusalim posta”, Andreu je izjavio da postupa u skladu sa principom univerzalne nadležnosti koji je priznat u španskom pravu. Prema tome, teški zločini poput genocida, terorizma, torture i drugih, mogu da budu razmatrani pred španskim sudovima, čak i u slučaju da su krivično delo počinili strani državljani van teritorije Španije.


Podonose tužbu kao kontratužbu.

Zašto?

Citiraj:
Tokom 2001. godine pred sudom u Belgiji grupa Palestinaca je podnela tužbu protiv tadašnjeg izraelskog premijera Arijela Šarona zbog navodne umešanosti u zločine počinjene protiv Palestinaca tokom 1982. godine. „Almagor” je pred istim sudom uzvratio tužbom protiv vođe PLO Jasera Arafata, pa je na kraju odlučeno da oba slučaja budu odbačena.

_________________
Srednjevekovni naucnik je tvrdio da je zemlja okrugla i da se okrece oko sunca. Za to je cula Sveta Inkvizicija i on beše izveden pred Sud i osuden. Kazna je bila strašna. Odveli su ga do kraja Sveta i gurnuli u ambis.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 04 Avg 2009, 10:17 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31179
Lokacija: Je Suis Ahmed
Pa naravno da im se ebe za Srbijom i očigledno je da se radi o interesu i da su nam se ciljevi poklopili što je dobro.

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 04 Avg 2009, 23:38 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Jul 2007, 11:36
Postovi: 1658
Ех да им се хоће циљеви поклапати мало чешће ...

А код Израелаца је друга ствар, они бомбардују мјесто пуно палестинаца цивила, а кад им неко на то приговори они у хаг експресно допреме аутобус који су палестинци разнијели у самоубилачком нападу дан раније ...

Тако се то ради, док се у Србији спомиње бомбардовање и Нато једино за изборе :-?


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 156 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4, 5 ... 8  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 17 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs